Mogu samo ostaviti ovu pjesmu od MPT-a kao komentar...dođe mi da se predam,kad oko sebe gledam...

žalosno... čovjek stvarno ne zna što bi rekao na ovo.
javnost brzo zaboravlja ljude koji su nekad nešto značili, ne iz zlih namjera, nego jednostavno ne razmišljaju o onima o kojima se ne piše i koji su se povukli iz javnosti.
političari brinu o onima na kojima mogu sakupiti nešto bodova kod glasača.. toje općepoznata stvar.

međutim!!
ono što meni nije jasno je kakvi su to ljudi u zdravstvu, na zavodima, na šalterima, u ordinacijama... koji odlučuju o medicinskoj pomoći tom hrvatskom branitelju??
to su ljudi koji su direktno upućeni u stanje stvari i po pitanju zdravlja i po pitanju materijalnog stanja jastreba.
znaju li oni tko je on i kako to da se nikad ne može naći neki način za pomoći tom čovjeku, nazvati neki broj, pa i zaobići nekakva asdministrativna prepreka ili ubrzati, pogurati...??
kakvi su to ljudi??

Na facebook stranici "Heroj Blago Zadro" su pokrenuli akciju za pomoć Mili Dedakoviću-Jastrebu.
Pa tko hoće više informacija neka malo prošvrlja po toj stranici.

Nevjerojatno kako se neke ljude zaboravlja.

daj link, tih stranica posvećenim herojima ima mali milijun..

Sramota.

Tužno, valjda će se sad bar nešto učiniti.

Ministarstvo salje pomoc, napokon.

Josipović će ga staviti u javni registar branitelja. Kako narod u HR bira još im je i dobro. Da nema EU davno bi opet u novoj diktaturi završili.

Sursum corda

http://www.vecernji.hr/vijesti/stizu-el ... nak-485606

Nismo mu ostavili minimum dostojanstva. Tužno.
Bolest me ne rastužuje, no kad se čovjeku oduzme dostojanstvo cijelom tom šaradom da bismo mi ispali dobrotvori i mislili dobro o sebi....
Koliko sam vidjela, čovjeku treba njegovatelj, vjerojatno i prilagodba kuće, a ne samo električna kolica.
On će možda zbog svog imena to i dobiti, drugi kojima treba neće uopće.

Hroboatos, u ovom slučaju, to nikakve veze sa srcem ne bi trebalo imati jer srce u ovom kontekstu obično znači sažaljenje, ono tom čovjeku ne treba, treba mu da mu se da ono što mu je potrebno i omogući da zadrži dostojanstvo.
To je stvar društva i to nismo učinili, već smo osobu poput Jastreba pretvorili u molitelja i prosjaka.
Bijedno.

čitala sam negdje da je ovaj specijalni krevet darovala merčepova udruga, a da su kolica iz ministarstva rabljena i premala za jastreba.. ne znam jel to istina pa neću ni linkati ništa.
uglavnom, slažem se sa snješkom. jastrebu treba dati što mu kao čovjeku, ratniku i zaslužnom borcu pripada, a ne milostinja na kojoj će se kupiti politički bodovi.

E da...

okorio sam više,...

Jednostavno, još uvijek ginu ljudi koji su ustali u obranu Hrvatske, jer ako netko misli da je rat stao, e pa nije, on još uvijek traje i gine se, tako to izgleda iz perspektive nas u BiH.

Čitaj malo što znače ti teološki izrazi, ne ću valjda ovdje raspisivati ...

Ima dobrih stvari na forum.hr. Prvo je neka KOSovska gamad lupala o Tuđmanu,
no vidjelo se što je to, pa sve više ima prijedloga da se uhiti batinaška gamad, a i Manolić i sl.
Vrijedi čitati, http://www.forum.hr/showthread.php?t=755531&page=15

Znam što to znači. Teološki i neteološki. Samo mi se takav pristup ne sviđa.
Dapače, prezirem ga.
Jer je patetičan, fokus nije na onom koji pomoć treba, nego na onom koji daje...
Jedino ako sam krivo interpretirala ili si bio ironičan...
A kako u obitelji imam osobu s invaliditetom, znam koliko el. kolica koštaju, u kunu.
Znam koliko je teško do njih doći, a znam i da su sitniš. S obzirom na potrebe takvih osoba.
Sve znam, vjeruj mi.

Sve krivo. Sursum corda u svjetovnom diskursu znači "ima nade" ili "ne klonimo duhom" ili "evo, krenulo je nabolje".

Dobro. Hvala Ja sam našla da u doslovnijem prijevodu to može značiti nešto inspirativno, nadahnjujuće.
To si i ti sad rekao, no ja ne mislim da je onaj članak pun nade ili inspirativan, još uvijek mislim ono što mislim, ako baš hoćeš možeš ga podvesti pod treću stavku.

Ima nade da ide na bolje. Ali, ima tu nešto čudno. Jastreb ima djece, a spominje se samo žena.
Pa gdje su jastrebići ?

Inače, u globalu ima i pozitivnih primjera. Recimo, svi hrv. ratni vojni invalidi su stambeno zbrinuti, oni prve kategorije su dobili posebno prilagođene stanove.
Tako da nije sve crno i loše.
Poseban problem je što smo napravili vijetnamizaciju opće populacije svojih ratnih veterana.
Dakle, svih branitelja. Kad su društveno prozvani kao kriminalci i lopovi, a rat proglašen zločinačkim, obesmišljena je njihova žrtva.
Kao što se dogodilo vijetnamskim veteranima.
A to je, pak, snažno koleririra s učestalošću PTSP-a i raznih drugih somatskih oboljenja.
Dakle, zaključno, populacija HRVI-a je, unatoč nekim lošim primjerima, dobro zbrinuta, branitelji koji ne pripadaju toj kategoriji nisu.
To bi mogao biti slučaj i ovdje.

Prava civilnih invalida su nam, često znam benevolentno reći, negdje na razini Etiopije i Eritreje.
Po tom pitanju, ja ne priznajem zemlju u kojoj živim za europsku.
Zato sam i napala Hroboatosa, naime, naša polemika vodi se manje oko značenja latinskih izraza, a više oko prikladnosti crkveno-litugijskog diskurza kada se govori o osobama s invaliditetom ili osobama oboljelim od neke bolesti općenito.
Samo što on to ne zna

Što mislim da se dogodilo u ovom slučaju.
Naime, Jastrebu je invaliditet nastao relativno nedavno, a kod nas procedure traaaju..
Drugo, što je bitno da se zna jest to da je njemu invaliditet nastao kao posljedica šećerne bolesti poslije rata.
Nisam sigurna može li na temelju toga sada ostvariti status HRVI-a.
Ako ne može, to znači da su ga strpali među civilce, a onda mi je jasno jer je status civilnih invalida takav kakvim sam ga opisala.
No, mislim da će se napraviti iznimka.

Ipak, živcira me cijela šarada jer, kad se sve zbroji i oduzme, ispada da čovjeku opet nisu dali ono što mu je potrebno bez medija i samopromocije.
Neki su ispali veliki dobrotvori jer su darovali nešto što vrijedi okvirno oko 20 000 kuna, i to ako su nova.

Osobe s invaliditetom u cjelini jedna su od najdiskrimiranijih skupina u ljudskoj povijesti. Lat. invalidus znači nevrijedan
RKC, i religijske zajednice općenito, bile su rijetke institucije koje su toj populaciji sustavno pomagale.
Njihov doprinos je nemjerljiv.
Ali, danas je pristup s kojim su one počele kontraproduktivan, dapače i štetan.
Nije slučajno, nažalost, što je s RKC povezan jedan od najgorih slučajeva zlostavljanja osoba s invaliditetom u HR, bez sudskog epiloga, onaj J. Brajše.

Postoji i drugi princip, onaj koji su uvele nevladine udruge na Zapadu, profesionalci koji se bave tom populacijom i koji se ne bazira samo na milosrđu, kao prvi, već takve osobe vidi kao ravnopravne. Daje im ono što trebaju da bi se uključili u društvo kao ravnopravni, a ne humanitarnu pomoć, pogotovo ne isključivo humanitarnu pomoć (i Brajša je bila velika humanitarka).
Taj pristup zagovaram.
Radi se samo o promjeni očišta.
Sve se svodi na to jesi li orijentiran na ono što osobe s invaliditetom mogu ili na ono što ne mogu, tj. na njihov hendikep.
Nažalost, milosrdni princip, koji je imao svoju ulogu u prošlosti, i koji je još i danas dominantan u Crkvi, vidi i danas te ljude samo kroz ono što ne mogu, a ne kroz ono što mogu.
Prevedeno, on ih kao ljude zapravo i ne vidi.

Princip dobrotvorstva, milosrđa, samilosti, kako se uzme, prevagnuo je i u ovoj priči nad pravom i ravnopravnošću.
A ne radi se o tome, već o pravu i u ovom slučaju, o zasluzi
A oslanjajući se samo na milost u HR nikad neće biti primjera kakav je njemački ministar financija.
Principom milosti se do toga ne dolazi.
Nije da imam nešto protiv milosti, ali samo kad je stvarno potrebna.

Eto, to kao duboko obiteljski, profesionalno, volonterski i na svaki drugi način involvirana osoba, to mislim .
A osobno se mislim angažirati na tome vrlo skoro...
Dakle, ako me nema na Forumu... znate gdje sam.

Generalno se puno napravilo s obzirom na naše mogućnosti. Ovakvi slučajevi zbilja frustriraju i tu bi se trebala naći agilnost u tom tromom birokratskom aparatu da se to riješi i prije, a ne da se po novinama mora moljakati.

Nažalost najveća pogreška je što se ljude zaslužne u ratu slalo u mirovinu, a sposobni su za rad. Invalide, teško ranjene, ratne ili civilne u mirovinu. Ali zdravom čovjeku treba posao. Nažalost nema ga ni za ostale.

I opća klima kriminalizacije kako kaže pahuljica vijetnamizacije umjesto da se smo ih tretirali kao što se veterani Drugog svjetskog rata tretiraju na Zapadu. Kao heroji.

I psihološka pomoć nam je manjkava. Kako se u Izraelu radi s veteranima. Nema PTSP-a.