Da je cijeli taj "suživot" bio iskren, ne bi se raspao za samo par mjeseci 1990. godine.

Nije da se narodi mrze, nego jednostavno imaju različite interese.
Na primjer, muslimani žele novce u Sarajevo, Srbi u Banjaluku, a Hrvati na svoja područja... ili, npr., pitanje jezika u školama ili, npr., vječno prisutne razmirice kome pripada koji teritorij... i sad kako ćeš složiti sve razlike u stavovima???

Rat u BiH nije bio pitanje nekakve "iracionalne mržnje", već racionalan sukob interesa.

Naravno da nije bio iskren, ali je postojao dominantni narod koji je zbog svog interesa zagovarao i nametao suživot, a tu su bili i značajani dijelovi drugih naroda koji su zbog privilegija i osobnih koristi propagirali suživot! I to je trajalo sve do trenutka kada dominantni narod shvaća da će izgubiti vlast!
Ista stvar je u bih, kad se Muslimani uvjere da će na terenu izgubiti prevlast, demografski i ekonomski i da mit o poklapanju pada, oni sami će razvaliti BIH!

nije problem kad hrvat želi svoje novce, srbin svoje, a musliman svoje. za takve stvari nije potreban rat. problem je kad srbin želi hrvatske i muslimanske ili obrnuto.

A gle moj Inkvi, nema se tu šta smanjivat ili pojačavat, ovo je neko autentično viđenje gradskog (su)života i dobrih odnosa koji su počeli pucati po šavovima tamo 89. Mislim da će se se većim dijelom mog izlaganja složit i "gradska raja" Ringo, Zrinski, Betandwin, Junuz, Tulkas i Kvačica.

Ovo nije neko idealiziranje ili promocija tog doba ili nedajbože Juge nego opis života jedne sredine gdje se nije isticala vjera i nacija i gdje su ljudi jednostavno bili osuđeni na suživot (nije bilo nacionalnih kvartova kao ovdje na zapadu).

Moj upis je u potpunosti kompatibilan i sa Andrićevim opisom mržnje kao i sadržaju na ovom situsu koji obara mit da je BiH bila multietničko društvo. Ona je uistinu bila multietničko društvo unutar velikih gradova, dok je svima jasno da su u relativno etnički čistim i ruralnim sredinama vladale velike podjele i tinjala mržnja prenesena još iz 2 s.r. kao i poratnih događaja. I sam znam kako mi je u očevom selu vladala neka vrsta mržnje i straha naspram Srba iz susjednog sela.

kad bih gledao partizanske filmove uvijek bih bio za njemce, kad bi repka juge igrala nešto ja bi navijao protiv njih a da nisam znao sebi objasniti zašto, osjećao sam se kao oni što u npr. hercegovačkoj sredini počinju gledati muške guze pa znajući da nešto ne valja, šute.
poslije mi je bilo jasnije, u obiteljskoj sredini u kojoj sam odrastao jednostavno nitko nikada nije spominjao jugu u pozitivnom svjetlu, jednostavno se nisam imao za šta uloviti što se tiče afirmativnog odnosa prema jugi.

a ja da imam silu pa se prema onima kjima je bilo lijepo u jugi odnosim onako kako se juga odnosila prema svima u globalu, prema životu kao pojmu, prema poštenju, moralu, radnim navikama, jugoljupci bi me mrzili onako kako ja nikad nisam stigao mrziti jugu.

juga je bilo *** od zemlje i kome je iskreno bilo lijepo u tom sistemu poserem mu se usta.
ali kako je juga dijelila brašno i salamu (figurativno), sluganska raja čiji životni dosezi nikada nisu bili duži od parazitskih, poput rimske svjetine, je uživala u svom životu na razini krpelja, pa kad ih slušam danas kako seru o pozitivnostima života u jugi kontra današnjeg lošeg života, lopova, obogaćenih, afera i slično, upitam se na tren jesi li doista glupi pa ne shvaćaju da je juga bila majka svih lopovluka, nepotizama, nepravdi, prljavština, nezakonitosti, upropašćavanja ili ne mogu pobjeći iz svoje kože malih parazita koji su oduševljeni mrvicama što su padale s moćničkih stolova obožavali one koji su im bacali te iste mrvice a istodobno kao zaslužni drugovi u sustavu jednakosti svaki dan imali dostavu morske vode u bazene svojih vila koje su kao zaslužni drugovi podobivali po izasku iz šume.
današnji veliki zagovornici gradova, asfalta kao fetiša i urbanog kao pojma kojega ponajmanje razumiju u svojoj neukosti, svoju vezu s gradom baštine izravno iz šume i od ljudi koji se došli iz šume i zasjeli po gradovima od portira u općini pa do profesora filozofije na fakultetu.
s ispranim mozgovima, i mentalnim dosegom sigurnog stana putem liste za stan, fiće ili škodenakon pola godine čekanja od uplate, s redovitim odlaskom na more u radničko odmaralište, danas nemajući ikakvog životnog argumenta, naglašavaju grad kao svoje civilazicijsko i kulturološko okruženje iako im se iskustvo grada sastoji od iskustva pišanja uz zid zgrade ili po asfaltu kao razliku od pišanja po livadama ili oranicama sa kojih su njihovi roditelji pobjegli i kojima se ponakad vrate samo da bi ukazivali na nadmoć nad rodbinom koja je ostala na selu a koja nema priliku uživati u prednostima grada kao što su cuganje na klupi, šaranje po zidovima i dovikivanje s komšijom preko balkona kao najvećim kulturnim dosezima koje je gradska raja preuzela od ponude urbanog življenja.

PA što nisi emigrirao kao drugi nego sada tu prosipaš naknadnu pamet. Ono sve sam ja znao, sve mi je bilo jasno, koji sam ja bio genije ... Ne seri matere ti.

Potpis

I dodatak - ne smatram da smo mi iz SA bilo "bolji" ili "prosvijećeni", jednostavno smo živjeli u drukčijem okružju i pokušali živjet život u datim okolnostima.

http://www.youtube.com/watch?v=jPGAk2C-HCI

poserem se na tebe jugo i pod *** ostala dugo!

Ja sam iz ustaške obitelji, na domet Orkana nije bilo partizanske familije ali uvijek sam navijao za Jugu u bilo kojem sportu.

Pa čak i za Crvenu Zvezdu kad je igrala sa stranim klubovima.

Sve do kraja osamdesetih. Šta sam ja znao ka klinac, za koga ću navijati kad igra Juga- Španjolska. Za one gel majstore.

kad je Radanović dao onaj poznati gol protiv Bugara u zadnjoj minuti kad smo se plasirali na EP vrhom kose dodirivao sam plafon..toliko sam skakao, mislili su u kući da sam poludio..

bar je kod mene bilo nacionalne svijesti i nije bila mješana sredina. Ali nemožeš ti 24 sata dnevno, 30 dana mjesečno, 365 dana godišnje razmišljati o naciji, o Srbima kao neprijateljima o muslimanima kao izdajicama šta li već..treba i živjeti a život nosi svašta..

Pa da, jer onaj tko zaista organski nije podnosio Jugoslaviju je valjda otišao u emigraciju. Kakav je to život u zemlji koju mrziš, nešto tipa Srbina u Hrvatskoj

Ja sam sumnjičav na one koji tvrde da su stalno kontrirali Jugoslaviji i "rovarili" iznutra.

Podsjeća me previše na Hrvate komunjare koji su navodno "rušili sistem iznutra".

da si pismen bar onoliko koliko si glup, pa da si sve pročitao kako bog zapovjeda ne bi se sramotio s ovakvim komentarom.
ali šta očekivat od jugovana bratstvojedinstvaša koji je postao hrvat silom prilika i koji za pravi, urođeni nacionalni osjećaj ima razumijevanja kao slon za eksponate u muzeju ako mu na istom mjestu pustite obitelj miševa.

drago mi je da si prepoznao u tekstu, a možda i shvatiš da žutozelena boja gaćica ne znači trend nego potrebu za promjenom.

nije li žalosno da ovakvi jugoseronje sad postanu najglasniji i da se prema njihovom (vrlo jednostavnom) shvaćanju mora prilagođavati cijela ekipa.

Taj sarajevski navodni multietnički duh je pao na ispitu čim su bili prvi višestranački izbori. Narod je dole izmešan ali nacionalno isključiviji nego npr. u Tuzli uprkos činjenici da se radi o glavnom gradu koji je i kulturni centar zemlje.

Da mi je vidjet kako bi ti odrastao i oblikovao život u prijeratnom Sarajevu, sve se bojim da bi bio ujko na n-tu.

Iskreno, malo mi je nategnuta ta teza o vjekovnoj mrznji koja je glavni uzrocnik pokolja u zadnjem ratu. Smrdi mi to na beogradsku kuhinju "nismo krivi mi, kriva je medjunacionalna mrznja, gradjanski rat"... jer, koja je mrznja rezultirala da dalmatinci recimo pokolju fratre na Sirokom? ideologija.... nisu ih klali Srbi, vec Hrvati.

Mrznja postoji, to ne negiram, ali ima tu puno vise detalja koji nisu ograniceni na medjunacionalnu mrznju kao fundament mrznje na Balkanu.

O cemu sada poceti?? O gradovima, selima ili o bivsoj drzavi??
Evo, Capo je iznio svoje misljenje o gradovima i stanovnicima istih.. Moram priznati da me je lijepo nasmijao, ali ipak se ne bi slozio sa njegovim tezama 100%.. Ti sto stalno spominju asfalt i hodanje po njemu, WC i kupatilo u stanu a ne vani kao svoj najveci doseg u zivotu, ti su upravo oni pacijenti koji su nedavno "sasli" iz gornje i donje pripizdine u grad i do juce cuvali ovce po parkovima..Grad je za mene naseljeno mjesto gdje mogu otici u kino svaki dan, a ne samo na tefericima uz projektor gledat film ili na obiljezavanjima dana opcine, mjesto gdje mogu otici u kazaliste i pogledat "Catse" , ici u skolu i na faks bez da se selim stotinama kilometara iz svog rodnog mjesta, mogu gledat svoj klub koji igra nogomet ili kosarku, da ne nabrajam.. Pisanje uza zid.. Heheh, moram priznati da se znalo desiti u mladosti, kad stisne poslije piva, prislonit se uza zid, mada preferiram pisanje u prirodi uz neki potocic, pored stada ovaca na livadi ili sumici. Ljepota. Mada mi vise odgovara izvedba "gradskog" nacina velike nuzde u toaletu ipak vise no "kenjat u kukuruzu" ...

I tocno je grad ne cine gradjevine vec ljudi, a ljudi je malo, svugdje.. pogotovo danas kada su se u gradove , vise no ikad, spustili ili dopuzali oni koji su do juce kenjali u kukuruzistima i mislili da topla voda iz zida nemoze izlazit ili da pored novine, lista bukve i flase postoje i druge vrste "tariguza"...A takvi danas politiku kroje

Kao i svako ko je odrastao u mjestima gdje nema cega nema, glede nacionalnosti, imao sam prijatelja svakojakih.. I bili smo dobri, cak jako dobri. Da bih se bavio politikom bio sam jako mlad, mene su u pubertetu zanimale zenske i to je bilo najbitnije. Kao i svi ostali bio sam pionir
omladinac (e sad dobar ili ne, pitanje je) i zivio svoj zivot.. Niko u obitelji nije bio clan KP, ali bas niko.. Ali niko nije bio ni neki tvrdi nacionalist (dobro ako u uzu obitelj racunam ujake i rodjake, starije, onda ih je bilo).. Drzali smo se nasih vjerskih tradicija.. standardno stari nije isao u crkvu sem u posebnim prilikama, stara svake nedjelje u BL katedralu.. Nisam dozivljavao nista sem svoga grada (i jos nekih mjesta u HR), meni Nis, Skoplje, Niskic i Jagodina nista znacili nisu.. Uvjek sam volio Hrvatsku i zbog toga sto se islo na more ali i zbog familje koja je zivjela u ZG, Lipovljanima, Trogiru... Ipak mislio sam da smo svi (bez razlike koje vjere uBL) isti da imamo svi nesto svoje ali da u sustini iskreno razmisljamo.... ja sam bio iskren, ja jesam, djeca su mi se u pocetku osnovnjaka smijali sto ja idem na vjeronauk u gradu, mos mislit, sto sam se, javno, i pricestio i krizmo, to se znalo...Drugi su to hinjski skrivali to je cinjenica..E sada dolazi do onoga sto me napravilo gorim nacionalistom nego one koji su zivjeli u svojim 100% jednonacionalnim okruzenjima.. Ubrzo se vidjelo ko je ko.. Moje razocaranje u ljude i tolike lazi, toliko godina.. Odjednom Srbi pocinju da luduju na svoje slave (a kad sam ja pitao otkud to odjednom, odgovarali su uglavnom, pa uvjek smo mi to slavili ali odemo na selo kod familije i tako to).. slicno sa Bosnjacima, odjednom post za Ramazan, nema salame ni speka... Kod mene se uvjek znalo i kad je Bozic i Uskrs i kad je post za petak ma sve ostalo.. Nikad nisam krio.
Nase su crkve i prije rata bile pune, pravoslavne vise prazne o dzamijama da ne govorim.. Poslije izbora sve je pocelo da se puni.
E od tada im se najebem matere neiskrene...

u mojoj kući neću reći da se nije navijalo za jugu (90.-te svim srcem za argentinu), ali je u nogometu zapadna njemačka bila zakon.

Jugoslavija je bila antisrpska tvorevina.
Kako to? - pitate vi sad.
Pa eto...
Da li su nas, školsku decu, vodili da vidimo Žiču, Studenicu, Ravanicu, Sopoćane, Gračanicu, Visoke Dečane?
Ne.
Vodili su nas u Jajce, Bihać, Tjentište, Rudo.
Da li su nas učili junaštvu na primeru Vojvode Mišića, Radomira Putnika, Stepe Stepanovića, Stevana Sinđelića, Karađorđa?
Ne.
Gušili su nas Josipom Brozom, sedam sekretara SKOJ-a, bitkom za ranjenike, igmanskim maršem...
Umesto da smo brinuli za Srbe u Prizrenu, brinuli smo za koruške Slovence, ljutili se na Bugare što osporavaju Makedoncima naciju, sažaljevali jadne Albance pod Enverom Hodžom.
Eto, tako je bilo.

Ajde sada dosta tog prepucavanja..
Jebo te ja razumijem da je u cistim opcinama bilo drugacija ali treba shvatiti i one koji su zivjeli u mix opcinama gradovima.. Bilo je drugacije, kako se to ne shvaca??

Ko je to od vas bilo kad i gdje prije rata digo HR zastavu u nekom BH gradu pa i gradicu i reko hajte sad mater vam cetnicku?? Jest *** iko to cinio i zato tisina oko toga..
Nisam navijao za CZ kontra Marseja u finalu kupa sampiona..al to nema veze, navijo sam za jugoslaviju dok su igrali Drazen, Kukoc, Radja...

to je život u zemlju u kojoj kad se raspala imaš 15 nepunih godina.
di bi to ja u emigraciju?
puna mi zemlja smradova koji je ne vole a ne pada im na pamet da odu.
i sad bi ja trebao izigravati dosljednog koji odlazi ako nešto ne voli?
e pa ostao sam i dočekao svoje.

a da sam i ja dao svoj doprinos kao klinac rušenju zemlje jesam.
od glasovne podrške na tribinama još osamdesetih do gađanja kamenja milicije 13.5.90.
pa šaranjem po zidovima parola zbog kojih se išlo u zatvor.
a znaš li kako je to kad te spasi činjenica da si mlađi od 14 godina kad te prvi put uhapse pa gledaš razočaranje u licima isljednika koji ti ipak napomenu da "si sad sam sebi zajebo život za sva vremena"?


nemojte meni išta pričati, neki su još ljubili i slađanu i mirsadu dok su cupkali na električni orgazam i igrali kao i "cela jugoslavija rokenrol" i razmišljali ima li kakva radna akcija da ovu mladost daju na raspolaganje zemlji koju vole.
danas su takvi silom prilika hrvati.
takvi su danas i oni koji vode ovaj narod u bih pa je zato tako kako jest.
kritiziraju ih oni koji bi još gori bili na njihovom mjestu.

ja sam kao klinac uvijek navijao i protiv juge i protiv zvezde i partizana, ii protiv partizana u filmovima zato jer fala bogu nisam imao nikoga u familiji da i jednu lijepu riječ kaže za jugu pa je niti ja nisam osjećao kao nešto što treba voljeti.
navijapo sam samo za dinamo, jer je dinamo prvo što sam vidio napisano, i to bojom na zidu stare kuće u selu odakle su moji korijeni u hercegovini.

i ja sam na kraju dočekao ono za čim sam žudio i zbog čega sam se izlagao opasnosti u vrijeme kad ni ja niti itko nije ozbiljno mislio da ono čemu žudimo ima izgleda doći postati stvarnost.

i da mi onda neka čaršijska fukara ko ovaj ringo dođe pametovat, koji bi najrađe da je ostao u vremenu druga tita, juga 45, i kampa u zaostrogu, oko nečega što nije ni znao da postoji.
koji ti je domet, to što su te mobilizirali pa si proklinjući i život i sreću imao centralno grijanje u gaćama jer si ih punio svakodnevno?
pa kad si pukom srećom a ne sposobnošću preživio sereš kako si se dokazao odnosno izborio za svoj narod?
jazavče čaršijski.

Najantisrpskije od svega što je avnojevska politika izrodila bile su unutrašnje administrativne granice.

meni to nije prepucavanje, nego ugodno razmjenjivanje iskustava. ja niti ne očekujem da je u sarajevu bilo kao u zagrebu, ali me zanima kako je bilo.

Da li su nas učili junaštvu na primeru Vojvode Mišića, Radomira Putnika, Stepe Stepanovića, Stevana Sinđelića, Karađorđa?

Ti si ocigledno propustila koji cas povijesti, jelda??
Ja sam ti i o Karadjordju i Vojvodi Misicu i Stepi i Dusanu Silnom i Namanjicima sve zivo ucio, dok o Tomislavu, Kresimiru, Jelacicu, Zrinjskima jedva da je koji redak bio... Nemoj tako i ja sam prosao ono skolstvo tako da ti prica ne stoji..

pa s obzirom na politička razmšljanja mog pokojnog oca koji je nažalost cijeli život sve do smrti 93' proveo u sarajevu sigurno ne bi bio raja ringova kalibra.

Na sve to su jedino Srbiji nametnute pokrajine.

Pa niko ni sa srpske, muslimanske ili neke druge strane nije imao slične porive. U to vreme ako je postojao nacionalizam on je prvenstveno bio okrenut protiv nacionalnih komunističkih oligarhija a manje protiv drugih nacija.