Sve ove nedavne izjave gršljavog Erjavca, ministra vanjskih poslova nisu slučajne. Osjetio je da neće proljeće dočekati na toj funkciji jer će odletjeti zajedno sa Janšom pa se kao radikalizirao i skuplja bodove na toj kao agresivnoj retorici prema RH. Nema ništa od blokade, a u slo javnosti su te vijesti sada potpuno u drugom planu iako ih pokušavaju forsirati u prvi red, no situacija kakva jeste totalno dominira ispred ovakvih gluposti i kvazipritisaka na Hrvatsku. Narod lagano zaboli za te sporove u ovom trenutku.

Još da skoro pola njih nema svoje vikendice

Ne postoji izgleda nijedna balkanska zemlja koja interne probleme ne pokušava kanalizirati prema vanjskom neprijatelju. No, izgleda da to slabo više pali...

Janković krahirao? je li to povezano s onim nedavnim uhićenjem ili se počelo odmotavati Jankovićevo klupko kriminala i korupcije?

Filozofsko/salonski, drago mi je da se urušio i taj model "patriotske" pretvorbe i privatizacije koji su često nama u Hrvatskoj nabijali na glavu kao neki model uspjeha. Banke u domaćem, ili čak javnom vlasništvu su potencijalno tempirana bomba za državu.

Slovenijo, ime ti je Srbija

Pravo lice će zapravo pokazati s Ljubljanskom bankom, čiji se repovi vuku do danas, jer to što su nam Slovenci napravili sa štednjom Ljubljanske banke nije nam napravio nitko! Vučjom logikom, čekajući da budete ranjeni pa tek kad ranjeni posve malaksate, oni navale na vas.

I dok se Slovenci s našom sudbinom kockaju sigurnošću kockara koji točno zna što radi, ovdje ljevica čisti zadnje džepove kulturnog otpora urlajući što Boris Svrtan u sjajnoj predstavi o Vladi Gotovcu nije Gotovca sveo na krvoločnog protivnika Tuđmanu, a za to vrijeme kao kakva kulisa nadrealizma bombe pucaju širom Zagreba i svi se u toj stvari prave blesavi i tješe nas da nema žrtava pa da ne dramimo, premda nas povijest opominje da su zadnji put ovako Zagrebom treštale eksplozije kad je Labrador bio pušten sa lanca! Nitko zasad ne može tvrditi da to opet srpski KOS-ovci divljaju Zagrebom, ali još je manje vjerojatno da to neki Bandićev 'patolog' ne može spavati!

Oni koji bolje pamte i pratili su političke sapunice koje nam je Duško Bilanđić spremao desetljećima, sjetit će se da su sve njegove bolje analize pokazivale da je faktički Edvard Kardelj ideološki zdušno zagovarao 'hrvatsko proljeće', da mu je davao veliku podršku jer je ono demontiralo beogradski centralizam, da bi potom upravo on sugerirao da se zauzda hrvatski nacionalizam. Tim manevrom, koji su pratile promjene ustava, Kardelj je kad sve ogolimo i pogledamo pogledom sa Triglava, Sloveniji na hrvatskoj krvi osigurao konfederalni ustav iz 1974. Pritom je slovenski mudro već tada zauzdao mogućnost da Hrvatske postane 'lider u regiji' jer bi to i onda Sloveniju gospodarski zguralo na drugo mjesto. Nakon pada '71., punom snagom se bacio na dovršenje ustavnih amandmana, o tome nam pak Zdravko Tomac zorno svjedoči u svojim memoarima i ta Kardeljeva konfederalna zavodljivost zavela je tada mladog Zdravka Tomca.

Slovenija je, hoću reći, u Jugoslaviji jasno znala što hoće, Kardelj je gledajući sa stajališta zaštite slovenskih interesa bio neupitni politički Slovenac, notorno je da to bio i Ranković na srpskoj strani, samo smo mi imali Bakarića koji je bio 'jugoslavenska sinteza'. Iz Kardelja će se ispiliti Kučan, iz Rankovića će nastati Milošević, a iz Bakarića - Ivica Račan, za kojeg će mi vidoviti Ante Ciliga na početku 1991. precizno reći: 'Vidite, Račan je shvatio da je vrijeme jednoumlja iza nas, on razumije da su višestranački izbori došli na dnevni red, ali po svemu se vidi da on još ne razumije da je povijest stavila na tapetu vrijeme nacionalne emancipacije naroda Jugoslavije'. Savršena ocjena! Zato se i moglo dogoditi da je 25. lipnja 1991. Račan odbio glasovati sa hrvatsku samostalnost. Danas znamo sasvim jasno da je Kučan s Miloševićem dogovorio 'Pomike' po Sloveniji i zato je taj rat i bio operetni. Godine 1974. su dobili Ustav praktički isključivo po njihovoj mjeri, bez kapi krvi (ovdje je dvije tisuće ljudi bilo uhićeno, a preko sto tisuća ljudi je smijenjeno, izbačeno sa posla, maknuto ili šikanirano na bilo koji način, kako precizno u memoarima navodi Miko Tripalo). Potom je Kardelj vještim manevrima tražio da se suzbije '71., a istovremeno je bio jedan od glavnih zagovornika borbe protiv srbijanskih tzv. liberala i time je od Ustava 1974. do Titove smrti dobio eutaniziranu i Srbiju i Hrvatsku. Ima li boljeg rasporeda karata u Jugoslaviji gledajući to iz slovenske perspektive? Ne kreću Slovenci '71. dok je Tito u punoj snazi i svaka je bitka osuđena na poraz, nego 1981., kada Tita nema. Tada Ljubljana kreće u borbu za nacionalnu samostalnost, izvrsno se za tu bitku pripremila i ponovo gotovo bez kapi krvi dobila bitku, ali ovaj put se bitka zove - država!

Da slovenski nacionalizam nije bezazlen i da samo zahvaljujući svojoj fizičkoj ograničenosti nije preozbiljan problem, postalo je jasno kad nam je nakon srpskog ratnog dizanja u zrak hidrocentrale na Peruči godine 1993., Dalmacija ostala bez struje, a Slovenci su nam je odbili prodati, a kasnije su petljali i s dopuštenjem da se preko njih kupi struja od druge države! A tada smo doista bili na koljenima! Uvijek baš kada smo na koljenima Ljubljana gasi cigarete na našem čelu! Pravo lice će zapravo pokazati s Ljubljanskom bankom, čiji se repovi vuku do danas jer to što su nam Slovenci napravili sa štednjom Ljubljanske banke nije nam napravio nitko! Vučjom logikom, čekajući da budete ranjeni pa tek kad ranjeni posve malaksate, oni navale na vas. Oni su zatražili posve ozbiljno Piranski zaljev tek kad su s tim pitanjem mogli mirno trgovati glede naših evropskih integracija. U zagrijavanju za tu podlost mi smo u polemici koja se začela od Slovenaca čuli i da je cijela Istra zapravo njihova, da bi nam rekli da oni misle da ih varamo još od 1945.: jer da je od Italije vraćena Istra Hrvatskoj, ali ne i Trst za koji su primarno bili zainteresirani Slovenci! A kad već o tome govorimo neki će vam povjesničari reći da je Tito išao u Trst primarno zbog Kardeljevog nagovaranja, jer je u Trstu prije drugog svjetskog rata živjelo 35% Slovenaca! Ali Slovenci gube iz vida da su Istru primarno oslobodili hrvatski partizani kao i to da su do Trsta došli opet primarno hrvatski partizani! Za sam Trst su 1945. masovno ginuli Dalmatinci, bitno više nego sami Slovenci! No, kletva da smo samo mi dobili oslobađanjem tih krajeva očito se čahurila po slovenskim alpama i maglama desetljećima.

Dakle, zauzdali su naš ulazak u Uniju i paralelno s akcijom koju već godinama vodi Jelko Kacin rade na ubrzavanju srbijanskog ulaska u Uniju. Koliko puta su u tim poslovima kumovali našim razmiricama to zna jedino Jelko Kacin. Slovenski neofašizam koji smo doživjeli u priči o Piranskom zaljevu je samo jedna strana medalje. Naša pak popustljivost, nenačelnost, nedostatak, usudio bih se reći, elementarne državnotvornosti nakon 3. siječnja 2000., to je pak druga strana medalje. Jer, naš penicilin za sve slovenske ali i BiH granične ambicije samo je jedan: dosljedno poštivanje odluka Badinterove komisije po kojima su republičke granice nepromjenjive a glede detalja, po Badinteru vrijedi stav da su granice koje ste kontrolirali 25.lipnja 1991. neupitne državne granice. Da smo se toga držali nikad ne bi došli do arbitraže o Piranu prema kojoj sam nakon svega što smo čuli prilično skeptičan. Isto vrijedi za BiH. Pa i naši odnosi sa Srbijom samo da imamo vanjskopolitički kontinuitet ne bismo bili ovako dramatično problematični. Mi naime imamo sporazum Granić-Milutinović iz 1996. koji vrlo detaljno i prilično korektno govori o tome kako razvijati odnose dviju država, taj sporazum ima čak i točku koja predviđa razgovor i dogovor gleda ratne odštete!

Ali što to vrijedi kad, čim su Srbi za par godina odustali od tog dogovora, vlast 3. siječnja je prihvatila nova pravila igre! Umjesto da manijakalno inzistiramo na tom dogovoru potpisanom u Zagrebu, mi smo krenuli u niz avantura i vanjskopolitičkih gluposti da bi na kraju došli do toga da nam uhite vukovarskog branitelja Purdu i da mi na to sliježemo ramenima. To je država bez države, elita koja to nije, nacionalna svijest koje nema ni u tragovima... Dakle, Slovenci su nas već jednom ucijenili, ucjena je upalila, sad imamo drugo poluvrijeme slovenskog neofašizma. Na njega se nažalost odgovora onom Bakarić-Račan neodlučnošću, neznanjem i nacionalnom anemičnošću, tako smo im već ponudili da ćemo se u slučaju Ljubljanske banke odreći kamata (koje su naravno višestruko veći iznos od glavnice! ) ponudili smo da nam glavnicu vrate na rok od 30 godina, a sad smo na rubu da oprostimo kamate i povučemo tužbu! Ako to ne napravimo Slovenija nam ozbiljno prijeti da u Uniju možda nikad ne uđemo! Oni znaju da ako mi sad ne idemo u Uniju, za koju godinu imamo regionalnu asocijaciju i da ćemo sve dati da se sa Balkana maknemo! U riječ, slovensko držanje prema hrvatskoj državi suštinski je neprijateljsko jer ovo nisu sporadične rasprave niti beznačajne svađe. Oni nas zaustavljaju u kapitalnim, strateškim, upravo povijesnim potezima i neočekivana izjava riječkog gradonačelnika koju treba pozdraviti, pokazuje da je naša reakcija nužna ako žele da ih shvatimo ozbiljno. Jer, taj teror jednog šovinizma neće prestati.

Na unutarnjepolitičkom planu u Hrvatskoj traje još jedna lijeva ofenziva, a sada je na redu Crkva. Dok se vrše pripreme za nove napade na Crkvu rasprava oko zabranjenog Gavellinog plakata koja nije ništa drugo nego metak za Bandića, neće prestati, kao ni pritisak na upravu Gavelle. Ali jedan drugi kulturni detalj pokazuje nam do koje razine je lijevi terorizam poharao Hrvatsku, do koje razine imamo falsificiranu povijest, do koje razine je ta postjugoslavenska bahatost otišla! Naime, nakon Svrtanove izvedbe predstave o Vladi Gotovcu, uz niz panegirika, izašlo je i nekoliko kazališnih kritika o tome da predstava niti jedne riječi ne govori o Gotovčevoj kritici Tuđmana što je najprije neistina, ali otvara jednu drugu temu. To ljevičarsko svojatanje Vlade Gotovca i svođenje Gotovca isključivo i samo na kritičara Tuđmana jest najobičniji falsifikat. Vlado Gotovac je po svom habitusu, po svojoj biografiji, po svemu bio i pjesnik i književnih i intelektualac i filozof, ali i neupitni domoljub, da ne velim dobri hrvatski nacionalist, u smislu onoga što se u svijetu zove patriotizam. On nije zbog filozofskih traktata završio šest godina na robiji, već zbog borbe za afirmaciju hrvatskih interesa što se jasno vidi iz presuda. I zanemarivati kompletan Gotovčev život, biografiju, robiju i razloge za tu robiju na kojoj je zdravlje izgubio (žuticu od čijih posljedica mu je i oštećena jetra od čega će u konačnici umrijeti, dobio je upravo u zatvoru) i svoditi ga na sukob s Tuđmanom je doista goli falsifikat. Gotovac je za razliku od najvećeg djela razglašene hrvatske ljevice hrvatsku državu želio, baš kao i Tuđman. Rasprava Tuđmana i Gotovca nije rasprava ljevice s Tuđmanom! Oni za tim stolom zapravo i nemaju što raditi!

Da je 'službena' hrvatska ljevica čvrsto stajala iza Gotovčeve osude, otkriva nam on sam u knjizi 'Moj slučaj'. Govoreći o ulozi 'Praxisa' u sudskim osudama '71., Vlado Gotovac ističe: 'Upravo su u Praxisu objavljivane marksističke analize naše kontrarevolucije. Njihove dokaze prihvatio je cijeli represivni aparat, policija, tužilaštvo, sud. S tim znanstveno-humanističkim poslom Praxis je nastavio i u vrijeme dok smo mi sjedili po sudovima i zatvorima... Bila je to znanost u ulozi hijene...'. E pa, kad ljevica baštini Vladu Gotovca neka izvole nabrojati članstvo 'Praxisa', jer to je bila 'crem de la crem' tadašnje komunističke inteligencije i neka javnosti pokažu kako ih je 'njihov' Vlado vidio kao 'znanost u ulozi hijene'! Da ne bi bilo dileme, Gotovac u istoj knjizi glede inteligencije koja je napadala 'kontrarevolucionare' bez dlake na jeziku ističe: 'Zato, kad govorimo o obračunu s 1971. godinom u Hrvatskoj, nikako se ne mogu izostaviti imena Mirka Božića, Vojina Jelića, Vatroslava Mimice, Mladena Škiljana, Milana Kangrge, Predraga Vranickog, Ivana Kuvačića... Onih koji su sa nezaboravnom lakoćom govorili o 'fašističkoj falangi', koji su tvrdili da se 'objektivno radi o kontrarevoluciji...'. Ako dakle ljevica baštini Gotovca onda ga valjda baštini i u ovom njegovom kapitalnom trenutku kada ga se šalje na šest godina jezive robije! A ako ga baštini onda neka zakuca ova imena na sve intelektualne ploče u Hrvatskoj, jer ako je Gotovac imao potrebe apostrofirati njihova imena, onda kao njegovi baštinici i oni razumiju tko je sve sudjelovao u njegovom slanju u Staru Gradišku.

Ali, ljevica falsificira i kad se pojavljuje ova predstava jer svodi Gotovca na njegov sukob sa Tuđmanom, a da pri tom nikada i nigdje, ni u kojem tekstu, ni u kojem intervjuu koji su lijevi mediji vodili sa listom Gotovčevih satrapa, ti mediji nisu analizirali njihovu ulogu u onom što Gotovac zove 'znanost kao hijena'. Šutjeti o inteligenciji koja je huškala sudove da hapse Gotovca i to šutjeti o tome sve ove godine, a onda ex catedra tvrditi da je Gotovac relevantan samo kao Tuđmanov protivnik, klasična je podvala i falsifikat protiv koje valja ustati jer će inače stotinu puta napisana laž postati istina.

Za to vrijeme bombe pucaju po Zagrebu pretvarajući ovu zemlju malo po malo u zemlju straha. Hrvatski odlazak sa Balkana je velika povijest za ove prostore, jedan od epohalnih povijesnih događaja i za te prostore i držim da naši stari neprijatelji neće mirno čekati dan našeg ulaska u Uniju. Nije nemoguće da sam paranoidan, ali povijest nas je valja nekog vraga naučila!

Filozofsko/salonski, drago mi je da se urušio i taj model "patriotske" pretvorbe i privatizacije koji su često nama u Hrvatskoj nabijali na glavu kao neki model uspjeha. Banke u domaćem, ili čak javnom vlasništvu su potencijalno tempirana bomba za državu.

Ma zaboli ih uvijek će im biti bolje nego Hrvatima.

Ne nužno, cijeli ekonomski sistem na kojem je izgrađena Slovenija se ruši, a to bi moglo značiti završavanje nikad dovršene tranzicije u tržišno gospodarstvo, odnosno povećanje nezaposlenosti, smanjivanje plaća i propast brojnih tvrtki...

Ja bih ipak trenirkašima poslao jednu kaznicu na kućnu adresu, nekako pretpostavljam da je ovo protuzakonito