Obećao sam jozoliju više informacija o jahanju na Kupresu. Pa evo u nastavku donosim podatke o čovjeku koji se intenzivno bavi takvom vrstom turizma.



Dobro je spomenuti da vlasnik ovih konja sudjeluje i na konjičkim utrkama. Veliki dio Hercegovaca vjerojatno zna za maraton Kupres-Međugorje koji se svake godine održava u vrijeme ljetnih dana.

Više o svemu na: http://www.kupresholidays.com/

Konj Vidra













Priprema za maraton Kupres-Međugorje




































































Konji Kasper i Teri


Konj Kleo


Konj Maroko


Konj Rubi


Konj Velika Mara

daniku svaka ti čast ja nisam vidio da netko vodi toliko racuna o svome gradu na ovom forumu
a sto se tiče srednjoskolaca glamočaci su najgori haahaha a ovo nije daleko od pravoga stanja
pušenje alkohol itd su najveće pošasti omladine

Hvala kajmane legendo!

Heheh, ajde bar nismo Mi.

Slažem se, pogotovo alkohol. Naprosto je nevjerojatno koliko ga srednjoškolci konzumiraju, a ono što me najviše brine je sve veći broj pijanih djevojaka. Čovječe,prije je pijana djevojka bila endemična vrsta i kad bih je ugledao ne bih sebi mogao doći. A danas, skoro svaka je pijana.

a znas sto je najgore u cura od svega ????
sto mogu više od nas popiti

Kupres podsjeća na Narniju

hvala Dani legendo ,slike su prva liga.
Bila bi šteta da ljudi ovo ne vide,stvarno rijetka turistička ponuda kod nas. ,a što se tiče mladih kuprešaka oni su za naše!

Nema na čemu sokole. A jahanje je zanimljiva stvar, uz to još i jako zdrava jer se prirodom cijelo vrijeme krećeš.
Nisu valjda.

Hvala dudu, navrni se sim da te koji put aljaški malamuti provozaju u sanjkama.

Svaka cast na slikama ! Ovo iznad stoji i od mene !

A ono drugo, cekam email. Javim cim saznam.

Najprije hvala na iscrpnom odgovoru u vezi izgradnje crkve.

Srbi kazu da su prije rata i u samom gradu bili vecina. Koji je to dio grada? Takode kazu, da su bili poceli gradit pravoslavnu crkvu. Je li to istina?

Kako da nema vise Hrvata na Kupresu. Stalno se govori da je jako puno djece. Ali stalno cujem, da je tek oko 3000 Hrvata. Manje neko prije rata.

Ima li ista nasih izbjeglica na Kupresu koji su izgradili kuce odn. naselili se trajno?

Moze li se ocekivat brojcani rast kupreskih Hrvata?

Citao sam, da je prije rata bilo nesto Hrvata i u Malovanu. Ima li danas ijednog.

Kakvi su odnosi sa domacim Srbima? Cuo sam, da su Srbi tokom rata na kupreskoj visoravni mnogo zla nanjeli Hrvatima.

Hvala lijepo Ferdinande.

A za drugo OK.

Nema na čemu Uskopljak, šta te god zanima slobodno pitaj.

Najprije da objasnim gdje su Srbi ustvari živjeli na području Kupreške visoravni. Prostor Kupresa prije dolaska Turaka je bio naseljen samo u području nekadašnjih Vrila današnjih Otinovaca, odnosno na mjestu gdje je kraljica Katarina sagradila crkvu, a poslije našla utočiše pred Turcima. Navedeni prostor je bio isključivo naseljen katolicima. Raniju povijest kupreškog kraja neću spominjati, jer na njemu nije zabilježen nijedan drugi narod osim katoličkog. Prvi spomeni ga bilježe pod imenom Vrhovine i veže se zajedno sa livanjskim krajem.

Prvi Srbi točnije Vlasi se spominju tek poslije dolaska Turaka, u njihovim poreznim spisima odnosno defterima. Srbi se naseljavaju u južnom i jugozapadnom dijelu kupreškog kraja, također i na krajnjem sjeveru. Srpstvo Kupresa se ne može vezati za ono što se smatralo Kupresom od najranijih dana, pa do danas,tj. područje grada i okolnih mu mjesta. Srpstvo se može vezati isključivo za raštrkana sela na prostorima koja sam već naveo. Povijesne dokaze i citate iz povijesne literature donosim u jednom o sljedećih postova, jer danas nemam vremena. Ali pošto volim odmah potkrijepiti dokazima svoju argumentaciju donosim citat iz knjige na ćirilici srpske autorice Marković Zorislave("Narodna nošnja u Kupresu"(ćir.), GZM 1954. ser IX, 95.) koja se bavila narodnim folklorom na Kupresu: "Stanovnici Kupresa su najvećim delom Hrvati, zatim muslimani, dok Srba ima najmanje. Najveći broj sela u samom polju naseljen je Hrvatima i muslimanima, dok su Srbi naseljeni u planinskom kraju oko polja. Ovde ima mešanih sela sa Hrvatima i muslimanima. Muslimanskih sela nema čistih, sva su mešana sa Srbima ili Hrvatima. Idući sa severa hrvatska sela su: Rastičevo, Zlosela, Juriči; srpska su: Blagaj, Malovan, Rilić i Vukovsko; mešanih sela ima najviše: Stražbenica, Kupres, Odžak, Olovo, Otinovci, Bili Potok, Goravci, Botun, Mlakva, Kuti, Kukavice, Vrila(ne ona iz srednjeg vijeka, ovo je drugo selo), Begovo Selo i Brda".

Ali opis se tiče samo užeg Kupresa, bez Ravnog i Vukovskog. Također površan je i nije u potpunosti točan. Tako na pr. Rastičevo nije čisto hrvatsko selo, nego je ponešto pomiješano sa Srbima; slično je tako u Blagaju, Malovanu i Riliću gdje ima i Hrvata-katolika. Kako Hrvati u poratno vrijeme mnogo sele, omjer se sve više mijenja u prilog Srba.

U gradu Kupresu je 1883. bilo 111 kuća, 826 žitelja; 212 muslimana i 614 katolika prema Vjekoslavu Klaiću-"Opis zemalja u kojima žive Hrvati III, Zagreb 1883.izdanje Društvo sv. Jeronima. Ipak taj broj ne predstavlja samo grad Kupres, nego i naselja Olovo, Koprivnicu i Osmanlije.

Hrvati su činili većinu u gradu na popisu 1971. godine: Hrvati 433(45,91%), Srbi367(38,91%), ali već na sljedećem 1981. godine gube većinu 609(35,97%), Srbi 727(42.94%), a iz priloženog se vidi da se broj Srba povećao za duplo iz čega se može zaključiti da se većina nije stvorila prirodnim priraštajem nego doseljavanjem Srba, kao iz drugih krajeva općine tako iz cijele Jugoslavije. A zašto se to radilo, jasno nam je ukoliko se vratimo na 2. svjetski rat.

Rat smo dočekali sa ovim gradskim sastavom: Srbi 1 298(47,80%), Hrvati 963(35,46%).

Puno hvala, zaista opsiran opis.

Dio grada u kojem su živjeli je na ulazu u gradu s lijeve strane, kao i Dedinje, naselje desno od stadiona, podno planine Plazenice tj. desno na ulazu u grad od strane tunela. Crkvu su počeli gradini u samom centru grada, izlili su samo temelje koji i danas tu stoje.

Hrvata je oko 3500, a veliki broj ih je u Njemačkoj(najviše iz Rastičeva i Zlosela). Izbjeglica ima iz Travnika koji su se za stalno naselili u gradu. S obzirom na turistički razvoj koji uzima sve više maha, trebao bi se očekivati i rast broja stanovnika u bližoj budućnosti. U Malovanu više ne žive Hravti, tek ponešto srpskih baka i djedova.

Odnosi sa domaćim Srbima? Pa jedino sa starim ljudima koji su u srpskim selima diljem općine, ali sveukupno nema više od 150 ljudi. Prema tome nikakvi incidenti sinu zabilježeni. Proveli smo im elektrifikaciju i asfaltirali ceste.

A što se tiče zla, najbolje bi bilo da naši stariji bojovnici opišu kakvo su stanje zatekli poslije pobjede na Kupresu.

Nema na čemu Uskopljak moj, bit će toga još i više, čim uhvatim vremena.

Kako su pronađene ruševine crkve presvetog Trojstva na Kupresu- jedne od šest crkava koje podigoše kralj Tomaš i kraljica Katarina.

Godine 1887. slučajno su otkriveni temelji stare crkve. Tadašnji otinovački župnik o.Vladimir Dolić o tom senzacionalnom nalazu pisao je i pričao. U nastavku donosim nekoliko neobjelodanjenih njegovih iskaza o tom događaju(zabilježio ih fra Jako Pašalić; bilješke u arhovu samostana na Gorici).

Jednog listopadskog dana spomenute godine župnik je bio za objedom s gostom fra Mijom Kutlešom, vikarom livanjskog samostana, kad banuše dvojica susjednih seljaka baraća Matko i Marko Franić i ispričaše, kao su "obadili" svoj vrt Lanišće, nedaleko župnog stana. Tek su povukli nekoliko početnih brazda, kad im se jedan vo u plugu svali i domalo lipsa. Uklonili su uginulog vola i zapregli drugog. Nastavili su s oranjem, ali se ubrzo svali i preostali sujaramnik uginulog vola. Seljaci se ne usudiše nastaviti oranje nego dođoše da se sa svećenicima posavjetuju. Fra Mijo prvi reče da se ništa ne događa bez Božjeg znanja i pripuštenja, pa neka mjesto gdje su orali malo dublje prekopaju. Možda je tu kakav grob ili što slična. Ako što nađu, neka jave.

Par sati iza toga seljaci se vratiše, noseći sa sobom nekoliko krhotina, očito ostataka crkvenih stvari i jednu ulupljenu srebrnu pliticu(patenu-koju je o. Dolić prepravio i s njom se služio do smrti 4.7.1942. godine. Ostala je u jajačkom samostanu. Veća je od običnih). Iz toga se odmah dalo zaključiti, da je tu bila crkva. Sad se i župnik sa slugom i nekoliko mještana prihvatio posla. Počelo se marljivo s kopanjem i brzo naišlo na zidove. Šteta samo da otkopavanje nije vodilo stručno lice, što bi sigurno dalo povoljne rezultate.

Uspjeh je svog istraživanja o. Vladimir i tiskom objelodanio.(Glasnik Jugoslavenskih Franjevaca, Sarajevo 1888., 10-12). Odatle se razabire, da je dan otkrića bio 13. listopad 1887. godine. Naišlo se najprije na zidove, pa tesani kamen i ugljen. Otkrile se apsida i lađe. Desna je duga 24 i pol metra, dok se zapadni dio, mnogo duži, svršavao s nekoliko presvođenih grobnica. U apsidi je nađena ploča s natpisom MEMORIA T:B:, i stepenište za svetište. Bilo je tu i nagorjelih ljudskih kostiju, stakla i nešto srebra od crkvenog posuđa, komadi željeza i sl. Kameni pragovi i dovratnici nisu iz kamenoloma okolice.(Dovratnici i kamnei okviri prozora i sad se dovoze iz majdana u Žabljaku kod Livna, ukoliko se ne prave od betona). Dolić dodaje: "fina izrada kamena i arhitektonika hrama i previše dokazuju da je bogata i adrežljiva ruka ovo sazidala". Međutim, dopis Vrhbosni spominje tri usporedna oltara u crkvi, raznobojno prozorsko staklo, stupove od vrata i prozora te "grb bosanskih kraljeva":"na kamenu je križ, ispod njega dva koplja, a nad njima kruna". Dodaje, da je istaknuti položaj brežuljka vrijedan ove građe.

Zanimljivo....hvala :)

Nema na čemu max.
Živ mi bio.

Kako je to bilo na ovogodišnjoj "Parababa-i", paragliderskom kupu na Kupresu:

Paraglideri koji su bili na Kupresu, prozvaše ga "The Land of Trols".

slike su odlične

Hvala ti kajmane.

Slike iznad i ove koje donosim su slike Hrvatskog paraglidin kluba "Stožer" Kupres i Snowboard kluba "Jaram". Evo njihove baze, na vrhu Stožera.

Krški dio Kupresa ili hercegovački Kupres , ono gore je bio bosanski.