ima već 4-5 godina da je autocesta A1 došla do Tomislavgrada, uvjetno rečeno. najbliži izlaz na A1 za Tomislavgrad i Livno je Bisko kod Trilja. od Biska do Kamenskog (granica) je nekih 15-20 km, a otuda do Livna i Tomislavgrada još nekih 30-ak km. recimo Ljubuški je od najbližeg izlaza na A1 na samo 15-tak km.

nek Zadar danas premjeri koliko ima od Biska do Kamenskog i od Kamenskog do mosta preka Buškog blata, od mosta do TG-a znam napamet.

Njemci žele solarnu elektranu na Duvanjskom polju

Kako to lijepo zvuči, čim Njemci naprave elektranu evo para, a pravi naslov bi trebao biti "Njemci žele solarnu elektranu s garantiranom cijenom 10 puta većom od tržišne(nisam sad provjeravo , uglavnom všestruko je veća cijena).
Znači oni bi investirali , a svi hercegbosanci bi putem veće struje njima gaarantirali otkupnu cijenu, pobogu zašto bi im itko to dozvolio, prije par godina ih je ona budaletina Hećo ladno odjebao tako da sumnjam da će se kod nas naći budala veća od Heće koja bi im to dozvolila.

Od izlaza s ac do Tg je 70km.

Prije svega je mislio na obnovljive izvore energije, kojim ova općina i županija raspolažu, zemljopisni položaj, te lokaciju i blizinu priključka na električnu mrežu za Hrvatsku, koja uskoro ulazi u Europsku uniju.

kakve su Sarajlije i Bukovica u općinskoj zadnjih godina, znam da su nekad harali?

evo meni je mati iz duvna i meni je govorila da duvno nije ni bosna ni hercegovina... nego kad smo već kod spominjanja povijesti duvno bi trebalo biti dalmacija i to njeno središte .. ali ne ćemo o tome. u današnje vrijeme bitno je da se što više definira kao hercegovina radi geo-političkih interesa u svrsi mogučnosti o pravljenju novoga entiteta. ali po govoru i po mentalitetu više je bosna, a po glavama više hercegovina... eto od mene

U tomislavgradskoj pravoslavnoj crkvi Svetoga Nikolaja u subotu, 25. svibnja služeno je liturgijsko bogoslužje u povodu proslave slave toga hrama koje su predvodili svećenici Eparhije Zahumsko-hercegovačke, paroh livanjski Željko Đurica i jerej Nebojša Radić. Liturgijsko pjevanje predvodio je Branimir Borovčanin.

Unatoč najavi liturgijsko slavlje nije mogao predvoditi administrator duvanjski o. Radivoje Krulj, a razlog njegova izosatanka bio je smrtni slučaj u obitelji. Stoga su izostali i pravoslavni vjernici iz Mostara koji su s o. Kruljem ovom prilikom namjeravali doći u Tomislavgrad. Ipak, u ovoj bogomolji okupilo se 30- ak vjernika, uglavnom rimokatolika s područja tomislavgradske općine i nekolicina pravoslavnih vjernika koji žive u Tomislavgradu. Među njima svakako želimo istaknuti našega Miku koji nam reče da s radošću očekuje ovu godišnju liturgiju.

- Volio bih da se više ljudi odazove ovoj godišnjoj službi. Tu prije svega mislim na pravoslavne vjernike koji su otišli, a ovdje su rođeni i u ovome hramu kršteni. Nadam se da će doći iduće godine kada će pravoslavna crkva u Tomislavgradu obilježiti 150. obljetnicu gradnje.

O pravoslavnoj crkvi i današnjoj proslavi, paroh Đurica nas podsjeti da je opslužena sveta liturgija u hramu Svetoga Nikole Čudotvorca ili Nikolaja Mirlikijskoga kojemu je crkva i posvećena.

- Imamo kroz godinu dva slavlja sv. Nikole 19. 12. Ili po starome 6.12. ali i 22.5. kada slavimo prijenos moštiju svetoga Nikolaja. Pošto je nemoguće u 12. mjesecu organizirati okupljanje vjernika, činimo to sada kada slavimo krsnu slavu ljetnoga svetoga Nikole. Pošto nema pravoslavnih vjernika u Duvnu, odnosno ima ih tek nekoliko, pozovemo ostale vjernike kršćane, ali i druge vjeroispovijesti da nam se na ovaj dan pridruže, da se upoznamo i družimo. Prošlih godina je bilo više naroda, nekada rimokatolici ne mogu doći zbog krizme. Naše je da se trudimo. Bog će vidjeti i prepoznati upornost i dobru volju. On će je uslišiti i okupit ćemo se u većem broju.
Što se tiče crkve, ona je vrlo stara, sagrađena je 1864. godine. Po pravoslavnome predanju prije je bila posvećena sv. Arhangelu Mihailu i smatra se da je, prije nego što je postala parohijska crkva, ovdje bio manastir posvećen svetom Arhangelu Mihailu ili kao što bi mi rekli Aranđelov danu. Nemam pravi podatak u koje je dobe preimenovana, odnosno posvećena sv. Nikolaju. Nadam se da će tako ostati i da ćemo se okupljati na mnoga ljeta, dodaje paroh Đurica, izražavajući zahvalnost što je crkva sačuvana, unatoč burnim vremenima.

- Volim isticati i pohvaliti što je dobro. Ova crkva je sačuvana i primjer je za budućnost kako treba postupati. Bez obzira kakvo vrijeme dođe, mirno ili ratno, uvijek možemo birati između dobroga ili lošega. To je slobodna odluka svakoga od nas i svatko će dati odgovor na Sudnjem danu. Zahvalni smo fra Gabrijelu Mioču koji je utijecao na to da se crkva sačuva. Isto tako, u Livnu često spominjemo i fra Marka Gelu i danas iz zahvalnosti spominjemo njegovo ime jer je sačuvao vrijedne ikone koje su čak među najvrijednijim ikonama u BiH. Ističem to i sad, ne da bih ih previše hvalio, već kao primjer. Gospod će dati najbolju nagradu.

U izjavi za naš portal, dekan Duvanjskoga dekanata i župnik u Tomislavgradu, fra Gabrijel Mioč reče:

- Kada dobro promislimo, a mogli ste primjetiti u samoj liturgiji, sve smo skoro razumjeli. Samo što nismo navikli da oni cijelu liturgiju pjevaju. Ovo je jedno lijepo iskustvo. Nekima je prvi put da su tu i to im je zanimljivo. Ja sam bio više puta kao župnik i dužan sam biti na svoj način ovdje. U vrijeme nezgodnih vremena potrudio sam se da se ova crkva i sačuva i njihove knjige. I s te strane me uvijek pozovu. Čak su plarnirali nekakvu nagradu za me, ali sam rekao nemojte – pustite to kraju! U to vrijeme sam svakome govorio nećete ništa dobro napraviti ako tuđe hramove rušite. Kao prvo, svaki hram je napravljen da Boga slavi na svoj način kako tko slavi. Prema tome, pravi vijernik neće nikada dići ruku na hram, bez obzira čiji je, katolički, pravoslavni ili muslimanski. Ljudi imaju pravao slaviti Boga kako oni hoće i kako znaju, u svome opredjeljenju. Zato će svaki pravi vijernik častiti hram, bez obzira čiji je.

Na koncu dodajmo da su uz oca Gabrijela bogoslužju nazočila još dvojica duvanjskih svećenika, fra Jozo Radoš Đoka i fra Josip Mioč.

Okupljeni za zajedničkim stolom druženje su nastavili u prostorijama Gimnazije Marka Marulića uz okrepu jelom i pićem za što se pobrinula općina Tomislavgrad.

Četvrtu godinu za redom, pod organizacijom Udruge Duvnjaka Zagreb, u sportskom centru Supra Sport odigrao se malonogometni turnir „Kralj Tomislav“. Kroz te godine turnir je stekao reputaciju jako kvalitetnog događaja, što je potvrđeno i ove godine nizom kvalitetnih i zanimljivih utakmica. Glavni organizator turnira sve četiri godine je član nadzornog odbora UDZ, Pere Markić.


U subotu, 25.05. održana je završnica malonogometnog turnira. Tokom dana odigravale su se utakmice koje je zaključila ekipa Roško Polje, pobjedom u zadnjoj finalnoj utakmici. Osim malog nogometa, također se igrao i turnir u beli.
Revijalni dio započeo je oko 20:00 sati. Taj dio programa otvorili su naši Katarina i Stipe, koji su vodili program. Veliko nam je zadovoljstvo bilo ugostiti rado viđenog gosta na događajima UDZ, načelnika Općine Tomislavgrad, gdina Ivana Vukadina. Ovaj put, svojim dolaskom iz Tomislavgrada su nas počastili i ministar znanosti, prosvjete, kulture i športa Hercegbosanske županije, gdin Petar Galić, te predsjednik općinskog vijeća TG, prof Mate Kelava. Gradonačelnik grada Zagreba, gdin Milan Bandić, također nas je posjetio te uputio par prigodnih riječi. Pozitivno iznenađen radom Udruge, obećao nam je novčanu pomoć za izradu narodnih nošnji.
Naime, udruga je u procesu pribavljanja novčanih sredstava za izradu narodnih nošnji, za nedavno osnovanu folklornu sekciju. Ovim putem pozivamo sve koji su u mogućnosti da svojim dobrovoljnim prilozima potpomognu tome projektu.
Na spomenutom događaju, folklorna sekcija je imala premijerni nastup, koji je izmamio veliki pljesak prisutnih.
Vođenji znanjem da naši Duvnjaci vole ¨zameziti¨ na ovakvim događajima, potrudili smo se da ih dočekaju meza, pita i uštipci, a također su se mogli počastiti i raznim pićem, po simboličnim cijenama.
Potom je uslijedilo i svečano proglašenje pobjednika. Nagrade su osvojili:
1.mjesto-ekipa Roško Polje Playtronic
2.mjesto-ekipa Gornji Brišnik Selidbe Marijo
3.mjesto - ekipa Stridon Promet
4.mjesto - ekipa Dobrići
-kategorija ¨Fair Play¨ - Boćarski klub Krallj Tomislav
-kategorija ¨Najbolji igrač¨-Mijo Batarilo Ćerdić (Gornji Brišnik Selidbe Marijo)
-kategorija ¨Najbolji strijelac¨-Nenad Kelava( Roško Polje Playtronic)
-kategorija ¨Najbolji golman¨-Antonio Orlović (Roško Polje Playtronic)
-kategorija ¨Najstarije noge lige¨ - Marko Landeka.
U turniru u beli pobijedila je ekipa Omolje (Vlado Krajinović i Marijan Šarić - Kiko).

Da bi atmosfera bila na nivou, pobrinuo se tamburaški sastav ¨Ranom zorom¨, koji nas je zabavljao do ranih jutarnjih sati.

Ove godine također smo upriličili i bogatu tombolu. Među brojnim nagradama, valja izdvojiti bicikl, razne knjige, dres s potpisom igrača NK Dinamo, večeru... Veseli i raspjevni, družili smo se do dugo u noć, a djelić atmosfere možete vidjeti na priloženim fotografijama.
Naravno, sve ovo bi bilo nemoguće bez naših sponzora: Sin-trade d.o.o, Zvečevo d.d., Terramedia, Kappa šport d.o.o-Legea, Hotel Delminium, Piterija Tomislav, Otpremnik d.o.o, Općina Tomislavgrad, SC Supra sport, Majo-commerce d.o.o, Stridon promet, Dilamr d.o.o, Klub i Lounge Roko, Ivan Krstanović-Popo i Vodoskok d.d. Ovim putem im se još jednom zahvaljujemo na nesebičnoj pomoći.
Također pozivamo sve koji su u mogućnosti da potpomognu rad Udruge, kako bi se mogla i dalje širiti i povezivati Duvnjake u Zagrebu i šire.

Marko Kovačević došao po mladu - helikopterom!



Svatovi Josipe Šarac i Marka Kovačevića iz Tomislavgrada bit će upamćeni po tome što je mladoženja došao po mladu helikopterom. Letjelica se spustila na livadu nadomak nevjestine kuće u naselju Latice.

Iz nje su izašli kum i mladoženja, inače suvlasnik tvrtke Ćićko Comerce, koje su u kolu dočekali znatiželjni mještani. Potom su helikopterom odvezli mladu na vjenčanje u duvanjsku baziliku.

Ova će svadba biti upamćena i po neobično velikom broju uzvanika – oko 800 svatova. Oni su nastavili veselje u novotvorenom svadbenom salonu kod Bilog na Kolu koji može primiti tisuću svatova.

Ne tako davno, prije 50-tak godina, Duvnjaci su organizirali tradicionalne svadbe s konjima, potom se po mladu nevjestu dolazilo na gumenim kolima, pa traktorima, kamionima, pa na kraju automobilima. Helikopter je novina. Također se stalno povećavao broj uzvanika, tako da su postojeći svadbeni koji mogu primiti do 500 svatova, postali pretijesni za gazdinske svatove, piše Slobodna Dalmacija.

U općini Tomislavgrad može se govoriti i o svatovskom turizmu. Naime, ovdje svadbe priređuju brojni gastarbajteri koji žive u Europi, pošto je jeftinije, a rodbina je tu. Zbog manje cijene po stolici ovdje svatove organiziraju i neki mladi bračni parovi iz susjedne Dalmacije, tako da je u pet salona zauzeto mjesto svaki dan srpnja i kolovoza dvije godinu dana unaprijed.

Zahvaljujući Ivanu Grgiću, studentu završne godine agronomije u Beču, protekla četiri dana na stručnoj ekskurziji na Duvanjskome polju boravilo je 44-ero njegovih kolega. Kao što smo već javljali, došli su u obilazak ovdašnjih poljoprivrednih imanja i obiteljskih gospodarstva kako bi se upoznali s poljoprivrednim potencijalom našega kraja, te razmjenom iskustava i znanja pomogli njegovu razvoju.

Prvoga dana, 30. svibnja studenti su obišli Farmu Šišović, Mljekaru Livno i Farmu Smiljanić, a protekla dva dana Farmu svinja u Crvenicama, Farmu ovaca u Borčanima, ... Njihova destinacija zadnjega dana ekskurzije bila je obiteljsko gospodarstvo Bilić u Letki gdje smo ih ove nedjelje, u kasnim poslijepodnevnim satima, zatekli u degustaciji kupinova vina. Neki su birali slađe, a drugi malo kiselije vino i očito u ispijanju napitka uživali, unatoč kiši koja ih je, nažalost uglavnom pratila ovih dana. Njihovi domaćini i vodiči bili su Željko Jurić, stručni suradnik za poljoprivredu tomislavgradske općine i Ante Bilić. Obojica se bave uzgojem bobičastoga voća (kupina i malina), a Bilić i kiseljenjem kupusa. Ni njima ovo kišno vrijeme ne ide na ruku, jer kako reže Jurić, ono pogoduje tek razvoju nametnika i bolesti koje, već mogu očekivati na svojim nasadima.

U razgovoru s našim zemljakom Ivanom, doznadosmo da je podrijetlom iz Omolja. Njegova obitelj već dulji niz godina živi i Grazu, a upravo preko kupinova vina razvio je prijateljstvo s obitelji Bilić.

- Otac je gipser, kao i većina Duvnjaka, a mama je kod kuće. Imam brata Rafaela i sestru Ljubicu. Tipična smo gastarbajterska obitelj.

Otkuda ljubav prema poljoprivredi?


- Već od malih nogu osjećao sam ljubav prema proizvodnji hrane i poljoprivredi. I kada sam se odlučivao o izboru studija, zaključio sam da je najbolje studirati ono što me najviše zanima i što ću u budućnosti raditi. U mome slučaju to je bila poljoprivreda. Siguran sam da sam tu ljubav prema poljoprivredi našao na Duvanjskome polju za vrijeme mojih čestih boravaka, bilo ljeti ili o Uskrsu.

Je li agronomija zahtjevan studij?

- Neki predmeti su lakši, neki teži. Ali, nije naporno ako vas to zanima. Za godinu dana trebao bi okončati studij.

Imate li prijatelja ovdje koji studiraju agronomiju i razmjenjujete li iskustva?

- Do sada ovdje nisam imao prijatelje koji su se zanimali za to područje. Ipak, nakon što je objavljeno da dolazim, neki su me preko facebooka kontaktirali oko ovoga posjeta.

Prakticirate li često stručne ekskurzije i jeste li posjetili još neke europske zemlje?

- Često idemo na ekskurzije i to je na našem fakultetu jako važno. Želimo vidjeti kako je na terenu, na polju i u štalama. Imali smo više stručnih putovanja u Francusku, Ukrajinu, Vojvodinu i druge zemlje Europe.

Iz koje zemlje nosite najbolja iskustva?

- Iz Austrije. Zato što ljudi tamo o poljoprivredi, za razliku od naših ljudi ovdje, imaju jako pozitivno mišljenje. Od onoga što imaju oni naprave najbolje. Okrenuti su sebi i ne očekuju da drugi riješavaju neki njihov problem. Riješavaju to sami i to jako dobro.

Koja je u Austriji najznačajnija poljoprivredna grana?

- Najznačajnija grana je mljekarstvo, jer u Alpama ima puno livada i travnjaka, dakle to su govedarstvo i mljekarstvo.

Kakve dojmove Vaše kolege imaju nakon posjeta tomislavgradskoj općini?

- Zadivljeni su ovim krajem, širokim Duvanjskim poljem, ali ne mogu vjerovati da ovako velika površina nije obrađena, tim više što su mišljenja da je tlo jako plodno. Zanimljivo je i da je prinos pšenice usporediv i na čak istoj razini kao u nizinama Austrije. Čudno im je i što je na ovako visokoj nadmorskoj visini moguća intenzivna poljoprivreda u što su se uvjerili na nekoliko imanja.

Što planirate po završetku studija?

- U Austriji agronomi uglavnom nađu posao poslije studija, čak im se posao nudi tijekom studiranja. Tamo za njih nije problem naći posao. Većina se već bavi ratarstvom i stočarstvom na imanjima svojih roditelja. Jedan kolega već sada posjeduje imanje u Mađarskoj. Možda je našim mladima ovdje to neobično, da neki njihov vršnjak ima tako veliku odgovornost.

A, Vi, namjeravate li se možda vratiti u zavičaj?


- Od starine ovdje imamo jedno imanje. Ne znam što će u budućnosti biti, ali ne isključujem mogućnost povratka na Duvanjsko polje i ako bi se ukazale povoljne prilike, to bi mi bila velika želja