Prebacite odmah na 49:30.

Tomislavgrad iz zraka...

Općina Tomislavgrad i zajednica udruga proisteklih iz Domovinskog rata općine Tomislavgrad u subotu, 6. srpnja 2013. godine organiziraju proslavu dvadeset prve obljetnice osnutka Brigade kralja Tomislava HVO HR HB.

Program svečanosti:

09:30 - Okupljanje na igralištu Osnovne škole Ivana Mažuranića u Tomislavgradu,

10:00 - Svečani mimohod od Osnovne škole Ivana Mažuranića do spomenika poginulim hrvatskim braniteljima,

10:30 - Polaganje vijenaca kod spomenika poginulim hrvatskim braniteljima,

11:00 - Sveta misa za sve poginule pripadnike Brigade kralja Tomislava u spomen-bazilici u Tomislavgradu,

12:15 - Prigodni kulturno-sportski program, uz domjenak, na igralištu Osnovne škole Ivana Mažuranića.

Ragbi klub Tomislav u suradnji s Udrugom građana „Dobri ljudi“ organizator je sportsko rekreativne manifestacije pod nazivom Rugby beach fest, koja će se održati u nedelju 7.7.2013 godine s početkom u 13.00 na plaži Marinovac, najljepšoj pješčanoj plaži u Bosni i Hercegovini.

Sa željom da se predstavi domaćoj publici, jer inače svoje domaće utakmice igra izvan Tomislavgrada, Ragbi klub Tomislav je i ove godine okupio ekipe iz regije koje će pokazati svu čar ragbija na plaži. Nadamo se da ćete i vi biti među onima koji su odlučili sunčani nedjeljni dana provesti na Marinovcu!

Dosada je prijavljeno 10 ekipa iz Europske unije i regije, koje će se boriti za najbolju ekipu na plaži. Titulu brani ekipa Rudara iz Zenice.

Ekipe koje će još boriti za naslov najboljeg na 3. Beach rugby festu dolaze iz: Ploča, Sinja, Makarske rivijere, Sarajeva, Mostara, Viteza, Beograda, Zuricha i Tomislavgrada.

Pored turnira u rugbiju organizatori su pripremili prezenataciju sportova na plaži (odbojka na plaži, jedernje na dasci, vožnja kajakom), a po prvi put održat će se i prezentacija kite surfinga. Ekipa kite -surfera iz Hrvatske će pokazati na koji način je moguće jedriti i letjeti.

3. Rugby beach fest je mjesto gdje ćete moći upoznati: Rugby way of life !

Dođite i uživajte! Svi ste dobrodošli !

"Postavlja se pitanje ima li smisla u ovakvom Općinskom vijeću nuditi bilo kakva rješenja i sugestije jer prema njima kompletan rad ovog saziva vijeća se sveo na 13 ruku“, naglasili su iz Kluba vijećnika HSP-a BiH Tomislavgrad.

Unatoč svemu HSP BiH Tomislavgrad će i dalje ustrajati u svojim naporima da pokaže i dokaže da su istinski predstavnici svojih građana i pri tom ne dopuštaju da im se sudbina kroji u Mostaru, Sarajevu ili Zagrebu.

2. Kada govorimo o „konstruktivnim“ prijedlozima od strane HSP-a BiH, onda možemo utvrditi da im je najkonstruktivniji prijedlog bio da svi skupa pogazimo ponos i da se Muslimani kao što su to oni učinili. To je gospodin Ilija Papić predlagao na sjednici Općinskoga vijeća, kada je usvajan proračun, a taj čin bi bio nagrađen mrvicama iz Sarajeva.

3. Svako vijeće ima temelj izbornih rezultata koalicije i potreban broj ruku 13 ili više, kako bi se mogle donositi pravovaljane odluke. No ne čudi me da ne znaju da je većina 13 jer su i danas u uvjerenju da je trećina od 17 jednako 5. Međutim, očigledno njima to nije jasno jer su naučili sudjelovati u vlasti (npr. Vlada F BiH) iako većinu u parlamentu imaju druge stranke, ali njih zbog činjenice da su se Muslimani u toj vladi drži Visoki predstavnik, i to je njima jedini smisao demokracije.

4. Zadnji koji bi trebali govoriti o centrima i krojenju sudbine su predstavnici HSP-a BiH jer ni sami ne znaju kakva će im sudbina biti dok ne odu na pregled kod „doktora opće prakse“ u Polikliniku Perić.( Perić im je alfa i omega i doslovno postoje isključivo i samo njegove odluke koje svi apsolutno poštuju)

S poštovanjem,



Tomislavgrad, 23. srpnja 2013. PREDSJEDNIK OO HDZ 1990
Tomislavgrad
Mate Kelava

Obitelj Šola u jeku istrage za malverzacije u Karlovačkoj banci traži BiH državljanstvo - bježe li našem pravosuđu?

Marija Šola, inače sestra Marijana Šarića - vlasnika Europatradea, zahtjev za BIH državljanstvom temelji na činjenici da je rođena u Grabovici nedaleko Tomislavgrada. Njezini sinovi pravo na državljanstvo susjedne zemlje imaju preko nje.

Marija Šola i njezina tri sina, osumnjičeni za malverzacije na štetu Karlovačke banke, prije nekoliko dana su od BiH vlasti zatražili bosanskohercegovačko državljanstvo. Prema informacijama kojima dnevno.hr raspolaže, obitelj Šola zahtjev je podnijela u Tomislavgradu, a Marija Šola na državljanstvo ima pravo jer je rođena u Grabovici, mjestu u blizini tog grada. Njezini sinovi svoje zahtjeve temelje pak na njoj.

Vrlo je indikativno da su se Šole upravo sada odlučile posegnuti za blagodatima dvojnog državljanstva, dok se protiv njih još uvijek vodi istraga za milijune teške transakcije u Karlovačkoj banci, koje su se uglavnom odnosile na davanje kredita tvrtkama u vlasništvu Marijinih sinova, iako ta poduzeća nisu ispunjavala kreditne uvjete. Uz to, sumnjivi krediti odobravani su i drugim tvrtkama, pa se u tom kontekstu spominju i dva poznata špijunsko-politička imena. Supruge Josipa Jurčevića i Milijana Brkića Vase također su dobile kredite ove banke. Jurčević je dugo vremena bio jedan od glavnih ljudi SOA-e za operativu, a Brkić je nakon svoje karijere u obavještajnoj službi najprije otišao za zamjenika ravnatelja policije, da bi danas bio glavni tajnik HDZ-a. O spornim kreditima nakon izbijanja afere nije želio previše govoriti, no kruže glasine kako su odnosi između njega i Tomislava Karamarka nakon dugih godina suradnje ipak zahladili. Inače, Brkićeva žena bavi se salonima za ljepotu, a sam Vaso je u više prilika dovođen u vezu s poslovima s nekretninama.

Marija Šola i njezini sinovi Sandi, Petar i Tomislav, kao glavni osumnjičenici, trenutno se brane sa slobode. Marija je čak davala intervjue lifestyle magazinima o svom pritvorskom iskustvu. Zahtjev za državljanstvom obitelji Šola u ovom trenutku upućuje na to da je na pomolu pravosudni postupak koji neće biti ugodan za njih. Hoće li spas od eventualnog kaznenog progona potraziti u susjednoj državi iz koje vuku korijene, ostaje vidjeti no činjenica je da tu mogućnost imaju ukoliko dobiju BIH putovnicu. Bijeg u BIH od hrvatskog pravosuđa nije nepoznata strategija kada nestane drugih pravnih načina za obranu. Najpoznatiji slučajevi svakako su Branimir Glavaš, kirurg Ognjen Šimić, tajkun Miroslav Kutle te Blaž Petrović. Kako RH - BIH pravosudni odnosi ipak nisu najbolje regulirani, samo su Glavaš i Šimić od navedenih doista i završili iza rešetaka. A problem je da Hrvatska zapravo nema niti jedan pravni instrument da takve bjegove spriječi. Najeklatantniji primjer toga bio je bijeg Ognjena Šimića, koji je iz Hrvatske izašao gotovo točno u trenutku kad mu se na riječkom sudu čitala presuda za primanje mita.

Zašto većina njih u Tomislavgrad općini gradi zgrade umjesto kuća ? Kao da boluju od klaustrofobije.

Hodža Edin skinuo grb Hercegbosanske županije, a komšije i Hrvate nazvao fašistima

"Dina ti, efendijo, priča raja u Duvnu kako si uoči Kurban bajrama smion bio da si u Skupštini Hercegosanske županije grb skinuo i hrvatski komšiluk fašistima nazvao“.

Ovo je, između ostalog, na portalu Tomislavcity napisala novinarka Zora Stanić, ciljajući na postupak i govor imama Islamske zajednice u Tomislavgradu Edina Kukića na Preporodovom skupu 29. rujna uoči Kurban Bajrama i popisa stanovništva u BiH. Zbog tog teksta je, na tužbu hodže Edina Kukića, Zoru i vlasnika portala Marka Bagarića policija prije par dana pozvala da dadnu izjavu.

- Ja sam napisala ono što mi je izjavio Ante Tadić, predsjednik Općinskog izbornog povjerenstva koji se zatekao na tom skupu, kaže Zora. To su mi potvrdili još neki svjedoci koji, doduše, sada pred policijom šute.

- Nakon objavljenog teksta efendija Edin Kukić me nekoliko puta zvao tražeći da tekst skinemo s portala, kaže Marko Bagarić. Pošto imamo svjedoke da je skinuo grb HBŽ, to je modificirani hrvatski grb, i da je održao vatreni govor o ugroženosti Bošnjaka u Duvnu, nazvavši „hrvatske komšije" fašistima, to sam odbio njegove ultimatume. Znam također da su se protiv njegovih riječi pobunili organizatori skupa i da mu je predsjednik Preporoda oduzeo riječ. Ipak je govorio prejake riječi, tim prije što ovdje nema nekih međunacionalnih sukoba. Rekao sam mu da me može tužiti sudu. I evo, on me prijavio policiji gdje sam dao izjavu zbog objavljenog teksta. Bilo je na policiji još 14 Bošnjaka, sudionika skupa, ali ga nitko nije izravno optužio. Ja razumijem ljude. Nije zgodno zamjeriti se vjerskom poglavaru. No tu su bili nazočni i dvojica visokorangiranih Bošnjaka iz Sarajeva, Sejfudin Tokić, predsjednik udruge „Bitno je biti Bošnjak" i profesor dr. Senadin Lalić. Možda bi policija i od njih trebala uzeti izjavu.

Naravno da sam nazvao Antu Tadića koji mi je potvrdio ono što je kazao policiji.

- Bio sam u dvorani Skupštine HBŽ kada se sve to dešavalo, kaže Ante. Nisam ni primijetio da na zidu nema grba dok hodža nije kazao: Skinuli smo fašistički znak ja i moje džematlije. A onda je pričao kako su Bošnjaci ugroženi od fašističkog hrvatskog komšiluka. Stvarno je bilo mučno slušati. Onda mu je Senad oduzeo riječ.

Novinarski je red čuti i drugu stranu, pa nazovem imama Edina Kukića.

- Sve su to podvale, grba nije bilo kad sam ja došao, revoltirano mi je kazao imam Edin. Nisam ni komšiluk ni grb nazvao fašističkim, ali su Bošnjaci u Duvnu ugroženi. Bošnjaci, pa i moja djeca, moraju učiti po hrvatskom programu i na hrvatskom jeziku. To je diskriminacija. A meni podvaljuju, čak i neki Bošnjaci. Uostalom, mogao bi se raspitati o svemu kod Senada Džankovića.

Senad Džanković je nerado pristao na razgovor, ali je ipak kazao nekoliko ključnih rečenica koje oslikavaju kako ovaj incident, tako i međunacionalne odnose u Tomislavgradu i BiH.

- Svega toga nije trebalo biti, prvo mi je kazao. Grb jer bio skinut, ali nisam vidio ko ga je skinuo ni kada. Ali, taj naš imam, naš hodža je iz Travnika, ne razumije on potpuno naše odnose tu u Duvnu, a malo je plah. Izleti. Ja sam ga stvarno prekinuo tada na skupu i kazao da to nije tema skupa. Znate, mi imamo dosta dobre međunacionalne odnose. Nakon rata nije bilo nekih većih incidenata, ljude skupa rade, druže se, a općinska vlast je stvarno puno učinila što se tiče popravka i uređenja naših vjerskih objekata u Mokronogama, Stipanićima, Oplećanima, Omerovićima, u gradu..., pa i djeca u školama imaju vjeronauk....Treba biti pošten i to kazati. Šteta bi bila da ovakav incident sve pokvari.

Kada sam više informacija pokušao doznati od PU Livno, Glasnogovornik Ivica Vrdoljak je kazao kako spomenuti incident nitko nije prijavio niti o njemu zna išta osim prijave efendije Edina Kukića protiv novinarke Zore i vlasnika portala Bagarića. Kako to da svi o tome znaju sve, osim policije. Pa nazovem predsjednika HBŽ Stipu Pelivana. Pa ga pitam kako to da on nije prijavio policiji spomenuti incident skidanja županijskog grba pošto ga je Ante Tadić, po vlastitom priznanju, o svemu informirao. On je odmah ljutito osuo paljbu po Anti Tadiću.

- Ma, kad je mene taj Tadić obavijestio? Kada? Deset dana nakon što se to dogodilo.

Kada sam primijetio da je otada proteklo mjesec dana i da je bilo vremena za raščišćavanje stvari, Stipe je kazao kako ima posla i da će me kasnije nazvati. Naravno, nije me nazvao. Ali mu ne zamjeram, jer ni sam ne znam kako bih se ponio na njegovu mjestu. Stipe vjerojatno drži kako bi sve to najbolje bilo „pomutapiti", prešutjeti bez „talasanja" i tretirati kao izdvojeni incident pojedinca iz manjinskog naroda. Uostalom, tako to tretiraju i duvanjski Hrvati. Nije se na Bošnjake digla kuka i motika nakon objavljenog teksta. Naprotiv, ostalo je sve isto, a Hrvati drže da se hodži „malo otelo". No, institucije bi ipak trebale raditi svoj posao glede činjenice da su spomenutom incidentu nazočili visoki bošnjački dužnosnici iz Sarajeva te da glavni akter također nije iz Tomislavgrada. Žurnom i poštenom pravosudnom intervencijom spoznalo bi se je li to pojedinačni incident ili pak dio nekog političkog projekta. To bi bilo bolje i za Bošnjake i za Hrvate i za njihove „komšijske" odnose. Skinuti nečiji grb u kafiću i nazvati fašistima njegove goste može se tretirati incidentom, ali je , sasvim druga stvar skinuti legalni županijski grb i s govornice u županijskoj dvorani etiketirati „hrvatski komšiluk" fašističkim. Pa makar se radilo o „božjem čovjeku".

Na kraju jesenskoga djela prvenstva, juniori, kadeti, pioniri i početnici Tomislava nalaze se na 1. mjestu prvenstvenih ljestvica.

Mlađe selekcije HNK Tomislav protekloga vikenda odigrale su zadnje kolo jesenskoga djela prvenstva. Juniori i kadeti ugostili su ljubušku Bigestu. Juniori su pobijedili rezultatom 4:1, dok su kadeti Tomislava goste iz Ljubuškoga pregazili rezultatom 13:0.


Strijelci za juniore bili su: Aner Selimović s dva postignuta zgoditka, te Marko Škorić i Kol Gegaj.

Za kadete su po četiri gola dali Marijan Bagarić i Ivan Petrović, po dva gola Stipe Jurić i Stipe Čuić, te jedan gol Zvonimir Lovrić.

Početnici i pioniri HNK Tomislav gostovali su u Glamoču protiv momčadi Šatora. Početnici su pobijedili rezultatom 6:0. Po dva gola dali su Petar Ledušić i Vinko Rozić, a po jedan Mario Čuić i Filip.

Pioniri su vršnjake Šatora svladali rezultatom 5:2. Dva zgoditak dali su Ilija Bagarić i Petar Bandić, a jedan Stipan Križanac.

Tomislavgrad mjesto nalazišta praslona

Potvrda o nalazištu senzacionalnog paleontološkog otkrića stigla je iz usta svjetski priznatih paleontolog

Autor:
Zdenko Jurilj

“Izuzetno bogato nalazište neogenskih surlaša Cebara otkriveno je nedavno zaslugom sakupljača prirodnina Vinka Ljubasa južno od Tomislavgrada u BiH. Fosili su akumulirani u sedimentima krške strukture dimenzija oko 20 metara visine, 17 metara širine i 40 metara dubine, na jugozapadnom obodu Duvanjskog polja. Ovo polje, površine oko 240 četvornih metara, ima dinarsko pružanje sa smjerom sjeverozapad-jugoistok. Geološki, radi se o intraplaninskom bazenu, nastalom početkom miocena prije 17 milijuna godina, u istočnom dijelu nekad puno većeg, s Livanjskim poljem povezanog, bazena. Ovo su ključne rečenice kojim je struka priznala da se u blizini Tomislavgrada nalazi jedno od najvećih i najstarijih nalazišta kostiju praslona, što je među arheološkom strukom u svijetu pravi raritet.

Analize paleontologa

Potvrda o nalazištu senzacionalnog paleontološkog otkrića stigla je iz usta svjetski priznatih paleontologa, a nakon provedenih višemjesečnih analiza na engleskom jeziku kolegama iz cijelog svijeta prezentirao je ugledni svjetski paleontolog iz prirodoslovnog muzeja u Beču prof. dr. Oleg Mandić na 14. kongresu Mediteranskog odbora za stratigrafiju neogena održanog u Istanbulu. Prema tvrdnjama struke, kako piše u tekstu, “geološki stup od oko 10 m, snimljen na lokalitetu Cebara, pokazuje dva taložna ciklusa podjednake debljine i generalnog okrupnjavanja veličine zrna sedimenata prema gore. Donjim ciklusom dominira glina s (deci)metarskim uklopcima, dijelom, fosilifernih pijesaka i konglomerata. Sedimentne strukture ukazuju na transport vodom, dok nalaz akumuliranih ostataka slatkovodnih puževa dokazuje jezersko podrijetlo sedimenta. Gornji taložni ciklus sastoji se od konglomerata u koje su uklopljena tri (deci)metarska paketa blokovskih breča. Breče, najvjerojatnije, predstavljaju događaje urušavanja svoda paleo-špilje”. Fosilni nalazi kostiju sisavaca, piše dalje u izvješću, ograničeni su na interval od oko 1,5 metar u donjem dijelu stupa. Kosti, zubi i kljove su akumulirani u tri sloja, debljine 10 do 30 centimetara. Koliko je moguće vidjeti iz snimljenog profila, ostaci su dobro sačuvani, no potpuno izdvojeni s originalnih pozicija u skeletu, što upućuje na njihov kraći transport prije taloženja u konačnu poziciju. Do sada izdvojeni fosilni ostaci ukazuju na dominaciju ostataka praslona iz izumrle obitelji Gomphotherida.

Treća lokacija u svijetu

Iako će mještanima Tomislavgrada ova stručna elaboracija djelovati zbunjujuće, pojednostavljenim rječnikom rečeno, radi se o vrlo važnom paleontološkom otkriću zbog kojega je Tomislavgrad na globalnoj paleontološkoj mapi, uz Pakistan i München, pozicioniran kao nova, treća najvažnija lokacija o kojoj će raspravljati stručnjaci i znatiželjnici iz cijelog svijeta. Izvješćem sa skupa paleontologa održanom u Istanbulu, najviše je zadovoljan Vinko Ljubas, zaljubljenik u arheologiju, skupljač prirodnina, koji je sasvim slučajno na blagdan Velike Gospe prije više od dvije godine nabasao na nalazište praslona. Njegovo zadovoljstvo je tim veće jer je “začepio” usta dežurnim kritičarima koji su njegov pronalazak dočekali s podsmijehom i otvorenom ironijom. “Naravno da mi je drago, a još kad struka da potvrdu za ono što sam otpočetka i sam mislio, tada je zadovoljstvo još veće”, tvrdi Vinko Ljubas, kojeg danas Duvnjaci moraju častiti na svakom koraku. I prije godinu dana, i prije nego što su došli stručnjaci, Vinko je bio uvjeren da je našao nešto važno. “Kao zaljubljenik u minerale i arheološka nalazišta otišao sam vidjeti ima li okamina i ugledao sam nešto što po izgledu i težini nije sličilo na mineralošku formu. Bilo je lakše i nije podsjećalo na mineral, već na kost, odnosno okaminu kosti. Znao sam da sam nešto važno našao”, rekao je Vinko Ljubas za Večernjak. Svjesni veličine i važnosti ovog otkrića, načelnik općine Tomislavgrad Ivan Vukadin obećao je pomoć općinskih i županijskih vlasti. Planira se otvaranje muzeja u kojem će biti izloženi otkriveni ostaci praslona iz novog miocena.

Zbog velike nezaposlenosti, sve veće besperspektivnosti i nemogućnosti pronalaska zaposlenja, mladi iz naše zemlje, posebice iz Hercegovine, po uzoru na djedove gastarbajtere, odlaze “trbuhom za kruhom” u zemlje Europske unije i Amerike.



Frapantan je podatak da se samo u posljednjih nekoliko mjeseci više od 600 mladih, među kojima je veliki broj bračnih parova s djecom, iselilo iz Livna u potrazi za poslom. Uglavnom je riječ o Hrvatima, koji imaju prednost da s hrvatskim pasošem slobodno putuju zemljama EU i traže posao.U Tomislavgradu je još drastičnija situacija. U posljednje vrijeme iselilo se više od 1.000 osoba, uglavnom mladih, i taj trend se nastavlja. Nisu to samo oni sa srednjom školom ili zanatom. Ima ih i s fakultetskim diplomama.

Iz Banja Luke su poveli svoja stada od tristotinjak ovaca, stotinjak krava i pedesetak konja i jednom kamp kućicom...

Jednu nesvakidašnju ljudsku životnu priču pronašli smo u tomislavgradskoj općini, u blizini Šujice. U gotovo zaboravljenom seocetu Baljci koje se nalazi na duvanjskim livadskim proplancima, na kojima slobodno uz ponekog pastira hodaju ovce i krave u potrazi za dobrom ispašom i lokvom s vodom, posljednjih desetak dana odvija se neobična radna akcija i započinje gotovo zaboravljeni način života, kao u nekadašnjim vremenima.

Naime, Mihajlo Velimir i njegov sin Marko, odlučili su se iz Banja Luke vratiti u svoje rodno seoce, na imovinu koja se sastoji od puno zemlje, jedne lokve za stoku i gotovo ničega više izuzimajući ostatke ruševina njihove nekadašnje kuće i staje, koje su pod utjecajem vremena gotovo potpuno zarasle.

Iz Banja Luke su poveli svoja stada od tristotinjak ovaca, stotinjak krava i pedesetak konja s jednom kamp kućicom u kojoj spavaju noću, te psima čuvarima koji vrše ulogu pastira. A po danu, dok se blago nalazi na nepreglednim proplancima na ispaši, uz pomoć svojih susjeda iz Šujice, polako rade na raščišćavanju ruševina, s namjerom da prvo za stoku osiguraju krov nad glavom do početka zime, a onda možda i za sebe, ako uspiju.

Govoreći o povratku na svoje prijeratno ognjište, Mihajlo kaže da je sa svojom suprugom nekada imao plan da za sitne novce proda imovinu u selu Baljci, ali da ga upravo sin Marko u presudnom momentu odvrati od te namjere riječima:

“Oče, nemoj da ti se kosti u grobu okreću, nemoj ništa prodavati, jer ja ću se jednom vratiti”. Čuvši te riječi Mihajlo je odustao od prve namjere, te se mnogo godina kasnije upravo sam sa sinom Markom i svojim blagom vratio u duvanjske Baljke.

I sada kada se vratio, Mihajlo ne spominje nedostatak krova nad glavom kao problem, niti spominje nedostatak električne energije kao problem, već kao najveći problem ističe to što mu povremeno noću “neka živina odnosi najmanju janjad”, a on još nije otkrio o kojoj se “živini” radi. Mudro zaključuje da nije “živina na dvije noge”, jer bi takva “živina” odnosila najbolju, a ne najmanju janjad.

Govoreći o planu za opstanak u Baljcima Mihajlov sin Marko kaže da mu je “plan za početak očistiti jedan razrušeni zidani objekt te ga pokriti nekako kako bi mogao na zimu, kada krenu snjegovi, svoje ovce, krave, konje i pse zbrinuti i skloniti od mećave.”

A za njih dvojicu, veli, “pokušat će izgraditi neku drvenu kućicu, brvnaru, ukoliko stigne jer ima puno posla kako bi se sve stiglo do zime.” Ni on, kao ni Mihajlo, ne govori o problemima, niti traže bilo kakvu pomoć, već su s osmijesima na licima i uz šalu odlučno prionuli poslu.

Svjesni su da priključak el. energije kojeg su nekada imali, teško mogu očekivati, jer ne vjeruju da će neko “dovesti kabl sa strujom” za jednu kuću jer je najbliža trafo-stanica daleko, a nekadašnja koja je bila bliže je razmontirana i odnesena. Ipak, pitaju se gledajući u obližnji HT-ov odašiljač postoji li način da od tamo “dovedu struju”, ali to ostavljaju za neka buduća vremena kad i ako izgrade brvnaru za stanovanje. Nadu im budi informacija o povratku i obitelji Križanac u isti zaseok. U tom zaseoku prije rata živjele samo dvije obitelji, kako kažu “pravoslavnih Velimira i katoličkih Križanaca”. I to kuća do kuće, prag do praga, a sada je i jednima i drugima sve zaraslo i razrušeno.

Odgovarajući na pitanja kažu da im ni imovina na kojoj se trenutno nalazi nije do kraja “riješena”, iako je njihova, jer su u vrtlogu rata izgubili papire sa nekadašnje ostavinske rasprave gdje su sa svojom rodbinom dogovorili raspodjelu imovine, pa nisu sigurni da li je to provedeno negdje u sudovima ili ne. Samim tim su svjesni da ako bi i tražili neku podršku ili pomoć, teško je mogu ostvariti bez tih papira, pa će uz ponuđenu pomoć neočekivanih gostiju za početak pokušati provjeriti kakvo je stvarno stanje u “papirima” i šta trebaju uraditi kako bi ostvarili taj uvjet.

Uz te planove, kao prioritet su postavili i popravljanje lokve za stoku koja nije dugo čišćena, a nalazi se na njihovom imanju kako bi povećali njen kapacitet za skupljanje vode koja im je potrebna za blago, a sijeno za zimski period će osigurati košenjem na okolnim nepreglednim proplancima, jer kako kažu “hrane za stoku ima u izobilju”. Sigurni su da, unatoč trenutnoj situaciji, mogu živjeti baveći se stočarstvom i poljoprivredom čak i u takvim uvjetima.

U prvi razred devetogodišnjega obrazovanja na području tomislavgradske općine u školsku 2014./ 2015. u prvom roku upisano je 188 učenika.
Za desetero djece odgođen je upis za sljedeću školsku godinu, a upisu nije pristupilo 41 dijete. Razlog zbog kojega se toliki broj djece nije odazvao pozivu u najvećem broju slučajeva je preseljenje obitelji u inozemstvo.

Prema informacijama iz općinske Službe za društvene djelatnosti ove je godine broj upisanih u prve razrede u odnosu na prošlu manji za 33 djece, što je ujedno i najveći pad broja upisanih u odnosu na ranije godine. Sve ovo govori u prilog tomu da, uz konstantan pad nataliteta, danak u smanjenju broja upisane djece u duvanjske škole, zbog nemogućnosti pronalaska bilo kakvoga zaposlenja u općini, sve više uzima i migracija stanovništva, odnosno odlazak obitelji u neke od europskih, ali i prekooceanskih zemalja.