Hrvatski narode probudi se!"Ustani i hodaj!" (Isus Krist)Hrvatski narode probudi se, prvo i osnovno, na svima izborima, ne daj svoj glas za korumpirane i odnarođene političare iz komunističke partije iz prokomunističkih stranaka i iz srpskočetnikih stranaka. Takvima je: prvo, osobni interes; drugo, vjernost partiji ili stranki radi privilegija, podobnosti i koristi, i treće, takvim političarima iz partija i stranaka, nije Hrvatska država za unapređivanje, nego za izrabljivanje svih oblika, uključujući pljačku, rasprodaju i posrbljivanje kroz sve metode uključujući i srpsku ćirilicu kao sredstvo posrbljivanja Hrvatske.
Zar se nismo do sada uvjerili da su većina političara iz svih političkih partija i stranaka egoisti, laktaši, korupcionaši... i protuhrvati, koji će i svoju mater prodati, da bi njima dobro bilo, a za pobjedu i održanje na vlasti družit će se i podilaziti najvećim hrvatskim neprijateljima i darivati im: od amnestije i abolicije preko svih nadprava do dvojezičnosti i već spomenute srpske ćirilice.
Treba glasovati za nezavisne zastupnike, koje dobro poznamo u svojoj sredini i jamče nam svojim poštenjem, sposobnošću i uzornom političkom djelotvornošću za svoj kraj i domoljubnom brigom za obranu i napredak domovine - države Hrvatske kroz sveukupni rad i zaradu za solidan život čitavog Hrvatskog naroda.
U Hrvatskoj se hrvatski pravosudni zakoni ne odnose na komuniste, na četnike, na srpsku nacionalnu manjinu kao i na bivše udbaše, kosovce i na petokolonaše, dok za običnog hrvatskog čovjeka, napose protiv Hrvatskih branitelja oni vrjede u punini svoje strogosti.
Hrvatski narode, znamo iz povijesti da su nas svi varali. Tek ću spomenuti: od cara Heraklija, preko Pactae conventae i Cetinskog sabora do Ugarsko-Hrvatske nagodbe "ujedinjenja", Avnoja, Daytona, Nato-a, Regije i Europske Unije. Zašto se damo varati kroz cijelu povijest?!
Neki od spomenutih, napose "ujedinitelji ili srbski fašistički četnici i avnojevci - komunistički fašisti" su po planu masovno ubijali Hrvate, što se novijim međunarodnim izrazom označava kao genocid sa svima popratnostima: urbocid, torturocid, kulturocid, vandalizam; hrvatski izraženo: planirano ubijanje, silovanje, mučenje, pljačka, progon... i uništavanje svega, da se zatru svi hrvatski tragovi na hrvatskom prostoru, gdje su na svome oduvijek živjeli Hrvati.
Uz ostalo, ta zločinstva su najdrastičnije sprovodili petokolonaški Srbi u Hrvatskoj, napose u zadnja dva rata i za to nisu kažnjeni, nego nagrađeni.
Ako Hrvatski narod dozvoli da ga se od ovoga ili onoga učestalo vara nije samo znak nadmoći prevaranta, nego i znak naše naivnosti, da ne kažem nedoraslosti, da budemo narod, koji znade upravljati sam sa sobom.
Hrvatska je kroz prevaru tzv. Pactom conventom (1102 - 1992) nakon točno 890 godina postala suverena i međunarodno priznata država. Od toga vremena, dakle od 1992. do sada Hrvatski narod je dozvolio da ga se vara, ponizuje i izrabljuje interno kroz ukorjenjeni komunizam (pad gospodarstva, pad pravosuđa, rasprodaja nacionalne imovine, zaduživanje, bezposlenost, exodus Hrvata u tuđinu i svođenje Hrvata na razinu bezpravnosti ispod svih nacionalnih manjina, koje nameću Hrvatima čak svoje jezikoslovlje i pismo srpsku ćirilicu).
Još užasnije je externo nametanje i svestrano uništavanje Hrvatske kroz Europsku Uniju i sve popratnosti kroz nju i uz nju (Dayton, NATO, REGIJA, ZERP, osiromašenje, rasprodaja Hrvatske i politiku "sluga sam pokoran!": Brüsselu, Washingtonu pa Beogradu i Ljubljani.
Jesmo li se ikada zapitali, koliko smi mi - narod Hrvati odgovorni za sve negativno, što nas pogađa iznutra i izvana.
Poslužit ću se, s moje strane često ponavljanim zlom nad Hrvatima, a to je komunizam. Tvorac komunizma, Židov Karl Marx je ozakonio u svojim komunističkim djelima Manifestu, Kapitalu i drugima), da Hrvate treba uništiti, dakle genocidirati. Genocid je masovno ubojstvo s motivom i planom, a u novije vrijeme obznanio ga je, ustoličio i kodificirao Židov Karl Marx.
U Hrvatskoj vlada komunizam. Uloga komunizma po Marxu je genocid na Hrvatima, a taj genocid kroz "demokraciju" se ne sprovodi masovnim ubijanjem oružjem, nego postupnim uništavanjem Hrvata, gubljenjem prava na rad i zaradu, osiromašenjem i exoduom mladog svijeta u tuđinu, što je naša svakodnevica.
Tko dovodi komuniste na vlast u Hrvatskoj?!Jednim dijelom stariji komunisti se spontano zadržavaju na vlasti nasljeđem iz njihove zločinačke ere jer ih nismo razvlastili. Jedino Hrvatska je zadržala komuniste na vlasti iza pada komunizma pod Berlinskim zidom 1989.
Drugim dijelom si oni uzurpiraju vlast dobro uvježbanim komunističkim metodama...
Trećim, najbrojnijim dijelom izabiremo komuniste u sve razine vlasti, mi hrvatski birači.
Komunisti su u svima partijama i strankama, napose u SDP = KPJ.
Već je naprijed rečeno, na svima Izborima treba za sve razine vlasti birati nezavisne kandidate, koje narod dobro pozna i ako se u njima razočara Narod si uzima pravo opoziva...
Ne spadam u onu skupinu ljudi, koji zagovaraju neku vrstu ustanka protiv vlasti!
Ne pozivam poniženi, obespravljeni i osiromašeni Hrvatski narod na Bunu poput Matije Gubca, na Ustaški bunt Eugena Kvaternika niti (Oslobodi Bože!) na pogubnu revoluciju komunističko-fašističkog tipa, nego pozivam narod da misli o sebi, da radi za sebe, da ne bira na izborima lopovsku komunističku vlast: KPJ/SKH = SDP; KPJ/SKH =HDZ; KPJ/SKH =HNS...
Najveća zla Hrvatskome narodu nametnuo je komunizamKomunizam ili točnije komunistički fašizam je nametnuo većem dijelu svijeta i Hrvatskoj najveća zla svih oblika. To zločinstvo komunizam ili komunistički fašizam je djelovalo pod naslovom Komunistička partija Jugoslavije ili KPJ sa svojim ispostavama kao što je, na primjer u Hrvatskoj Komunistička partija Hrvatske ili KPH/SKH...
Tito je već 1943. preimenovao KPJ u SDP!Znade li Hrvatski narod da je šumski maršal Tito, glava Komunističke partije Jugoslavije, po dogovoru s Englezima već 1943. godine uveo za KPJ inačicu SDP = Socijalistička demokratska partija.
Ako to Hrvatski narod ne zna pa glasuje na svima izborima za KPJ=SDP, onda mora to naučiti i ne glasati za KPJ=SDP niti za komuniste u drugim strankama.
Taj, još preživjeli Hrvatski narod bi trebao barem znati da je tvorac komunizma, Židov Karl Marx proglasio Hrvatski narod štetnim na ovome svijetu i mora biti uništen, dakle genocidiran i izbrisan s lica zemlje.
Marxov komunistički genocid na Hrvatima nije posve uspio tijekom Drugog svjetskog rata, mirnodobskog poraća i Srpskog genocidnog rata na Hrvatsku 1991-1995/97. kojeg mi pogrješno nazivamo lijepim imenom Domovinski rat. Marxov komunistički genocid na Hrvatskome narodu nastavlja se mirnim "demokratskim" metodama, koje sprovodi vladajići komunizam pod nazivom SDP i komunisti u drugim strankama, napose sanaderovci u HDZ-u.
U Drugome svjetskom ratu i u poraću hrvatski komunisti su ubijali Hrvate!Nisu Hrvate genocidirali samo Srbi svih velikosrbskih ideologija, nego još više od Srba Hrvate su ubijali, svestrano zlostavljali i progonili Marxovi komunisti - Hrvati po naređenju marxističkog Hrvata Josipa Broza Tita. O tome postoje milijuni dokaza i tisuće masovnih grobnica Hrvata od Bleiburga do Đevđelije. To su genocidna zlodjela na Hrvatima, koje je činila Marxova KPJ = SDP.
Barem to trebaju znati svi Hrvati, napose katolici pa onda ne će NIKADA glasovati za marxistički KPJ = SDP.
Komunistički SDP podliježe LUSTRACIJI po EU rezoluciji 1481, koju je ratificirao Hrvatski sabor, a nitko u Hrvatskoj ne provodi Lustraciju komunista.
Komunistički genocidoidi su među namaKomunistički ubojice žive među nama, mi ih biramo u sve vlasti ili im plaćamo visoke mirovine. Na Listi umirovljenika RH ima još 41.000 komunističkih zločinaca i njihovih sljedbenika, koji izrabljuju Mirovinski fond od nas koji smo uredno plaćali svoj udio.
Pogledajte priloženi članak sa slikama tromandatskog predsjednika Stjepana Mesića i bivšeg visokog državnika RH Josipa Manolića:
Užasna osobna svjedočanstva žrtava, koje su na podsljemenskim stratištima slučajno "preživjele" vlastito smaknuće, desetljećima su jugoslavenska UDBA i SUP proglašavali neuvjerljivom neprijateljskom promidžbom.
Preživjeli Hrvati i Židovi tvrdili su, naime, kako su ih iz njihovih zagrebačkih stanova i kuća na "likvidaciju" odveli i u ubijanju sudjelovali milicionari grotesknog izgleda, obučeni u krvlju poprskane ustaške hlače i markuševačke narodne "lajbeke". Na kraju se tobožnja "zlonamjerna klerofašistička kleveta narodne vlasti" ipak pokazala istinitom. Ova spomenuta koljačka jedinica bila je tek jedna od partizanskih hordi koje su klale Zagrepčane i osobe koje su se našle u hrvatskoj prijestolnici, te njihove žrtve brojčano predstavljaju približno jednu petinu ljudi poubijanih na području Zagreba od svibnjs do kolovoza 1945. godine.
Na sačuvanoj fotografiji spomenute milicijske jedinice jasno se razabiru dijelovi njihove vrlo čudne odore. Tzv. "lajbek milicionari" nosili su ustaške hlače "kaki" boje, bijele košulje i šarene prsluke "posuđene" od markuševačke narodne nošnje, crvene "kaubojske" marame, a na glavi "šajkače" s crvenom zvijezdom. Bili su naoružani puškom, pištoljem, ručnim bombama i naoštrenim nožem za klanje. Jedinica je služila isključivo za teroriziranje i ubijanje stanovništva. Njezino točno brojno stanje nije utvrđeno, no sigurno je brojila preko 300 ljudi.
Bila je sastavljena od dragovoljaca za ubijanje "narodnih neprijatelja" unovačenih uglavnom od "partizana i njihovih simpatizera" iz podsljemenskih sela. Jedinica je utemeljena po naređenju polupismenog bravara, "narodnog heroja" i ministra policije, odnosno unutrašnjih poslova NRH, poznatog krvoloka Ivana Krajačića zvanog Stevo, a izgled odore osmislio je načelnik OZNE za grad Zagreb, "narodni heroj" i psihopatski ubojica Marijan Cvetković. Jedinica "lajbek milicionara" bila je "operativno pridodana" dragovoljačkom egzekucijskom odredu VI ličke divizije.
Milicionari su bili smješteni u javne i privremeno otuđene privatne zgrade u Šestinama, Gračanima, Mikulićima i Markuševačkoj Trnavi. Radno vrijeme im je bilo "tipično oznaško"- 24 sata ubijanja, a potom 24 sata odmora. "Lajbeki" su obavljali slijedeće zadaće: Po naredbi ili u prisustvu "operativnih oficira" OZNE upadali su u obiteljske stanove i vile u rezidencijalnom dijelu grada, silovali žene svih dobi, odvodili na "likvidaciju" cjelokupne imućne obitelji zajedno s djecom i odmah potom "obezbeđivali" useljavanje predstavnika nove vlasti u isti stambeni prostor.
Pored toga, upadali su i u stanove tzv. "narodnih neprijatelja", ritualno pred čitavom obitelji silovali žene svih dobi, potom pljačkali satove, zlatninu i umjetnine, te uhićene "neprijatelje" sprovađali u privremene zatvore VI ličke divizije u Gračanima. Kao dobri poznavatelji šumaraka i proplanaka na obroncima Medvednice, pronalazili su najpogodnija mjesta za ubijanje, aktivno su sudjelovali u pokoljima, a nakon izvršenja zločina prisilno su dovodili okolno seosko stanovništvo radi ukopa tijela žrtava. Svim smaknućima u sjevernom dijelu Zagreba, prema svjedočanstvu većeg broja očevidaca i samih počinitelja, rukovodio je stožer egzekucijskog odreda VI ličke divizije.
Stožer se nalazio u selu Gračani u rekviriranoj kući Radić u Gračecu br. 15, a manjim dijelom u rekviriranoj kući Haramija u Lonšćini br. 25. Veliki podrum rekvirirane kuće Bešić služio je kao mučilište za uhićenike, te poligon za serijska silovanja ženske djece i odraslih žena. Okolne šupe i štale služile su kao privremeni zatvori. "Lajbek milicionari" i vojnici VI ličke povremeno su iz podruma iznosili kante ispunjene odrezanim muškim spolnim organima, ženskim dojkama, ušima, nosovima i iskopanim ljudskim očima, te njihov sadržaj u dvorištu polijevali benzinom i spaljivali. Očevici tvrde da je u spomenutom podrumu, nakon orgija spolnog sakaćenja žrtava, bilo krvi do gležnjeva. Počinitelji su pokolj pojedinih skupina uhićenika obično proslavljali pjevanjem i plesanjem partizanskih kola u "štapskom" dvorištu.
U zlostavljanju i ubijanju žrtava sudjelovalo je zamjetan broj partizanki. Pojedine veće djevojčice i mlađe žene držane su stanovito vrijeme na životu, da bi u svojevrsnom "gračanskom bordelu VI ličke divizije" pružale seksualne usluge partizanskim časnicima, koji su u tu svrhu džipovima dolazili iz grada. Neke od njih uspjele su gračanskim seljacima doturiti papirić s porukom upućenom obitelji ili prijateljima. U navedenom je "bordelu", nakon mnogostrukog silovanja i neopisiva mučenja, život okončala Grozda Budak. Partizanke su joj stolarskom pilom pilile udove vrlo polako odrezak po odrezak, potom su joj isjekle prsnu kost i izvukle srce, te na kraju još uvijek živ torzo nabile na kolac i ispekle na žaru. Izvor ovih podataka, načelnik Vojnog suda II armije Dr Gabrijel Divjanović, tvrdio je, štoviše, kako je svaki akt opisanog mučenja snimljen fotoaparatom, te su on i Vlado Ranogajec uoči smaknuća snimke pokazali ocu žrtve Dr. Mili Budaku.
U gračanskom stožeru VI ličke divizije stolovao je bivši četnički "oficir", a kasnije general JA Đoka Jovanić i osobno zapovijedao provođenjem genocida nad hrvatskim narodom. Prema navodima očevidaca silovao je i potom ubijao djevojčice, te sudjelovao u većini skupnih egzekucija, gdje je vlastoručno klao i komadao žicom vezane ljude. Među žrtvama smaknutim na stratištima sjevernog dijela grada gotovo i nije bilo uniformiranih pripadnika oružanih snaga NDH, a isticao se velik broj djece i žena mlađe dobi. Prema navodu "oficira" OZNE Dragutina Rafaja, tamo su uglavnom ubijane čitave obitelji i veće skupine domske djece iz Zagreba. Stratišta i masovne grobnice žrtava "Lajbek milicionara" i koljača VI ličke divizije na gračanskom području su slijedeća: Pustodol, Jelačićev brijeg, Matkov brijeg, Ribnjak Ščurecov, Ribnjak Puntijarov, Ribnjak Trnčevićev, Golaća, Krivićev brijeg, Strmec, Lonjšćina, Đurakov voćnjak, Adolfovac, Sljemenske "stare sjenokoše", Zlodijev brijeg, Jama Pešćenka, Jama i livada Zdenčec, Bjelčenica i Obernjak.
Tu su bez ikakve presude ubijena ukupno 1184 civila. Stratišta izvan gračanskog područja na kojima je ubijala ista skupina koljača su: Mikulići, Ponikve, Gornje Vrapče, Jelenovac, Maksimirska šuma (više lokacija), Remete i Mirogoj (više lokacija) i Granešina. Na tim je lokacijama bez ikakve presude ubijeno ukupno 9150 ljudi, gotovo isključivo civila. Stratišta na gračanskom području jedina u hrvatskoj imaju sačuvanu autentičnu dokumentaciju o pokoljima, vođenu od organa narodne vlasti koji su ih počinili. Smaknuća su vršena u večernjim satima ili noću, a žrtve su bile skidane do gola. Na lokaciji Pustodol pobijeno je preko 500 muške i ženske djece u dobi od 7 do 15 godina, štićenika Državnog zavoda za odgoj djece, koja su u ratu izgubila oba roditelja. Prema osobnom svjedočanstvu Miroslava Haramije, koji je po nalogu organa narodne vlasti izvršio dezinfekciju grobnica na gračanskom području, izgled leševa ukazivao je na bolesno stanje uma i zvjersko ponašanje počinitelja. "Žrtve su bile strahovito unakažene. Stratišta su bila puna raskomadanih i unakaženih golih ljudska tijela. Glave su im bile odsječene ili raskoljene sjekirama, bili su im prerezani grkljani, odsječeni udovi, spolni organi i dojke. Većini žrtava na životu su vađeni utrobni organi, većinom srca, jetre i maternice".
Nakon izvršene dezinfekcije, pregled grobnica obavili su sanitarni inspektori Higijenskog zavoda u Zagrebu Sabadoš i Farkaš, te opunomoćenici istog zavoda Dr. Berlot i Dr. Sindik. Tijekom očevida Dr. Berlot se onesvijestio, a Dr. Sindik je dobio tzv. živčani slom i stanovito se vrijeme liječio na psihijatriji. Prema svjedočenju Dr. Tadije Drinkovića "Lajbeki" i lički koljači (među kojima da nije uopće bilo Hrvata, su po naređenju i u nazočnosti Marijana Cvetkovića odveli iz bolnice Brestovac i brutalno pobili preko 50 teških i nemoćnih bolesnika u najtežem stadiju plućne tuberkuloze. Pritom su pijani i od klanja izbezumljeni egzekutori tobože "greškom likvidirali" i skupinu prisilno dovedenih seljaka iz sela Gračana, Šestina i Lukšića, čija je zadaća bila da pokopaju žrtve pokolja.
U srpnju 1945.g. jedinica "lajbek milicionara" proširila je svoju djelatnost i na druga zagrebačka stratišta. Nakon uspješno izvršenog pokolja preko 15 000 nedužnih ljudi, raspuštena je nepoznatog dana u kolovozu 1945.g. Dio njezinih pripadnika prebačen je u područne milicijske postaje, neki su izvršili samoubojstvo, dvojica su pobila čitavu vlastitu obitelj, jedan je iz čista mira automatom pobio neutvrđen broj gledatelja u jednoj zagrebačkoj kino dvorani, a nemali ih se broj godinama potezao po vojnim i civilnim psihijatrijskim ustanovama. Do danas ni jedan od "lajbek" koljača nije pred zakonom odgovarao za počinjene zločine. Nadalje, ni jedna masovna grobnica u Zagrebu nije sudski ekshumirana.
U paničnom strahu od gnjeva Hrvatskog naroda, krvolok Đoka Jovanić pobjegao je odmah po utemeljenu Republike Hrvatske u Beograd, gdje je umro skrivajući se u vojnom stanu bez imena na vratima. Vlasti Republike Hrvatske nisu poduzele ni jedan korak da se zagrebačka stratišta iz doba jugoslavenskog poratnog terora, ako ništa drugo, barem označe križem. A major OZNE/UDBE Joža Manolić zvan "Abesinac" i dalje se preko TV ekrana izruguje martiriju tisuća zvjerski pobijenih zagrepčana i tvrdi da ima "neobično miran san".
Dr Zoran Božić (HS)Još strašnije zločine od naprijed opisanih činili su komunisti po čitavoj Hrvatskoj!
Hvala Dr. Zoranu Božić (HS) za ovaj dokumentarni prilog. Pisatelj ovih redaka Dragan Hazler je objavio desetak sličnih članaka o komunističkim zločinstvima u Slunju, za vrijeme Drugog svjetskog rata i u poraću. Neka zločinstava sam osobno vidio.
Slijedi nastavak: Kronologija komunističkih zločinstava u Slunju.
Basel, 22. veljače 2013. Dragan Hazler - hrvatski djelatnikZločini komunističkih "Lajbek milicionara" http://www.hrsvijet.net/index.php?optio ... Itemid=112