|
|
Stranica: 18/75.
|
[ 1852 post(ov)a ] |
|
Autor/ica |
Poruka |
Graničar Jozo
|
Naslov: Re: Islam i pitanja o islamu Postano: 23 sij 2013, 18:12 |
|
Pridružen/a: 23 pro 2009, 15:42 Postovi: 8349 Lokacija: Na rubu egzistencije
|
Bog je Presveto Trojstvo objavio postupno. U Novom zavjetu koncept je Presvetoga Trojstva već sasvim jasan, te je nedostajala još samo prikladna riječ kojom bi se to otajstvo izrazilo. Tri božanske osobe sada susrećemo češće nego prije. Čim se Isus krstio, spustio se na nj Duh Sveti kao golub, a Otac je s neba rekao: "Ovo je Sin moj" (Mt 3,16-17). Prije nego što je uznesen na nebo, Isus je učenicima dao posljednje upute: "Zato idite i učinite sve narode učenicima mojim! Krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga!" (Mt 28,19). Imamo, dakle, jedno (u jedinstvu) ime i tri osobe. Prvim je kršćanima koncept (ne termin) Presvetoga Trojstva bio toliko blizak, da im je ušao u svakodnevni govor: "Milost Gospodina Isusa Krista, ljubav Boga (Oca) i zajedništvo Duha Svetoga neka bude sa svima vama!" (2 Kor 13,13). Katolici i danas, svaki put kad se prekriže, to čine u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. http://www.katolik.hr/krscanstvomnu/ptr ... o-trojstvo
_________________ Too proud to beg, too dumb to steal
It's probably me...
|
|
Vrh |
|
|
budimo realni
|
Naslov: Re: Islam i pitanja o islamu Postano: 23 sij 2013, 18:51 |
|
Pridružen/a: 03 lis 2012, 11:19 Postovi: 475 Lokacija: između krajnosti
|
Evo što kaže New Catholic Encyclopedia, 1967, svezak XIV, stranica 299 “Formulacija ‘jedan Bog u tri Osobe’ nije se posve afirmirala i zasigurno se nije u potpunosti uklopila u kršćanski život i ispovijest vjere sve do kraja četvrtog stoljeća. No upravo je ta formulacija prva dobila naziv dogma o Trojstvu. Takav način razmišljanja i takvo gledište bili su potpuno strani apostolskim ocima”
Zanimljivo, i The Encyclopedia Americana, 1956, svezak XXVII, stranica 294L kaže slično: “Kršćanstvo potječe od judaizma, a judaizam je isključivo unitaristička religija [zastupa vjerovanje da je Bog jedna osoba]. Put koji je vodio od Jeruzalema do Niceje nipošto nije bio bez prepreka. Vjerovanje u Trojstvo iz četvrtog stoljeća nije točno odražavalo ranokršćansko učenje o Božjoj naravi. Naprotiv, ono je odstupalo od tog učenja”
I u The New Encyclopaedia Britannica, Micropaedia, 1976, svezak X, stranica 126, je slično: “Ni riječ ‘Trojstvo’ ni neki takav izričiti nauk ne pojavljuje se u Novom zavjetu. Osim toga ni Isus ni njegovi sljedbenici nisu namjeravali proturječiti Šemi, zapisanoj u Starom zavjetu, koja glasi: ‘Čuj, Izraele! Gospodin Bog naš Gospodin je jedan!’ (5. Mojs. 6:4). (...) Taj se nauk razvijao postepeno kroz više stoljeća i uz mnoge sukobe mišljenja. (...) Tek u četvrtom stoljeću (...) nauk o Trojstvu poprimio je formu koju je u osnovi zadržao sve do danas”
Prema djelu Nouveau Dictionnaire Universel, “platonsko trojstvo, koje je u biti samo preoblikovanje starijih trojstava koja su štovali stariji narodi, po svoj je prilici racionalno filozofsko trojstvo osobina, koje je dovelo do nastanka tri hipostaze, odnosno božanske osobe, koje se štuju u kršćanskim crkvama. (...) Takvo shvaćanje tog grčkog filozofa [Platona, četvrto stoljeće pr. n. e.] može se pronaći u svim starim [poganskim] religijama” (urednik Maurice Lachâtre, Pariz, 1865-1870, svezak 2, stranica 1467).
Isusovac John McKenzie u svom biblijskom rječniku kaže: “Tri osobe, a jedna narav — u toj se definiciji koriste izrazi ‘osoba’ i ‘priroda’ kao grčki filozofski izrazi koji se zapravo ne pojavljuju u Bibliji. Definicije trojstva pojavile su se kao posljedica dugotrajnih polemika u kojima su neki teolozi pogrešno koristili te i druge izraze, kao što su ‘bit’ i ‘supstancija’, kako bi opisali Boga” (Dictionary of the Bible, New York, 1965, stranica 899).
No ključno je to da se u Biblij, ne može naći niti jedan navod koji podupire dogmu, ili ideju o trojstvu.
|
|
Vrh |
|
|
Mar-kan
|
Naslov: Re: Islam i pitanja o islamu Postano: 23 sij 2013, 19:15 |
|
Pridružen/a: 03 svi 2009, 15:45 Postovi: 32481
|
budimo realni je napisao/la: No ključno je to da se u Biblij, ne može naći niti jedan navod koji podupire dogmu, ili ideju o trojstvu. Ta tvrdnja ne stoji,već smo pisali i o tome...pluralius deliberacijus. U Postanku se spominje ime za Boga,tu stoji hebrejska riječ “Elohim” i to je ime za Boga.Ovaj nastavak “im” (Eloh-im) označava množinu.U našoj Bibliji se ova riječ prevodi “Bog”. Međutim,uvijek iza ovog imena Boga glagol je u jednini.Ime Božje je u množini,a glagol je u jednini.Dakle,i u ovom slučaju biblijski teolozi su vidjeli,na samom početku Biblije,aluziju o Bogu kojeg čine tri ličnosti-osobe,ali da je to u stvari jedan Bog,jedno djelovanje. Izrazi “Otac” i “Sin” nemaju doslovnu,bukvalnu vrijednost,već su to antropomorfizmi.Otac nije otac Sinu.Antropomorfizmi su izrazi koje ljudi pripisuju Bogu.Mi,ljudi koristimo razum da bi sebi opisali realnost.Izrazi “Otac” i “Sin” su antropomorfizmi u smislu Božjeg prilagođavanja,da bi ga ljudi bolje shvatili... Mar-kan je napisao/la: Kad je napisan SZ,tj. Tora?Pisci su koristili riječ-ELOHIM,kad su opisivali Boga (Oca-Sina-Duha).Moraš malo proučiti hebrejski pa da ti bude jasniji pojam Trojstva Robbie MO je napisao/la: Elohim (אֱלֹהִ֔ים) je množina, ali zašto ne pitat rabine šta Elohim znači?
Pitaj.Ili nauči sam.Nećeš trčati za svaku riječ rabinu Jedan naučnik je govorio o tome, kako univerzum,na jedan perfektan način modelira trojstvo. Kako je on to objasnio? Bog Otac je nevidljivi Bog. On se manifestuje i približava bićima kroz Isusa Krista, a mnogo se o Njemu saznaje kroz djelovanje Svetoga Duha. I sada, ovaj naučnik kaže: “I univerzum je, ili svemir isto tako, ‘trosvemiran’ - on ima tri svemira. To je svemir prostora,svemir energije (ili materije) i svemir vremena.”Zapazimo, svemir nema tri dijela. To je jedna cjelina. Nema on jedan dio koji je prostor, drugi dio koji je energija i treći koji je vrijeme. Nego je sve prostor, sve je energija i sve je vrijeme. Kao što razni autori u svoja djela unose i nešto od svoje ličnosti, tako je i Bog, kao umjetnik u univerzumu,unio u svoje djelo puno od svoje ličnosti.Prostor, koji je nevidljiv, a svuda prisutan, je kao Bog Otac koji stoji u zaleđini svega - prostor stoji u zaleđini svega. A kada mi najbolje vidimo prostor? Vidimo ga kroz energiju koja je materijalizovana. Tako najbolje osjećamo prostor, kao što najbolje, a to i Biblija tvrdi, vidimo manifestaciju Boga kroz Sina. Zato mi u Starom Zavjetu imamo da se Bog stalno kroz Sina pokazivao ljudima. On je taj Bog ili Jahve, to lice božanstva koje je vodilo izraelski narod iz egipatskog ropstva.Dakle, kao što se božanska ličnost nama stvorenjima najbolje manifestuje kroz Isusa Krista,tako imamo paralelu i u univerzumu. A kako se doživljava, kako se saznaje, kako se izražava taj univerzum? Uvijek kroz vrijeme. Znači,paralela postoji i sa trećim licem božanstva.Mi nemamo potrebu da zbrajamo i da dobijemo tri univerzuma, nego je potrebno da vršimo jednu drugu radnju - množenje: 1 x 1 x 1 = 1 I vektori kada se zbrajaju, oni se množe.Eto. Citat: U mnogim pjesmama o Bogu spominje se jedan značajan argument o trojstvu.Bog je ljubav. On je to i pokazao.Postoji biblijska argumentacija kako je Bog pokazao da jeste ljubav. Međutim,mi možemo da dođemo do tog zaključka čistom dedukcijom. Prvo imamo misao da je Bog savršen (biće koje nije savršeno nije Bog). Iz savršenog bića, čistom dedukcijom možemo da izvedemo savršena osjećanja. A savršeno osjećanje jeste - ljubav. Ako je Bog ljubav,znači da nema ljubavi, a da se ona ne prenosi, sa jednog subjekta na drugi.
Ako je ljubav u okviru jedne osobe ili ličnosti, to se zove samoljublje,čisti egoizam. A samoljublje nikako ne može biti nešto savršeno, ono nikako ne može biti vezano uz savršeno biće.Prosto,kad razmišljamo o Bogu kao o savršenom biću, nameće nam se - ako je On punina bića, ako je On maksima bića, ako je On maksimalno biće, On mora biti punina i u licima: “Ja, Ti, On” - ljubav mora da se prenosi.
Sa čisto logičkog aspekta, Bog mora biti najmanje troličan, da bi to bila istinska ljubav, da ne bude neistina to što Biblija kaže, “da je On zaista ljubav”. Citat: Ova biblijska doktrina o trojstvu je zaista lijepa,i Biblija nas uči kako su sva ta lica božanstva bila vrlo zainteresovana za čovjeka, i kako su bila uključena u čovjekovo spasenje nakon pada u grijeh.Dominantnu ulogu u stvaranju imao je Bog Otac, u čovjekovom otkupljenju imao je Bog Sin, koji je i umro na križu Kalvarije-Golgote, a u čovjekovom posvećenju za novi život dominantnu ulogu ima Bog Sveti Duh.
|
|
Vrh |
|
|
budimo realni
|
Naslov: Re: Islam i pitanja o islamu Postano: 23 sij 2013, 20:05 |
|
Pridružen/a: 03 lis 2012, 11:19 Postovi: 475 Lokacija: između krajnosti
|
Markane, to što ti pišeš i quotaš je čista filozofija. Mar-kan je napisao/la: U Postanku se spominje ime za Boga,tu stoji hebrejska riječ “Elohim” i to je ime za Boga.Ovaj nastavak “im” (Eloh-im) označava množinu.U našoj Bibliji se ova riječ prevodi “Bog”. Međutim,uvijek iza ovog imena Boga glagol je u jednini.Ime Božje je u množini,a glagol je u jednini.Dakle,i u ovom slučaju biblijski teolozi su vidjeli,na samom početku Biblije,aluziju o Bogu kojeg čine tri ličnosti-osobe,ali da je to u stvari jedan Bog,jedno djelovanje. Hebrejski izraz ovdje je u množini kako bi se naglasilo veličanstvo ili moć. (Vidi Praktični biblijski leksikon, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1997, stranica 79; vidi i Rječnik biblijske kulture, AGM, Zagreb, 1999, stranica 47.) On ne prenosi misao o više osoba koje bi činile jedno božanstvo. Slično tome, u Sucima 16:23 govori se o krivom bogu Dagonu, a koristi se oblik titule elohim. Uz nju se nalazi glagol u jednini, koji pokazuje da se radi o samo jednom bogu. U 1. Mojsijevoj 42:30 za Josipa se kaže da je “gospodar” (adone, množina za naglašavanje veličanstva) Egipta. U grčkom ne postoji množina kojom se izražava veličanstvo. Stoga su u 1. Mojsijevoj 1:1 prevoditelji u Septuaginti kao prijevod izraza elohim koristili izraz ho Theós (“Bog”, jednina). U Marku 12:29, gdje je zapisan Isusov odgovor u kojem je citirao 5. Mojsijevu 6:4, također se koristi grčki izraz ho Theós u jednini. U hebrejskom tekstu 5. Mojsijeve 6:4 dvaput se nalazi tetragram, pa bi taj tekst trebao glasiti: “Jehova, Bog naš, jedan je Jehova.” Izraelski narod, kojem su bile upućene ove riječi, nije vjerovao u Trojstvo. Babilonci i Egipćani obožavali su trijade bogova, ali Izraelcima je bilo jasno rečeno da je Jehova drugačiji. Da bi nauka o trojstvu bila utemeljena, onda bi "Sveti Duh" trebao biti osoba, no, što kaže Biblija o tome? Ako se neki biblijski reci koji govore o svetom duhu gledaju izdvojeno, može se steći dojam da se u njima govori o osobi. Tako se, naprimjer, o svetom duhu govori kao o pomoćniku (grčki: parákletos; “Utješitelj”, Ša, 2006; “Branitelj”, JB) koji “poučava”, “svjedoči”, “govori” i “čuje” (Ivan 14:16, 17, 26; 15:26; 16:13). No neki drugi biblijski reci kažu da su se ljudi “ispunili” svetim duhom te da su neki bili “kršteni” ili “pomazani” njime (Luka 1:41; Mat. 3:11; Djela 10:38), što se sigurno ne može odnositi na osobu. Da bismo razumjeli što Biblija u cjelini uči, potrebno je razmotriti sve te biblijske retke. Koji logičan zaključak možemo izvući? Prva skupina navedenih redaka sadrži govornu figuru u kojoj se Božjem svetom duhu, odnosno sili kojom se Bog služi, pridaju svojstva živog bića. U Bibliji se na sličan način prikazuje mudrost, grijeh, smrt, voda i krv. Biblija nam otkriva osobno ime Oca, koje glasi Jahve ili Jehova. Iz nje smo naučili da se Sin zove Isus Krist. No nigdje u njoj ne možemo naći ime svetog duha. U Djelima apostolskim 7:55, 56 izvještava se da je Stjepan dobio viziju u kojoj je vidio nebo i “Isusa kako stoji zdesna Bogu”. No nije spomenuo da je vidio sveti duh. (Vidi i Otkrivenje 7:10; 22:1, 3.) Katolička enciklopedija priznaje: “Veći dio Novog zavjeta o Božjem duhu govori kao o nečemu, a ne kao o nekomu. To se posebno primjećuje u paralelizmu duha i Božje moći” (New Catholic Encyclopedia, 1967, svezak XIII, stranica 575). Osim toga, u tom djelu stoji: “Apologeti [grčki kršćanski pisci iz drugog stoljeća] govorili su o Duhu prilično neodlučno, a usporedimo li to s kasnijim crkvenim učenjem, moglo bi se čak reći da o njemu zapravo i nisu govorili kao o osobi” (svezak XIV, stranica 296). Tu se postavljaju i mnoga druga pitanja poput: Slaže li se Biblija s onima koji naučavaju da Otac i Sin nisu odvojene i različite osobe? Uči li Biblija da su sve “tri božanske osobe” za koje se kaže da su dio Trojstva vječne i da nemaju početka? Uči li Biblija da nijedna od “tri božanske osobe” koje navodno sačinjavaju Trojstvo nije veća ni manja od druge dvije, da su sve one jednake i svemoguće? Uči li Biblija da su sve “tri božanske osobe” koje navodno čine Trojstvo i same po sebi Bog? Da li ijedan od biblijskih redaka koje zagovornici Trojstva koriste kako bi potvrdili svoje vjerovanje daje čvrst temelj za tu dogmu? Odgovor na sva ova pitanja je poprilično jednostavan, a glasi Ne.
|
|
Vrh |
|
|
Mar-kan
|
Naslov: Re: Islam i pitanja o islamu Postano: 23 sij 2013, 22:53 |
|
Pridružen/a: 03 svi 2009, 15:45 Postovi: 32481
|
budimo realni je napisao/la: Hebrejski izraz ovdje je u množini kako bi se naglasilo veličanstvo ili moć. (Vidi Praktični biblijski leksikon, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1997, stranica 79; vidi i Rječnik biblijske kulture, AGM, Zagreb, 1999, stranica 47.) On ne prenosi misao o više osoba koje bi činile jedno božanstvo. Slično tome, u Sucima 16:23 govori se o krivom bogu Dagonu, a koristi se oblik titule elohim. Uz nju se nalazi glagol u jednini, koji pokazuje da se radi o samo jednom bogu. U 1. Mojsijevoj 42:30 za Josipa se kaže da je “gospodar” (adone, množina za naglašavanje veličanstva) Egipta. U grčkom ne postoji množina kojom se izražava veličanstvo. Stoga su u 1. Mojsijevoj 1:1 prevoditelji u Septuaginti kao prijevod izraza elohim koristili izraz ho Theós (“Bog”, jednina). U Marku 12:29, gdje je zapisan Isusov odgovor u kojem je citirao 5. Mojsijevu 6:4, također se koristi grčki izraz ho Theós u jednini. U hebrejskom tekstu 5. Mojsijeve 6:4 dvaput se nalazi tetragram, pa bi taj tekst trebao glasiti: “Jehova, Bog naš, jedan je Jehova.” Izraelski narod, kojem su bile upućene ove riječi, nije vjerovao u Trojstvo. Babilonci i Egipćani obožavali su trijade bogova, ali Izraelcima je bilo jasno rečeno da je Jehova drugačiji. Kakve titule,zna se jasno što to označava u Bibliji,zna se što je Eloh i što je nastavak -im! Lijepo ti piše u svakom prijevodu,množina,pa i u LXX: -da NAČINIMO... -po SVOME... -kao što smo MI... -Evo, čovjek postade kao jedan od NAS... -Hajde da SIĐEMO i jezik im POBRKAMO...itd Ime “Elohim” označava Boga koji je Stvoritelj,koji je nerazumljiv ljudskom razumu, koji je daleko, tamo negdje,koji je na čudnovat način sve stvorio i mi ga ne možemo u potpunosti dokučiti i spoznati.Međutim,kada je Bog udahnuo prvi dah u nosnice Adama,znači kada je bio blizu čovjeka,biblijski pisci će uporabiti drugo ime.To je ime “Jahve”.Ovo ime označava drugu dimenziju Božje osobe i znači da je to Bog koji je blizu čovjeka,to je Bog "svakodnevnog kruha", Bog koji, iako je veliki Stvoritelj,iako je u određenim segmentima nerazumljiv u ljudskim kategorijama-On je ipak blizu čovjeka. Jahve otprilike znači-Bog svakodnevnog kruha... Poznati tetragram (JHVH)... U našem prijevodu Starog zavjeta mi uvijek čitamo “Bog” ili “Gospodin”, a u originalnom tekstu ima više različitih imena za Boga.Biblija počinje sa imenom “Elohim”, koje sam gore spomenuo. Dugo vremena Izraelci nisu izgovarali ovo Božje ime iz strahopoštovanja. Kada su masoreti (prepisivači Biblije) između 5. i 15. st. pokušavali da stave samoglasnike na ovo ime,oni jednostavno nisu znali gdje da ih stave jer su zaboravili kako se izgovara ovo Božje ime,pa su onda uzeli samoglasnike iz Božjeg imena “Adonaj” i dodali na ime “Jahve”. Biblijski pisci su smatrali da je Božja ličnost toliko bogata da ne može jedno ime da opiše Boga i zato su davali Bogu različita imena koja opisuju različite dimenzije Njegove ličnosti. budimo realni je napisao/la: Tu se postavljaju i mnoga druga pitanja poput:
Slaže li se Biblija s onima koji naučavaju da Otac i Sin nisu odvojene i različite osobe?
Uči li Biblija da su sve “tri božanske osobe” za koje se kaže da su dio Trojstva vječne i da nemaju početka?
Uči li Biblija da nijedna od “tri božanske osobe” koje navodno sačinjavaju Trojstvo nije veća ni manja od druge dvije, da su sve one jednake i svemoguće?
Uči li Biblija da su sve “tri božanske osobe” koje navodno čine Trojstvo i same po sebi Bog?
Da li ijedan od biblijskih redaka koje zagovornici Trojstva koriste kako bi potvrdili svoje vjerovanje daje čvrst temelj za tu dogmu?
Odgovor na sva ova pitanja je poprilično jednostavan, a glasi Ne. Ovo ostalo što si postao tvrde i Jehovini svjedoci...nerazumijevanje i izvrtanje Biblije.
|
|
Vrh |
|
|
budimo realni
|
Naslov: Re: Islam i pitanja o islamu Postano: 23 sij 2013, 23:47 |
|
Pridružen/a: 03 lis 2012, 11:19 Postovi: 475 Lokacija: između krajnosti
|
Uopće nisi pročitao što piše u mom postu, a još manje razumio. Mar-kan je napisao/la: -da NAČINIMO... -po SVOME... -kao što smo MI... -Evo, čovjek postade kao jedan od NAS... -Hajde da SIĐEMO i jezik im POBRKAMO...itd Pa logično, Bog se obraća Isusu, kojeg je jedino stvorio direktno, a preko kojeg je sve kasnije stvoreno. U Biblij jasno stoji da se Isusov život može podjeliti u tri faze: Prvo je počelo davno prije nego što se rodio kao čovjek. On je ”od početka, od vječnih vremena“, stoji u Miheju 5:2. Sam Isus rekao je: ”Ja sam iz gornjih oblasti“, to jest s neba (Ivan 8:23). On je živio na nebu kao moćna duhovna osoba. Budući da je sve stvoreno imalo početak, Bog je najprije bio sam. Međutim, prije nebrojenih vjekova Bog je postao Stvoritelj. Što je prvo stvorio? Posljednja biblijska knjiga kaže za Isusa da je ”početak Božjih djela stvaranja“ (Otkrivenje 3:14). Isus je ”prvorođenac svega stvorenja“. To je zato što je ”posredstvom njega sve drugo bilo stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo“ (Kološanima 1:15, 16). Da, jedino je Isusa izravno stvorio sam Bog. Zato ga se i naziva Božjim ’jedinorođenim Sinom‘ (Ivan 3:16). Prvorođeni Sin također je nazvan ”Riječ“ (Ivan 1:14). Zašto? Zato jer je prije nego što se rodio kao čovjek služio na nebu kao Božji zastupnik ili govornik. Drugo razdoblje Isusovog života počelo je kada ga je Bog poslao na Zemlju. Treće razdoblje njegovog života počelo je oko tri dana poslije smrti, kada je Bog uskrsnuo svog Sina i vratio ga u život kao duhovnu osobu. Dakle, letimičnim pogledom u Bibliju, vidljivo je ko izvrće, ko se klanja kipovima, ko se moli mrtvim ljudima, ko slavi paganske blagdane i upražnjava paganske običaje, ko izvodi neznabožačke rituale, ko Bogu pripisuje sadističke sklonosti kako će da vječno muči ljude u paklu itd. itd. mogao bih ovako do jutra. Biblija ovakve vjernike i religiju, jasno i slikovito opisuje, razotkriva nevjerovatnom preciznošću i detaljima.
|
|
Vrh |
|
|
Mar-kan
|
Naslov: Re: Islam i pitanja o islamu Postano: 23 sij 2013, 23:57 |
|
Pridružen/a: 03 svi 2009, 15:45 Postovi: 32481
|
Dakle,ti zastupaš mišljenje Jehovinih svjedoka?
|
|
Vrh |
|
|
budimo realni
|
Naslov: Re: Islam i pitanja o islamu Postano: 24 sij 2013, 00:09 |
|
Pridružen/a: 03 lis 2012, 11:19 Postovi: 475 Lokacija: između krajnosti
|
Ne postoji mišljenje jehovinih svijedoka, postoji samo biblijsko i nebiblijsko učenje, odnosno gledište. Ako se u Biblij nešto jasno osuđuje i govori da se to ne radi i da je to gad Bogu, a neki ipak, poučavaju puk kako je to što se u Biblij osuđuje pak ispravno i stave sebe iznad Boga i Božije riječi, iako se to kosi sa Božijim načelima i zakonima, onda što reći...
|
|
Vrh |
|
|
Mar-kan
|
Naslov: Re: Islam i pitanja o islamu Postano: 25 sij 2013, 13:41 |
|
Pridružen/a: 03 svi 2009, 15:45 Postovi: 32481
|
budimo realni je napisao/la: Ne postoji mišljenje jehovinih svijedoka, postoji samo biblijsko i nebiblijsko učenje, odnosno gledište. Ako se u Biblij nešto jasno osuđuje i govori da se to ne radi i da je to gad Bogu, a neki ipak, poučavaju puk kako je to što se u Biblij osuđuje pak ispravno i stave sebe iznad Boga i Božije riječi, iako se to kosi sa Božijim načelima i zakonima, onda što reći... Kako ne postoji njihovo mišljenje-pa otkud se pojaviše onda!? Tvrdiš iste stvari kao i oni,ne vjeruju u Trojstvo i sl.Ja zastupam mišljenje KC,koja vjeruje u Trojstvo. ili imaš islamska tumačenja?
|
|
Vrh |
|
|
budimo realni
|
Naslov: Re: Islam i pitanja o islamu Postano: 26 sij 2013, 21:52 |
|
Pridružen/a: 03 lis 2012, 11:19 Postovi: 475 Lokacija: između krajnosti
|
Mar-kan je napisao/la: Ja zastupam mišljenje KC,koja vjeruje u Trojstvo. Nije uopće stvar u tome koje ti mišljenje zastupaš, niti u što vjeruješ, suština je u tome, da li to vjerovanje i nauka ima biblijsko uporište? Dakle, kao što je sasvim jasno, bez ikakve dileme, da je štovanje slika i kipova, obraćanje mrtvima, štovanje "gospe", korišćenje paganskih simbola i obreda itd. itd. suprotno onome što uči Biblija i o čemu govori Isus, tako je i dogma o trojstvu nebiblijska, odnosno, suprotna onome što uči Biblija i to bez ikakve dileme.
|
|
Vrh |
|
|
Mar-kan
|
Naslov: Re: Islam i pitanja o islamu Postano: 26 sij 2013, 22:58 |
|
Pridružen/a: 03 svi 2009, 15:45 Postovi: 32481
|
budimo realni je napisao/la: Mar-kan je napisao/la: Ja zastupam mišljenje KC,koja vjeruje u Trojstvo. Nije uopće stvar u tome koje ti mišljenje zastupaš, niti u što vjeruješ, suština je u tome, da li to vjerovanje i nauka ima biblijsko uporište? Dakle, kao što je sasvim jasno, bez ikakve dileme, da je štovanje slika i kipova, obraćanje mrtvima, štovanje "gospe", korišćenje paganskih simbola i obreda itd. itd. suprotno onome što uči Biblija i o čemu govori Isus, tako je i dogma o trojstvu nebiblijska, odnosno, suprotna onome što uči Biblija i to bez ikakve dileme. I zanimljivo je da to tvrde samo oni koji razmišljaju na tragu Jehovinih svjedoka. Pokazao sam ti na x primjera ono što ide u prilog doktrini Trojstva,i to je samo mali dio. Kako se ti uopće krstiš-u ime Oca...i onda staneš!?
|
|
Vrh |
|
|
budimo realni
|
Naslov: Re: Islam i pitanja o islamu Postano: 27 sij 2013, 01:54 |
|
Pridružen/a: 03 lis 2012, 11:19 Postovi: 475 Lokacija: između krajnosti
|
Mar-kan je napisao/la: Pokazao sam ti na x primjera ono što ide u prilog doktrini Trojstva,i to je samo mali dio. Gospodine Mar-kan, taj dio sam vam vrlo argumentirano demantirao uz mnoštvo biblijskih stavaka koji potvrđuju ono o čemu govorim, ukoliko ste pažljivo pročitali moj odgovor, a u kome nema niti jedne pogreške, to ste i vidjeli. Jednostavno, u Biblij nema niti jedan dio koji govori u prilog dogme o trojstvu, također, prvi kršćani i isusovi suvremenici o tomu niti su govorili, niti su imali pojma, niti ih je Isus o tome poučavao, ustvari, poučavao ih je upravo suprozno tome. Prema tome, kao što se zna izvor štovanja slika i kipova, izvor štovanja mrtvih, ili kulta gospe, tako se zna i poznat je izvor nauke i dogme o trojstvu. Ako neko sebe smatra kršćaninom i nešto tvrdi, onda za svoje tvrdnje mora imati uporište u Biblij, a ne filozofij i ljudskom mudrovanju.
|
|
Vrh |
|
|
budimo realni
|
Naslov: Re: Islam i pitanja o islamu Postano: 27 sij 2013, 10:42 |
|
Pridružen/a: 03 lis 2012, 11:19 Postovi: 475 Lokacija: između krajnosti
|
Mar-kan je napisao/la: Kako se ti uopće krstiš-u ime Oca...i onda staneš!? Da, zaboravio sam, ukoliko misliš na križanje rukama i izgovaranje "mantri" zašto bih uopće to radio, nema za to nikakvog uporišta u Biblij, jednako se protivi Biblij kao što se protivi štovanje slika i kipova, štovanje predaka, mješanje paganskih simbola i običaja sa kršćanstvom itd. itd. Iskreno, ako uzmemo Bibliju u ruke, te usporedimo ono što piše u Biblij, sa onim što naučava katolička crkva, ne možemo, a da se ne upitamo; da li katoličanstvo uopće uzima Bibliju u obzir, ili je uzima u obzir samo utoliko da ima čemu protivriječiti, jer istini za volju, protivriječi svemu onom što Biblija kazuje.?!
|
|
Vrh |
|
|
Mar-kan
|
Naslov: Re: Islam i pitanja o islamu Postano: 27 sij 2013, 12:08 |
|
Pridružen/a: 03 svi 2009, 15:45 Postovi: 32481
|
budimo realni je napisao/la: Mar-kan je napisao/la: Kako se ti uopće krstiš-u ime Oca...i onda staneš!? Da, zaboravio sam, ukoliko misliš na križanje rukama i izgovaranje "mantri" zašto bih uopće to radio, nema za to nikakvog uporišta u Biblij, jednako se protivi Biblij kao što se protivi štovanje slika i kipova, štovanje predaka, mješanje paganskih simbola i običaja sa kršćanstvom itd. itd. Evanđelje-Matej 28,već je gore odgovorio G.Jozo u svom postu npr.: Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime (obratite pažnju-ime,a ne imenima!) Oca i Sina i Duha Svetoga..Islam također ne prihvata Trojstvo,tako da sljedećim tekstom ne trollamo temu,jer tiče se i naslova-možemo postaviti pitanje zašto islam ne prihvaća Trojstvo? Ajmo korak po korak...Biblija tvrdi da je Bog jedinstven po svojoj suštini,ali da On ima tri lica.Znači,jedna suština,bit,ali tri lica.Sva naša znanja dobijamo putem našeg razuma, zatim putem empirije-putem iskustva i putem vjere. Ovdje u velikoj mjeri,(uopće kod biblijskih doktrina ili religijskih doktrina),dolazi do izražaja ovaj treći aspekt,aspekt vjerovanja.Apsolutno je jasno da mi do tih istina ne možemo da dođemo putem iskustva, pogotovo što postoji jedno lice božanstva koje nitko nikad nije vidio! To je Bog Otac: Evanđelje Ivan: Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac - Bog - koji je u krilu Očevu, on ga obznani.Nastaviću...
|
|
Vrh |
|
|
budimo realni
|
Naslov: Re: Islam i pitanja o islamu Postano: 27 sij 2013, 13:08 |
|
Pridružen/a: 03 lis 2012, 11:19 Postovi: 475 Lokacija: između krajnosti
|
Mar-kan je napisao/la: Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga..
U ovome stavku nema ni najmanje naznake da je to troje jedno. Tim je riječima Isus poslao svoje sljedbenike da poučavaju ljude i krštavaju ih u ime Oca, Sina i svetog duha. Budući da se obratio osobama židovskog porijekla, važno je saznati što su Židovi vjerovali. Kad je Bog izraelskom narodu dao Mojsijev zakon, koji je zapisan u Bibliji, zapovjedio im je: “Nemoj imati drugih bogova uz mene” (5. Mojsijeva 5:7). Nema nikakve sumnje da je tu odredbu izrekla jedna osoba, a ne više njih. Pored toga u 5. Mojsijevoj 6:4 stoji sasvim jasna izjava: “Čuj, Izraele: Jehova, Bog naš, jedan je Jehova!” Dakle ne govori se o tri osobe u jednoj. Izraelski je narod dobio Mojsijev zakon nedugo nakon što je bio oslobođen iz Egipta, gdje su se štovale trijade bogova, primjerice Oziris, Izida i Horus. Izraelci su za razliku od Egipćana smjeli štovati samo jednog Boga. Je li bilo važno da pripadnici izraelskog naroda tu odredbu shvate na ispravan način? Rabin dr. Joseph Hertz kaže: “Ta uzvišena objava vjerovanja u jedinoga Boga potpuno je oprečna svakom obliku politeizma. (...) Šema nedvosmisleno pobija trojstvo koje naučavaju kršćanske crkve i pokazuje da je to učenje povreda vjerovanja u jedinoga Boga.”. Budući da je Isus bio Židov, i on je trebao štovati samo jednog Boga. Kad ga je nakon njegovog krštenja Đavo kušao, Isus mu je jasno rekao: “Odlazi, Sotono! Jer pisano je: ‘Jehovu, Boga svojega, obožavaj i jedino njemu služi!’” (Matej 4:10; 5. Mojsijeva 6:13). Iz tog razgovora vrijedi zapaziti dvije činjenice. Kao prvo, Sotona je pokušao navesti Isusa da štuje nekoga drugog, a ne Jehovu. Taj bi pokušaj bio posve besmislen da je Isus Bog. Kao drugo, Isus je riječima “Jehovu, Boga svojega, obožavaj i jedino njemu služi” nedvosmisleno pokazao koga treba štovati — ne njega, već samo Jehovu Boga. Osobe koje upoznaju Boga i požele mu služiti krštavaju se “u ime Oca i Sina i svetog duha” (Matej 28:19). One u potpunosti priznaju vlast Jehove Boga i ulogu koju Isus Krist ima u ispunjenju Jehovinog nauma (Psalam 83:18; Matej 28:18). Osim toga shvaćaju da je sveti duh sila kojom se Jehova služi (1. Mojsijeva 1:2; Galaćanima 5:22, 23; 2. Petrova 1:21).
Učenje o Trojstvu stoljećima je zbunjivalo ljude. No Isus nije naučavao Trojstvo. Svojim je sljedbenicima objavio istinu o jedinom pravom Bogu, Jehovi (Ivan 17:3). Mar-kan je napisao/la: Biblija tvrdi da je Bog jedinstven po svojoj suštini,ali da On ima tri lica.Znači,jedna suština,bit,ali tri lica.Sva naša znanja dobijamo putem našeg razuma, zatim putem empirije-putem iskustva i putem vjere. Biblija ovo nigdje ne tvrdi, ovo je čista filozofija koja nema utemeljenje u Bublij, Ukoliko misliš da ovakva dogma ima bilo što sa Biblijom, onda to na temelju Biblije treba i dokazati. Mar-kan je napisao/la: Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac - Bog - koji je u krilu Očevu, on ga obznani. ustvari ovo: Ivan 1 : 18; "Nijedan čovjek nikada nije vidio Boga. Jedinorođeni bog koji je Ocu najbliži, on ga je obznanio". Sam je Isus svog Oca nazvao “jedinim pravim Bogom” (Ivan 17:3). A Jehova je rekao: “Osim mene nema Boga” (Iza. 44:6). Apostol Pavao napisao je da za prave kršćane “postoji jedan Bog, Otac” (1. Kor. 8:5, 6). Dakle, Jehova je jedinstven, nitko mu drugi nije ravan. Jehova je u oštroj opreci sa svim drugim “bogovima” — idolima, ljudima koje se idolizira i Sotonom. Sve su to lažni bogovi. Za Isusa Biblija kaže da je “bog”, čak “Bog Moćni” (Ivan 1:1; Iza. 9:6). No nigdje za njega ne kaže da je Svemoguć poput Jehove (1. Mojs. 17:1). Isus je “odraz [Božje] slave”, no Otac je Izvor te slave (Hebr. 1:3). Isus ni na koji način ne nastoji zadobiti položaj koji ima njegov Otac. Sam je izjavio: “Jehovu, Boga svojega, obožavaj i jedino njemu služi!” (Luka 4:8). On postoji “u Božjem obličju”, a Otac je zapovjedio “da se u Isusovo ime prigne svako koljeno”, no to se treba činiti “na slavu Boga, Oca” (Filip. 2:5-11). da ukratko obrazložim i boldirani dio iz ivana 1:18, a koji je jako važan, a s tim u vezi, prvo citirajmo Ivana 1 :1 "U početku bila je Riječ i Riječ je bila kod Boga i Riječ je bila bog. U grčkom tekstu tog biblijskog retka ispred prve imenice theós (Bog) nalazi se određeni član ho, ali ispred druge imenice theós (bog) nema tog člana. Imenica uz koju se nalazi određeni član ukazuje na identitet, na osobu, dok predikatna imenica u jednini koja se nalazi ispred glagola i nema ispred sebe određeni član (kako je konstruirana i ova grčka rečenica) ukazuje na svojstvo osobe. Dakle, ovaj biblijski redak ne poistovjećuje Riječ (Isusa) s Bogom kod kojeg se nalazila, nego ukazuje na to da je Riječ bila “bog”, odnosno “božanske prirode”. Što je apostol Ivan htio reći riječima koje su zapisane u Ivanu 1:1? Je li htio reći da je Isus Bog ili možda da su Isus i njegov Otac jedan Bog? U 18. retku istog poglavlja Ivan je napisao: “Nijedan čovjek nikada nije vidio Boga. Jedinorođeni bog koji je Ocu najbliži, on ga je obznanio.” Je li itko od ljudi vidio Isusa Krista, Sina? Naravno! Dakle, je li Ivan rekao da je Isus Bog? Očito je da nije. U zaključnom dijelu svog Evanđelja Ivan je opisao Isusa ovim riječima: “Ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji [a ne Bog]” (Ivan 20:31, JB)
|
|
Vrh |
|
|
Mar-kan
|
Naslov: Re: Islam i pitanja o islamu Postano: 27 sij 2013, 20:29 |
|
Pridružen/a: 03 svi 2009, 15:45 Postovi: 32481
|
budimo realni je napisao/la: Mar-kan je napisao/la: Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga..
U ovome stavku nema ni najmanje naznake da je to troje jedno. Tim je riječima Isus poslao svoje sljedbenike da poučavaju ljude i krštavaju ih u ime Oca, Sina i svetog duha. Budući da se obratio osobama židovskog porijekla, važno je saznati što su Židovi vjerovali. Kad je Bog izraelskom narodu dao Mojsijev zakon, koji je zapisan u Bibliji, zapovjedio im je: “Nemoj imati drugih bogova uz mene” (5. Mojsijeva 5:7). Nema nikakve sumnje da je tu odredbu izrekla jedna osoba, a ne više njih. Pored toga u 5. Mojsijevoj 6:4 stoji sasvim jasna izjava: “Čuj, Izraele: Jehova, Bog naš, jedan je Jehova!” Dakle ne govori se o tri osobe u jednoj. Izraelski je narod dobio Mojsijev zakon nedugo nakon što je bio oslobođen iz Egipta, gdje su se štovale trijade bogova, primjerice Oziris, Izida i Horus. Izraelci su za razliku od Egipćana smjeli štovati samo jednog Boga. Je li bilo važno da pripadnici izraelskog naroda tu odredbu shvate na ispravan način? Rabin dr. Joseph Hertz kaže: “Ta uzvišena objava vjerovanja u jedinoga Boga potpuno je oprečna svakom obliku politeizma. (...) Šema nedvosmisleno pobija trojstvo koje naučavaju kršćanske crkve i pokazuje da je to učenje povreda vjerovanja u jedinoga Boga.”. Budući da je Isus bio Židov, i on je trebao štovati samo jednog Boga. Kad ga je nakon njegovog krštenja Đavo kušao, Isus mu je jasno rekao: “Odlazi, Sotono! Jer pisano je: ‘Jehovu, Boga svojega, obožavaj i jedino njemu služi!’” (Matej 4:10; 5. Mojsijeva 6:13). Iz tog razgovora vrijedi zapaziti dvije činjenice. Kao prvo, Sotona je pokušao navesti Isusa da štuje nekoga drugog, a ne Jehovu. Taj bi pokušaj bio posve besmislen da je Isus Bog. Kao drugo, Isus je riječima “Jehovu, Boga svojega, obožavaj i jedino njemu služi” nedvosmisleno pokazao koga treba štovati — ne njega, već samo Jehovu Boga. Osobe koje upoznaju Boga i požele mu služiti krštavaju se “u ime Oca i Sina i svetog duha” (Matej 28:19). One u potpunosti priznaju vlast Jehove Boga i ulogu koju Isus Krist ima u ispunjenju Jehovinog nauma (Psalam 83:18; Matej 28:18). Osim toga shvaćaju da je sveti duh sila kojom se Jehova služi (1. Mojsijeva 1:2; Galaćanima 5:22, 23; 2. Petrova 1:21).
Učenje o Trojstvu stoljećima je zbunjivalo ljude. No Isus nije naučavao Trojstvo. Svojim je sljedbenicima objavio istinu o jedinom pravom Bogu, Jehovi (Ivan 17:3). Mar-kan je napisao/la: Biblija tvrdi da je Bog jedinstven po svojoj suštini,ali da On ima tri lica.Znači,jedna suština,bit,ali tri lica.Sva naša znanja dobijamo putem našeg razuma, zatim putem empirije-putem iskustva i putem vjere. Biblija ovo nigdje ne tvrdi, ovo je čista filozofija koja nema utemeljenje u Bublij, Ukoliko misliš da ovakva dogma ima bilo što sa Biblijom, onda to na temelju Biblije treba i dokazati. Mar-kan je napisao/la: Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac - Bog - koji je u krilu Očevu, on ga obznani. ustvari ovo: Ivan 1 : 18; "Nijedan čovjek nikada nije vidio Boga. Jedinorođeni bog koji je Ocu najbliži, on ga je obznanio". Sam je Isus svog Oca nazvao “jedinim pravim Bogom” (Ivan 17:3). A Jehova je rekao: “Osim mene nema Boga” (Iza. 44:6). Apostol Pavao napisao je da za prave kršćane “postoji jedan Bog, Otac” (1. Kor. 8:5, 6). Dakle, Jehova je jedinstven, nitko mu drugi nije ravan. Jehova je u oštroj opreci sa svim drugim “bogovima” — idolima, ljudima koje se idolizira i Sotonom. Sve su to lažni bogovi. Za Isusa Biblija kaže da je “bog”, čak “Bog Moćni” (Ivan 1:1; Iza. 9:6). No nigdje za njega ne kaže da je Svemoguć poput Jehove (1. Mojs. 17:1). Isus je “odraz [Božje] slave”, no Otac je Izvor te slave (Hebr. 1:3). Isus ni na koji način ne nastoji zadobiti položaj koji ima njegov Otac. Sam je izjavio: “Jehovu, Boga svojega, obožavaj i jedino njemu služi!” (Luka 4:8). On postoji “u Božjem obličju”, a Otac je zapovjedio “da se u Isusovo ime prigne svako koljeno”, no to se treba činiti “na slavu Boga, Oca” (Filip. 2:5-11). da ukratko obrazložim i boldirani dio iz ivana 1:18, a koji je jako važan, a s tim u vezi, prvo citirajmo Ivana 1 :1 "U početku bila je Riječ i Riječ je bila kod Boga i Riječ je bila bog. Što je apostol Ivan htio reći riječima koje su zapisane u Ivanu 1:1? Je li htio reći da je Isus Bog ili možda da su Isus i njegov Otac jedan Bog? U 18. retku istog poglavlja Ivan je napisao: “Nijedan čovjek nikada nije vidio Boga. Jedinorođeni bog koji je Ocu najbliži, on ga je obznanio.” Je li itko od ljudi vidio Isusa Krista, Sina? Naravno! Dakle, je li Ivan rekao da je Isus Bog? Očito je da nije. U zaključnom dijelu svog Evanđelja Ivan je opisao Isusa ovim riječima: “Ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji [a ne Bog]” (Ivan 20:31, JB) Ovdje vidimo veliko nerazumijevanje Biblije i Isusa Krista.Tvrditi da Isus Krist nije Bog,mogu samo oni koji ne poznaju Božji naum ili Plan Spasenja.I ne piše "jedinorođeni bog",nego "Jedinorođenac - Bog". Sv.Pavao je napisao u poslanici Titu: "...iščekujući blaženu nadu i pojavak slave velikoga Boga i Spasitelja našega Isusa Krista."Kako ćemo tumačiti ovo,da Isus nije Bog? Ajmo dalje..."U početku bijaše Riječ"...zašto nisi nastavio sa citatom iz Biblije,nemoj da preskačeš i vadiš iz konteksta? Zar ne piše ovo: "I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu - slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca - pun milosti i istine."Sv. Pavao piše Timotiju: "Da, po sveopćem uvjerenju, veliko je Otajstvo pobožnosti: On, očitovan u tijelu, opravdan u Duhu, viđen od anđela, propovijedan među narodima, vjerovan u svijetu, uznesen u slavu."itd. Poslije ćemo se vratiti na Stari zavjet,već smo spominjali neke činjenice iz SZ,još nismo došli do kule Vavilonske,s kim je razgovarao Abraham,Mojsije,tko je vodio Izraelce,štitio ih.. U Bibliji je dato sasvim dovoljno elemenata da se taj koncept može formulisati,i da se on može obrazložiti.Mi znamo da ne samo ova doktrina o trojstvu,nego i druga biblijska učenja nigdje nisu eksplicitno obrazložena,nego su obično biblijske doktrine,može se reći - “u procesu,u tijeku”.One se razvijaju i mi moramo proučavati,od Postanka do zadnje knjige Biblije,i moramo ih otkrivati.One su razvojno date,i mora se gledati Bibilija kao cjelina,ne vaditi iz konteksta,pa 100 puta smo o tome pisali,u Bibiliji piše i da nema Boga,ne postoji...ako se izvadi neki dio iz konteksta u jednom Psalmu. Recimo,ideja o Mesiji. Postoji razvoj mesijanske ideje u Bibliji, počevši od Postanka,poslije pada u grijeh (jer prije pada u grijeh ne može biti saopćena ta ideja),ali poslije pada u grijeh,odmah je saopćena ta ideja da će Mesija doći,i onda normala kako čitamo,ta ideja se sve više i više razvija.Dakle,ovaj napad nekih protivnika trojstva,da nigdje u Bibliji nemate trojstvo tako eksplicitno obrađeno,je dosta slab,jer oni vjeruju u druge doktrine koje isto tako nisu eksplicitno,u nekom određenom poglavlju obrađene,nego se mora istraživati. Biblija je knjiga koja ima smisaono jedinstvo,nema jedinstvo radnje,ima tu raznih događanja i osoba,ali smisaono jedinstvo je tu.Npr. u Djelima apostolskim,Korićanima... imamo tesktove sv.Pavla o događajima vezanim uz Izlazak iz Egipta,pa u Knjigama proroka Izaije,pa u Evanđeljima... Svi koji pokušavaju da pobiju tu doktrinu tvrde da je 1+1+1=1,nemoguće?I onda neki argumentuju,da ako je nešto djelimično tajna,onda u to ne treba vjerovati.Jer,ako je nešto tajna,onda je to proturazumno (kažu oni ),a čim je protiv razuma,e to onda nije dostojno čovjekovog vjerovanja.Međutim,tajna ne znači da je ona protiv razuma.Pa neće nam Bog dati apsurde da u njih vjerujemo!?Pisali smo već i tome,vektori,1x1x1=1... Mi ne možemo,u određenom trenutku,da potpuno spoznamo i prodrijemo svojim razumom u sve tajne koje postoje u ovom svijetu,to je valjda svakomu jasno...ali tajna je samo iznad određenog razuma uma,mog ili bilo čijeg drugog.Ona je možda adekvatna,primjerena nekom razumu, koji je viši od našega,da ne kažem "inteligentnijem,pametnijem".Nepošteno je ako netko nešto ne razumije,pa da kaže-to je proturazumno. Svaki dan srećem ljude koji značenje nečega mjere po svom razumijevanju,često i sam upadnem u tu zamku.Znači-ako ja nisam razumio o čemu se radi,to je beznačajno.Ako sam razumio,onda je to značajno? Ako je Bog ljubav,onda nema ljubavi, a da se ona ne prenosi,sa jednog subjekta na drugi.Ako je ljubav u okviru jedne osobe-ličnosti,to se zove samoljublje.A samoljublje nikako ne može biti nešto savršeno,ono nikako ne može biti vezano uz savršeno biće. Prosto,kad razmišljamo o Bogu kao o savršenom biću,nameće nam se samo-ako je On punina bića,ako je On maksima bića,ako je On maksimalno biće,On mora biti punina i u licima: “Ja,Ti,On” - ljubav mora da se prenosi.
Čistom logikom,Bog mora biti najmanje troličan,da bi to bila istinska ljubav,da ne bude neistina to što Biblija kaže “da je On zaista ljubav”.Ima solidan broj knjiga koje se bave ovom tematikom još od početaka Crkve,borbe protiv gnostika,Sv.Irenej "Protiv hereze",sv.Justin "Razgovor sa Trifunom"...
|
|
Vrh |
|
|
budimo realni
|
Naslov: Re: Islam i pitanja o islamu Postano: 27 sij 2013, 22:07 |
|
Pridružen/a: 03 lis 2012, 11:19 Postovi: 475 Lokacija: između krajnosti
|
Mar-kan je napisao/la: nego "Jedinorođenac - Bog". Koliko mogu vidjeti, ti uopće ne čitaš, već sam ti rekao što i kako piše, slobodno knjige u ruke i istražuj. Da ponovim: budimo realni je napisao/la: U grčkom tekstu tog biblijskog retka ispred prve imenice theós (Bog) nalazi se određeni član ho, ali ispred druge imenice theós (bog) nema tog člana. Imenica uz koju se nalazi određeni član ukazuje na identitet, na osobu, dok predikatna imenica u jednini koja se nalazi ispred glagola i nema ispred sebe određeni član (kako je konstruirana i ova grčka rečenica) ukazuje na svojstvo osobe. Dakle, ovaj biblijski redak ne poistovjećuje Riječ (Isusa) s Bogom kod kojeg se nalazila, nego ukazuje na to da je Riječ bila “bog”, odnosno “božanske prirode”.
Mar-kan je napisao/la: "...iščekujući blaženu nadu i pojavak slave velikoga Boga i Spasitelja našega Isusa Krista."
Kako ćemo tumačiti ovo,da Isus nije Bog?
U poslanici Titu 2:13 stoji; "dok čekamo ostvarenje naše divne nade i slavno pojavljivanje velikog Boga i našeg Spasitelja, Krista Isusa". Dakle, svaki komentar je suvišan. Mar-kan je napisao/la: Ajmo dalje..."U početku bijaše Riječ"...zašto nisi nastavio sa citatom iz Biblije,nemoj da preskačeš i vadiš iz konteksta?
Zar ne piše ovo: "I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu - slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca - pun milosti i istine."
Naprotiv, opet ti kažem da pažljivo pročitaš moj post i vidjet ćeš da ništa ne vadim iz konteksta, već naprotiv. Dakle, Ivan 1 :1 - 5; "U početku bila je Riječ i Riječ je bila kod Boga i Riječ je bila bog. 2. On je u početku bio kod Boga. 3. Sve je postalo preko njega i bez njega nije postalo ništa. Ono što je postalo 4. preko njega bio je život i život je bio svjetlo+ ljudima. 5. I svjetlo sja u tami i tama ga nije nadjačala". Da ne bude zabune, boldirao sam opet istu riječ kao u prethodnom postu, znači imaš objašnjenje, pa izvoli provjeravaj, usput, evo i na jeziku na kojem je to pisano; καὶ θεὸς ἦν ὁ λόγος (kai theós en ho lógos), dakle, ne Bog, već božanske prirode. Što se tiče ovoga, da još malo upotpunimo i potvrdimo, dakle, neki od uglednijh prijevoda Biblije: 1808: “and the word was a god” The New Testament, in An Improved Version, Upon the Basis of Archbishop Newcome’s New Translation: With a Corrected Text, London. 1829: “and the Logos was a god” The Monotessaron; or, The Gospel History, According to the Four Evangelists, 1. svezak, John S. Thompson, Baltimore, Sjedinjene Američke Države. 1864: “and a god was the Word” The Emphatic Diaglott (interlinearni tekst), Benjamin Wilson, New York i London. 1879: “et la Parole était dieu” La Sainte Bible, Segond-Oltramare, Ženeva i Pariz. 1928: “ et le Verbe était unêtre divin” La Bible du Centenaire,] Société Biblique de Paris. 1935: “and the Word was divine” The Bible — An American Translation, J. M. P. Smith i E. J. Goodspeed, Chicago. 1950: “and the Word was a god” New World Translation of the Christian Greek Scriptures, Brooklyn. 1975: “und ein Gott [Ili: Gottvon Art] war das Wort” Das Evangelium nach Johannes, Siegfried Schulz, Göttingen, Njemačka. 1978: “und göttlicher Art warder Logos” Das Evangelium nach Johannes, Johannes Schneider, Berlin. 1979: “und ein Gott warder Logos” Das Evangelium nach Johannes, Jürgen Becker, Würzburg, Njemačka. što hoću naglasiti: Budući da je grčka riječ θεός (theós) imenica u jednini u funkciji imenskog predikata koja stoji ispred glagola i nema ispred sebe određeni član, u ovim engleskim, francuskim i njemačkim prijevodima ispred imenice “bog” nalazi se neodređeni član (engleski: “a”; njemački: “ein”) ili se koriste izrazi koji znače da je Riječ bila božanske prirode. Za Boga kod kojeg se Riječ, ili Logos, prvobitno nalazila u grčkom se tekstu ovdje koristi izraz ὁ θεός, dakle imenica theós ispred koje se nalazi određeni član ho. Imenica uz koju se nalazi određeni član ukazuje na identitet, na osobu, dok predikatna imenica u jednini koja se nalazi ispred glagola i nema ispred sebe određeni član ukazuje na svojstvo osobe. Dakle, Ivanova izjava da je Riječ (Logos) bila “bog”, odnosno “božanske prirode”, ne znači da je Riječ bila Bog kod kojeg se nalazila. Tom se izjavom jednostavno ukazuje na određeno svojstvo Riječi (Logosa), ali se time Riječ ne poistovjećuje s Bogom. U grčkom tekstu postoji mnogo mjesta na kojima predikatne imenice u jednini stoje ispred glagola i ispred sebe nemaju određeni član. Vidi, naprimjer, Mk 6:49; 11:32; Iv 4:19; 6:70; 8:44, 48; 9:17; 10:1, 13, 33; 12:6; 18:37. Na tim mjestima prevoditelji dodaju neodređeni član (u jezicima u kojima postoje članovi) ili tu imenicu pišu malim početnim slovom kako bi izrazili svojstvo ili karakteristiku subjekta. Zbog toga je u Iv 1:1 riječ theós bez određenog člana prevedena riječju “bog” (pisanom malim početnim slovom), za razliku od ho theós, što je ranije u istom retku prevedeno sa “Bog”. Sveto pismo potvrđuje ispravnost takvog prijevoda. U članku “Kvalitativne predikatne imenice bez člana: Marko 15:39 i Ivan 1:1”, koji je objavljen u časopisu Journal of Biblical Literature, 92. svezak, Philadelphia, 1973, 85. stranica, Philip B. Harner naveo je da rečenični dijelovi poput ovoga u Iv 1:1, “gdje predikatna imenica bez člana prethodi glagolu, prvenstveno imaju kvalitativno značenje. Oni pokazuju da logos ima prirodu theosa. Nema temelja da se predikatni theos smatra određenim.” Harner je na 87. stranici svog članka zaključio: “U Ivanu 1:1 kvalitativna je snaga predikata, po mom mišljenju, toliko izražena da se imenica ne može smatrati određenom.” Mar-kan je napisao/la: Sv. Pavao piše Timotiju: "Da, po sveopćem uvjerenju, veliko je Otajstvo pobožnosti: On, očitovan u tijelu, opravdan u Duhu, viđen od anđela, propovijedan među narodima, vjerovan u svijetu, uznesen u slavu."
1. Timoteju 3:16; "I nema sumnje, velika je sveta tajna+ odanosti Bogu: ‘On se pojavio u tijelu, bio je proglašen pravednim u duhu, pokazao se anđelima, o njemu se propovijedalo među narodima, u svijetu su povjerovali u njega, bio je uznesen na nebo u slavi." Dakle, ne znam što je ovdje sporno, ON, Isus se pojavio u tijelu, već sam u nekom od prethodnih postova naglasio da je Bog isusa stvorio prije bilo čega i da je preko Isusa sve ostalo stvoreno, dakle govorim o prvoj fazi Isusovog života, prije nego ga je Otac poslao na zemlju; budimo realni je napisao/la: Prvo je počelo davno prije nego što se rodio kao čovjek. On je ”od početka, od vječnih vremena“, stoji u Miheju 5:2. Sam Isus rekao je: ”Ja sam iz gornjih oblasti“, to jest s neba (Ivan 8:23). On je živio na nebu kao moćna duhovna osoba. Budući da je sve stvoreno imalo početak, Bog je najprije bio sam. Međutim, prije nebrojenih vjekova Bog je postao Stvoritelj. Što je prvo stvorio? Posljednja biblijska knjiga kaže za Isusa da je ”početak Božjih djela stvaranja“ (Otkrivenje 3:14). Isus je ”prvorođenac svega stvorenja“. To je zato što je ”posredstvom njega sve drugo bilo stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo“ (Kološanima 1:15, 16). Da, jedino je Isusa izravno stvorio sam Bog. Zato ga se i naziva Božjim ’jedinorođenim Sinom‘ (Ivan 3:16). Prvorođeni Sin također je nazvan ”Riječ“ (Ivan 1:14). Zašto? Zato jer je prije nego što se rodio kao čovjek služio na nebu kao Božji zastupnik ili govornik.
Ovo dalje što si pisao, ne da mi se sada rastavljati, jer je besmisleno, čista filozofija, a biblijske istine ne trpe nikakvu filozofiju, jer Biblija je jasna i nedvosmislena. Dakle, nekom filozofijom ili naukom ljudskom, možeš braniti i štovanje slika i kipova, ali Biblijom to ne možeš, ista je stvar sa naukom o paklu, štovanjem gospe, štovanjem predaka, slavljenjem 25.12, borićima i uskršnjim zekama... Znači u Biblij nema laži, nema prevare i sve lažne nauke u svijetlu Biblije bivaju otkrivene i prepoznate. Drugim riječima, ukoliko ćemo raspravljati, onda neka to bude na temelju Biblije, Božije riječi, a ne ljudske filozofije. I da, molim te numeriraj biblijske stavke koje citiraš, iako dobro znam Bibliju, ne znam je skroz napamet
|
|
Vrh |
|
|
Mar-kan
|
Naslov: Re: Islam i pitanja o islamu Postano: 28 sij 2013, 22:35 |
|
Pridružen/a: 03 svi 2009, 15:45 Postovi: 32481
|
Otkud "grčka" Biblija,grčki prijevod,koji je kod nas najzastupljeniji?Btw,govorimo o Trojstvu,tako da ne idemo naširoko,drži se teme,daj svoj konkretan zaključak ili mišljenje o tome...
|
|
Vrh |
|
|
budimo realni
|
Naslov: Re: Islam i pitanja o islamu Postano: 29 sij 2013, 00:33 |
|
Pridružen/a: 03 lis 2012, 11:19 Postovi: 475 Lokacija: između krajnosti
|
Pa o trojstvi i govorim cijelo vrijeme, odnosno o krivo interpretiranim, tj. pogrešno prevedenim (namjerno) dijelovima Biblije, Koji kao potvrđuju to nebiblijsko učenje o trojstvi. Ukoliko nisi upoznat, Novi Zavjet, ili kako se još zove Grčka Pisma, pisan je na grčkom, kao što je Stari Zavijet, ili kako ga još zovu Hebrejska Pisma, pisan na hebrejskom. Mada ne vidim nikakav smisao tvog komentara, osim kao i do sada, ako nisi pažljivo pročitao o čemu pišem?
|
|
Vrh |
|
|
Mar-kan
|
Naslov: Re: Islam i pitanja o islamu Postano: 29 sij 2013, 14:57 |
|
Pridružen/a: 03 svi 2009, 15:45 Postovi: 32481
|
budimo realni je napisao/la: Pa o trojstvi i govorim cijelo vrijeme, odnosno o krivo interpretiranim, tj. pogrešno prevedenim (namjerno) dijelovima Biblije, Koji kao potvrđuju to nebiblijsko učenje o trojstvi. Ukoliko nisi upoznat, Novi Zavjet, ili kako se još zove Grčka Pisma, pisan je na grčkom, kao što je Stari Zavijet, ili kako ga još zovu Hebrejska Pisma, pisan na hebrejskom. Mada ne vidim nikakav smisao tvog komentara, osim kao i do sada, ako nisi pažljivo pročitao o čemu pišem? Ako su na hebrejskom,ona lijepo piše množina-Elohim.Grčki prijevod je generalno loš prijevod,ali mi znamo da ta množina u hebrejskom izražava unutarnje veličanstvo i bogatstvo Boga,nama nedokučivo,gdje vidimo naznake Trojstva: Citat: Trojstvo se sastoji od tri Osobe: Postanak 1,1; 1,26; 3,22; 11,7; Izaija 6,8; 48,16; 61,1; Matej 3,16-17; Matej 28,19; 2. Korinćanima 13,14.
U Postanku 1,1 koristi se množinska imenica »Elohim«. U Postanku 1,26; 3,22; 11,7 i Izaiji 6,8 koristi se množinska zamjenica »nam«. BEZ sumnje je da se »Elohim« i »nam« odnose na više od dvoje. U hrvatskom jeziku postoje samo dva oblika, jednina i množina. U hebrejskom postoje tri oblika: jednina, dual i množina. Dualni oblik odnosi se isključivo za dvoje. U hebrejskom se dualni oblik koristi za stvari koje dolaze u paru, poput očiju, ušiju i ruku. Riječ »Elohim« i zamjenica »nam« su u množini – definitivno više od dvoje – i moraju se odnositi na troje ili više (Otac, Sin i Sveti Duh).
U Izaiji 48,16 i 61,1 Sin govori upućujući na Oca i Svetoga Duha. Usporedi Izaiju 61,1 s Lukom 4,14-19 kako bi vidio da Sin govori. Matej 3,16-17 opisuje događaje sa Isusovog krštenja. U ovom odjeljku može se vidjeti kako Bog Sveti duh slijeće na Boga Sina dok Bog Otac izjavljuje svoje zadovoljstvo Sinom. Matej 28,19 i 2. Korinćanima 13,14 primjeri su 3 određene osobe u Trojstvu.
Osobe Trojstva međusobno se razlikuju u raznim odjeljcima: u Starom zavjetu »Jahve« se razlikuje od »Gospodina«. »Jahve« ima »Sina« (Psalam 2,7. 12; Izreke 30,2-4). Duh se razlikuje od »Jahve« (Brojevi 27,18) i od »Boga« (Psalam 51,10-12). Bog Sin razlikuje se od Boga Oca (Psalam 45,6-7; Hebrejima 1,8-9). U Novom zavjetu, u Ivanu 14,16-17 Isus se obraća Ocu da pošalje Branitelja, Svetoga Duha. Ovo pokazuje da se Isus nije smatrao Ocem ili Svetim Duhom. Također uočite sva ostala imena u Evanđeljima gdje se Isus obraća Ocu. Je li govorio sam sebi? Ne. Obraćao se drugoj osobi Trojstva – Ocu.
Svaki je član Trojstva Bog: Otac je Bog: Ivan 6,27; Rimljanima 1,7; 1. Petrova 1,2. Sin je Bog: Ivan 1,1. 14; Rimljanima 9,5; Kološanima 2,9; Hebrejima 1,8; 1. Ivanova 5,20. Sveti Duh je Bog: Djela 5,3-4; 1. Korinćanima 3,16 (onaj koji nastanjuje čovjeka jest Sveti Duh - Rimljanima 8,9; Ivan 14,16-17; Djela 2,1-4).
itd. Po tebi Isus nije Bog,da ponovim pitanje? Btw,imaš solidan broj knjiga NZ i na hebrejskom,npr. Matejevo Evanđelje.
|
|
Vrh |
|
|
budimo realni
|
Naslov: Re: Islam i pitanja o islamu Postano: 29 sij 2013, 15:20 |
|
Pridružen/a: 03 lis 2012, 11:19 Postovi: 475 Lokacija: između krajnosti
|
Evo ponovo za Elohim: Hebrejski izraz "Elohim" ovdje je u množini kako bi se naglasilo veličanstvo ili moć. (Vidi Praktični biblijski leksikon, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1997, stranica 79; vidi i Rječnik biblijske kulture, AGM, Zagreb, 1999, stranica 47.) On ne prenosi misao o više osoba koje bi činile jedno božanstvo. Slično tome, u Sucima 16:23 govori se o krivom bogu Dagonu, a koristi se oblik titule elohim. Uz nju se nalazi glagol u jednini, koji pokazuje da se radi o samo jednom bogu. U 1. Mojsijevoj 42:30 za Josipa se kaže da je “gospodar” (adone, množina za naglašavanje veličanstva) Egipta.
Ukoliko ovo nije istina, koji je tvoj odgovor na boldirani dio?
Što se tiče Ivana 1:1,2, već sam ti precizno i argumentirano odgovorio, ali evo još jednom.
Ako se, gramatički gledano, neki redak može prevesti na više načina, koji je prijevod točan? Onaj koji je u suglasnosti s ostatkom Biblije. Ako netko zanemari druge dijelove Biblije i gradi svoje vjerovanje na omiljenom prijevodu određenog retka, onda je moguće da se njegovo vjerovanje ne temelji na Riječi Božjoj, nego na njegovim vlastitim idejama i na zamislima drugih nesavršenih ljudi. Dakle, Ivan 1:1,2 U JB stoji: “U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga.” (I ostali prijevodi kažu slično.) Međutim, u NS stoji: “U početku bila je Riječ i Riječ je bila kod Boga i Riječ je bila bog. On je u početku bio kod Boga.”
Koji prijevod Ivana 1:1, 2 odgovara kontekstu? U Ivanu 1:18 (JB) stoji: “Boga nitko nikada ne vidje.” U 14. retku istog prijevoda stoji: “Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu.” Osim toga, u 1. i 2. retku tog prijevoda kaže se da je Riječ u početku bila “u Boga”, odnosno “kod Boga”, kako kaže St. Može li netko biti kod nekoga, a istovremeno biti ta ista osoba? U Ivanu 17:3 (JB) Isus je nazvao svog Oca “jedinim istinskim Bogom”, pa možemo zaključiti da je Isus “bog” samo u tom smislu što odražava božanske osobine svog Oca (Hebr. 1:3).
Da li pravila grčke gramatike dopuštaju prijevod “bog”, odnosno da se taj izraz prevede imenicom pisanom malim početnim slovom? Neki priručnici odlučno zastupaju mišljenje da grčki tekst treba glasiti: “Riječ je bila Bog.” No s tim se ne slažu svi. Philip Harner je u svom članku “Kvalitativne predikatne imenice bez člana: Marko 15:39 i Ivan 1:1” rekao da rečenični dijelovi poput ovoga u Ivanu 1:1, “gdje predikatna imenica bez člana prethodi glagolu, prvenstveno imaju kvalitativno značenje. Oni pokazuju da logos ima prirodu theosa.” Stoga sugerira: “Taj dio rečenice mogao bi se prevesti: ‘Riječ je bila iste prirode kao i Bog’” (Journal of Biblical Literature, 1973, stranice 85, 87). Dakle, vrlo je važno to što u grčkom tekstu ovog retka riječ theós, kad se pojavljuje drugi put u rečenici, nema ispred sebe određeni član (ho) i što stoji ispred glagola. Zanimljivo je primijetiti da prevoditelji koji tvrde da Ivana 1:1 treba prevoditi: “Riječ je bila Bog”, ne prevode na isti način druge biblijske retke u kojima ispred glagola stoji imenica u jednini u službi imenskog predikata. Tako se, naprimjer, u Ivanu 6:70 i u JB i u St za Judu Iskariota kaže da je “đavao”, a u Marku 11:32 za Ivana se kaže da je “prorok”.
Isusovac John McKenzie u svom biblijskom rječniku kaže: “Iv 1:1 trebalo bi prevesti isključivo: ‘Riječ je bila s Bogom [=Ocem] i riječ je bila božansko biće’” (Dictionary of the Bible, New York, 1965, stranica 317; zagrade su njegove; objavljeno s nihil obstatom i imprimaturom).
U skladu s gore navedenim, neki engleski prijevodi Biblije kažu: “Riječ je bila božanska” (The Bible—An American Translation, John Powis Smith i Edgar Goodspeed, 1935) ili: “Logos je bio božanske prirode” (A New Translation of the Bible, James Moffatt, 1934). Nijemac Ludwig Thimme u svom prijevodu Biblije izrazio se ovako: “Riječ je bila svojevrsni Bog.” Govoriti o Riječi (koja je postala Isus Krist) kao o “bogu” odgovara načinu na koji se taj izraz koristi u ostalom dijelu Biblije. Tako se, naprimjer, u Psalmu 82:1-6 o ljudskim sucima u Izraelu govori kao o “bogovima” (hebrejski: elohim; grčki: theoí, u Ivanu 10:34), jer su oni predstavljali Jehovu i trebali su provoditi njegov zakon.
Itd. itd.
Dalje, uporno zanemaruješ činjenicu da je Bog stvorio Isusa, prije bilo čega, te da je preko Isusa stvoreno sve ostalo, tako da su mnoge množine u tom kontekstu, kao npr. "hajde da načinimo čovjeka na sliku svoju" i dr.
|
|
Vrh |
|
|
Ibar
|
Naslov: Re: Islam i pitanja o islamu Postano: 29 sij 2013, 15:23 |
|
Pridružen/a: 02 pro 2011, 22:58 Postovi: 9003 Lokacija: Zagreb
|
@budimo realni
jesi ti kršćanin?
Ako jesi za tebe učenje o Trojstvu nije sporno.
ako nisi onda sve 5 ti to nemožeš razumjeti i prihvatiti.
Jozo ti je više manje lijepo odgovorio kratko a jasno.
|
|
Vrh |
|
|
Mar-kan
|
Naslov: Re: Islam i pitanja o islamu Postano: 29 sij 2013, 16:21 |
|
Pridružen/a: 03 svi 2009, 15:45 Postovi: 32481
|
budimo realni je napisao/la: Dalje, uporno zanemaruješ činjenicu da je Bog stvorio Isusa, prije bilo čega, te da je preko Isusa stvoreno sve ostalo, tako da su mnoge množine u tom kontekstu, kao npr. "hajde da načinimo čovjeka na sliku svoju" i dr. Oprosti,ali ti ne razumiješ ili imaš pogrešno shvatanje Boga kao Osobe. Isus jeste Bog.Jesi čuo za pojam utjelovljenje?Bog se utjelovio u osobi Isusa,iz već objašnjenih razloga.Evo još nekih: Citat: Isus je smatrao da je bio osoba koju je Bog postavio da donese krajnji čin spasenja u ljudskoj povijesti.On je vjerovao da je bio Božji poslanik koji je trebao to da izvrši - da ga je Bog ovlastio,opunomoćio, govorio za Boga i da ga je Bog vodio da izvrši taj zadatak.Prema tome, ono što je Isus kazao,kazao je i Bog.Ono što je Isus činio bio je Božji posao.
Po židovskom poimanju zastupništva ’zastupnik čovjeka je sam taj čojvek’.
Kako je Isus poslao svoje apostole i rekao: ’Što učine vama, meni su učinili.’ Postojala je snažna veza između čovjeka i njegovog zastupnika koga je slao u misiju.Dakle,Isus je vjerovao da je bio na božanskoj misiji,a misija je bila otkupljenje Božjeg naroda.To je ukazivalo da je Božji narod bio izgubljen i da je Bog želio nešto da učini - kao što je i uvijek činio -da reaguje i da ih povrati na pravi put.
Ali ovog puta je postojala razlika. Ovo je bio zadnji put.To je bila posljednja šansa.
Da li je Isus vjerovao da je Božji sin,Božji pomazanik? Odgovor je ’da’. Da li je vidio sebe kao Sina čovječijeg? Odgovor je ’da’. Da li je vidio sebe kao konačnog Mesiju? ’Da’, to je način na koji je sagledavao sebe. Da li je vjerovao da je bilo tko niži od Boga mogao da spasi svijet? Ne.
I ovde paradoks postaje najneobičniji: način na koji je Bog riješio da spasi svijet je preko smrti svog sina - najljudskijim od svih ljudskih djela - smrću.Bog po svojoj božanskoj prirodi ne umire. Kako će onda to Bog izvršiti? Kako će Bog biti spasitelj ljudskog roda? Morao je da se pojavi kao ljudsko biće kako bi ostvario taj zadatak. I Isus je vjerovao da je on bio taj koji će to uraditi.
Isus je rekao u Evanđelju po Marku 10,45: ’Jer sin čovječiji nije došao da mu služe nego da služi, i da da dušu svoju u otkup za mnoge.’ To je ili najveći oblik megalomanije ili primjer nekoga tko stvarno vjeruje,kao što je rekao: ’Ja i Otac jedno smo.’ Drugim riječima: ’Ja imam autoritet da govorim u ime Oca; imam moć da djelujem za Oca; ako me odbacite, odbacili ste Oca."
|
|
Vrh |
|
|
budimo realni
|
Naslov: Re: Islam i pitanja o islamu Postano: 29 sij 2013, 19:57 |
|
Pridružen/a: 03 lis 2012, 11:19 Postovi: 475 Lokacija: između krajnosti
|
Ibar je napisao/la: jesi ti kršćanin?
Ako jesi za tebe učenje o Trojstvu nije sporno. naravno da sam kršćanin, upravo zato jer sam kršćanin, sve što se ne temelji na Biblij jeste sporno, a naročito dogma o trojstvu, mada i većina ostalog što se prakticira u katoličanstvu, nema nikakve veze sa Biblijom i kršćanstvom. Mar-kan je napisao/la: kao što je rekao: ’Ja i Otac jedno smo.’ Drugim riječima: ’Ja imam autoritet da govorim u ime Oca; imam moć da djelujem za Oca; ako me odbacite, odbacili ste Oca." Pa ovim i sam priznaješ da Isus nije Bog. Naime, neki Kralj može poslati i ovlastiti svog izaslanika za mnogo šta, ali taj izaslanik nije Kralj. Isus je mnogo više od običnog izaslanika, on je Božij sin, ali ipak nije Bog, to jasno stoji u Biblij. Mar-kan je napisao/la: Da li je Isus vjerovao da je Božji sin,Božji pomazanik? Odgovor je ’da’. Da li je vidio sebe kao Sina čovječijeg? Odgovor je ’da’. Da li je vidio sebe kao konačnog Mesiju? ’Da’, to je način na koji je sagledavao sebe. Da li je vjerovao da je bilo tko niži od Boga mogao da spasi svijet? Ne.
Da li je vidio sebe kao Boga? Ne. Da li je sebe ikad izjednačavao sa Bogom? Ne. Razmislimo o ovome: U Ivanu 17:3 (JB) opisano je kako se Isus molio svom Ocu: “Ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao — Isusa Krista.” (Isus nije sebe nazvao “jedinim istinskim Bogom”, nego je tu titulu pripisao svom Ocu.) Ivan 20:17, JB: “Kaže joj [Mariji Magdaleni] Isus: ‘Ne zadržavaj se sa mnom jer još ne uziđoh Ocu, nego idi mojoj braći i javi im: Uzlazim Ocu svomu i Ocu vašemu, Bogu svomu i Bogu vašemu.’” (Dakle, Otac je uskrsnulom Isusu bio Bog, kao što je to bio i Mariji Magdaleni. Zanimljivo je da nigdje u Bibliji ne možemo pročitati da je Otac Sina nazvao “moj Bog”.) Dalje, evo još smjernica za razmišljanje i proučavanje Biblije, zapitajte se: Uči li Biblija da nijedna od “tri božanske osobe” koje navodno sačinjavaju Trojstvo nije veća ni manja od druge dvije, da su sve one jednake i svemoguće? Mar. 13:32, JB: “O onom danu i času nitko ne zna, pa ni anđeli na nebu, ni Sin, nego samo Otac.” (To, naravno, ne bi bilo tako da su Otac, Sin i Sveti Duh ravnopravne osobe koje čine jedno Božanstvo. A ako je, kao što neki tvrde, Sin bio djelomično ograničen u znanju zbog svoje ljudske prirode, postavlja se pitanje zašto to nije znao Sveti Duh.) Mat. 20:20-23, JB: “Tada mu [Isusu] pristupi mati sinova Zebedejevih. (...) Kaže mu: ‘Reci da ova moja dva sina u tvome kraljevstvu sjednu uza te, jedan tebi zdesna, drugi slijeva.’ Isus odgovori: (...) ‘Čašu ćete moju doduše piti, ali sjesti meni zdesna ili slijeva — to nisam ja vlastan dati, to je onih kojima je pripravio moj Otac.’” (Ova bi izjava bila vrlo neobična kad bi Isus doista bio Bog, kao što se tvrdi! Je li Isus ovdje odgovarao majci Zebedejevih sinova imajući u vidu samo one ovlasti koje je imao kao čovjek? Ako je Isus doista bio, kao što kažu zagovornici Trojstva, “Bogočovjek” — dakle, i Bog i čovjek, a ne samo jedno ili drugo — da li bi onda bilo logično objašnjavati to na taj način? Zar Matej 20:23 jasno ne pokazuje da Sin nije jednak Ocu i da je Otac neka prava zadržao isključivo za sebe?) Mat. 12:31, 32, JB: “Svaki će se grijeh i bogohulstvo oprostiti ljudima, ali rekne li tko bogohulstvo protiv Duha, neće se oprostiti. I rekne li tko riječ protiv Sina Čovječjega, oprostit će mu se. Ali tko rekne protiv Duha Svetoga, neće mu se oprostiti ni na ovom svijetu ni u budućem.” (Kad bi Sveti Duh bio osoba i kad bi bio Bog, ovaj bi redak bio u potpunoj suprotnosti s učenjem o Trojstvu jer bi značio da je Sveti Duh na neki način veći od Sina. Umjesto toga, Isusove riječi pokazuju da je Otac, kojem pripada “Duh”, veći od Isusa, Sina Čovječjega.) U Ivanu 14:28 (JB) Isus je rekao: “Kad biste me ljubili, radovali biste se što idem Ocu jer Otac je veći od mene.” 1. Kor. 11:3, JB: “Htio bih da znate: svakomu je mužu glava Krist, glava ženi muž, a glava Kristu Bog.” (Očito je da Krist nije Bog i da Bog ima viši položaj od Krista. Zanimljivo je da su te riječi zapisane oko 55. n. e., dakle otprilike 22 godine nakon Isusovog povratka na nebo. Prema tome, ovdje iznesena istina govori o tome u kakvom su odnosu Bog i Krist na nebu.) 1. Kor. 15:27, 28, JB: “[Bog] sve podloži nogama njegovim [Isusovim]. A kad veli: Sve je podloženo, jasno — sve osim Onoga koji mu je sve podložio. I kad mu sve bude podloženo, tada će se i on sam, Sin, podložiti Onomu koji je njemu sve podložio da Bog bude sve u svemu.” Hebrejska riječ šadaj i grčka riječ pantokrátor prevedene su “Svemogući”. Obje se riječi u izvornim jezicima uvijek odnose na Jehovu, Oca (2. Mojs. 6:3; Otkr. 19:6). Nijednom se ne odnose na Sina ni na sveti duh. Dakle, pitanje je, da li redci, koje koriste zagovornici dogme o trojstvu daju ikakav temelj za takvu dogmu? Naime, onaj tko uistinu želi saznati istinu o Bogu neće pretraživati Bibliju s namjerom da pronađe retke koje će moći uklopiti u svoja unaprijed prihvaćena vjerovanja. On želi saznati što sama Božja Riječ kaže. Možda će naići na neke retke koji se po njegovom mišljenju mogu razumjeti na više načina, ali kad ih usporedi s drugim biblijskim izvještajima koji govore o istoj temi, razumjet će njihovo značenje. Na samom početku zanimljivo je primijetiti da većina biblijskih redaka koji se koriste kao “potvrda” Trojstva zapravo spominju samo dvije osobe, a ne tri. Dakle, čak i kad bi objašnjenja tih redaka koja nude zagovornici Trojstva bila točna, ona opet ne bi dokazivala da Biblija naučava Trojstvo.
|
|
Vrh |
|
|
Mar-kan
|
Naslov: Re: Islam i pitanja o islamu Postano: 29 sij 2013, 23:27 |
|
Pridružen/a: 03 svi 2009, 15:45 Postovi: 32481
|
budimo realni je napisao/la: Pa ovim i sam priznaješ da Isus nije Bog. Naime, neki Kralj može poslati i ovlastiti svog izaslanika za mnogo šta, ali taj izaslanik nije Kralj. Isus je mnogo više od običnog izaslanika, on je Božij sin, ali ipak nije Bog, to jasno stoji u Biblij.
Tipične "arijanske" teze...poslije ćemo se pozabaviti sa time. Citat: ”Kako može Otac biti Bog, Isus biti Bog i sveti duh biti Bog, a ipak da to nisu tri Boga, nego samo jedan Bog?” Ako netko odbacuje Trojstvo zato jer ga je teško razumjeti, onda zbog istog razloga može odbaciti (u potpunosti neshvatljivog) Boga. Citat: Muslimani odbacuju pomisao o Isusovoj predljudskom postojanju, Njegovo utjelovljenje i da je Isus uopće umro na križu!
Također Židovi do sada nisu uspjeli shvatiti, ideju:
· da je Isus bio Mesija · da je Isus bio Sin Božji · da će Mesija biti ubijeni, još manje da će ustati iz mrtvih! · da je Mesijino kraljevstvo duhovno · da 30 g.ne. Mesija neće pokoriti Rim tijekom trijumfalnog ulaska u Jeruzalem itd. Katolička enciklopedija kaže: "Kada činjenica otkrivenja, shvaćena u punom smislu kao govor Boga čovjeku, više nije priznata, odbacivanje doktrine slijedi kao nužna posljedica". Drugim riječima, bez da Boga po božanskom otkrivenju objavi Trojstvo u Bibliji, ne bismo ga razumjeli. Isti članak uključuje cijeli odjeljak o tome gdje je Trojstvo objavljeno u Bibliji. Inače, za primijetiti je da izvor (Katolička enciklopedija) razlikuje "dogmu Trojstva" i "Biblijsko Trojstvo",koncept koji neki ne razumiju... Katolički izučavatelji Karl Rahner i Herbert Vorgrimler u svom djelu Theological Dictionary (Teološki rječnik) pišu: ”Trojstvo je tajna... u strogom smislu... koju se ne može spoznati bez otkrivenja, a čak ni nakon otkrivenja ne može biti u potpunosti shvatljiva.” Trojstvo, kao što je definirano u Nicejskom ili Atanazijanskom vjerovanju se ne uči u Bibliji. Eksplicitno implicira "ontologiju". No, biblijsko Trojstvo (nestvoreno Kristovo božanstvo i osobnost Duha Svetoga) su poučavani u Pismu. Riječ τρίας [trías] (odgovarajuća latinska riječ je trinitas) nalazimo prvi put kod Teofila Antiohijskog, oko godine 180. n. e. On govori o Trojstvu Boga [Oca], Njegove Riječi i Njegove Mudrosti." ("Ad. Autol.", 11, 15, P. G., VI, 1078). Termin [Trojstvo] je moguće, naravno, bio u upotrebi prije njegova [Teofilova] vremena. Ubrzo nakon toga pojavljuje se u svom latinskom obliku trinitas kod Tertulijana. Teofil (180 AD) je ne samo naučavao Trojstvo prije Tertulijana (200 AD) nego i da je riječ Trojstvo bila u upotrebi prije samog Teofila. Ovaj, dakle, izvor tvrdi da je riječ Trojstvo bila u upotrebi dva naraštaja prije Tertulijana! Sv. Ivan izričito navodi "biblijsko trojstvo" (tj. Kristovo božanstvo i osobnost Duha Svetoga): "S obzirom na strogi monoteizam N[ovog] Z[avjeta] - takav jezik podrazumijeva božanstvo, kao i osobnost, Oca, Sina i Duha Svetoga, i oni su dovoljni jamac za odbijanje vjerovanja da NZ pisci nisu poznavali taj nauk, jer ga nisu, poput Sv. Ivana izrazili eksplicitno." (Katolički rječnik, William E. Addis & Thomas Arnold, 1960, p 822-830) "Elementarni trinitarni" nauk Biblije i "formuliranu trinitarnu" doktrinu 4. stoljeća... Citat: Pisci Novog zavjeta nam zajedno kažu da je samo jedan Bog, stvoritelj i gospodar svemira, koji je Otac Isusa. Oni Isusa nazivaju Sin Božji, Mesija, Gospodin, Spasitelj, Riječ, Mudrost. Dodijeljuju mu božanske funkcije stvaranja, spasenja, suda. Ponekad ga eksplicitno nazivaju Bogom. O Duhu Svetom ne govore tako potpuno i jasno kao o Sinu, ali s vremena na vrijeme ga koordiniraju s Ocem i Sinom i stavljaju ga na razinu s njima što se tiče božanstva i osobnosti. Oni nam daju u svojim spisima trijadni nacrt i trijadnu formulu. Ne govore u apstraktnim pojmovima prirode, tvari, osoba, odnosa, cirkumincesije, misije, ali predstavljaju na svoj način ideje koje su iza tih pojmova. Ne govore nam ništa o nekoj formalnoj ili formuliranoj nauci o Trojstvu, o jasnoj [eksplicitnoj] nauci da su u jednom Bogu tri jednake božanske osobe. Ali oni nam daju elementarni trinitarianizam, podatke iz kojih se takva formalna doktrina Trojedinoga Boga može formulirati." Bernhard Lohse u svojoj knjizi A Short History of Christian Doctrine (Kratka povijest kršćanske doktrine) kaže: Citat: Prvo, važno je napomenuti da doktrina o Trojstvu nema svoje korijene u nekršćanskim izvorima [poganskim], kao što se ponekad u prošlosti pretpostavljalo. Ne nedostaje pokušaja da se pronađe početni oblik doktrine Trojstva u Platona, ili u hinduizmu, ili Parsiizmu. Svi takvi pokušaji mogu se danas smatrati da su zapeli... Što se tiče Novog zavjeta, ne može se u njemu naići na stvarnu [engl. actual] nauku o Trojstvu.” To ne znači jako puno jer, općenito govoreći, Novi zavjet ima manje namjeru da izloži određenu doktrinu nego da proglašava kraljevstvo Božje, kraljevstvo koje sviće sa osobom Isusa Krista. U isto vrijeme, međutim, postoje u Novom zavjetu osnove koncepta Boga koji je podložan daljnjem razvoju i razjašnjenju po doktrinarnim linijama. ... Govoreći prije svega o osobi Isusa Krista ... U drugim odlomcima Novoga zavjeta predikat "Bog" je bez sumnje primijenjen na Krista." Justin je učio da je prije utjelovljenja Isus bio Bog, a ne stvoreni anđeo. Justin je izričito učio nestvoreno Kristovo božanstvo i osobnost Duha Svetoga. Nadalje, Justin je otvoreno rekao da svu trojicu treba obožavati kao Boga! Justin ne kaže da je Isus stvoreni anđeo. Justin ne govori o Isusu kao anđelu prije stvaranja. Justin, međutim, govori o Isusu kao o "anđelu Gospodnjem", nakon stvaranja u različitim susretima s ljudima. Mnogi, ali ne i svi, trinitarijanci ne bi imala problema složiti se s Justinom da se Isus kao nestvoreni Bog, spominje kao Anđeo Jahvin. Justin kaže da je Isus bio taj koji je iz grma govorio s Mojsijem i predstavio se kao Jehova. Justin je još rekao: "Dokazat ćemo da ga obožavamo s razlogom; jer smo naučili da je on Sin samog istinitog Boga, da ima drugo mjesto i da je Duh proroštva treći. Zbog toga nas optužuju za ludost, govore da pridajemo raspetom čovjeku drugo mjesto do nepromjenjivog i vječnog Boga, Stvoritelja svih stvari, no oni ne poznaju otajstvo koje u tome počiva" (Prva apologija 13,5-6 [a.d. 151.]). Irenej je također rekao: Citat: "Jer Crkva je, premda raširena po čitavom svijetu sve do kraja zemlje, od apostola i njihovih učenika primila vjeru u jednoga Boga, Oca Svemogućega… i u jednoga Isusa Krista, Sina Božjega, koji je postao tijelom radi našega spasenja, i u Duha Svetoga.’’ (Irenej, Protiv krivovjerja, 1, 10, 1 [189. god.])
"Dokazi iz apostolskih spisa, da je Isus Krist Jedan te Isti, Jedinorođeni Sin Božji, savršeni Bog i savršeni čovjek." (Protiv krivovjerja, Knjiga III, pogl. 16).
"Riječ, to jest Sin, je uvijek bio s Ocem." (Protiv krivovjerja, Knjiga IV, pogl. 20, dio 3)
„Jer s njim su uvijek bili prisutni Riječ i Mudrost, Sina i Duha"(Protiv krivovjerja 4:20:1). Klement: Citat: "Bilo je tada, Riječ je ušla u vječnost bez početka, kako je i sama Riječ, tj. Sin Božji, koji je, prema jednakosti biti, jedno s Ocem, vječan i nestvoren." (Klement, Fragmenti, Dio I, Odjeljak III, 190 AD)
"Ja razumijem ništa drugo nego da se misli na Sveto Trojstvo, jer treći je Duh Sveti i Sin je drugi, po kome je sve stvoreno po volji Oca." (Klement, Stromata, Knjiga V, poglavlje. 14)
|
|
Vrh |
|
|
Online |
Trenutno korisnika/ca: / i 2 gostiju. |
|
Ne možeš započinjati nove teme. Ne možeš odgovarati na postove. Ne možeš uređivati svoje postove. Ne možeš izbrisati svoje postove. Ne možeš postati privitke.
|
|
|