Dobro, to ima veze i s tim da je ogroman broj Hrvata domoljubnog usmjerenja bio prisiljen otići u iseljeništvo.
Naravno, ovima iz miješanih brakova je očuvanje cjelovite Jugoslavije značilo očuvanje cjelovite obitelji.


Želje za izdvajanjem iz Jugoslavije su prisutne kod Hrvata još od početka SFRJ (od škripara, križara, akcija iseljenih Hrvata, preko hrvatskog proljeća, pa sve do osamdesetih...)

Da.

Muslimani kažu da su to bili "mitinzi za mir". A nosili su jugoslavenske zastave i petokrake, dakle, simbole pod kojima je JNA rušila Vukovar i Ravno.

Slažem se sa svime, osim što ne mogu da potvrdim ovo za priznanja iz istočnog dijela BiH, ali moguće da je bilo toga, pogotovo što je tamo bilo medijsko jednoumlje.

U istočnu polovicu uključujem i Sarajevo. ;)
Sarajevo je bilo središte jugoslavenstva u BiH.

Hadžihafizbegović je rekao da nigdje nema toliko jugonostalgičara i društava štovatelja Josipa Broza Tita kao u Sarajevu.

Tuzla je bila grad sa najvećim udijelom Jugoslavena 16.302 19,46%
Sarajevo je imalo najviše brojčano 56.470 10,71%

p.s.
ako nekoga zanima mogu poslati detaljan popis BiH po naseljima u excelu (sve u bojama )

Zar ne postoji takav popis već na Wikipediji, za svaku općinu?

Pa da to je u biti sve na jednom mjestu, sa mogućnostima selektiranja.
A sad nisam siguran da je na wikipediji u excelu.

Tuzla, Sarajevo, Mostar, Zenica..ma to je sve bila teška Jugoslavija.

muslimani bi bili nasretniji da je opstala Jugoslavija.

Oni su se do zadnjeg trena držali, grčevito JNA čak i kad su dolazile snimke pokolja iz Bijeljine, Zvornika. O ratu u Hrvatskoj neću ni govoriti.

naravno ne svi, ali velika većina "raje".

i najmanje 15% Hrvata su teški Jugoslaveni i danas.

to je donja granica, naveo sam je da se neki ne poplaše..

Naivnost?Hm....
Kad je osnovana dobro organizovana paravojna formacija Patriotska liga..koja je prerasla u tzv.ABiH?
Ko je cinio PL?
Nije uopste naivno...kako mozda deluje na prvi pogled...

Naivnost možda nije ta riječ.
Muslimanima je najviše pasala Juga i BiH unutar nje. U građenoj političkoj ravnoteži Hrvata i Srba su se oni osjećali sigurni, jer su mogli vagati na jednu ili drugu stranu. Pasala im je Juga, možda najviše od svih naroda u EX YU. Utopili se u južnoslavensku masu, jer su oni islamizirani južni slaveni.

Njihove postrojbe prije proljeća 92' su bile stvarno lokalnog karaktera.

Urbana mi pričamo o općem stanju svijesti u narodu, a izuzeci (međusobno često suprostavljeni, usporedi Halilovića i Filipovića, npr.) samo potvrđuju pravilo.

Ovo je najzanimljivije.
Savez komunista Srbije je bio glavni nositelj srpskog nacionalizma, dok su u Savezu komunista Hrvatske bili ljigavi internacionalisti i jugokozmopoliti.

sa svakim novim danom, koji je manje

shvaćam smjer, ide prema tome da se PL naoružavala s ciljem genocidisanja srba. prije će biti da su to rijetki među muslimanima koji su shvatili što se sprema iz SANU kuhinje.

Sjecam se dobro nas Hrvata za vrijeme osamdesetih. Mnogo puta sam rekao da kakvi smo bili i kakva je atmosfera medju nama vladala, pored nas onakvih mogla je Juga jos 200 godina.
istina je, Miloseviceva krvnicka agresija nas je probudila.

pa to je normalno, u miru kakav je da je, ljudi gledaju srediti si egzistenciju i to im je na prvom mjestu. pa pogledaj BIH. i pored razbuktalog nacionalizma na svim stranama, situacija je mirna, iako i hrvati i bošnjaci imaju itekako prostora za podizanje tenzija, ali se to ne događa. e sad to preslikaj na hrvatsku u 80-tima, kad nije bilo ni 1% nacionalizma kao danas.

Izvrstan upis, baš u sridu. Sa obzirom da sam iz jedne takve mješovite, i "jugoslavenske" sredine, mislim da mogu dodati par stvari.

Prvo, mislim da neki ljudi prave grešku u logici kada tvrde da su prijateljski odnosi između ljudi različitih nacija bila jedna velika laž, a kao dokaz im je ono što se desilo tokom rata. Evo da upotrijebim paralelu sa razvodom braka, ako se posvađaš sa ženom, i dođe do zeznutog razvoda, znači li to da prije toga nije bilo iskrene ljubavi i slaganja? Naravno da ne.

Sva ta prijateljstva, kumstva, brakovi, i poštovanje za druge narode i vjere nisu bila laž, bar ne u urbanim sredinama gdje su ljudi bili osuđeni na mješanje i suživot.

A kasnije kada se pokrenula lavina događaja...to je zlo skuhano u kuhinji sa istoka.

Niti su Srbi neki monstrumi koji su jedva čekali da pokrenu rat. Medijska i psihološka priprema (indoktrinacija) Srba za rat je počela na Gazimestanu, to je bila mješavina poruka o ugroženosti, o temeljnom narodu koji je za Jugoslaviju podnio najveću žrtvu, o čuvarima Jugoslavije koja je na udaru od, znate već koga. Srbi u Sarajevu su bili teški Jugoslaveni (Jugoslaveni, a ne Srbi), sa izuzetkom nekih "friških" došlja iz ruralnih sredina. Već 89 se naziru promjene, isprva male, pojavljuje se veći broj "navijača" Zvezde, malo "slobodnijih" komentara u društvu, a 90-te se taj proces ubrzava, podjele su vidljive i u banalnim stvarima kao i izboru medija, sve su učestaliji komentari o Tuđmanu, stanju u Hrvatskoj. SP 1990 je nakratko bio kohezivni faktor, ali brzo dođe i krvavi Uskrs 1991 kada je bilo jasno da nema povratka...

Ja sam uvjeren da rata nije bilo da bi vremenom u Sarajevu stasala generacija "Bosanaca". Pojasnit ću. Sarajevo je nakon 2 s.r. imalo stvarno velik priliv stanovništva. Muslimani su se naseljavali iz istočne Bosne, Srbi sa Sokoca, Romanije i sela iz "prstena" oko Sarajeva, a Hrvati iz srednje Bosne i Hercegovine. Ta prva doseljenička generacija se držala "svojih" u smislu odabira bračnih partnera, njihova djeca rođena tamo 50ih i 60ih su se već polako "otimala" kontroli, a naša generacija (od recimo 1975 pa nadalje) nije posjedovala skoro nimalo nacionalne i vjerske svijesti. Da nije bilo rata, postotak mješanih brakova iz te generacije bi bio preko 50%, u to sam skoro siguran.

Eto malo ŠBBKB, ili osvrt sa ružičastim naočalama, al jebiga, ispalo je onako kako je ispalo, svi su u BiH gubitnici na neki način na osobnom nivou, mada kako je Robi pokazao u jednoj analizi, Srbi su ratom zaustavili za njih nepovoljne demografske procese po kojim su na svakom popisu u BiH gubili par općina, pogotovo u istočnoj Bosni.

Uzmite za primjer Čehoslovačku ili SSSR. Tamo nije bilo nikakvog npr. velikočeškog nacionalizma ili nekakvog posebnog ruskog nacionalizma, pa su se opet te dvije tvorevine raspale.

Jugoslavija nije imala šanse, jer su njezini temelji bili klimavi isto kao i kod drugih komunističkih tvorevina.

RajvoSa smanji malo s tim suživotom. koliko je on imao temelja, vidjelo se kad su dojučerašnji komšije silovali i zaklali svoje kumče. Ili stoput mi bio u kući, popio hektolitre kafe, stoput bio na Bajramu, čestitao ga a čim je zapucalo..izišao s nožem i..iziđi kume da te koljem.

Sve je to bilo samo fol, sve je to samo jeftin trik.

kako je rekao Andrić..u Bosni mržnja tinja, teška crna mržnja tinja ispod svakog osmijeha, lažnog osmijeha. i svi čekaju šansu da se probudi, da pokažu pravu narav, da ne glume više...Bosna je zemlja mržnje.

sad mi samo reci da ima drugih primjera, da nisu svi..da ovo ono. Nisu ali to nije presudno.

možda je manje jugoslavena ali je više anacionalnih pa ti opet dođe na isto..

to stoji, ali na ljudskoj razini svakodnevice i vjere da će komunizam i bratstvo jedinstvo biti vječno, ne možeš uopće ni sanjati o nekim sukobima. i normalno je onda da ljudi grade suživot, živi se tolerantno, kakti se ne zna tko je tko. ma zna se, kako se ne zna, kad su u najmultietničkijim mjestima, mješani brakovi bili manjinski. i imaš kumove, prijatelje, susjede, dobri ste si, volite se i jednog dana sve se promjeni. odjednom svatko zna kome pripada, i najbliži susjed ti je neprijatelj, prijatelj postaje sumnjiv tip, koji je to u sebi nosio vjerojatno godinama itd. tim su zločini onda samo veći.

to se slažem. kad je mir, kad je presija, sve se čini bajno..

a onda jednom zagrmi..i sve se preokrene..crno postane bijelo a bijelo se zacrni..