Ne smatram Goldsteina dovoljno pouzdanim izvorom, premda on je kao nekakav znanstvenik. Ne bi mu bilo prvi put da ima problema s faktografijom.

Trebalo bi pogledati u njegovo djelo, na citiranu stranicu, pa vidjeti na koji izvor se poziva.

Inače, najvjerojatnije se njegov postotak od 67% ne odnosi na stanje 1991.g., već on uspoređuje svoj postotak od 67% za neutvrđenu godinu (1990. ili ranije?) s postotkom Srba na popisu 1991.g., ali to nije bio sposoban napisati kako spada.

Mislim da neću pogriješiti, ako kažem da u razdoblju 1981.-1990. u SUP-u SRH nije bilo 67% Srba, ili još preciznije da ih toliko nije bilo na službi u miliciji SRH kako Goldstein tvrdi.

***

Što ne znači da ih nije bilo puno previše. Ali, to je već druga priča.

Godišnji izvještaj RSUP-a za SRH za 1984. donosi podatak da su te godine Srbi činili 49,9% zaposlenih u tijelima unutarnjih poslova SRH.
Tome treba pridodati i broj Jugoslavena.
U tom svijetlu se Goldsteinov podatak ne čini nemogućim, ali ne bih stavljao ulog na Goldsteina.

Izvor: Štulhofer, Aleksandar: Testirajuće teorije etničkog sukoba: Occamova oštrica i početak rata u Hrvatskoj, Društvena istraživanja, Zagreb, 1993., str. 373 (fusnota 14)
Moguće provjeriti na: http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=51771

Pogađat ću pa reći da se Goldstein poziva na:
Katunarić, Vjeran: Sistem moći, struktura i nacionalno pitanje, Revija za sociologiju, 1986., 1.-4., 75.-90., prema:
Letica, Slaven: Četvrta Jugoslavija, CIP, Zagreb, 1989., str. 178

Letica u Četvrtoj Jugoslaviji donosi sve podatke kao i Goldstein kojeg je volvoks citirao (republička uprava, članstvo u SK, KV radnici, obrtnici), ali ne i postotak milicionara.

Nisam u mogućnosti doći do Katunarićeva rada iz 1986.g. Možda ga ima Biblioteka Matice srpske (BMS)?

I meni zvuči potpuno neverovatno. Svakako da je (po svim dostupnim informacijama i svedočenjima raznih ljudi) u pitanju bila preterana zastupljenost Srba u SUP.

Ako im dodamo Jugoslovene (posebno za rane '80), onda ne možemo zbir porediti samo sa udelom Srba. A ne možemo ni znati "pravu" pripadnost istih.


Treba reći da su ljudi sa određenih prostora naseljenih Srbima u Hr bili "dobar materijal" za SUP, posebno imajući u vidu karakter SFRJ. Pasivni krajevi, manje mogućnosti zaposlenja, ideološka pouzdanost. Ako gledamo bivšu SFRJ u celini primetno je favorizovanje određenih krajeva... ovo je npr do pre par godina bilo primetno i u Vojsci Srbije. Kada bih povlačio paralelu sa današnjim MUP Srbije... rekao bih da ljudi iz južnih krajeva Srbije dominiraju u odnosu na ljude iz severnijih krajeva.

Onda, da li je na raspored službenika uticala njihova nacionalna pripadnost? Da opet dam primer iz današnje Srbije. Kada postoji potreba da policija interveniše na jugu, prema administrativnoj liniji, ponekad postoji običaj da se dovode odredi policije sa severa... Da li je to bio slučaj u npr Zagrebu?

I na kraju, postoji i mogućnost da je famozni podatak od 67% doživeo sudbinu "JNA je četvrta vojna sila u Evropi", tj. da je podatak u nekom obliku tačan, ali da je vremenom istrgnut iz konteksta i vremena, te potom korišten po potrebi.



Mislim da BMS ima zalihu. Kad budem imao posla u Matici možda i pogledam. Ima još par stvari...

Zapravo sad sam se setio da "dugujem" još jednu informaciju.

Da se razumijemo, ja Jugoslavene smatram pripadnicima jugoslavenske nacije, a ne Srbima kad govorimo o jednom trenutku - za koji je moguće odrediti kako se osoba izjasnila.

No, kako klasificirati osobu koja je 1971. primljena u RSUP SRH kao Srbin, na popisu 1981. izjasnila se Jugoslavenom, a 1991. na popisu se opet izjasnila Srbinom?

Moj pristup je smatrati tu osobu u konkretnom slučaju npr. 1977. Srbinom, a 1987. godine Jugoslavenom.

S tim problemom su se suočili autori studije "Zapovjedni vrh JNA, siječanj 1990.-svibanj 1992.", Savjet za sukcesiju vojne imovine, Zagreb, 2010. i na str. 90.-91. ga riješili na način kako bih ga i ja riješio. Bitno je da su se analizom podataka o nacionalnom sastavu JNA našli u situaciju pratiti i oscilacije u nacionalnom opredjeljivanju imajući na raspolaganju podatke o nacionalnosti za 1945., 1970., 1985., 1991.

Spomenuta studija je također kvantificirala dominaciju Srba "prečana" u JNA i njihovu zamjenu Srbijancima s razvojem rata.

To znači da kada bi se netko pozabavio izradom slične studije za RSUP SRH, da bi se i takve dvojbe (o narodnosnoj pripadnosti) moglo riješiti imajući na raspolaganju kompletnu dokumentaciju o svakom djelatniku.

Možda podatak o 67% potječe iz neobjavljene studije, kakva je ipak napravljena po gore izloženim smjernicama, a da ne znam da postoji.
Rješenje: potražiti na što se Goldstein poziva kao na izvor podataka.

***

Koliko god Srbima moglo biti bitno iz koje regije je koji Srbin, a bilo je i nije slučajno još u studenom 1965.g. zbog potezanja tog pitanja gen. Miloje Milojević smijenjen s dužnosti komandanata I. armijske oblasti, a zatim je smjena i potvrđena 17. prosinca 1965. odlukom Opunomoćstva CK SKJ za Organizaciju SK u JNA, Hrvatima ipak svaki Srbin ostaje Srbin, neovisno o regionalnoj pripadnosti.

***

Što se tiče ideološke pouzdanosti, nesumnjivo je da je ona igrala ulogu u primanju u službu, a protežiranje Srba bilo je i dodatno pojačano nepotizmom unutar RSUP-a SRH.

Ne bih se upuštao u donošenje zaključaka je li postojao utjecaj nacionalne strukture na regionalni raspored službenika u smislu da bi Srbi namjerno bili slani u hrvatske krajeve, jer nemam nikakvog dokaza za (ne)postojanje takve politike.

Samo bih rekao da je nadprosječna zastupljenost Srba u redovima milicije u hrvatskim krajevima urodila percepcijom o srpskom karakteru milicije i samo pojačala osjećaj potlačenosti kod Hrvata.

Potrebno je sagledati kompletnu sliku, ako je neophodno i van granica SRH. Baš iz razloga što se ovakve pojave koriste za potvrdu neke teze, koja može odgovarati subjektivnom osećaju, ali ne mora biti potpuno tačna.



Ok, ovo nam je i kao zaključak i kao polazna tačka potpuno nesporno.


Nevezano za samu ovu priču, a kad si pomenuo gore nepotizam, zanimljivo bi bilo istražiti korene i istinitost pogleda tipa: "Svi milicioneri u Hr su Srbi", "Svi direktori u Srbiji su Crnogorci" itd. A ima ih dosta.

Već je iznesen niz brojčanih podataka.

Apsolutno je poželjno imati u vidu kompletnu SFRJ, ali u SR BiH je situacija po Hrvate bila još nepovoljnija, nego u SR Hrvatskoj.
Svi indikatori ukazuju na to.

Sva objašnjenja nadprosječne zastupljenosti Srba u Hrvatskoj sama po sebi ukazuju da je status Hrvata u BiH bio još gori, nego u Hrvatskoj.

Mislim da sam na ovom forumu već bio objavljivao postotke članstva SK BiH po narodnosti i to ne samo za Hrvate i Srbe, nego i za Muslimane.
Ako nisam, onda ću ih objaviti.



"Svi milicioneri u Hr su Srbi", "Svi direktori u Srbiji su Crnogorci" su generalizacije i jasno je da je nemoguće da bi bile doslovno istinite.

No, ako 1984. 49,9% osoblja RSUP-a SRH čine Srbi, a udio im je 11,5% u stanovništvu na prethodnom popisu 1981.g., onda je to dokaz da je stereotip utemeljen u stvarnosti.

Postoji li kakva sociološka analiza sastava direktora u SR Srbiji?

Živko Andrijašević (npr.) uopće ne negira nadprosječnu zastupljenost Crnogoraca među direktorima u Srbiji, istina on se više bavi psihološkim preduvjetima za uspjeh Crnogoraca u Srbiji, nego statističkom analizom.

Evo ga na našoj stranici, lik iz Memića kod Kalesije,

Cekaj malo, ja sam mislio da si ti zreo covjek, negdje u svojim ranim 40-im, s obzirom da si ucestvovao u ratu? Otkud Bratuncani, Vlasenicani i Zvornicani u tvojoj srednjoj skoli?! Nesto tu ne stima..

Kako ne štima, pa kome je služio učenički / studentski dom, nisu u njemu stanovali tuzlaci, nego djeca iz podrinja!?

Ostao mi je u sjećanju jedan Milenko Zekić iz Bratunca, momak trenirao boks, ruke ko maljevi :)

Totalno sam confused ovdje. Znaci, ti si s osnovnom krenuo u vojsku, a poslije primirja krenuo u srednju? U kojem vremenskom razdoblju govorimo? Prijeratnome ili poslijeratnome?

Prijeratnom bolan, a i tvoja susjeda iz ugljevika mi je bila draga, spasojevićka koje je to čeljade bilo, najljepša sprkinja koju sam sreo :)

A kako stvari stoje sa strankama sa hrvatskim predzankom u pogledu ravnopravnosti nehrvata na većinski hrvatskim prostorima?
Mislim da je potpuno pogrešno kolektivistički tumačiti (ogromna većina??!!??) sviđanje ili nesviđanje, jer uvijek imaš jednako neodržive argumente.

Hrvati su u jako malom postotku glasovali za ekstremističke opcije poput HSP.

Velikom većinom su birali HDZ i HDZ 1990., koji se zalažu za ustroj BiH kao 4 multietničke federalne jedinice. To je rješenje na tragu sličnih već postojećih rješenja u Velikoj Britaniji, Španjolskoj ili Belgiji. Znači rješenje u skladu sa EU principima.

Dragan Čović nikad nije tražio, pa čak ni spomenuo ekskluzivno hrvatski teritorij ili entitet. To je nešto što mu se podmeće iz Sarajeva.

Ja sam iz tog dijela Bosne i iskreno da ti kazem nervira me, stavise: ******** mi je ovo hrvatofilstvo u Gorazdu (pogotovo kad vidim sta pisete vi domoljubi tisuccetristogodisnji o Bosnjacima). Bilesi na spomeniku Zaimu Imamovicu stoji "tko" a nikad niko tamo nije govorio "tko" ili "opcina".

I zasto bi se neko od Bosnjaka izjasnjavao kao Hrvati kad masa Hrvata u Bosni, katolici, a slabo ko da se izjasni kao Bosanac, a kamoli kao Bosnjak. Sta ti mislis, da ste vi nesto kulturolosko i civilizacijski superiorniji, u odnosu na bilo kog? De ba...sve ista stoka sitnog zuba u BiH, kud god da pogledas.

Jesu mnogi bili u Crnim Labudovima i slicnim, specijalnim postrojbama. Mom daidzi, izbjeglici iz Visegrada s dvoje male, bolesne djece i starom majkom na grbaci, smjestenim u Visokom, nije preostalo nista drugo no da se prikljuci Armiji ako je htio prehraniti ih. Tako je zavrsio u Focanskoj Brigadi koja je bila na Treskavici ali brate i na Kiseljaku, i ne znam gdje jos u Srednjoj Bosni. Crni labudovi i slicne formacije su bili bolje opremljeni i - ako se ne varam - dobijali su cak i neke skromne plate. I sad zamisli i stavi se u situaciju neke djece (da djece, ako cemo pricati o "djeci" iz Tuzlanske kolone onda mozemo slobodno i kad se radi o Crnim Labudovima jer je to bila mahom omladina) kojoj je sve pobijeno u Istocnoj Bosni, gladni i zedni, i kojima se obeca dobra ishrana, malo novca...junastvo i podvizi. Pa logicno je da ce mnogi nasjesti...tijela odraslih ljudi ali u glavi su to zutokljunci. Moj daidza je uprkos tome sto je cijeli rat proveo na frontu zivio ko zadnji bijednik tokom rata...a tako mu i djeca. I njemu je nudjeno, tj. zvao ga je jedan jaran, da se prikljuci Crnim Labudovima ali on nije htio, rekao mu je da ne zna klanjati. A ovaj je odvratio: Ne znam ni ja, svejedno, samo kleknes i pravis se da klanjas. Moj daidza se nije prikljucio toj formaciji...zasto tacno, ne znam. Mozda mu je bilo i previse riskantno..ne znam..iako cisto sumnjam jer su i njih iz Focanske - Slavne - Brigade slali svukud.

Iz ovako neceg izvlaciti pausalne zakljucke o jednoj cjelokupnoj populaciji je jednostavno emocionalno glupo i nedovoljno promisljeno.

Loša iskustva. Tamošnji muslimani nisu nikakvi hrvatofili, navrnuti su na srpstvo. Umisto se borit za svoj kraj, borili su se za obećane im hrvatske kuće u sridnjoj Bosni, dok su iz svog rodnog kraja pobigli ća prid Srbiman koji su in i dalje u glavi nebeski jugoslavenstvujušći. Hrvate nikad nisu volili. Možda su in prolazili oni iz Dalmacije ali samo dotle dok su in bili ka iz one lažne slike iz Jugoslavije, one jugoslavenske propagandne slike glupana koji zatomljuju svoju hrvatsku nacionalnost i katoličku viru.

Daleko in kuća i ne vidili nikad Hrvatske.

Posrbice, kao i Sandzaklije.