Nikad nisam ima nešto protiv njega.
Na znam koji je uopće bio mentalno oagilan većinu vremena.
Meni je djelovao kao lost in space time, kad da je izašao iz Wellsovog vremenskog stroja.

@irma ne znam bas je li on bio takav..ti mislis na kacavendu ...

Nikad nisam ima nešto protiv njega.
Na znam koji je uopće bio mentalno oagilan većinu vremena.
Meni je djelovao kao lost in space time, kad da je izašao iz Wellsovog vremenskog stroja.

Meni se doimao kao jedan dobrodušni senilni djedica.
A što se tiče toga da je izgledao kao iz nekog prošlog vremena, pa dobro, izgledao je onako kako izgleda jedan pravoslavni patrijarh, duga sijeda brada i to je to. Kako je mogao drukčije izgledati?

Ali dobro, teološki bi se to moglo rastumačiti kao npr, Božija pomoć je griješnicima i najpotrebnija.
On je jednostavno išao sa svojim narodom, pa bio narod u pravu ili krivu..., tako se meni čini, niti zlikovac niti heroj.

Svećenik mora biti uz griješnika, ne smije ga osuditi niti se distancirati, ali MORA ukazati na grijeh.

Ovo govorim samo načelno, nemam pojma o djelovanju Pavla. Je li zna tko je li on ikad javno osudio ili podržao velikosrpske ambicije? Je li se izjasnio o Srebrenici, Vukovaru, ili općenito o srpskim zločinima?

izjavio je nešto u stilu da Srbi ne mogu s Hrvatima živjeti ni u kakvoj zemlji, ni u Hrvatskoj. ali to više zvuči kao točna konstatacija

Daj nemojte srat. Slike Stepinca sa Pavelicem odmah su ovi isti Srbi, njihovi preci, koristili da i njega nazivaju fasistom. A nije bio. A slike Pavla sa ovim zlocincima su slucajne.. e nemoze tako..

Daj nemojte srat. Slike Stepinca sa Pavelicem odmah su ovi isti Srbi, njihovi preci, koristili da i njega nazivaju fasistom. A nije bio. A slike Pavla sa ovim zlocincima su slucajne.. e nemoze tako..

izjavio je nešto u stilu da Srbi ne mogu s Hrvatima živjeti ni u kakvoj zemlji, ni u Hrvatskoj. ali to više zvuči kao točna konstatacija

"Obavezni smo i u najtežoj situaciji da postupamo kao ljudi i nema tog interesa, ni nacionalnog, ni pojedinačnog, koji bi nam mogao biti izgovor da budemo neljudi", izjava je patrijarha Pavla iz vremena krvavog raspada SFRJ.

Upravo ta rečenica najbolje odslikava život i službu četrdeset četvrtog poglavara Srpske pravoslavne crkve.

Patrijarh Pavle preuzeo je dužnost poglavara SPC 1. decembra 1990. godine.

Od 17 arhijereja na izbornoj listi, episkop raško-prizrenski je bio jedini koji istinski nije želeo da bude patrijarh.

"Ja se pokoravam vašem izboru i nadam se da će Gospod pomoći Crkvi svojoj da u meni ne bude onaj koji će je uniziti", rekao je prilikom hirotonisanja u Sabornoj crkvi arhiepiskop pećki, mitropolit beogradsko-karlovački, njegova svetost patrijarh srpski gospodin Pavle.

"Moje su snage slabe, ja se u njih ne nadam, nadam se u pomoć vašu i pomoć Božju kojom me je on do sada držao. Neka bude na slavu Njegovu i na korist Njegovoj crkvi i našem napaćenom narodu u ova teška vremena", rekao je preuzimajući mesto prvojerarha SPC - prvog među ravnima, nasledivši na tronu Svetog Save patrijarha Germana.

"Zakon Jevanđelja mora se primeniti na zakon države", naglašavao je patrijarh otvoreno se suprotstavljajući režimu Slobodana Miloševića, a narod upozoravajući da se "sili treba prikloniti samo zato što ona Boga ne moli" i da nije na odmet "mudrost zmije a krotkost goluba".

"Uzdam se u Boga da će ovim vlastima otvoriti oči da ovaj namučeni narod prestanu zlostavljati", rekao je 3. februara 1997. godine patrijarh Pavle u javnom obraćanju.

"Ovi događaji slute na najgore pa zato ne prestajem da očinski molim i preklinjem, kako ogorčeni narod, mlade i stare, da se uzdrže od svakog izazivanja nereda, tako i one naoružane da budu čuvari reda i mira a ne vlasti koja tragično po sve nas sve više tone u neznanju šta radi".

Nekoliko dana pre ove poruke, na Savindan, patrijarh Pavle je predvodeći oko pola miliona Beograđana u prazničnoj litiji, prošao kroz kordon policije.

"Nevolja je bilo i bivaće, ljudi i neljudi je bivalo i bivaće. Okolnosti ne zavise uvek od nas, ali da li ćemo biti ljudi ili neljudi to od nas zavisi, govorio je patrijarh Pavle brinući posebno za narod Kosova i Metoije koji "kraj svojih sve proređenijih ognjišta, čuva svetinje ne samo Srba, već i čitavog prosvećenog čovečanstva".

"I danas, kada su se nad Kosovom i Metohijom nadvijaju crni oblaci podsećam vas na na hrišćansku obavezu i ljubav prema neprolaznim vrednostima", isticao je patrijarh Pavle upozoravajući da vekovima traje Golgota srpskog naroda na Kosovu i Metohiji a da to" vide i znaju svi osim onih koji su izabrali da budu slepi za gledanje istine i gluvi za slušanje pravde".

"Milioni običnih ljudi žrtve su nemaštine i gladi, dok manji broj živi u neograničenoj raskoši i telesnim zadovoljstvima. Mnogi narodi mukom i krvlju stečenu slobodu brane od nasilja globalističkog sistema", istakao je patrijarh u Vaskršnjoj poslanici 2007. naglašvajući i upozoravajući na opasnost lažnih sloboda i demokratija i nametanje "unapred spakovanih i gotovih rešenja".

"Kada bih bio poslednji Srbin, pristao bih da nestanem a da ne bude zločina... pristao bih da nestane ne samo velika nego i mala Srbija i svi Srbi sa mnom, a ne bih pristao na neljudstvo i nečovečstvo", jedna je od poruka patrijarha Pavla koji svojoj duhovnoj deci objašnjava smisao kosovskog zaveta i svog opredeljenja za Carstvo nebesko".

"Čuvajmo se od neljudi, ali se još više čuvajmo da i mi ne postanemo neljudi", neumorno je ponavljao patrijarh koji 29. maja 2007. skromno i molitveno u patrijaršijskoj kapeli Svetog Simeona Mirotočivog obeležio pola veka arhijerejske službe i dan kada je (1957) arhimandrit Pavle postao episkop raško-prizrenski.

Njegova smirena mudrost s poštovanjem je prihvatana i van Srbije i prilikom poseta kanonskim pravoslavnim crkvama i u susretima sa predstavnicima drugih crkava i verskih zajednica kao i sa predstavnicima država.

Jevanđeljske poruke da su "istina, pravda i ljubav moćnije od neistine, nepravde i mrznje" i da je "dužnost crkve da ljude vodi miru, jedinstvu i slozi", bile su svima prihvatljive.

Hrvatski i slovenački mediji u čijim je zemljama boravio 2005. godine podjednako su isticali njegovu mudrost saglasni sa već više puta i sa više strana izrečenim misljenjem da je srpski patrijarha "svetac koji hoda".

Na njegov predlog dodeljivan je orden Svetog Save i državnicima i političarima u Srbiji i van nje, poglavarima crkava i svim "ljudima dobre volje" koje je uvek podsećao na zajedničku "odgovornost pred živim Gospodom i Sinom Njegovim".

To je onaj sto je blagoslavljavao cetnicke zlocince....

Sveštenički poziv valjda ne podrazumeva distanciranje od onih za koje se prepostavlja da su veliki grešnici. Niti je u maniru dobrog hrišćanina suditi i osuđivati i na osnovu toga se distancirati od ljudi. A ljudi iz Crkve su valjda želeli da budu dobri hrišćani.
Popovi su išli uz svoj narod, što ne znači da su pravili planove vojnih operacija niti su odobravali zločin.

Svecenicki poziv zahtjeva ukazivanje na grijeh pa pritom vodjenje na ispravni put!

Kad se patrijarh slika sa najvecim zlocincima sadasnjice, onda se moze postaviti pitanje, koliki je njegov grijeh bio, da ima tako veliku pokoru?!

Njegov zadatak je trebao biti odvracanje naroda od srbocetnickih ideja, ukazivanje na to da je nahuskani rat pogresan odabir, no njegova je uloga bila pasivna, isao je sa strujom, linijom manjeg otpora, sto ga ne cini nimalo boljim!

O ratu su odlučivali drugi. On je bio uz svoj narod kada je rat počeo. I ako je nešto govorio tom narodu, govorio je da se uzdržava od greha. A nikako suprotno.

To je onaj sto je blagoslavljavao cetnicke zlocince....

Vjerski vodja ima bitnu drustvenu ulogu! Od njega se ocekuje vise od obicnih fraza!
Bio je uz svoj narod, ne mal broj tog naroda je pocinio stravicne zlocine u ime tog naroda u raznim drazavama i nad raznim narodima! Znaci da je bio i uz njih!