Ovo je tema za sve jezične nedoumice.

Ja sam čuo da zapravo u govornom jeziku nema nikakve razlike u izgovaranju č i ć, dž i đ te ije i je. Da su pravila o pisanju tih slova umjetna. Za većinu Hrvata č i ć je jedan glas, kao i dž i đ. Isto tako, ije i je nitko ne izgovara po dogovorenim pravilima, već ljudi koriste neki oblik između. Čuo sam da bi bilo najpravilnije pisati kao u doba NDH: pievati. Čak sam čuo da zbog Srba imamo dva slova umjesto jednog (č i ć, dž i đ). Može li mi netko reći nešto više o ovome?

Pa u govornom jeziku naravno da nema razlike sve dok se zna na čega se misli i da taj koji izgovara zna to isto da pravilno napiše.
Mnogi delovi uopšte štokavskog područja(nemaju samo neki Hrvati taj "problem") ne zna da govorno razlikuje ove pomenute glasove već ima nešto između , ali ako zna pravilno da ih beleži problema nema.

Pravila nisu veštačka naročito kod glasa "dž" jer ako napišeš "džak" misli se na vreću , a ako napišeš "đak" onda nije vreća već učenik.
Tu igra dosta ulogu veliki broj turcizama , jer jbg nismo baš Slovenci pa da pišemo "čevapčiči-čevapćiči" , ili da napišemo ime srpskog jezikoslovca Vuka "Karađiča" ili "Karađića" kako treba.

Razlikovanja u pisanju ne iziskuje neki veliki intelektualni napor, ali nije ni problem ako se i greši.

Kako misliš da zbog Srba imate ova pomenuta slova?! , opet slušaš neke neuke ljude koji izmišljaju svašta samo da bi opravdali svoje neznanje.
Hrvati su beležili te glasove i razlikovali takođe , ali eto Đura Daničić se smislio novo beleženje glasa "dj" sa "đ" koje se do tada beležilo kao "gj", a ostalo je već smislio Gaj i nešto preuzeo od Čeha.

U glagoljici i staroj ćirilici postoji slovo "đerv" i ono je nekad služilo u određenim redakcijama za glasove i đ i ć , tako je Vuk zbog postajanja tih glasova uveo ga u reformisanu ćirilicu (ђ i ћ) tako da bi se razlikovali produžio kvačicu za "đ".

Nema pravilnijeg i nepravilnijeg pravopisa , svaki je dobar sve dok služi svrsi lakšeg sporazumevanja i međusobnog razumevanja.
Možeš ti pisati "pievati" i nećeš puno pogrešiti , ali u mnogim situacijama kod govornika ijekavskog tačno se primećuje glas "j" u samom ijekanju tako da su hrvatski vukovci po uzoru na Vuka ubaciti slovo "j" , mada su ga i ranije hrvatski pisci koristili.

Mislim da bi jedna jezikoslovna revizija svakako dobro došla, jer osim ovih "spornih" č,ć,đ,dž, koji bi se trebali izgovarati između i bilježiti jednim znakom ili sa dva, tu su i drugi problemi i pitanja, jer konačno jezik je živa materija i u odnosu na Vukovo vrijeme zasigurno je evoluirao, što podrazumijeva stanovito utvrđivanje novih i novonastalih pravopisnih zakonomjernosti.

Neću da se mešam u unutrašnje stvari Hvratske po pitanju jezika ali podržavam sve revizije jer bar Srbima i ostalim narodima nikad dosta smeha i zabave kad počnu hrvatski dokoni jezikoslovci zajedno sa političkom podrškom da se igraju jezičkih politika i rođeni narod maltertiraju glupostima.

Tako da Vezista , ja znam da ne znaš u čemu bi se sastojala revizija i zašto je po pitanju struke ona bitna ali zasigurno znaš da je potrebna , u to ne sumnjam.

Bojim se da si se dao u nepotrebna nagađanje oko toga koliko znam ili ne znam oko problema jezikoslovlja, ali to je ionako nebitna stvar, posebice, jer upravo se intenzivno, a za tvoju cjelovitu informaciju, radi na stanovitom osuvremenjenju jezika u proširenim krugovima lingvista, jer jezik, kako to znamo, poput živog organizma stalno raste, proširuje se, uvode se nove rijeći i traži novo "odijelo" u kojem će se osjećati ugodnije ljepše i dakako, racionalnije.
Uvijek je bilo ljudi koji su pravili šprdačinu sa Srbima govoreći da se njihova ekavica i zanošenje dok pričaju doima ********, jednako kao što je bilo ljudi, a i bit će ih da se ne zavaravamo, kojima ne sjeda specifika hrvatskog jezika, njegova razvojnost, šarolikost i prilagodljivost velikom broju odomaćenih tuđica, koje drugi narodi iz okruženja nisu implementirali kao gramatičku alternaciju u svojim jezicima, te opcijama mogućeg pisanja i čitanja čitave grupe pojmova i riječi izvan Vukovih pravila.

Bojim se da sam bio u pravu jer zaista nemaš pojma o jeziku tj.govoriš o živom organizmu a sasvim ti je normalno da neko radi intervenicje na njemu , to se zove druškane silovanje jezika i nametanje od strane jezikoslovaca ponukanih političkim i kojekakvim vanjezičkim razlozima.

Ne uvode se nove reči već nove reči ulaze u jezik , a to je bitna razlika.
Šta znači osavremenjivanje jezika?! , jezik je onakav kakav jeste ako je već živa materija kako sam kažeš tako da mu nije potrebno veštačko disanje tj.da ga ubiješ ne bi li ga ponovo oživeo , a to rade upravo ovi jezikoslovci.

Jezikoslovna struka treba da se bavi opisivanjem jezika a ne propisivanjem , svako propisivanje je nametanje a nametanje je fašistički princip složićeš se.

Danas jezikoslvna struka nema štada se meša , jezik je živa stvar i smišljanje novih reči i pravila je relikt 19.veka ili fašističkih i komunističkih režima.
Kad su smišljavane reči u 19.veku to je bilo iz razloga što je 90% ljudi bilo nepismeno i neuko pa sama kompleksnost pisane reči im nije mogla biti prijamčljiva , a dok sva kasnija ubacivanja reči je stvar čiste politike a ne struke , to se da videti u nacističkoj Nemačkoj,NDH,pa i SFRJ na određeni način.

Jedno naravno laicko pitanje, jeli moguce da je stokavica produkt cakavskog i staroslavenskog-bugarskog? Meni to izgleda nekako jasno da to mora biti tako. Ijekavica-ikavica-ekavica? Ili oklen dosla stokavica?

Ovo ne samo da je bilo laički nego nadasve fantastično.

Tako je , štokavica je nastala tako što su se jednog davno na brdovitom balkanu sreli lepa Čakavica i Tuta Bugarin , i Čakavica ne bi lenja pa se prihvati bugarske kite i popuši je sa slašću , a pritom Bugarin oduševljen pušenjem odmah joj ga metnu zguza i za cirka 9 meseci nastade Štokavica.

E tako ti je to bilo moj dobri Puntaru , ako meni ne veruješ evo ti pitaj Hrobatosa.

Ne znam što si dokazao cijelom ovom bespotrebnom tiradom koja k tomu i nema neku svrhu, osim da ti iznudi nekoliko netočnih iskaza i pokaže da uporabljenu stilsku figuru poređenja, koju sam uporabio nisi razumio ili se pak praviš da je ne razumiješ, što baš i nije lijepo, ali ako...
Stvarno me čudi da u riječnik riječi svoga jezika nečeš upisati i ne misliš da treba upisati, odnosno uvesti nove riječi, koje su se udomaćile u jeziku u nekom periodu.
Prića o komunizmu i 19 stoljeću je apsolutno ne bitna, jednako kao i o nacizmu i tom, sad već bjelodano vidljivom kompleksiranju sa NDH i tadašnjim pravopisom, koji je bio u uporabi, a u skladu sa tvojom "ulaznom" podsmješljivom prićom kako hrvatski lingvisti ponovo siluju u "dokolici" narod nekakvim "novim jezikom" i nepotrebnim izmišljanjima...
Rekao sam ti već ima ljudi koji se rugaju jeziku svojih susjeda, prave viceve i slično u svezi s tim, ali Bože moj, ima nas svakakvih..., možda u tome i jeste ljepota ovog svijeta da svi ne mislimo isto i da svi nismo orkestrirani okolicom i opterećeni njenim predrasudama.
Jezik u Hrvatskoj ide u stanovite, mada, rekao bih kozmetičke izmjene u smijeru osuvremenjenja (pa RH ulazi u EU, zar ne) i ne trebaš brinuti, to će se zasigurno dogoditi, nevezano za 19. stoljeće, NDH ili fašističku Njemačku....

Pa objasni oklen se stvorila stokavica i zbog cega postoji zapadna ikavica, u sridini ijekavica, a na iztoku ekavica. Seres kvake dragi brekavac, prihvatljivo ti je naravno tvrditi da je stokavica oridjinale srpska, ali nebi brekavac ni u obzir uzeja da je i stokavica iz necega nastala.
Objasni mi oklen podjele u stokavici, a mani se srpskog preseravanja o tome ko koga guzi.

jedina sličnost glasova č i ć ili dž i đ je u pisanju jer se potpuno drukčije izgovaraju i ta razlika postoji u svim krajevima ili regijama, negdje je izraženija, negdje su izgovori mekši, ali svuda postoji. koliko je samo smiješno izgovoriti ćovjek, kuča, đep i slično.

Da je tako ne bi djeca u školi pa i odrsli ljudi imali velikih problema oko toga.

imaju problema oko pisanja, a ne oko izgovora. ili treba napamet naučiti pisati riječi, a nemaju svi tu sposobnost ili treba ljude naučiti (a to nikad nisam čuo ni od jednog profesora) da kod izgovora č ili dž jezik dodiruje gornje nepce, a kod izgovora ć ili đ donje nepce i stoga ne moraju napamet učiti, ako im je to problem.

U većini krajeva ne postoji razlika, ali ne postoje ni ova dva glasa, već neki međuglas...
Ćovjek i kuča izgleda i zvuči glupo, ali kada se izgovori sa međuglasom, zvuči potpuno normalno...
Mogao bi se uvesti novi znak, c sa crticom iznad, kako bi se izbjegle zamjerke na izgled...

Vidim ja da ti nemaš blage veze šta je jezik.

Hrvatski ili bilo čiji lingvisti koji vrše intervenicije su sve samo nisu normalni , jer ne može niko pa ni oni da kažu neka je reč bolja od neke druge pa se zato moraju zameniti .
Reči dolaze i odlaze , a tu je bitno da to se dešava spontano i da se samo od sebe uvreži među ljudima , jer ako neki pojedinci ili institucije to rade onda je to silovanje i nametanje jer niko sebi ne može dati to pravo.

Jezik i njegovi govori i dijalekti nisu niti dobri niti loši , oni su takvi kakvi jesu , a mi ljudi im se mogu smejati i diviti im se , ali čim neko interveniše to je onda všetačka tvorevina ili tzv.silovanje.
Meni su svi hrvatski govori zanimljivi na svoj način takođe kao i srpski , svaki ima svoju originalnost sve dok "stručnjaci" ih ne kastriraju svojim budalesanjima da je nešto bolje i ispravnije od ovoga što trenutno jeste.

Šta znači osavremenjivanje jezika?! , jel tvoj jezik sada trenutno arhaičan pa ga neko mora osavremeniti?!
Jezik je živa stvar kao što si sam rekao , pa nema potrebe za bilo kakvim osavremenjivanjem jer on služi svrsi i sadašnjosti i u datom trenutku.

čovjek i kuća se nigdje ne izgovaraju istim glasom, čak ni u Zagrebu. pokušavam pronaći taj zajednički međuglas, ali ne uspjevam.

Puntare ova tema nije za tebe veruj mi , okani se i ne troši vreme džabe sebi i ostalima.

Jovo, viruj mi, ova tema je za tebe dok mozes pljucekati po Hrvatima i izrugivati se, apelirajuci na slobodoumnost, a ta tvoja slobodoumnost ide tocno dotle se ne zadire u srpske mitove. Tu pristaje sva slobodoumnost sa tvoje strane, a znas sto mi je najsmisnije, koliko ti sam za sebe mislis da si neopterecen intelektualac.

Ali razlika je toliko zanemariva da ju je nemoguće zapisati IPA simbolima...
Probaj sa čuk i ćup, jer iza slijedi isti glas, možda ga nađeš

Pravilna množina od kruh?

Kako misliš pravilna kad postoji samo jedna , kruhovi.

Da. Da stvar bude bolja, u hrvatskom standardu ti se inače ne bilježi razlika između dugih i kratkih samoglasnika i dvoglasa. Za sve, osim za ije/je.
A nitko ne priča ovako :)
NDH standard ti je samo vršio zamjenu ie, umjesto ije, što ima smisla, jer je defacto izgovor isti, nećeš izgovarati i-e.
Tako je načelno trebalo biti. A onda ljudi, kako ne razlikuju ije i je u izgovoru (to je više karakteristika crnogorskih govora) su i umjesto kratkog dvoglasa [je] krenuli pisati je. S obzirom na povijest, i krajnju logiku, sad bi vjerojatno lakše prošla ortografija u obliku je.
Dakle cvjet, povjest, ljepo,
ne cviet, poviest, liepo
niti cvijet, povijest, lijepo.
Govornici kajkavskih dijalekata ne razlikuju č i ć (kao ni dž i đ), govornici čakavskih umjesto ć imaju tj, ali opet ne razlikuju dž i đ, a razlika fali i u nekim štokavskim dijalektima.
Inače đ i dž su najslabije korištena hrv. slova, pa bi se tu komotno mogli ugledati na islanđane koji su 80-ih ili 90-ih izbacili neka slova iz abecede
Dž se spominje većinom u tuđicama (anglikanizmi i turcizmi, a s obzirom da ne želimo ponovno pohrvatit cvijeće ), kao i kao zvučni parnjak č-u (u češkom se npr. dž piše kao č osim u tuđicama gdje se nalazi na početku riječi, a tada se piše kao dž).

Džak je arhaizam (barem u hrvatskom), i umjesto toga ćeš napisati/reći vreća, ruksak...
Čak je i đak već lagano arhaična riječ, te se umjesto nje koristi učenik.
Čevapčiči
Ali u izgovoru je isto (zanemarimo naglasak).

Nije napor, al je višak.

Zapravo krivo. Gaj je preuzeo starije ideje (koje nisu postale općom praksom), prije si umjesto kvačice imao tildu (poput španjolskog nj).
Đ je postojalo, što je lako vidljivo i po starim imenima Gjuro [Đuro], međutim dž baš i ne.
S obzirom na razlikovnu ulogu, lako se moglo dogoditi da tih slova (a i glasova nema).
Problem je što su Ilirci gledali na Hrvate (ili jedan narod kako ti je draže) sve do Morave, pa su onda neke stvari išli u rubne varijante.

Gle, hrvatski i srpski izgovor nisu baš isti. S time da ima i više hrvatskih i srpskih izgovora.
Osobno, beogradski izgovor s mekim đ-ovima i ć-ovima meni zvuči ********.
Bila je i neka tema na forum.hr-u (ne mogu sad naći) u kojoj se pričalo o razlici između hrvatskog i srpskog govornog standarda.
Da su (po definiciji) srpski đ i ć mekši, a dž i č tvrđi od hrvatskih...
Odnosno da je malo drugačiji raspored jezičnih frekvencija (ne bi vjerovao i to ima definirano ).

Da, ali u hrvatskim govorima ćeš rijetko naći to i. Većinom će ga se skratiti na je.
Što se tiče same ortografije, ie se izgovara ije, tako da je tu ovo j višak. Ali da, prije su vremena bila drugačija pa se nekad išlo i protiv logike

Da.

Nije. Čakavski, štokavski i kajkavski su ti nastali tek u 13-14.st-u, razvili su ti se iz iz (južno)staroslavenskih dijalekata.
S time da se hrvatski kao jezik lagano odvaja od ostalih već u 11-12 st-u (Bašćanska ploča i slično).
Ovaj starobugarski je dijalekt iz okolice Soluna.
I Rusi su ti štokavci.
Originalno ti se upitna zamjenica što pisala i izgovarala čto.
U čakavskom je to prešlo u čto-->čta-->ča
U štokavskom je iz čto-->što, s time da imaš i štakavsku i šćakavsku opciju dakle;
čto-->čta-->šta
čto-->čta-->šća
Imaš cijeli jezični kontinuum tu.
Svi slaveni danas koriste što u nekom od oblika.
Uzmi u obzir da ti je č u izgovoru jednako tš
pa onda
čto=tšto, pa su ti svi ostali prijelazi malo jasniji.
A ovo meko ć u šć je isto na tom tragu.
S druge strane, kajkavski i slovenski kaj je unikat i za tu se riječ ne zna odkud je došla

A gle, kad ti nemaš te među glasove.
To ti je kao englesko th (ili njegov zvučni parnjak ).
ćovjek meni zvuči kao tjovek
đep kao djep
a kuča kao kuČa
Dakle u zadnjem je riječ isključivo o naglasku, a u svima je riječ u izrugivanju i to naučenom.
Iako je č i ć u izgovoru izjednačeno kada to vidimo ćemo se prisjetiti rubnih varijanti, a to zapravo nema veze sa svakodnevnim govorom.

Povrh toga, kod č i dž bi usne trebale biti zaokružene kao kod o, a kod ć i đ razvučene kao kod i. Međutim ljudi to ne rade. A i ne bi trebali raditi.
Razlike su minimalne, a i više bi imalo smisla prilagoditi jezik ljudima, nego obratno

Da, iako čak i novi znak nije potreban.
Đ i dž se lagano svedu na đ, a č i ć na č.

U Zagrebu se upotrebljava taj međuglas, kao i drugdje, samo što ga ti ne čuješ (jednostavno nisi naviknut).

Da
Mislim da ga se u nekim knjigama pokušalo izraziti kao Y (kosi) ili V s okomitom crticom između. Iako to po meni nema smisla. Č bi ga sasvim zadovoljilo (iako je mekše od st. Č).

Sustav bi, u teoriji, dopuštao i kratku množinu: krusi.
No preporučljiva je i pravilna duga: kruhovi.

Krusi su arhaizam danas , a pitanje je koliko ikad korišćena ta množina u govoru i pisanju , uostalom kao i reč "kruhovi".

Nikad se ne govori :"Zagorelo mi je dest kruhova(kruha) , već mi je zagorelo 10 vekni(štruca) kruha.

Posto je kruh takozvani kolektivum, umjesto mnozine se moze koristiti genitivus partitivus singular. "Zagorjelo mi je kruha."
Sumnjam da ce itko doci u situaciju da mu zagore 10 kruhova (10 struca kruha), osim ako radi u pekari.