Da.

Slažem se.
Inače po mom mišljenju trenutno se događa i poveći prodor određenih ikavskih izraza u tradicionalno jekavski govor Zagreba - prije 10ak godina bi mi bilo čudno čuti na ulicama prijestolnice izraz "Di si?" danas mi je čudno čuti "Gdje si?" .

oduvijek je u Zagrebu "di si", i u govoru se koristi di umjesto gdje. tradicionalno je Zagreb kajkavski, dominantno do drugog svjetskog rata, a od rata na ovamo se ijekavizira, iako će kajkavštine uvijek biti, dovoljno je da samo zalutaš u bivša sela koja je Zagreb progutao gdje još ima autohtonih.

Nemam pojma gdje sam ja isao onda prije 10ak godina Zagrebom no svi koje sam tada sretao su govorili standardnim hrvatskim bez priliva kajkavstine i ikavice.

U Zagrebu se uvijek govorilo di si.
Samo, nije to bilo za sve. U službenoj komunikaciji je i dan-danas zastupljeniji standard (manje-više).
Što se tiče pitanja, smatram da je točan odgovor ne, ali da bi standard trebalo preoblikovati, odnosno približiti govornom jeziku.
Ije i je bi se trebalo spojiti u je (u većini slučajeva)
a moguće su i objedinjavanje đ i dž (najrjeđe korišteni grafemi u standardu), možda čak i njihovih zvučinih parnjaka ć i č (ionako su većinom izjednačeni u izgovoru na neki međuglas).
Ne trebaju nam 2 standarda, ali neke stvari (poput ikavizama, kajkavizama i čakavizama) bi se mogle više tolerirati u javnoj upotrebi.
Pa za kojih 20ak god opet vršiti prilagodbu standarda govornom jeziku. Korištenje futura drugog umjesto futura prvog, pa čakavski kondicionali i slično.
Ima hrvatski prilično veliku jezičnu baštinu, koja je dosta šira od samog štokavskog narječja.

ovisi s kim si u kontaktu, recimo moja šogorica priča po purgerski da je moj brat hrpu toga nije razumio kad su počeli živjet zajedno. doslovno imaju svoj rječnik za recimo svo pokućstvo, a čuo sam ranije za možda 10% toga. da ne pričam da nijedan glagol ne završava kao po standardu, tipa došao, pošao, radio, nego došel, pošel, radil i slično. ono što je pak u cijelom Zagrebu rašireno neovisno o podrijetlu stanovnika, a što je čista primjesa kajkavštine, odnosi se na naglašavanja prvog sloga u riječi, pa to ostatku Hrvatske, pogotovo štokavcima zvuči neprirodno i toga se jako teško rješavaju i spikeri na nacionalnim televizijama. ima svašta, pravi mišung.

Ja doma govorim tak kak je dudu opisal, no u javnosti nikad, jer ako vani koristiš te kajkavizme ispadaš seljak, pripadnik niže klase, lumpenproleter jelte
To je poglavito posljedica doseljavanja crvenih Dalmatinaca i Srba poslije Drugog svjetskog rata koji su vinuli standard u domenu prestižnog govora. Recimo u Slavoniji nikada nije došlo do takvog procesa i svi doseljenici su se itekako asimilirali, govor im je jedna onome Šokaca, s ponosom pjevaju slavonske pjesme i nose narodne nošnje i uopće ne razmišljaju o svom zavičaju...

Nema teorije, to je besmislica.

Da. Književni bi trebao obuhvatiti što je više moguće u granicama svima razumljivosti. Pa tako mislim da bi književnima trebali postati i apostrofi umjesto "a" i "o" u 1. licu perfekta - rek'o, reka' sam ti.

Mnogi se danas muče sa ije i je, a u ikavskom standardu nema problema.

N. pr. nema kraćenja ije u je kod komparativa i superlativa:

lijep>ljepši>najljepši
lip>lipši>najlipši

Možda bi najbolje rješenje bio staroslavenski jat Ě, pa neka svako izgovara kako želi. To je želio i Ljudevit Gaj, no prijedlog su odbili pa je podrugljivo nazvano rogato e.

Slažem se dakako, ali samo ako uz njih bude ravnopravan i ekavski.

Tako nekako. U pravilu govor za privatnu upotrebu, iako se širi i u javnoj primjeni.
Naglašavanje, da.
Novi hrv. standard bi trebao ukinuti barem 4. naglasak

Ne do kraja. Kajkavski izražaj u zg-u obilježava dozu familijarnosti. Sve ovisi s kim razgovaraš. Ako pričaš s lokalnom prodavačicom na kiosku ili dućanu, to je ok. Ako ideš na općinu ili u neku državnu službu, baš i nije (ako ne poznaš ljude).
Što se Slavonije tiče, tu čak i nemaš pravo.
Pridošlice su se možda asimilirale, ali slavonski dijalekt (staroštokavski ikavski i ekavski u podravini) izumire, te je većim djelom govor didova i baba (starijih generacija).
U budućnosti će slavonski vjerojatno biti sličan osječkom, dakle novoštokavska ijekavica nove akcentuacije s kojim zaostalim/fosiliziranim ikavizmom. Koliko sam čuo slična pojava je bila i u Hercegovini i Srednjoj s ikavicom...
Jezik se mijenja, pa i stari agramerski je bio drugačiji od ovog današnjeg, sadržavao je više germanizama i imao malo širi rječnik.
Današnji zagrebački je kajkavsko-štokavski hibrid. Prije čak i štokavsko-kajkavski...

Ali to ti je govor koji ne donosi prestiž, pa se izbjegava (u službenoj komunikaciji).

Ima razlike u izgovoru. Neka su i duga, neka su kratka.
Kod (i)je te razlike nema, a i govorni izgovor je skoro uvijek [je], a ne i-je.
Zato bi se tako i trebalo pisati;
ljep>ljepši>najljepši.
Izbaciti višak, odnosno i.
Staroslavenski jat Ě je po meni višak.
Problem u ovom svemu je gradacija. Ne želimo da se hrvatski standard raspadne na dva ili više odvojenih standarda. Jedna varijanta treba biti preporučena, a u ostalim komunikacijama ostale dozvoljene. Jer ćemo inače imati jekavski preko kupe, a ikavski ispod (karikiram).

Da i ne.
Štokavski ekavski je u hrv. jako slabo zastupljen (Ilok i par sela na krajnjem istoku hrv).
Postoji čakavski ekavski (sjevernočakavski) i kajkavski ekavski, a oni su malo drugačiji
Sve u svemu, vrlo kompleksno ak' se uđe u to sve.
Otvoreno i zatvoreno e i o (slično talijanskom), schwa, a ima još nekih rubnih samoglasnica (ue i slično).

Opet hrvatske muke po jeziku?! , pa dokle više pobogu?!

Postoji mugućnost za revitalizaciju ikavice u smislu neke vrste službene upotrebe , ali to je moguće samo ako dobijete treći entitet i naravno ako odjednom dođe božje proviđenje pa ove vlaške Rvate iz kamenjara lupi opasan lokal-patriotizam u jezičkom smislu , naravno u hrvatskom duhu.

Tu mogu odigrati ulogu lokalni zap.hercegovački mediji koji sa svojim vlasnicima će naravno profurati taj novi pokret lokal-patriotizma u jezičkom smislu , ali na službenu uptrebu će se ipka načekati , međutim neki pomak ipak mogu učiniti.

Hrobatos je veliki jezički unifikator ali ako dođe do TREĆEG ja verujem da će se prihvatiti posla i standardizovati novonastali hrvatski standard države HercegBosne ili kako god je zvali.

Na kojim područjima se pričala šćakavska ikavica do prije prodora standarda? Znam da je baba tako pričala, mater i ćaća već su debelo u standardu, al' njima su barem ostale neke riči, ja ne znam ništa.

Imal' kakva karta?

Šćakavizam je bio od Dunava, Drine i Neretve to granice s kajkavštinom i čajkavštinom te u primorju do Boke (uključujući i nju).
Jat se kasnije rapao, ali općenito ikavski izričaj je bio dominantan u Slavoniji i Srijemu te u bosni. Danas je to opstalo samo u Slavoniji (u slavonskoj podravini je ekavski), a u istočno od rijeke Bosne je postao jekavski.
Karte su ti tu;
http://hr.wikipedia.org/wiki/Datoteka:P ... _i_BIH.svg
u dijelovima hercegovine je bio štakavski, a zona u primorju, zapadno od Vrbasa i negdje do Požege i Osijeka prijelazna.
http://hr.wikipedia.org/wiki/Datoteka:N ... _i_BIH.svg
Podravski slavonski je ekavski, a ostali je ikavski, dok je istočnobosanski jekavski. Virovitica i Kostajnica imaju jekavski izgovor, al su svejedno označena kao slavonski dijalekt.

@hrvatinic
Kriva ti je karta;
zaboravio si Jajce i Ravno


A i mogao si DGG, Šipovo, Žepče, Usoru i Kladušu dodat;

Tu sam kartu našao ovdje na portalu...

To ti je Banovina + RH. UZmi jednu od ovih karata što sam ti dao, zar nisu bolje ?