Kada sam bio dijete, u školi, u društvu, medijima su me svi uvjeravali kako su Rusi zli komunisti, a Amerikanci pošteni demokrati.
Svaki film koji smo gledali, a i gledamo danas, Amerikance prikaziva kao ljepuškaste anđele, dok Ruse uglavnom glume grdosije kojih bi se i medvjed u pećini uplašio.
Svi smo učili kako je Rusija i komunizam zlo koji su Amerikancima i demokratskom svijetu općenito najveća opasnost.

Kada je 1991 počela velikosrpsko-velikosrbijanska agresija na prvo Hrvatsku, pa zatim na Herceg-Bosnu, (forumaši Srbi i Srpkinje na forumu, imate li alibi za to doba? ), ja sam, tadašnjim ispranim mozgom odmah pomislio, zli Rusi komunisti će stati na srpsko-pravoslavnu stranu (kao što je i bilo, sjetimo se samo Kozyreva), dok će Amerika i cijeli zapad podržati katoličko-zapadne Hrvate.
No međutim, šta se desilo? Odmah na početku balvan-revolucije sa strane četnika i četnikuša u Hrvatskoj, tadašnji ministar vanjskih poslova James Baker (inače član Trilaterlane Komisije i Council of Foreign Relationsa, što se može službeno provjeriti na webu) je otišao kod velikosrpskog vožda Miloševića i dao mu zeleno svijetlo za agresiju i očuvanju srpsko dominirane Jugoslavije.

Tada sam se prvi put upitao, stani malo, Amerikanci znaju da su Srbi komunisti i četnici, da je Milošević teški komunist, kako dakle podržavaju jednog takvog a desetljećima tvrde kako se upravo bore protiv takvih?

I nisu samo Amerikanci bili takvi, posebno su se istakli Britanci i Francuzi.

No, dosta o ratu. Kada je rat bio završen, u Hrvatskoj je zavladala demokratska vlast Dr Franje Tuđmana koji se u svojoj povjesti ne samo jednom usprotivio komunizmu.
Očekivao sam da će civilizirani svijet podržati zapadno-katoličke Hrvate naspram istočnjačko-komunističkih Srba.

Nažalost, odmah nakon uspostave vlasti Dr Tuđmana i Gojka Šuška, političkog emigranta odbjeglog od neokuminsta, Amerikanci i zapad općenito su raznoraznim inžinjeringom, milom i silom, u ne samo Hrvatskoj, već gotovo u svim istočnoeuropskim zemljama na vlast htjeli dovesti - KOMUNISTE !!!
One iste Komuniste protiv kojih su se desteljećima navodno borili.

Financiranjem takozvanih "nevladinih udruga", preko Soroševih "Otvorenih društava", sugestivnim anketama, prijetnjom sankcijama, sve su činili da skinu antikomunističke i nacionalno-konzervativne vlasti i instaliraju dojučerašnje neokomuniste, koji su preko noći presvukli uniformu i sada se nazivaju euroliberalnim anacionalnim demokratima.

Nije li to paradoks? Naravno da jest. No zašto je to tako?

Ja odgovor znam, no pitam vas.

Jugoslavija je sama po sebi izmišljotina Versajskog poretka uspostavljenog poslije WW1. (Hvala Hitleru što je srušio taj poredak.)
Njezino stvaranje nema veze s Rusijom, pa ne vidim zašto bi ju Rusi podržavali.



http://www.youtube.com/watch?v=ZXRvvB6YqC0

Kad znaš zašto pitaš? Hoćeš da provjeriš da li ostali znaju? Ili si američki agent koji se raspituje o "raspoloženju među narodom".

Znaš onu englesku zreku: Nema vječitih prijatelja, ima samo vječitih interesa. Danas su dobri jedni sutra su dobri drugi.
Nema tu neke misterije, svaka sila želi da još više ojača i da maksimalno proširi svoj utjecaj u drugim državama. Prije smo imali 2 bloka pa se mogla održavati neka ravnoteža ali sada pošto je samo jedan gazda svi moraju da ga slušaju.
Strane službe su u mnogomu utjecale na mnogošto na ovim prostorima, dakako da su mnoge humanitarne, nevladine organizacije samo krinka za nečije prljave rabote.
Prije nekoliko dana slušam na BHT1 Radiju emisiju Centralni Zatvor. Gost je bio neki šef neke domaće nevladine organizacije kojoj je cilj transparentnost proračuna na svim nivoima u BiH. Pod parolom - to je naš novac! Znači, da sve bude dostupno javnost što i ne bi bilo loše. Međutim na pitanja brojnih slušatelja on nije htio da se izjasni tko financira tu njegovu "nevladinu organizaciju" i u kojem iznosu, ali se kroz njegovu priču mogao steći dojam da je to neka američka organizacija. I otkud takvo licemjerstvo, kriješ svoj proračun a hoćeš da drugi objave svoj, i zašto se uvijek pred izbore kao gljive poslije kiše pojavi more tih "nevladinih" koji baš tada pljuju po vladajućim?
Sjetimo se samo "nevladine organizacije" GROZD koja pred svake izbore odredi neke svoje "kriterije" kojih se političari i stranke moraju držati i koji su prihvaćeni kao zvanični od strane sarajevskih medija (jedino Dodik to tjera u PM, pa u Banjaluci imaju manju prođu). I u zvaničnim predizbornim tv emisijama voditeljica drži u ruci program GROZD-a i javno provjerava koje su kriterije iz tog programa te stranke udovoljile. I onda se dakako uvijek "utvrdi" da je HDZ ispunio 1% tih nekih kriterija, SNSD nekih 2%, SDA 5%, NHI 36%, SDP 66% Radom za boljitak 94%. Tko je taj GROZD da utvrđuje te kriterije i od koga je za to ovlašten i čime su ti kriteriji verificirani, to nigdje ne stoji. Jadno i bijedno.

Vezano za ovaj youtube video o USAID treba istaknuti da je prema zvaničnom podacima američke vlade ta organizacija potpuno organizirala i financirala i srbijanski OTPOR i mnoge druge organizacije po tadašnjoj Srbiji. Nisu oni bageri iz Čačka i Valjeva sami krenuli, spontano, da ruše Slobu. To je netko morao pokrenuti. U proračunu USAID-a se navodi čak i stavka - 10000 sprejeva za pisanje grafita protiv Miloševića, a koje su revnosni OTPOR-aši pisali naivno vjerujući da su demokrete, kozmopoliti, i individualci a zapravo samo instrumenti velikoameričke politike, američko političko topovsko meso.
Ili sjetimo se slavne ukrajinske "Narančaste revolucije", koje sranje i patetika. Kao oslobođeni od diktature a zapravo sve je maslo židovskog milijardera Berezovskog, koji je umjesto proruskog Janukoviča instalirao svog pulena Juščenka i njegove ljude. A zašto, valjda jer je dobar čovjek i voli da pomaže ljudima.
Nego... čitajte Alana Forda, tu ima više istine kako ovo društvo funkcionira nego u mnogim ozbiljnim knjigama, ne zezam se.

Ovo se većinom znalo, no jako zanimljiv prilog.

Bobovac, opisao si jako točno metode takozvanih "demokratsko-zapadnih" sila kojom instaliraju svoje poslušnike.

No tema je, zašto, ako već instaliraju, ne pomažu demokratsko-konzervativne snage, već navodne dojučerašnje nepirjatelje - neokomuniste....i to ne samo u Hrvatskoj, već po cijeloj istočnoj Europi.

Pa zato što te onda ne mogu ucjenjivati. Dok je "nepravda", oni su potrebni i zato im je nepravda u interesu. Ako bi se situacija stabilizirala, onda bi mogao ne daj Bože ojačati i izmaknuti im iz kandži. Dok si slab, dobar si.

Kvačice, to je to.
Zbog toga je i Milošević maknut. Izmaknuo se kontroli. Ne zaboravimo, Milošević je bio bankar, usko povezan s "Kissinger Associates" u čijem menedžmentu su sjedili ljudi kao Lord Owen i Lord Carrington.
Milošević je na početku bio njihov igrač, no onda se zbog mitomanije, oteo kontroli, pa su zapadne tajne službe podmetnuli masakar u kosovskom selu Račak i time opravdavali vojnu intervenciju NATO-a.

Kako može jedan masakar u jednom šiptarskom selu biti povod vojnoj intervenciji a to nisu bili Vukovar, Škabrnja, Ovčara, Keraterm, Omarska, Manjača, koje su se sve dogodile više godina prije nego Račak na Kosovu?

A zbog čega se instliraju komunisti:

1) Ucjenjivi su zbog svoje prošlosti
2) Korumpirani su i potkupljivi
3) Anacionalni su

Kada imaš takve ljude kao svoje marionete, onda je lako provoditi vlastite interese, pljačkati nacionalna bogatstva u tim državama (banke, telekome, industriju...) i koristiti njihove vojnike za svoje imperijalne ciljeve.

Amerikanci i zapad su izdašno pomagali i mnoge komuniste. Titovu Jugoslaviju, kratkotrajno i Dubčekovu Čehoslovačku, Čaušeskuovu Rumunjsku (jer i on se jedno vrieme malo ograđivao od rusa), čak jedno vrijeme i Kinu. Sve u stilu - neprijatelj moga neprijatelja je moj prijatelj.
A dakako da i sada potpomažu crvene jer im to više odgovara, jer su oni po svojom kozmopolitizmu kao stvoreni za globalizaciju, jer su protivnici nacija i nacionalnih država, jer su spremni na sve kako bi povratili staru moć kao pohotni starac kome ponude zgodnu devetnaestogodišnjakinju i paket vijagre, jer ih mogu lakše ucjenjivati i tako dalje i tako dalje. Također, stranci se lakše mogu osloniti na takve stranke jer one su relativno stare i imaju relativno duboke korijene, imaju iskustva u radu, imaju svoje ljude svugdje, organizaciju i infrastrukturu, kako materijalnu tako i kadrovsku, također i reletivno postojan broj glasača. Stranci koji kupe tu stranku znaju što dobivaju, za razliku od ostalih stranaka koji se doimaju kao mačci u vreći, bez tako dobre organizacije, tradicije i iskustva i kakvog-takvog jamstva.
Tako se bar meni čini...

Ti si to jako dobro uočio, no na forumu postoje raznorazni kockastoglavi Ercegovci jajastoglavi Bosanci iz Sarajeva i Livna koji taj paradoks - Amerika i zapad i nisu baš toliko protiv komunista - uopće ne razumiju, s time se sprdaju i lijepe smajliće.

MA kakav Milošević, Srbija 1990 i komunizam. Njemu je Partija bila samo sredstvo za uzimanje vlasti.
Komunisti su bili recimo Bakarić, Šuvar, Račan ili Tripalo na svoj način, ili u Srbiji Ivan Stambolić ili Dragoslav Marković. A kakve veze ima Slobo sa komunizmom. Kad je on to mantrao o tezama Marxa , Engelsa i Lenjina. On je bio fašistoidni nacionalist, popovski sin, i on je napravio četničku Srbiju i instalirao četništvo i. I pokušao prekrojiti Jugu po receptu četničke ideologije.

Moguće je da je boljševizirani unitaristički vojni vrh jedno vrijeme imao ideju nekakvog prekrajanja SFRJ u boljševički režim, ali to je trajalo koliko i promjena zvijezda petokraka kokardama, dakle jedno par mjeseci, a onda je Slobo i tu postavio druge ljude sebi pouzdane oficire čisto provjerenog velikosrpskog usmjerenja i opredjeljenja.

Ameri su se ponašali oportunistički i po inerciji, dakle imate mjesec dana da to pomlatite i smirite, jer im nije odgovaralo sranje na Balkanu. KAd su Srbi zaglibili u beskrajna razaranja i pokolje onda su naravno, i Ameri okrenuli ploču.
A Rusi su tada u svemu bili druga liga, i u svemu su se držali prilično neodređeno.

Mislim da pozicije "zapada" nemaju veze sa ideologijom, kod njih je i ideologija u sluzbi svetog cilja = materijalni interes.

Kako je moguce da Amerika podrzava muslimane u BiH i na Kosovu, a u isto vrijeme druge muslimane satire po Bliskom istoku, nego zato sto im odnos prema odredjenom prostoru na planeti ovisi o procjeni sta ce biti svrsishodnije i korisnije po njihove interese.

Cak vjerujem da je i WWII bio klasicno razracunavanje oko interesnih sfera, samo upakovano u neke sarene laze "oni su fasisti, mi smo antifasisti, dobri decki". Da su fasisti bacili atomske bombe, ne jednu vec dvije, na dva grada, danas bi taj datum bio svjetski dan sjecanja na zrtve fasizma, zaustavili bi planetu tog dana, znanstvenici iz "antifasistickih zemalja" bi pronasli nacina za zaustaviti planetu... ovako, to je ok, ipak je spaseno oko milijun antifasistickih zivota, a njihovi zivoti su vrjedniji od zivota tamo nekih kosookih zakrvavljenih fasista.

Ili Englezi, pa vise su oni zla prema ljudskom rodu kroz povijest pocinili od bilo koga, od svih fasista zajedno.

Samo interes, nista ideologija. Da komunizam nudi ikakav individualizam, osim pustog kolektivizma, bar pola Amerike bi ga smatralo simpaticnom idejom. Samo primjer.

Milošević je četnik, to svak zna, kao da je to tajna, ali se službeno izjašnjavao kao komunist. Uostalom, u bivšoj Yugi je bila tanka nit između četništva, jugoslavenstva i komunizma. Ali to uopće nije bitno, jer kao što rekoh, službeno je Milošević bio komunist, te mu je bio zadatak očuvati komunističku Jugoslaviju.

Nevezano za Miloševića i Jugoslaviju, zapad je u cijeloj istočnoj Europi podržavao i dan danas podržava neokomuniste.

Paradoks ili ne?

Ne znam dali Ukrajinu i Gruziju ubrajaš u istočnu Europu, ali ako ubrajaš onda ti je teorija pogrešna.
Na žalost danas je materijalizam stavljen ispred gotovo svih moralnih vrijednosti, zar ******** i njihove destinacije ili
naplaćivanje ulaza u Crkve nisu čisti primjeri kršenja moralnog a sve zbog interesa materijalnog.
To su sitni primjeri ali vjerno oslikavaju današnji nametnuti sustav vrijednosti "moderne civilizacije".

Na prvi pogled, Judo, paradoks postoji. Međutim, fenomen se može objasniti i na drugačiji način.
Ako se setimo režima u istočnoj Evropi koje su kasnije smenili i nasledili komunistički režimi, zapazićemo da se radi uglavnom o građanskim diktaturama, monarhijama koje su nekad manje, a nekad više, naginjale fašističkom poretku. Nakon vaspostavljanja vlasti komunista, od ovih režima nastala je politička emigracija koja je lobirala za rušenje komunizma što bi toj istoj emigraciji omogućilo povratak na vlast.
U nas, a verovatno u celoj istočnoj Evropi, se svako disidentsko mišljenje u komunizmu smatralo izrazom težnje za demokratizacijom, ali tako nije bilo uvek. Iza protivnika komunističkih režima stajali su vrlo često duboko rekacionarne snage, nacionalističke ili klerikalistilčke provinijencije.
Sama komunistička ideja nije smetala Americi ukoliko bi ona sporadično dobijala podršku u nekoj zabačenoj zemlji na svetu, ali ako iza te ideje stane jedna organizovana globalna politička moć, onda se sila kakva je SAD, koja istu takvu moć želi da prigrabi za sebe, na sve moguće načine suprotstavlja rivalu: od podrške mudžahedinima do borbe za demokratizaciju i ljudska prava.
Komunistički režimi su doživljavali krize zbog ekonomskih kriza koje su ih potresale, a koje su davale krila antikomunistima raznih boja koji su po prirodi stvari bili na američkoj platnoj listi.
Kad se postavi pitanje otkud podrška neokomunistima, treba imati u vidu jednu stvar: Komunističke režime nisu srušili svi ovi disidenti, već upravo komunisti. Prilikom socijalnih turbulencija, komunisti su mogli da naprave Tjenanmen ili da raspišu slobodne izbore. Komunisti u Evropi su učinili ovo drugo i tako su zapravo oni srušili istočnoevropski vojnopolitički blok.
Šta se dešava kasnije? U ranoj mladosti demokratije u istočnoj Evropi, po pravilu, na vlast dolaze oni koji nose balast davne predkomunističke prošlosti - nacionalisti, i drugi, u svakom pogledu izraziti konzervativci. Jugoslavija je primer kako kada se društvo oslobodi stega, na površinu isplivaju problemi koji su gurnuti pod tepih. Ali ni ostatak Evrope nije ništa bolji. Multietnički koncept, koji je primenjen u SAD, u ovim mladim demokratijama doživeo je poraz, koji se ogleda u raspadu SSSR, Čehoslovačke i Jugoslavije, i niz lokalnih ratova.
Tako postaje jasno zašto SAD uzimaju kao saveznike neokomuniste. Prvo, oni su se odrekli želje da predstavljaju rivalsku globalnu moć, drugo, bliska im je ideja internacionalizma, treće, postali su skoro beskompromisni pobornici ekonomskih i vojnih integracija u kojima Amerika igra glavnu ulogu. S druge strane, naslednici disidenata su ređe liberalne, a češće konzervativne snage koje su sa dozom podozrenja gledale na globalističku politiku Amerike.

Što se tiče kratkotrajne podrške podrške integritetu Jugoslavije, i on se može objasniti bez pozivanja na paradoks. Jugoslavija je, dok je trajao Varšavski ugovor, bila saveznik NATO-a. Činjenica da je Milošević deklarisani komunista nije igrala ulgu, budući da je Jugoslavija na globalnom planu beznačajna snaga.

Pozdrav Aleksa.

Odličan komentar.

Sada baš nemam puno vremena, možda samo jedna točka, komunisti se nisu baš sami rušili, možda negdje da, ali u Jugoslaviji su se možda bojali da će završiti kao Caucescu.

Čujemo se.

Republikanski kongresman Ron Paul smatra da je uzrok tome što te američke organizacije, koje se miješaju u politiku stranih država, vode Židovi koji dolaze iz ljevičarskih obitelji i koji su i sami u mladosti bili žestoki ljevičari (ona skupina koja je poznata pod nazivom "neokonzervativci"), te zbog toga često podržavaju (bivše) komuniste u tranzicijskim zemljama.

Aleksa dobro zbori, realni socijalizam je u zemljama kao SSSR, Poljska ili DDR izgubio bitku sam sa sobom, mnogo pre nego sa Zapadom (odlučujući udarac - nestanak zahteva za "svetskom revolucijom").
Pola sveta je bilo pod tim sistemom i u skoro svakoj državi je na kraju zavladala staljinistička verzija socijalizma. Zašto, tj. zašto ne neki "prihvatljiviji" oblik? Zato što takva ideja društveno-političkog uređenja ne uzima u potpunosti u obzir prirodu čoveka, niti predviđa u lepo upakovanoj teoriji da postoje ljudi kao Mao, Čaušesku, Staljin, Milošević, ili, na kraju krajeva i XY-Pera iz SFRJot koji će da koristi svaku priliku da mažnjava sve (od spajalica do felni) iz "društvene" fabrike.

Danas su svi ti ideološki pojmovi samo maska za pravu svetinju - u vidu profita, novih tržišta i jeftine radne snage. U potrazi za tim, kapital lako menja države ili (neke navodno ranije ustoličene) blokove.
I onda je naivno čuditi se raznim inicijativama "suočavanja sa prošlošću", NGO-bujanju po Ex-kriznim područjima, finansiranju nekadašnjih ideoloških protivnika, i izjednačavanju intenziteta "talasanja" u pokorenim zemljicama..
Pa logično je, da je multinacionalnom kapitalu važna dozirana idejna saglasnost koja ni na koji način ne remeti međudržavnu saradnju i funkcionisanje svih tih organizacija koje pomažu ustoličavanje podobnih (poslušnih, potplaćenih..izaberi verziju) režima.
Tu paradoksi ne postoje - razne izmiriteljske misije sugerišu toleranciju prema više različitih verzija prošlosti, čime postižu efekat bezalternativnosti u pogledu samostalnog izbora državnog uređenja, i nameću nadnacionalnu ideologiju profita i večne trke za adaptacijom na njihova pravila.
A gde vlada bezalternativnost, tu je vrlo teško pozivati se na državotvorne ideje.

Alexxxxx, Vaspostavljanje hajde molim te koristi normalan srpski jezik. Da li smatraš , ako koristiš neke staroslovenske izraze ili sofisticiran amerikanizovan jezik da ćeš biti kvalitetnije protumačen???
A sad o tvojom postu:
Ako se setimo istočnih reima, i kraja WWII , a pišem ti o najvećem :SSSR, onda treba i da se setimo BELOGARDEJACA, koje su Amerikanci mobilisali upravo iz razloga da ruše komunistički sistem ( režim). Mislim da nesmemo ispustiti iz vida ni dovitljivost komunista, pa su uspeli da kroz , lažne belogardejce, ubace svoje ljude u njihove obaveštajne službe. Setimo se da je , 50tih godina prošlog veka, direktor Forin ofisa, bio čovek iz redova GRUa, čak ni KGB nije imao tu informaciju tada.
Amerikanci u prošlom veku su se borili protiv svakog komunističkog sistema, pa ljudi, setite se : Lova na veštice!!!
U nas, a verovatno u celoj istočnoj Evropi, se svako disidentsko mišljenje u komunizmu smatralo izrazom težnje za demokratizacijom, ali tako nije bilo uvek. Iza protivnika komunističkih režima stajali su vrlo često duboko rekacionarne snage, nacionalističke ili klerikalistilčke provinijencije.
Pokušaj ovo boldano da mi objasniš. Šta je bilo ranije a šta kasnije, odnosno ko se borio protiv sistema u SFRJ, ako nisu nacionalisti , fašisti ili rojalisti??? Kad je bilo nešto drugačije? Ok , prihvatam , i krimosi, ali samo zbog azila.

Sama komunistička ideja nije smetala Americi ukoliko bi ona sporadično dobijala podršku u nekoj zabačenoj zemlji na svetu, ali ako iza te ideje stane jedna organizovana globalna politička moć, onda se sila kakva je SAD, koja istu takvu moć želi da prigrabi za sebe, na sve moguće načine suprotstavlja rivalu: od podrške mudžahedinima do borbe za demokratizaciju i ljudska prava.
Hmmmmm KINA? Kako taj problem da reše? Indijance su pobili, ali ovih ima puno, a sve su moćniji i moćniji. Imaš li neku viziju?, Da li misliš da se Ameri, možda, prilagođavaju , novonastaloj , situaciji u svetu?

Tako postaje jasno zašto SAD uzimaju kao saveznike neokomuniste. Prvo, oni su se odrekli želje da predstavljaju rivalsku globalnu moć, drugo, bliska im je ideja internacionalizma, treće, postali su skoro beskompromisni pobornici ekonomskih i vojnih integracija u kojima Amerika igra glavnu ulogu. S druge strane, naslednici disidenata su ređe liberalne, a češće konzervativne snage koje su sa dozom podozrenja gledale na globalističku politiku Amerike.
Ovde se još i možemo složiti, jer više Americi ne pretstavlja pretnju komunizam, nego moćne države, ili zajednice.

Amerikanci su na razne načine pokušavali da sruše komunističe režime. Pomoć Belogardejcima je verovatno pružena u cilju gašenja plamena revolucije čiji je bauk kružio svetom. Kad je nastupio sumrak komunizma pojavile su se nove snage kao mogući saveznici. Sitacija uopšte nije bila ista na početku i na kraju komunističke ere. Kao što kaže Realka, komunizam se doživljavao metamorfoze da bi na kraju samog sebe ukinuo.



Nisu samo krimosi. U SFRJ se pojavila liberalna alternativa kao što su Praksisovci, pripadnici Korčulanske letnje škole. Zatim tzv. liberali oko Latinke Perović i Marka Nikezića. Oni svakako nisu bili rojalisti, nacionalisti i sl. Možda čak u isti kontekst možemo staviti Hrvatsko proljeće iz sedamdesetih.



Amerikanci su praktični, prilagođavaju se. Kina još uvek nema globalne pretenzije. A ako bude imala biće krupan zalogaj za Amere koji se sad natežu sa x puta slabijim Iranom.

Nadam se da ti se dopada kako sam se sad blagoizvoleo izobraziti.

Oko komunizma se slažemo, da je prolazio kroz različite periode, i na kraju sam sebe ukinuo. Isto se ogađa i sa kapitalizmom, i on prelazi u blažu varijantu socijalizma, besplatno, školstvo, zdravstvo, prava radnika, jaka socijalna politika bogatih zapadnih zemalja. ve su to odlike socijalizma, normalno niko ne spominje privatnu svojinu, jer je ona zagarantovana.
Slažem se za liberalne pokrete kojise pojavljuju sedamdesetih godina, slobodno tu možemo tu svrstati i Hrvatsko proleće, ja sam pisao o ranijem periodu, ovo sam totalno prevideo.
I Amerika i Kina su pretnja jedna drugoj, ako znamo da je dolar i dalje glavna valuta, a da Kinezi i Rusi imaju više od 50% akcija, američkih federalnih rezervi, a nesmeju da ugroze stabilnost dolara zbog swvoje ekonomije, sve nam je jasno.
Takvog te volim, kad pišeš našim jezikom

I do sada je pisao.
"Vaspostaviti" je takođe naša reč.
I mnogo preciznije objašnjava ono što je hteo da istakne nego da je upotrebio "uspostaviti".


p.s. Judimire, sorry na off-u.

Tačno sam znao, da ćeš prokomentarisati I blagodarim je naša reč, pa kažemo hvala.
Izvinjavam se i ja zbog skretanja sa teme, da ne kažem sorry na off-u, koje nisu naše reči

Kad si znao, što si ulazio u "offside"

Ja nemam problem ni sa korišćenjem stranih reči, a bogami ni sa arhaizmima. Sve može, jezik je živ organizam.

Nema ni ja problem sa ARHAIZMIMA : Arhaizam, zastarela reč, u književnosti se koristi radi davanja starinskog koridora delu, radi oživljavanja kolorita neke epohe, a koriste se još i u satirične svrhe
U ofsajd se ulazi da se postigne gol, možda sudija ne primeti

Da nije Srba, ja bih na ovom topicu vodio monolog.

Stoga, našim srpskim gostima jedan iskreni i srdačni starohrvatski pozdrav = .

Pardon, u vas je sve puta tri, evo ispravljam grešku.

Vratimo se na temu, možda je mala greška u nazivu topica, jer kao što je i dobro rečeno, Amerikanci i zapad se n e brinu baš koji sistem vlada u zemlji ako se poklapa s njihovim interesima.
Tako će podržavati i južnoameričke vojne hunte, ako diktatori kupuju oružje od njih, podupiart će i vehabije u Saudijskoj Arabiji gdje vlada Šarija, ili komuniste po cijeloj istočnoj Europi.

Jedan takav pristup anglosaksonske politike interesa je možda najuočitiji kod primjera Srba na Balkanu. Dok su im ti isti Srbi prioritet u BiH, gdje su im omogućili državu u državi, ti isti Srbi su sekundarni na Kosovu, jer su im tamo Albanci od važnijeg interesa. Zato imamo RS koja ima potporu izvana, dok im je Kosovo oduzeto.

Zašto? Na Kosovu su imperijalisti sagradili najveću bazu van USA da kontroliraju pristup euroazijskom bazenu (pipeline za naftu), te, kao što to pišu Ostrovsky i von Buelow, preko Šiptara kontroliraju dotok droge.