Kako su suci u Haagu vezani za druge presude?

Momčilo Perišić oslobođen nakon što je u prvostupanjskoj presudi dobio 27 godina zatvora. opet je predsjedavatelj bio Meron kao i u slučaju Gotovine i Markača.

Bilo bi interesantno vidjeti Meronovu imovinsku karticu

Eto, srušena presuda, znao sam, od prve sekunde na onom bivšem forum.yu tvrdim da je ovo šarada, zato što Perišiću nije suđeno za Zadar i Mostar za što je kriv 100%, nego za Zagreb, Sarajevo i Srebrenicu s čim Perišić ima samo posredne veze. Ali ne može se nekoga osuditi za ratni zločin samo zbog posredne veze. Nažalost, opet sam bio u pravu.
Nama je sad činiti slijedeće:

Ako kojim slučajem raspravno vijeće proglasi krivim Prlića, Praljka, Petkovića, Stojića, Čorića i Pušića po koncepciji UZP-a, ili alternativno, po zapovjednoj odgovornosti, treba skupiti novce i izvršiti pritisak na Vladu RH da odriješi kesu, uzeti jače odvjetnike, angažirati Luku Mišetića i onda se bazirati na ovoj presudi danas, kao i na standarde već ranije usvojene u slučajevima Blaškić, Halilović, Hadžihasanović-Kubura Kunarac i Krnojelac.
I ako se to napravi kako treba, nema teoretske šanse da ta presuda preživi žalbeni postupak.
Gledam tužiteljicu Brady, koja je vodila i žalbeni postupak protiv Gotovine, pokisla joj faca, ali to je tako kad se rade političke optužnice, diletantski, ne uvažavajući notorne činjenice, pa se sad ovakav krvolok i notorni ratni zločinac poput Perišića ovako izvuče, jer nije optužen za ono za što je kriv, nego za ono s čim nema veze, i što nema veze s vezom.
Očito je Haag odustao od teorija urote i političkih optužnica, a to u našem predmetu znači. da ako se nastavi ta politika, a nema razloga da se ne nastavi jer je takva politika suda utemeljena na pravu i zakonu (bez obzira na to što je pravda u ovom slučaju izigrana, ali to nije kriv sud nego tužiteljstvo) potpuno odbacivanje optužnice i oslobađajuće presude po konceptu UZP-a i zapovjedne odgovornosti.

Marasovac znači Meron je strogo "by the book" i Perišić za Srebrenicu i Zagreb nema apsolutno nikakvu odgovornost ?

Zašto onda nije podizano za Zadar i Mostar ? To je Carlino maslo ili šta ? Ako je sada oslobođen, to praktički znači da mu se ne može više suditi uopće ? Mogu li ga domicilna sudstva goniti za Zadar i Mostar ?

osuđen je u Hrvatskoj u odsutnosti na 20 godina zatvora.

On je u Zadru osuđen u odsutnosti na 20 godina, kao što ti čovjek reče.
Međutim, od tih domicilnih sudova nema ništa, niti je to meni bitno. Ja sam rekao da ne priznajem takozvani "hrvatski" sud zbog travestije oko presude za medački džep, i onda se držim načela i ne priznajem ni jednu presudu takvog pravosuđa.
Sumnjam da se radi o msalu Carle Del Ponte, prije je riječ o čistom diletantizmu, po kojem su pisane i optužnice protiv Gotovine i Praljka. Ta ružna baba nema pojma s koje strane je šuplja, njoj su bila bitna jedino svjetla reflektora.
Da je njoj nebitno tko će biti optužen i zašto, najbolje se vidi po tome što ona za Oluju uopće nije htjela optužiti Antu Gotovinu nego je podigla optužnicu protiv Petra Stipetića, a Mesić je preko Grahama Blewitta uspio izlobirati da se optužnica protiv Stipetića povuče i da se umjesto njega optuži Gotovina.
Meni je iz današnje priče najbitnije kako je Meron usmeno obrazložio ovu presudu. A on je rekao nekoliko vrlo zanimljivih stvari. Najprije da VRS nije sama po sebi zločinačka vojska, odnosno da njena namjena nije bila samo počinjenje zločina nego i zakonitog ratovanja. Zatim je rekao da je VRS činila zločine, i da je Perišić za njih znao, ali da to nije dovoljno za osudu. Zatim je rekao da stoji činjeica da su VJ i SRJ logistički, oružano, ljudstvom i tehnikom podržavali VRS, ali da baš zato što VRS nije samo činio zločine nego i zakonito ratovao otvara prostor dovođenja zaključaka raspravnog vijeća pod razumnu sumnju. Jer, osim što postoji objašnjenje da je Perišić pomagao vojsku koja je činila zločine, on je pomagao i vojsci koja je zakonito ratovala, pa se ne može van razumne sumnje zaključiti da je Perišić podržavao VRS radi počinjenja zločina, nego da postoji i drugo objašnjenje, da je on podržavao VRS u zakonitom ratovanju.
Također, posredna odgovornost ne može se osuđivati ako nema efektivne odgovornosti. A ako Sefer Halilović u Grabovici, ili Enver Hadžihasanović u Dusini nisu imali efektivnu kontrolu, onda kako se to može primjeniti na Perišića?

Dakle, sad možemo umjesto VRS-a staviti HVO. HVO je za razliku od VRS-a po Zakonu o oružanim snagama BiH jedna od legalnih i legitimnih sastavnica oružanih snaga BiH. Dakle, tu je HVO u prednosti.
HVO je činio zločine, ali ni približno i toj mjeri kao VRS, ali je HVO također ratovao zakonito, kao uostalom i Armija BiH.
I sad, ako on ne može povezati to što Perišić šalje oružje, streljivo i ljudstvo kao pomoć VRS-u s počinjenjem zločina, kako onda za Boga miloga netko može povezati primjerice izjavu koju je Tuđman dao 1963. godine o tome da "za ukupno rješavanje hrvatskog nacionalnog pitanja puno je bolji sporazum Cvetković-Maček nego odluke AVNOJ-a donesene 29. 11. 1943. u Jajcu" sa primjerice zločinom u Ahmićima koji se dogodio 30 godina nakon te izjave?
To nema veze s vezom. Taj UZP će pasti, jer takav idiotizam ne može proći nijednu ozbiljnu reviziju. A ovdje je osim UZP-a sad ugrožena i eventualna kazna po alternativnim oblicima krivnje, pogotovo se to odnosi na zapovjednu odgovornost.
Dakle, hoće li Perišić biti ikad igdje optužen i osuđen mene više nije briga, iako se radi o notornom ratnom zločincu koji je razarao i moj grad. Meni je puno bitnije da Praljka i sve ostale puste, i sad bih potpisao da puste sve do jednog Srbina koji je još u Haagu, samo da oslobode ovu šestoricu.
Pa nek svatko živi sa svojim junacima i slavi svoje junake, mi Gotovinu i Praljka, a Srbi nek slave Perišića i Mladića.
Ja bih sad odmah to potpisao, mene ti Srbi uopće više ne zanimaju, mi smo njih vojno porazili, i to je najveća zadovoljština za ono što su nam činili.
U ovom pak okršaju s Muslimanima okus u ustima je puno gorkiji. Toliko smo im pomagali, oni ne bi bez nas preživjeli ni sekunde, a onda se gamad obrušila na nas i nas napala, i sad se nama sudi za UZP.
Rekao sam na početku ove teme, za dokazivanje ovakve optužbe potrebno je van razumne sumnje dokazati tri elementa: namjeru, cilj i sredstvo. Ovdje nije dokazan ni jedan. Također, potrebno je u totalističkom pristupu razmotriti sve dokaze i činjenice, te povezati ta tri elementa u jednu cjelinu, van razumne sumnje.
A oni to nikad ne mogu povezati, kad se gleda totalistički pristup, a najbolje upute o tome što je totalistički pristup imate ovdje:

http://www.youtube.com/watch?v=-xk_F0djwqw

Dakle, totalistički pristup predviđa pregledavanje svih dokaza, i svih svjedočenja, a ne samo onih koji su optužujući (ili možda u nekom drugom slučaju i oslobađajući) nego se mora izmjeriti sve.
A kad se izmjeri i stavi na vagu sve ono što je general Praljak ustrajno spominjao, od osnivanja čak četiri brigade A BiH na tlu Hrvatske, preko priznanja, veleposlanika, referenduma, naoružavanja, zbrinjavanja izbjeglih, ranjenih, obuku pilota, i ostalih mali milijun dokaza, dok s druge strane kao optužujuće dokaze imamo što? Imamo potpuno iskrivljenu u i krivo protumačenu Tuđmanu izjavu iz 1963. ili neke rečenice koje su izvučene iz konteksta Tuđmanovih transkripata koje je Mesić dostavio Feralu, a ovi iz njih izvukli samo ono što im paše da mogu pljucati na Tuđmana, a od totalističkog pristupa ni traga. Slična, odnosno ista špranca dogodila se i na suđenju za Oluju, naravno, od istih aktera. Tu je izvučena ona rečenica "moramo zadati takve udarce da Srbi praktično nestanu", koja tako istrgnuta iz konteksta zvuči puno više kažnjivo nego sve što su Mesić, Feral i ostali izvukli iz svih Tuđmanovih transkripata u svezi BiH.
Tako na primjer Tuđmanova rečenica da "ne smijemo pasti ispod 17%" (a misli se na teritorij koji HVO drži pod kontrolom, i koji bi trebalo zadržati u pregovorima u Ženevi), onda mu Mesić, Feral i ostali odmah imputiraju da je to zato što je Tuđman 17% BiH htio izdvojiti iz BiH iz pripojiti Hrvatskoj. Sud se pak ne smije ponašati tako lobistički i navijački, nego treba sagledati sve činjenice i upotrijebiti totalistički pristup, stvari staviti u kontekst i vidjeti da je tu Tuđman govorio o unutarnjoj podjeli BiH, koju su predviđali i Carrington, Cutilleiro, Vance, Owen, Stolteberg itd. i da je nejveća prevara u ovoj priči zapravo to, što je i dovelo do ove optužnice, gdje se potreba konfederalizacije BiH i potreba etniučkih kantona koji čine federalnu u konfederalnu državu prikazuje kao početak secesije s namjerom aneksije, a za što ne postoji nijedan jedini dokaz, jer se takva politika nije ni vodila, ali se imao spreman scenarij i ako međunarodna zajednica pođe tim putem, dakle putem mjenjanja granica. A to što se imao i taj scenarij to je samo reakcija jedne odgovorne državne politike koja ne čeka prekriženih ruku da se stvar dogodi pa da onda reagira, nego da ima spreman plan i scenarij u slučaju da se to dogodi. To nije nikakav zločin, jer su bitni postupci, a postupci su ono što je išlo od međunarodnog priznanja pa sve do obuke vojnih pilota i svega onoga milijun puta nabrojenog.
Meni je u cjeloj toj priči savjest potpuno mirna, baš kao što je mirna Praljku i Gotovini, jer mi nismo ni planirali, ni pripremali ni provodili nikakav udruženi zločinački pothvat, niti smo vodili agresivan rat, za razliku od nekih.
Čak štoviše, mi smo prvu stratešku ofenzivnu operaciju na velikom ratištu počeli tek u listopadu 1994. godine, kad je oslobođen Kupres, te je u tim našim ofenzivnim operacijama na tlu BiH, (u čijoj pauzi se dogodila Oluja koja je isključivo djelo Hrvatskih snaga) sudjelovala i Armija BiH, pa se tu na bilo koji način o tim našim strateškim napadajnim operacijama može govoriti isključivo kao o osloboditeljskim, a ne okupatroskim ili agrsorskim operacijama, kao što se ne može izbjeći činjenica da su na terenu upravo te naše vojne operacije, i taj naš strateški pomak i strateški vojni napad doveli do svršetka rata. Dakle, mi Hrvati smo pozitivci u svakom slučaju. Ostale strateške napade izveli su Srbi i to na Hrvatsku u srpnju 1991. zatim na BiH u travnju 1992., te Muslimani, koji su izveli strateški vojni napad na Hrvate u BiH "od Bugojna do Mostara" u rujnu 1993. godine, a koje su pripremale na teren u od siječnja 1993. godine, a planirale, kao što smo vidjeli na dokumentu Štaba TO iz Kiseljaka, najkasnije u kolovozu 1992. godine.
Sve ostalo su priče za malu djecu i naivce, a ovo tko je koga na bojišnici kad gdje pogurao u taktičkom smislu, a prilikom toga izveo i neki zločin je nešto što se nikako ne može primjeniti na politiku, bar se ne bi smjelo u sudskim procesima.

Što mi ne radi zvuk na ovim videima. Prije par dana sve mi je normalno radilo? pljiz heljp

Čudan je to problem.

@Novem
daj ako imaš kontakt s ovima što stavljau ova videa, neka stave malo kako je Praljak puštao video-isječke svjedoku koji se zove Christopher Beese, gdje se vidi kako Alija postrojava Mudžose, pozdravlja ih vjerskim a ne vojničkim pozdravom, i sve ono što je Praljak pustio tom svjedoku.
To je znači ovdje

http://www.slobodanpraljak.com/video_sn ... aljka.html

I treba skrolati pri dnu dolje, 23. 8. 2006. godine.

Inače, postoji knjiga koja se zove Al-Quaidin džihad u Europi: Afganistansko-bosanska mreža

http://www.amazon.com/Al-Qaidas-Jihad-E ... 1859738079

Pa vrijedi pročitati.
Kaže, između ostalog, da su imali kamp za obuku u Mehurićima blizu Travnika, da je u prosincu 1992. postojao samo jedan veći odred islamističkih fundamentalističkih dragovoljaca, a da već i listopadu 1993. imamo najmanje 12 takvih odreda.Pa kaže da su njihova nazočnost i naglasak na vjerskom sukobu samo pogoršali stvar, pogotovo zato što su oni počinili niz zločin nad Hrvatima u srednjoj Bosni. Reče da je 13. kolovoza 1993. godine sve to skupa Vlada BiH legalizirala, i osnovala Kateebat al-Mujahideen (Odred svetih ratnika) na temelju osobne zapovjedi bosanskog predsjednika Alije Izetbegovića, kojem je jedinica bila izravno odgovorna.
To sve piše na stranicama 106. 126. i 135. verzije na engleskom jeziku (ne znam postoji li uopće verzija na hrvatskom).

A sama ta činjenica da su bili u BiH, bila je od strane Izetbegovića, Ganića, Silajdžića i ostalih koji su tada bili na vlasti u Sarajevu sakrivana, a kao glavna metoda odvraćanja služio im je napad na Hrvatsku, i na vojnu nazočnost HV-a na bojišnici prema Srbima u BiH, a tu buku je naravno još pojačavala takozvana "hrvatska" oporba, pokušavajući to još dodatno izvrnuti i prikazati da se u BiH HV bori protiv Muslimana a ne protiv Srba.
A bilo ih je. Jučer sam baš gledao ekipu zarobljenu u Busovači

http://www.youtube.com/watch?v=la7e6PpdfN8

Ne bih se čudio da ljiljani za ove kažu da su ova prva trojica po datumu s kamere zarobljeni 1. 10. 1992. a da tad još nije bilo sukoba u Busovači, i da su ovi došli pomoći protiv četnika pa da su malo zalutali. A da za ove druge, koji su po datumu s kamere snimljeni 1. 5. 1993. kažu da su to drugovi iz socijalističke internacionale Afrike i Azije koji su svratili na prvomajski grah pa su opet zalutali obliž Busovače.
Gledao sam na tom you tube dosta snimaka mudžosa u BiH, ali ove snimke koje je pustio Praljak u sudnici vidio sam samo neke, ali većinu njih nisam, pa bi njih valjalo staviti, da vidi narod ovdje u Hrvatskoj s čime ste vi to tamo imali posla.

Meni zvuk radi na svima, bez greške. Znači nije problem u tome nego u tvom računalu. Možda ti je netko čačkao po njemu, a možda si i ti sam nehotično smanjio zvuk na samom aparatu, to se meni jednom dogodilo. Meni je ta ikona u desnom donjem kutu ekrana na donjoj alatnoj traci. Ako nije to nemam pojma što bi moglo biti.

Marsovac sjajne stvari.

Nego meni nije jasno zašto se demonizira disolucija BiH? Zašto se forsira nekakva konfederacija, nekakvi kantoni, a secesija ili čak i aneksija bi bili kriminalni?

Zašto se forsira pa makar i u imenu i samo u imenu BiH jer se svi razumni žele podijeliti i da svaki od tri naroda ima vlast nad sobom na dijelu zemlje gdje živi ali se bježi od toga da taj dio može proglasiti neovisnost ili se jednog dana pripojiti drugoj državi ako postoji obostrana volja.

Tako da za mene nije sporno što su Srbi htjeli svoj prostor koji može biti entitet, samostalna država ili dio Srbije jednog dana nego što su vršili na prostoru BiH agresiju na ono što nije njihovo i činili zločine.

Isto tako mi nije sporna HZ HB kao dio BiH ali i kao samostalna država ili dio Hrvatske jednog dana. Zašto bi to bilo sporno? Sporno bi bilo da Hrvatska napadne recimo Bihaćku krajnu, čini zločine, protjeruje Muslimane i hoće pripojiti taj dio sebi. Ali ako Hrvati HB jednog dana požele biti dio RH i Hrvati RH se slože, zašto ne?



U svem ovom mi je važno ovo međunarodna zajednica. Ali podjela BiH ne. Odnosno razgraničenje. Ako se agresijom i zločinima ne uzima tuđe.

Zašto se ta bastardna tvorevina u kojoj se tri naroda ne podnose podržava?

Ocito ovakva BiH kakva je danas nekima odgovara.

Ono sto je svakako potrebno je osvijetliti uzroke rata u BiH koji datiraju jos iz zadnjih godina Yuge. To ce uskoro izaci.

Ja je prvi ne podržavam, i ja sam pobornik mirnog razlaza. Razlaz će se dogoditi kad-tad, jer ta država nema šanse opstati. Pa nedavno vam je izašla američka procjena koju su objavili Rusi, da do 2030. godine neće biti nikakve BiH, većina će pripasti Hrvatskoj, a dio Srbiji, i to će tako nekako na kraju i biti.
Postoji nekoliko problema, od kojih su neki politički, a neki deklarativni. Politički problem je bitniji, a taj je što Amerikanci ne žele muslimansku državu u Europi makar bila i državica u trokutu Sarajevo-Tuzla-Zenica, Dakle, ma koliko mala bila oni je ne žele, a mislim da se s njima u tome slažu i Englezi, Njemci, Francuzi...
Deklarativan problem je načelo nepromjenjivosti granica, a koje je sadržano i u nalazu Badinterove komisije.
Ja sam već nekoliko puta pisao da je disolucija bila ite kako prisutna u glavama glavonja iz EU, pogotovo ako bi time mogli zaustaviti sukob, ali na kraju su ipak od svega toga odustali. A da su oni rekli da se granice mogu mjenjati, mi bi se morali tome prilagoditi, ali je pitanje kako bi to sve skupa završilo. Ja mislim da bi u tom slučaju bio veći rat i bilo bi više žrtava, ali to je samo moja procjena, jer pošto se to ipak nije dogodilo onda nikad i nećemo sa sigurnošću moći reći. Ali sam uvjeren da bi takav stav međunarodne zajednice osokolio Srbe, a ne moram valjda govoriti što bi to značilo.
Ustvari, bolje da kažem što bi to značilo, jer ima mlađih ljudi koji ne sjećaju ili onih koji uopće ne znaju kakva je tad bila situacija. Naime, Srbija je povukla sve naoružanje tzv. JNA, ali i naoružanje TO Hrvatske i BiH. Prema tome, oni su imali sve a mi ništa. I to ne literalno, nego doslovno, nismo imali ništa. Pa ja sam u rujnu 1991. imao lovačku dvocjevku i sedam patrona, s tim da jedna cijev na toj dvocjevki nije radila. A oni su imali tenkove, lako i teško topništvo, rakete, zrakoplove, ratne brodove, pontonske konstrukcije za svladavanje prirodnih (vodenih i drugih) prepreka, inžinjerijske strojeve, mislim sve, ali baš sve. I da im je na takvu situaciju neko dao jamstvo da će biti promjena granica, pa tko bi ih zadržao više i s čim? Ovako, MZ je ostala na svom stavu koji drži da je promjena granica čak i dogovorom kršenje načela, a promjena granica ratom i silom je zločin. I to je zločin, odnosno izmišljeni zločin za koji se ovdje sudi, za promjenu granica silom, i pokušaj secesije djela države koja je od travnja 1992. međunarodno priznata država.
Mi sad možemo govoriti ona je ovakva i onakva, pogotovo kad sam čuo onog nekog Mustafu Cerića za kojeg kažu da je jedan od 10 najutjecajnijih Muslimana u svijetu, i koji je rekao da bi BiH trebala biti nacionalna država "bošnjačkog" naroda, a to je upravo ono što svi mi znamo da je to cilj Muslimana, a da je unitarna država i unitarizacije države samo korak na putu do tog cilja. Dakle, oni pod parolom borbe za "građansku" državu vode politiku "jedan čovjek jedan glas" baš kao što je Alija zapisao u Islamskoj deklaraciji, a koja će onda u idućoj fazi postati nacionalna država najbrojnijeg naroda. A to je ono gdje ja predviđam da će se kretati BiH u godinama koje dolaze, kao i to da će ta priča završiti jedinim mogućim scenarijem u takvom slučaju, a to je raspad države, samo je pitanje mirno ili uz još jedan rat.
Sumnjam da takve stvari na ovim prostorima mogu proći mirno, ali ako MZ stisne onda nije nemoguće. MZ će morati stisnuti i kad bude jednog dana morala reći Muslimanima u BiH da biraju, hoće li biti Hrvati, Srbi ili će se preseliti u Saudijsku Arabiju. Oni koji odluče biti Hrvati živjet će u Hrvatskoj u kojoj će biti Banja Luka, Sarajevo, Mostar i Zenica, a moguće i Tuzla, ili će biti Srbin koji će živjeti u Srbiji u kojoj će biti i Vukovar i Srebrenica (znam da se ovo sad čini kao teški SF, ali ja predviđam da će se upravo to dogoditi) Žepa, Goražde, Bjelina, Zvornik itd.
Ovako nekako:

http://www.tportal.hr/vijesti/svijet/23 ... S_BMTe7Jjg

U jedno sam uvjeren. BiH neće opstati, a pitanje je kad će glavonje iz MZ to shvatiti i u pravcu toga djelovati. Najveći problem je da ti Amerikancu ili Šveđaninu ne možeš objasniti što je to ovdje, i kako ovdje vrijede neka druga pravila nego kod njih, i da je to tako, i da je najbolje ići crtom manjeg otpora i to sve rastaviti.

Nego evo što piše na stranicama haškog suda o današnjoj presudi:

Većina članova veća je naglasila da Pretresno veće nije zaključilo da je VRS bila kriminalna organizacija. Umesto toga, većina članova Veća okarakterisala je VRS kao vojsku koja vodi rat. U tom kontekstu, većina članova Veća je zaključila da, iako je Momčilo Perišić sprovodio politiku Vrhovnog saveta odbrane Jugoslavije (VSO) da se VRS-u pruža podrška preko Vojske Jugoslavije (VJ), dokazi uvršteni u spis ne dokazuju da je ta politika bila usmerena na kriminalne aktivnosti za razliku od legitimnih vojnih akcija. Isto tako, većina članova Veća je zaključila da se na osnovu dokaza uvrštenih u spis ne može utvrditi da je politikom VSO koju je sprovodio Momčilo Perišić usmeravana pomoć korišćena za činjenje zločina od strane VRS, niti da je Momčilo Perišić preduzimao ikakve aktivnosti mimo sprovođenja politike VSO kako bi pomagao ili podržavao takve zločine.

Ako VRS nije kriminalna organizacija, na koju foru onda to može biti HVO, koji je za razliku od VRS legalna i legitimna oružana snaga BiH? Prema tome, ako HVO nije kriminalna organizacija, kako netko može biti optužen samo zato što je formalno zapovjedao HVO-om, a nije imao efektivnu kontrolu nad pojedinim pripadnicima HVO-a koji su počinili neke zločine. Sama činjenica da je Praljak ili Petković bio zapovjednik GS HVO-a ne znači ama baš ništa, jer HVO nije kriminalna organizacija nego vojska koja vodi rat, i to legalna i legitimna vojska za razliku od VRS-a.
Dalje, sjećamo se recimo one optužbe koju sam razotkrio iz teksta Snježane Pavić, a koju je prvi izrekao svjedočeći protiv Blaškića dikobraz Mesić, o tome da je "Hrvatska za Herceg-Bosnu svaki dan slala milijun dolara", to čak i da je istina, i da je Hrvatska slala ne milijun nego milijardu dolara sama po sebi ne znači ništa. Također, to što ke HVO dobijao vojnu, logističku ili humanitarnu pomoć iz Hrvatske za vođenje rata ne znači da je iste dobio i za činjene zločina, a što i nije bila politika HVO-a nego pojedinaca u HVO-u koji bi se s vremena na vrijeme otrgli kontroli, a kao što general Praljak odlično kaže, to nije ni francuska ni američka vojska sa stoljetnom tradicijom, stegom, ustrojem itd, pa da se po zapovjednoj odgovornosti odgovara po točno zacrtanom obrascu, nego je riječ o običnim ljudima, seljacima koji su ostavili svoja polja, radnicima koji su ostavili svoje strojeve itd, i koji su krenuli u borbu za goli opstanak.
To što je Hrvatska pomagala Hrvatima u BiH može biti zločin za Mesića, Vesnu Pusić i slične debile, ali na sudu kao što vidimo bi se moralo dokazati da je ta pomoć bila predviđena i namjenjena počinjenju zločina a ne vođenja rata.
Također, ovo što se spominje u zadnjoj rečenici može se primjeniti i na ovaj slučaj, dakle nema nikakvih dokaza da je Praljak ili bilo tko drugi iskakao i poduzimao bilo kakve aktivnosti mimo sprovođenja politike VONS-a, a kako bi pomagao ili podržavao takve zločine.

Dakle, neki zločini su počinjeni. Na primjer, ja tvrdim iz onog što postoji u dokumentima, da su što se tiče 4. bojne vojne policije u napadu na Ahmiće sudjelovala 75-orica pripadnika. Da je ta postava bila podjeljena u pet grupa po 15 ljudi, i da su djelovi samo jedne od tih 5 grupa, one koju je vodio Miroslav Bralo zvani Cicko, počinili zločine. E sad, 4. bojna Vojne policije, imala je, po dokumentima, 80 časnika i 640 policajaca, dakle ukupno oko 720 ljudi. Od toga u napadu na Ahmiće sudjelovalo je njih 75. Od toga, samo jedna grupa od 15 članova je činila zločine, i najvjerovatnije ne svih 15 članova grupe, nego dva ili tri čovjeka koji se najčešće spominju (Bralo, Antolović, Jukić). Dakle, umjesto da se stvari izvedu na čistac, UNPROFOR u BiH najprije nije htio zadržati Bralu-Cicka koji im se u dva navrata došao dragovoljno predati. A to je dokaz da te nakaze u tužiteljstvu zapravo nikad previše nije zanimao progon počinitelja, pa onda kad se utvrde počinitelji da se ide zapovjednom skalom prema gore i da se vidi gdje je odgovornost nadređenih, kao što bi to tužiteljstvo napravilo da tamo sjede normalni ljudi. Nego odmah na Tuđmana, predsjednika druge države koji nema veze s tim zločinom, kao ni Šušak, Praljak, Boban itd. Oni se tad, da su ispravno postupali, nikad ne bi mogli dobaciti ni do Paška Ljubičića, odnosno maksimalno bi se mogli dobaciti do njega, a realnije do Vlade Šantića, koji je u zapovjednom lancu ispod njega. Do Blaškića nema teorije da bi se dobacili, a o Kordiću da i ne pričam. Jer da se to napravilo kako treba, tad bi se vidjelo da ti zločini nisu produkt nikakve politike nego nuspojava onoga što se zove velikosrpska agresija, i koja kao takva jedina treba biti politički optužena i osuđena, a što će i biti kad ovaj UZP padne i ako padne.
Ili zločin u Stupnom dolu, gdje je dio HVO-a krenuo iz Kiseljaka, koji je teška enklava, i nad kojom Petković nema i ne može imati nikakve efektivne kontrole, već je može imati maksimalno Ivica Rajić i nitko drugi. Kakav Tuđman, Šušak, Boban, Praljak, Petković, Prlić? Oni s tim nemaju ama baš nikakve veze. Veće veze onda ima Perišić sa zločinom u Srebrenici i Sarajevu nego bilo tko od ove šestorke optužen po konceptu UZP-a i bilo tko tko se spominje u optužnici kao član ili pomagač UZP-a.
Zato ti pojedinačni zločini za ovaj predmet i jesu i nisu bitni. Nisu bitni ako se dokaže da su bili ono što jesu, odnosno da nisu bili dio politike nego jedne opće stihije, koja se na terenu reflektirala na razne načine, i onda UZP pada, a to onda znači da se ne mogu donijeti ove presude koje je tužiteljstvo zatražilo u završnoj riječi, dakle po 40 ili 50 godina robije. Onda ostaje eventualna krivnja po alternativnim oblicima, za osobnu i zapovjednu odgovornost. A tu bi već pričanje o tome i predviđanje toga bilo čista špekulacija, dok se ne pregledaju dokazi i dok se ne vidi kakav je nalaz suda u svezi s tim. Recimo, čitam da je Berislav Pušić bio zadužen za zatočeničke centre. Činjenica je da je u tim centrima bilo takvog postupanja koja odudara od propisa zadanih ženevskim konvencijama, a koja i kakva je uloga konkretno Pušića u tome, to ne mogu govoriti jer o tome ne znam gotovo ništa.
Znam jedino za Praljka da je čist kao suza, i da je njemu umjesto ove optužnice trebalo ustvari, kad se vidi što je čovjek sve radio, dati nekakavu nagradu za mir i napore na spriječavanju sukoba. Izbije u Prozoru, Praljak stigne tamo jer ga je Tuđman poslao tamo da smiri, i Praljak smiri, ovi opet počnu surađivati. Izbije u Uskoplju, opet dođe Praljak i smiri. Gdje god dođe smiri, kad se makne opet izbije. Legao čovjek na transporter da se propuste humanitarni konvoji UN-a a koje je s pravom ogorčeni hrvatski narod zaustavio.
I osim toga mi se nikome ništa ne moramo pravdati. Jer, kad smo pričali o tome kako je samo HVO branio BiH u travnju 1992. naši protivnici kažu da nije branio BiH nego same sebe. Kad im opet dokažeš da je Tuđman potpisivao sve mirvne planove i bio na stajalištu da je bolje 100 godina pregovarati nego jedan dan ratovati, tad su govorili da on to ne čini da bi se od nasilja zaštitili Srbi i Muslimani nego Hrvati.
Mislim, koji je zločin čovjeka koji je branio Hrvate i Hrvatsku a usput mu se poklopilo da brani i BiH? Koji je zločin htjeti da bude što manje žrtava na svim stranama i javno se za to zalagati, tako politički djelovati, ako je u primisli dobitak uglavnom vlastiitog naroda a druge tko šljivi? To je zločin mišljenja i ništa drugo, običan verbalni delikt, koji gdjegdje čak i nije verbalan, nego se zasniva na čitanju nečijih misli, i onda na interpretaciji takvog čitanja misli u pravcu koji odgovara optužbi.
Kako može biti kažnjiva Tuđmanova "opsjednutost" BiH, kad svatko s zrnom razuma shvaća da se upravo u BiH krije ključ zavrzlame i rješenje svih problema na Balkanu pa i šire. Zašto onda predsjednik jedne države koja se nalazi u toj istoj regiji, na tom istom Balkanu, i na tom istom jugoistoku Europe ne bi ozbiljno razmatrao događaje u toj zemlji, a bez da to ozbiljno razmatranje razni krivokletnici ne navode kao "opsesiju"?
Gdje je tu zločin, odnosno, gdje je tu namjera da se počini zločin, gdje je akt, dokument, dokaz da se vidi cilj evenetualnog počinjenja zločina, i gdje je tu actus reus koji se može vezati s mens rea.
Mislim, kako se može, kao u prvostupanjskoj presudi Blaškiću, koristiti citat iz Tuđmanove knjige napisane 1968. godine, a koji je usput rečeno, protumačen potpuno krivo, sa zločinom u Ahmićima koji su se dogodili 25 godina poslije? Taj citat, ili izjava iz 1963. o sporazumu Cvetković-Maček, to nije dokaz nikakvog zločina nekog Mate iz Busovače kojem su mudžosi ubili oca, mater i brata, pa je ovaj u nekom drugom selu uzeo nekom drugom mudžosu oca, mater i brata.
Ne postoji akt hrvatske politike, ni na razini HZ HB, a pogotovo ne na razini RH, koji može podržati tezu o zločinačkom poduhvatu. Ja tvrdim da ne postoji čak ni izgovorena riječ, odnosno da ona može postojati samo istrgnuta iz konteksta vremena, događaja, i ostalog izrečenog u istom dokumentu.
Daj neka puste ljude kući i neka prekinu s ovom blamažom, jer to u stvari nema nikakvog smisla već s gledišta zdravog razuma, a kamoli s gledišta ozbiljnog procesa pred ozbiljnim sudom.

@marsovac
Čudi me da se tamo neki zapisi ne mogu otvoriti. Kao npr.

- Božo Perić, 8.2.2009.
- Ilija Kožulj, 22.9.2008.
- Filip Filipović, 2.12.2009.
- Milivoj Petković I i III

a i neki drugi.