Katolički školski centar 'Bl. Ivan Mertz' u Banja Luci - Istinski primjer suživota, tolerancije i multikulturalnosti
Premda se nastava u ovoj školi odvija po nastavnom planu i programu katoličkih školskih centara u BiH, i na hrvatskom jeziku, svaki učenik ima pravo govoriti svojim jezikom (jednim od tri službena jezika u BiH) i pisati jednim od naša dva pisma – latinicom ili ćirilicom. Da su nakon dvadeset godina od početka krvavog sukoba u Bosni i Hercegovini suživot i tolerancija, prije svega među mladima, itekako mogući, jedan od svjetlijih primjera je i Katolički školski centar 'Bl. Ivan Merz' u Banjoj Luci, obrazovna institucija u sklopu koje već sedam godina uspješno djeluje Opća gimnazija. Banjolučki KŠC jedan je od sedam katoličkih školskih centara u našoj zemlji, a ujedno je i jedini na području Republike Srpske. Školska zgrada, koja je već obilježila svoj 100. rođendan, smještena u strogom središtu Banje Luke, udaljena svega nekoliko minuta od Banskog dvora, Palate Republike, pravoslavnog Sabornog hrama, rimokatoličke, kao i njoj susjedne grkokatoličke župne crkve, u svojim njedrima za bolju budućnost i Banje Luke i države Bosne i Hercegovine odgaja mladost različitih nacionalnosti i vjeroispovijesti, doprinoseći tako izgradnji multikulturalnosti i razvijanju boljeg suživota.
Škola tolerancije Prema riječima ravnatelja KŠC mons. Ivice Božinovića prošle godine je školu pohađalo 210 učenika, četiri su bila na razmjeni, dok je za novu školsku godinu upisano novih 80 učenika, a do sada je redovito upisivano 50 učenika. Premda se nastava u ovoj školi odvija po nastavnom planu i programu katoličkih školskih centara u BiH, i na hrvatskom jeziku, svaki učenik ima pravo govoriti svojim jezikom (jednim od tri službena jezika u BiH) i pisati jednim od naša dva pisma – latinicom ili ćirilicom. Nije nebitno naglasiti da u proteklih sedam godina u ovoj školi koja, po njezinom osnivanju, i nije baš bila po volji ni ondašnjem političkom vodstvu RS-a, premda je imala svu naklonost banjolučkih gradskih vlasti, kao ni hrvatskim političkim strukturama u Federaciji BiH, dosad nikad nije zabilježen bilo kakav incident na nacionalnoj, vjerskoj, političkoj ili bilo kakvoj drugoj osnovi.
''Mislim da smo uspjeli pokazati da ljudi različitih nacionalnosti mogu i te kako dobro funkcionirati zajedno'', ističe Božinović. Zgrada banjolučkog KŠC-a, ili u Banjoj Luci popularnije rečeno katoličke gimnazije, spoj starog i novog, svojim izgledom nijednog čovjeka koji u nju samo jednom zakorači - neće ostaviti ravnodušnim. Školske učionice i cjelokupan administrativni dio nalaze se u starijem dijelu zgrade, potpuno restaurirane, s očuvanim svim arhitektonskim elementima historicizma, dok su ulazni hol, školska sportska ili bolje reći višenamjenska dvorana, kao i popratne prostorije u posve novom dijelu, koji se idealno stopio sa stoljetnom zgradom. Sam ulazni hol, reći će mnogi, ravan je i najmodernije opremljenim školama iz hollywoodskih filmova. Međutim, unutarnji i vanjski izgled nije i najvažnija kvaliteta ove obrazovne institucije.
Finaciranje uz pomoć dobrih ljudiOno što ovu školu prije svega krasi, a što je i primarno kada o njoj govorimo, jest kvalitetno obrazovanje. Prepoznali su to Banjolučani, ali građani šire banjolučke regije. Naime, ovu školu pohađaju i djeca najistaknutijih Banjolučana, rekli bismo banjolučke elite, liječnika, republičkih sudaca, biznismena, ali i odbornika i zastupnika, kao i drugih političara Republike Srpske, od kojih je, recimo i to, premda je riječ o katoličkoj školi, možda i najmanje katolika. Što će reći da, kada je kvalitetno obrazovanje u pitanju, nikakav predznak koji je nekad možda i bio “bitan”, danas ne predstavlja bilo kakvu prepreku.
Naravno, banjolučki KŠC ne pohađaju samo djeca bogatijih, uostalom nije nepoznato da roditelji ne plaćaju školarinu, nego i djeca svih ostalih roditelja, zaposlenih i nezaposlenih. Svakako da se ni u tome ne pravi bilo kakva razlika. Što se tiče financiranja škola se prvih pet godina financira iz sredstava Banjolučke biskupije i dobrotom plemenitih ljudi, dok se posljednje dvije godine u financiranje uključila i Vlada RS sa grantovima. ''Uz pomoć garantova, podmirujemo troškove, barem kada su djelatnici u pitanju, a sve drugo, pri tome mislim na materijalne troškove, podmirujemo mi'', pojašnjava Božinović.
Krajem ove školske godine osnovan je i Klub prijatelja KŠC u koji mogu ući i fizičke i pravne osobe, a cilj mu je da potpomogne rad škole. Kako pojašnjava Božinović Kluba prijatelja osim materijalne potpore, pokušava okupiti i bivše učenike škole. Inače ove godine je iz KŠC izašla četvrta generacija maturanata. Kada danas bilo kojeg Banjolučanina upitate što je to Katolički školski centar, reći će vam sve najbolje. Škola je to koju krase brojne vrline, a kako reče jedan od sada već bivših učenika, ponos je biti dio tima banjolučkog KŠC-a.
Tradicija katoličkog školstva u Banja LuciKatoličko školstvo ima veoma duboke korijene u Banja Luci. Ako se vratimo u prošlost treba se sjetiti banjolučanina Fra Ivana Frane Jukića koji je započeo sa školama, koje su poseban razvoj doživjele dolaskom trapista, koji su imali razvijeno školstvo od osnovnog pa sve do fakultetskog. ''Davne1869. godine u Delibašino Selo pored Banje Luke stigao je trapistički monah Franz Pfanner, osnivača samostana otaca trapista „Marija Zvijezda“, i ovdje stvorio vjersko i kulturno središte. Upravo na poziv trapista došle su sestre Milosrdnice, a kasnije i sestre Klanjateljice koje otvaraju škole na više lokacija u banjolučkom kraju, a nastava se drži na hrvatskom, njemačkom i talijanskom jeziku'', pojašnjava Božinović.
U školi sestre imaju i dječake i djevojčice, a tijekom vremena otvara se i škola za poučavanje glasovira, i stručna škola ručnog rada, te konvikt i zabavište. Ubrzo prostorije bivaju premalene za prijem svih koji su željeli u školu, pa se sestre Milosrdnice odlučuju na gradnju nove školske zgrade i to upravo one u kojoj je danas smješten KŠC. Gradnja je započeta u rujnu 1910. a blagoslov nove školske zgrade je bio u studenom 1911.godine. Dolaskom socijalističkih vlasti, časnim sestrama se zabranjuje daljnji prosvjetni rad i 1947. godine oduzima im se zgrada, a djelomično je bio nacionaliziran i samostan koji se nadovezuje na samu zgradu škole.
Zgrada je u potpunosti vraćena 2004. godine i u dogovoru sa sestrama milosrdnicama preuzela ju je Banjolučka biskupija. Nakon temeljite obnove, u svibnju 2005. godine, osnovan je Katolički školski centar - Škola za Europu, koji je u rujnu te godine primljen u Europsku mrežu škola koja svoje sjedište ima u St. Marienthalu u Njemačkoj. U toj se mreži nalaze škole iz još deset europskih zemalja, a cilj im je izgradnja Europe i podizanje temelja za zajednički suživot.
Kada se sve skupa gleda, možemo zaključiti da je katoličko redovništvo dalo snažan pečat razvoju školstva u Banja Luci i okolici.
Ženski internat izgrađen, muški se gradiUz zgradu KŠC-a, u samostanu sestara milosrdnica, nalazi se i suvremeno opremljen djevojački internat, u kojem je smješten i dio učenica Opće gimnazije KŠC-a, ali i studentice na banjolučkim fakultetima. Muškog internata za sada još nemaju. Naime, Caritas ga gradi na Petrićevcu, u blizini tamošnjeg Franjevačkog samostana, uz starački dom i ambulantu.
"Zbog dinamike pristizanja sredstava muški internat vjerojatno neće ni moći biti završen do početka ove školske godine. Nadamo se da će to biti slučaj u tijeku školske godine", kaže dr. Miljenko Aničić, direktor Caritasa i dodaje da se najvećim dijelom radi o nutarnjem uređenju i opremanju internata.
Škola s imenom uzora kršćanskog životaKŠC je jedna od gimnazija u Bosni i Hercegovini koje se nalaze u Sustavu Katoličkih školskih centara – Škola za Europu. Sestre Milosrdnice grade našu školsku zgradu 1910. i 1911. i vode u njoj školu do 1945. Dolaskom komunista na vlast sestrama je zabranjen daljnji odgojno-obrazovni rad i školska zgrada prelazi u ruke države. U zgradi su se tijekom desetljeća izmijenile razne škole, a posljednja je u noj radila Građevinska škola.
Odlukom tadašnjih vlasti škola je 2004. stavljena na raspolaganje sestrama Milosrdnicama, koje su je ustupile Banjolučkoj biskupiji.
Zahvaljujući dobročiniteljima, školska zgrada je tijekom 2005.temeljito obnovljena i modernizirana.
Banjolučka biskupija osnovala 10. svibnja 2005. Katolički školski centar i u njemu Opću gimnaziju. Prvo zvono u novootvorenoj školi pozvonilo je 12. rujna 2005. godine. U učionicu je ušlo 13 učenika. Školu je 16. rujna iste godine blagoslovio biskup Franjo Komarica, uz nazočnost brojnih i inozemnih gostiju. Škola je dobila naziv po istaknutom laiku u svjedočenju Evanđelja, kako reče Papa Ivan Pavao II, Ivanu Merzu. Rođen je u Banjoj Luci 16. prosinca 1896.
Služio se s deset jezika i osposobio za četiri zvanja: profesor, književnik i časnik, a posjedovao je znanje i kvalitete koje se traže za svećenika. Za vrijeme svog kratkog života, tisućama mladih postao je uzor i ideal kršćanskog života. Umro je mlad, od bolesti, u Zagrebu, 10. svibnja 1928., a upravo na taj dan banjolučki KŠC obilježava i svoj Dan škole.
Trenutno u školi djeluje 16 različitih sekcija: recitatorsko-literarna, dramska, kreativna, pjevački zbor i orkestar, plesna, biološka, matematička, radio, multimedijalna (film i fotografija), novinarska, košarkaška i odbojkaška, matematička, informatička, mladi inovatori i mladi volonteri, a to daje mogućnost svakom učeniku da otkrije, pokaže i razvije svoje talente u nekoj od njih.
Postoji i dodatna nastava iz njemačkog jezika, na kojoj se učenici pripremaju za polaganje ispita u 4. razredu srednje škole, vođena od strane prof. njemačkog jezika Adriane Švrake.
DSD – njemačka jezična diploma, koju učenici dobivaju nakon uspješno položenog ispita. Dodjeljuje se od strane Konferencije Ministarstva prosvjete Saveznih Pokrajina Njemačke. Radi se o ispitu koji je rasprostranjen širom svijeta, te predstavlja dokaz o zadovoljavajućim jezičnim sposobnostima pri upisu nekog fakulteta na njemačkom govornom području.
