Olic je naj jaci igrac reprezentacije !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

?? jesi ozbiljan?

treba li bi preći na 4-2-3-1, šteta je što nije pozvao i isprobao Rebića jer je on velika perspektiva, sila igrač, a u njemu bi mogli dobiti pravog krilnog napadača što nam treba ko ozeblom sunce. Rakitić mora igrati u sredini na ofenzivnom veznom kao u Sevilli, on nije krilo, niti će ikad biti. nadam se da će i Ademi brzo u zaborav poslati Vukojevića, bolji je za klasu kako u defenzivi i postavljanju, a tek u pasu, pregledu i kontroli lopte. ni onaj Milić nije loš, opasniji je od Strinića.

Zbilja koji je taj Milić? Nisam baš u toku kad je riječ o HNL-u i taj lik kao da je iz vedra neba spao.

Mogu reć da je pružio solidnu partiju i da će bit nešto od njega. Da ne kažem kako mi se više svidio u ovoj tekmi od Halilovića iako treba uzet u obzir minutažu ali opet...

i vise nego ozbiljan

Olić nije neprimjetan, on primjetno sjebe svaki drugi napad i ne sjebe svaku treću kontru u startu.

isto tako primjetno ce usutkat svoje kriticare u najboljem trenutko kao i uvijek

bit će nositelja u dodatnim kvalifikacijama, što znači da izbjegavamo Francusku i Portugal od najjačih.



http://www.index.hr/sport/clanak/ovo-je ... 83537.aspx

Prosinečki: Ne kontam poziv Haliloviću! Šta ćemo ako sutra neko bude htio igrati za BiH?


Robert Prosinečki, enkadašnji hrvatski reprezentativac i sada trener turskog Kayserispora, u razgovoru za Sportske novosti govorio je o reprezentaciji Hrvatske, a posebno se osvrnuo na Alena Halikovića.
Nekadašnji član Stručnog štaba Hrvatske, kada je na klupi sjedio Slaven Bilić, kritikovao je Igora Štimca, nekadašnjeg saigrača, za pozivanje Alena Halilovića, talentovanog veznjaka Dinama iz Zagreba.

"Što se Halilovića tiče, meni to nije normalno! Pa tko je tu lud? Zar je pozvan samo da ne bi igrao za Bosnu? Preskočio je sve selekcije i došao u A reprezentaciju. Ne kužim, to mi je totalno abnormalno", rekao je Prosinečki za Sportske novosti, dodavši:

"Znam da je Halilović talent, ali čekaj malo… Sutra će opet doći neki talent koji će htjet igrati za Bosnu, što ćemo, hoćemo i njega pozvati? Znam da se treba boriti za takvog talenta, da ih Hrvatska treba, ali ne vjerujem da je to dobro". Ovo se zove pa pa paranoja HNS a i Štimca!

Mišljenje četnika nas ni najmanje ne interesira

zdravo domoljube veliki

Prosinečki ne kuži da je to čisto pitanje dominacije.

Ne kužim Prosinečkog. Selektor može pozvati koga hoće i kad hoće. Može ih na stotine izmjenjati, jedan igrač manje više nebitan.

Boris Dežulović: Škotske suknjice ugasile ‘vatrene’

17. jun 2013.

Možda nema Boga, ali ima pravde: neke daleke, nama nejasne i neobjašnjive, ali divne svemirske pravde. Ne ukaže se odveć često, ali se ipak ukaže, kao što se ukazala na maksimirskom stadionu u petak navečer.

Piše: Boris Dežulović

Strašna Hrvatska, četvrta reprezentacija svijeta, bolja od Nizozemske, Portugala, Italije ili Engleske, i lijepih dvadesetak mjesta ispred Brazila, protiv slabašne, blijede Škotske, sedamdeset četvrte selekcije svijeta, gore i od Libije, Siera Leonea, Zelenortskih otoka ili Toga, i dvadesetak mjesta iza Burkine Faso!
Strašna Hrvatska, koja u kvalifikacijama melje sve pred sobom - i koja je u svih dvadeset tri godine nezavisnosti kod kuće izgubila jednu jedinu kvalifikacijsku utakmicu - protiv slabašne, luzerske Škotske, koja je nanizala četiri uzastopna poraza, a u službenoj utakmici posljednji put pobijedila prije dvije godine, i to Liechenstein, malu turističku kneževinu veličine Koprivnice, za čiju reprezentaciju igra svaki muškarac mlađi od četrdeset.
Arhivirana pobjeda

Strašna Hrvatska, teška stotinu osamdeset milijuna eura, kojoj ne treba ni strašni Luka Modrić, na tržištu težak koliko cijela slabašna, tanka Škotske, protiv njene rezervne momčadi, bez kapetana i okruglo jedanaest standardnih reprezentativaca, sa četiri klinca koje je selektor Gordon Strachan u nacionalni tim doveo ravno s repeticija za maturu, jedinom valjda četvoricom kojoj su roditelji dopustili putovati u Hrvatsku.

Strašna Hrvatska, predvođena strašnim Mandžom, po jednodušnim ocjenama domaćih stručnjaka trenutačno možda najboljim igračem svih vremena, protiv slabašne, anonimne Škotske, čiji se iskusni bek Russell Martin na aerodromu požalio novinarima kako ga nije prepoznao ni taksist u Glasgowu.

Strašna Hrvatska, kojoj - u kvalifikacijskoj utrci s Belgijom - nad slabašnom, otpisanom Škotskom nije bila nasušno potrebna samo pobjeda, već pobjeda od četiri ili pet golova, za popravljanje ključno važne gol-razlike, protiv slabašne, otpisane Škotske, uvjerljivo posljednje momčadi u grupi, uz San Marino jedine koja više nije imala ni matematičkih šansi za Mundijal, niti za doigravanje za plasman, selekcije dakle kojoj utakmica sa strašnom Hrvatskom nije značila apsolutno i ama baš ništa.
Strašna Hrvatska, koja je Škote pobijedila još prije dvije godine, kad su u Rio de Janeiru izvučene kvalifikacijske grupe, i koja je tu pobjedu u međuvremenu već arhivirala i zaboravila, pa se za utakmicu pripremala uz pivo s Thompsonom i Matom Bulićem, protiv slabašne, arhivirane Škotske, koja je tu utakmicu izgubila već u svlačionici, nadajući se, ako je ikako moguće, izbjeći rezultatsku katastrofu, ili čak – čuda se u nogometu događaju – časnom, minimalnom porazu.
Divna svemirska pravda

Strašna Hrvatska, miljenica Svetog Trojstva i Rajske Djeve Kraljice Hrvata, koja visinske pripreme za utakmicu obavlja pužući po Brdu ukazanja u Međugorju, strpljivo u redu čekajući hostiju i blagoslov, protiv slabašne, skromne Škotske, koja se Bogu moli samo da se u Zagrebu ne osramoti.

Strašna Hrvatska, kojoj je utakmica u petak, kao uostalom i svaka, bila više od nogometa, prilika da svijetu pokažemo nadmoć hrvatskog katoličkog muškarca, Mi-Hrvata, protiv slabašne, protestantske Škotske, bez ikakve iluzije o svojoj veličini, kojoj je utakmica u Zagrebu tek prilika da vidi malo neobičnog, šarenog svijeta.

Strašna Hrvatska, čiji navijači više mrze ostatak svijeta, nego što vole svoju zemlju, kojima su utakmice u Zagrebu tek prilika da ubiju, zakolju i zapjevaju ustaške bećarce, a utakmice na strani zgodna prilika da sravne malo tog nepoznatog, šarenog svijeta sa zemljom, protiv slabašne, pičkaste Škotske, čiji navijači osnivaju fondacije za pomoć nezbrinutoj djeci i u Zagreb, kao uostalom bilo gdje, dolaze tek da popiju državne rezerve piva, pošalju dvije-tri ture domaćinima i nasmijani se prošetaju ulicama u kariranim suknjama, pa djetinje veselo grle i fotografiraju s prolaznicima.

Pa ako i nema Boga, ima neke daleke, nama nejasne i neobjašnjive, ali divne svemirske pravde, i dogodi se - ne odveć često, ali ipak dogodi – da takva, slabašna i pičkasta Škotska, blijeda, luzerska, tanka, anonimna, otpisana, arhivirana i sedamdeset četvrta na svijetu, pa još uz to s rezervnom momčadi, usred slavnog Zagreba grada pobijedi strašnu, mrku Hrvatsku, zajedno sa strašnim Mandžom u napadu i strašnim Svetim Trojstvom u obrani, strašnim Thompsonom u svlačionici i strašnim navijačima na tribinama.

Pa čovjek načas - u posljednji načas zapravo, već pogubljene svake nade i vjere u pravdu – opet povjeruje kako ovaj zao i naopak svijet ipak ima nekog smisla.

Ako je Hrvatska, naime, ikad i od koga morala izgubiti, morala je prošlog petka, u utakmici na život ili smrt, izgubiti od Škotske, reprezentacije koja je igrala samo na život ili život, na obični, svakodnevni radosni život, ninašto i nizašto drugo. Morali su to biti Škoti, jer osim što su sedamdeset četvrti, bez jedanaest igrača i ijedne šanse za prolaz, oni su i britanski Hrvati, jednako posvećeni domoljubi i nacionalisti – čak i jednako naliveni pivom - kao njihovi maksimirski domaćini, tek s nešto malo slavnijom i veličanstvenijom historijom.
Ima stoga neke daleke, nama nejasne i neobjašnjive, ali divne svemirske pravde, kad strašnoj, mrkoj Hrvatskoj vremešni, veseli Škoti u suknjicama usred Zagreba pokažu ne samo da i patriotizam može biti vedar, nasmijan i čovjekoljubiv, već da takav može i pobijediti. Ne, doduše, odveć često: zapravo samo onda kad je to rezultatski upravo veličanstveno nevažno.
Samo onda, dakle, kad - mora.

Izvor:"Slobodna Dalmacija"

Jbote ovaj lik je puko ka balun na siki, ovu žuć je pravo lijepo čitat.

Ovoliko radosti na jednoj tekmi svoje ko fol "domovine" nije doživio od pobjede svoje prave domovine nad Bugarskom, onomad kad je birvaktile i nadasve ljubio istu svim srcem i dušom svojom jugoslavenskom.

Pojedi smrznuto *** i pati šupak.

Iskomplekisro se pobjedama Hrvatske i uspjesima Hrvata. Iskomplekirani umisljeni kreten nista vise od toga,,,
i nezzz cemu sav taj tekst i to ismijavanje ???

kak ne kužiš,...Gospa, Međugorje, pa poraz od Škotske kao da je sudba sa megdana za vazdana, i da Hrvatska repka više neće postojati nakon ovog poraza, popusti lika, jer još drhti od svršavanja na ovo.

Taj poraz je samo dar iz Međugorja odnosno napomena da nam se ne ponovi Turska 2008
da bas na to smece se ne treba obazirati

Ići, mići kolumna. Ignorirati idiote, nebitni su.

Hrvatska vodi 1-0 protiv Urugvaja, strijelac Ante Rebić. inače, prvo kolo svjetskog prvenstva U-20, prijenos je na Europsort2. momci odlično igraju iako nam fali 4-5 stožernih igrača, Kovačić, Radošević, Jedvaj, Halilović itd.

Livaja je stvarno šupalj u glavi, u 5. sekundi utakmice dobije žuti karton zbog oštrog starta, a onda i penal promaši. srećom, Rebić je zmaj, pa je nadoknadio penal. taj dečko je za A reprezentaciju, drži cijelu lijevu stranu, a igra krilnog napadača.

Ufurao se Livaja zbog izostanka udarne trojke ,četvorke sad on kao glavni igrač.Je li on i kapetan?

A mi imamo (barem) jednog svog autohtonog igrača,Bajza Miličević iz Ljutog Doca,trenutno igra kod nas u Zrinjskom.Upravo zamijenjen u 64. minuti.

otkad je izašao Miličević, raspad igre. igramo kao Talijani, valjamo se i udaramo.

Ovi komentatori bigne navlače za Urugvajce, makar i ja bi da nisam Hrvat