Imao sam priliku razgovarati sa jednim časnikom Slovenske vojske i ispalo je da smo ih previše idolizirali, stanje je daleko od bajnog. Ogroman problem im je feminizacija kadra, budući da trećinu borbenog kadra čine žene. Kada tu dodamo muškarce koji su unutra samo zbog sigurnog posla i dobre plaće ispada da se oko pola vojnika te male vojske boji pucnjave...

Danas na zagrebačkim ulicama, specijalci lovili pljačkaše, lijepo je vidjeti domaću pušku HS VHS u uporabi!

Danas na zagrebačkim ulicama, specijalci lovili pljačkaše, lijepo je vidjeti domaću pušku HS VHS u uporabi!

Ova prva je HK G36C, samo je druga VHS.

Strategijski pregled obrane: Obrambeni sektor trećerazredna briga države

Usvajanjem predloženog sadržaja Strateškog pregleda obrane (SPO), jednog od temeljnih obrambenih dokumenata, hrvatska Vlada je na prošlotjednoj sjednici samo potvrdila ono što se već duže vremena neslužbeno govori: obrambeni sektor postao je trećerazredna briga države danas i u budućnosti, a ulaganja u njega isključivo će biti u funkciji minimuma očuvanja ljudskih i tehničkih resursa te minimuma vojnih sposobnosti kroz provođenje obuke.

Kada bi nas netko tražio da vrlo šturo opišemo sadašnjost i budućnost OSRH prema usvojenom Strategijskom pregledu obrane, tada bi mu bez zadrške rekli kako su OSRH nakon Domovinskog rata doživjele transformaciju u manje pješačke ekspedicijske snage NATO saveza i postale nositelj borbe protiv požara i poplava na domaćem tlu kao i hitnog medicinskog prijevoza. Vjerojatno bi čovjeku nakon toga iznad glave ostao veliki upitnik sa mnoštvom podpitanja, ako poznaje noviju hrvatsku povijest, odnosno kako je nastala i oslobođena hrvatska država.

No, ako smo već tako kritični spram sadržaja u kojem se naziru buduće smjernice izrade Dugoročnog plana razvoja OSRH, budimo "sitničavi" i prema izradi dokumenta, pa ističemo: sam odnos dužnosnika i službenika zaduženih za obrambenu politiku MORH-a spram izrade Strategijskog pregleda obrane je bio neozbiljan i neprofesionalan, jer ne postoji niti jedan izgovor ili "spin" koji bi pobio činjenicu da su pune četiri godine trebale od ulaska Republike Hrvatske u punopravno članstvo NATO saveza da bi dokument konačno bio usvojen od strane hrvatske vlade.

Tako se uspjelo, za divno čudo, dobiti prvi strateški obrambeni dokument kojem je RH promijenila status iz "non-NATO member" u "NATO member". Još 2010. pokojni ministar obrane Branko Vukelić najavio je donošenje novog SPO do kraja te godine, ali pokazalo se da su ga najbliži suradnici dezinformirali. Dva su jedina moguća razloga nedonošenja SPO-a do neki dan; ili se radi o sveopćem neznanju službenika vezanom uz metodologiju njegove izrade ili je svatko od zainteresiranih strana, a to su MORH i OSRH vukao konopce na svoju stranu, pa je došlo u konačnici do popuštanja prigodom čega su svi napola zadovoljni. Inače, za izradu spomenutog dokumenta zadužen je MORH.

Vratimo se ipak sa nešto više pažnje na sadržaj samog dokumenta. Kada bi današnji SPO uspoređivao sa njegovim prethodnikom, prosječni promatrač vojnih zbivanja morao bi se zapitati kakva je to elementarna nepogoda zadesila državu koja planira toliko malo sredstava ulagati u vlastite obrambene sposobnosti i tehničke kapacitete. Da apsurd bude veći, od ionako malih sredstava izdvojenih za obranu, veliki dio proračuna odlazi za nevojne aktivnosti poput protupožarnih i sličnih aktivnosti.

Ovdje ne želimo secirati nešto više od 50 stranica dokumenta, ne želimo se baviti znanstvenim radom na ovu temu, ali svakako želimo malo pisane riječi posvetiti dvama ključnim pojašnjenjima kojima se opravdava sve to što se u posljednjih deset godina događa u kvalitativnom, kvantitativnom i materijalno-tehničkom smislu sa OSRH. Pa tako piše : "Republika Hrvatska ne suočava se ni sada niti u sagledivom razdoblju s prijetnjom izravne oružane agresije na svoj teritorij. Naravno, usto da ne zaboravimo: "Obrambeni je proračun smanjen u odnosu na planiranu veličinu zacrtanu Dugoročnim planom razvoja Oružanih snaga Republike Hrvatske".

Dakle, autori SPO-a tvrde kako u doglednoj budućnosti nema prijetnji od agresije, pa tako daju za pravo svim onima u vladi koji iz godine u godinu smanjuju obrambeni proračun. Pojednostavljeno, nema nikakve brige, ionako smo u NATO savezu i kolektivno smo sigurni.

Međutim, mogli bi isto tako reći kako primjerice 2005. godine kada se radio prvi SPO, u doglednoj budućnosti nije bilo niti naznaka takve katastrofalne ekonomske situacije, pa se ona ipak dogodila. Tko je mogao predvidjeti da će NATO ostati u Afganistanu više od deset godina ili da će do jučer neprikosnoveni vladari Egipta i Libije biti pometeni sa vlasti na takav način. Da li Hrvatska ima nekakav plan B kad je u pitanju obrana i OS? Može li netko teoretski pretpostaviti raspad NATO saveza za deset ili 20 godina? Iz ove današnje perspektive teško, ali činjenica jest da iz godine u godinu raste popularnost nacionalističkih stranaka diljem Europe, sve su glasniji zahtjevi za jačanjem nacionalnog identiteta i sve je veća težnja za samostalnim donošenjem odluka za razliku od onih zajedničkih donesenih u Bruxellesu. Oni kojima je povjerena hrvatska država trebaju na stolu imati sve opcije. Nema sumnje kako se o tako "crnom" scenariju trenutno uopće ne razmišlja u RH, pa će nasuprot svemu tome OSRH do 2017. pasti na samo 15000 pripadnika. Da li to mogu biti respektabilne vojne snage procjenite sami.

Po hrvatskoj logici "mi smo u NATO savezu kolektivno zaštićeni", zašto se onda ne bi primjerice Poljska, Češka, Mađarska ili Norveška također povela sa modelom RH. Ipak, tome nije tako, Češka produžuje najam Gripena, Mađarska sprema veliku nabavu novih helikoptera, Poljska nabavlja 70 višenamjenskih helikoptera i modernizira obalnu obranu raketnim sustavima tvrtke Kongsberg. Zašto Francuska, Italija, Nizozemska i dalje nabavljaju korvete, fregate i i SAR helikoptere? Sve su to članice NATO saveza i ako bi se sve spomenute zemlje povodile hrvatskim primjerom....tko bi zapravo branio članice NATO saveza u slučaju potrebe?

Stvaranje slike o sjajnim hrvatskim vojnicima u Afganistanu, pohvalama koje stižu sa svih strana, Avatarima u mimohodu Parizom...sve to zvuči jako dobro, ali budimo realni, zar mislite da takve pohvale ne dolaze i za druge vojnike savezničkih zemalja. Kakve su to sjajne vrline i vještine hrvatskih vojnika mentora u Afganistanu ili pripadnika Vojne policije da drugi nacionalni kontingenti nemaju? Pa to im je posao, oni su profesionalci i ako ne mogu savladati takvu vrst obuke i premijeti na druge, onda nema smisla za ostanak u službi. Kako se tapšaju hrvatski vojnici po ramenu tako se tapšaju i ostali, bez izuzetka, barem tako stvari stoje u NATO savezu.

Ipak, pitajte hrvatskog vojnika da li bi slušao pohvale i uživao u tapšanjima ili umjesto toga s obitelji primjerice, ljetovao o trošku MORH-a, imao mogućnost dobiti povoljan kredit za stan, imao mogućnost bolničkog liječenja sebe i članova obitelji u specijaliziranim medicinskim ustanovama u sklopu obrambenog sustava, imao porezne olakšice na kupovinu određene vrste roba i usluga itd.

Tek toliko o brizi i motivaciji za najvažniji dio OSRH, a to su ljudi.

Kad je riječ o tehnici, novi SPO jasno je poručio kako OSRH ostaju bez transportnih aviona, a zamjensko rješenje su saveznička zrakoplovstva, odnosno "utrpavanje" pojedinim savezničkim nacionalnim kontingentima kad se već nema vlastiti prijevoz. Pritom, uopće se ne želi sudjelovati u incijativama u sklopu NATO saveza poput one o strateškom transportu zrakoplovima C-17 koje dijeli 12 članica NATO saveza i Partnerstva za mir, između ostalih i Slovenija koja je članica i skupine NATO zemalja za korištenje bespilotne letjelice Global Hawk.

Ne samo da RH ne sudjeluje u ovakvim inicijativama već itekako koristi svaku priliku da "gratis" dobije opremu od SAD-a, bilo da je riječ o vozilima HUMVEE, taktičkim radio uređajima, opremi za noćno izviđanje i slično. Gotovo 15 milijuna USD su SAD dodjelile OSRH zbog angažmana u Afganistanu. Sve to i nije loše, ali ovdje nije riječ da Hrvatska članstvom čeka milostinju partnera već da bude mala, ali ponosna pobjednička vojska i članica Saveza koja ima dugu i uspješnu vojnu tradiciju i povijest. Odnosno, da takvu tradiciju prati i hrvatska Vlada sa konkretnim ulaganjima.

Već se neko vrijeme govori kako se RH treba "vratiti na Jadran" i da će HRM dobiti punu pažnju u slijedećem razdoblju opremanja sredstvima i opremom. Umjesto toga, svjedoci smo kako će se u pet godina za izgradnju ophodnih brodova izdvojiti sredstva koja bi bila dostatna za financiranje četvrtine koštanja jedne opremljene fregate. Nadalje, odlučeno je da se u potpunosti ukine raketna sposobnost djelovanja hrvatskih vojnih plovila, jer se RBS povlači iz uporabe. Sudjelovanje u međunarodnim pomorskim operacijama ispunjava se ukrcavanjem jednog časnika svakih nekoliko mjeseci na neki saveznički brod. Sve u svemu, HRM će umjesto tradicionalnih vojnopomorskih zadaća sve više preuzimati poslove polcije na moru, ipak nešto dalje od obale.

SPO se ne bavi konkretnijom pričom oko Kopnene vojske, zanavljanju opreme i naoružanja. Zapravo, tamo je bilo kakvo zanavljanje blokirano projektom nabave i opremanja oklopnih borbenih vozila AMV 8X8, te ostvarenju ciljeva da se do 2018. ustroje i opreme dvije mehanizirane bojne za međunarodne operacije. Dok se to ne riješi, nezahvalno je uopće govoriti o tome kada i kako će se doći do nabave nebojnih vozila, modernih PO sustava i slično.

Priča oko sudbine borbenog zrakoplovstva traje već nekoliko godina, a sada smo doznali u SPO-u kako će MIG-ovi biti korišteni do 2019. kada bi se konačno našlo trajnije rješenje. Premda je ponuda ukrajinske tvrtke za dokup i remont Migova bila znatno ispod visine sredstava planiranih za te potrebe, ona nisu iskorištena za sveobuhvatniju modernizaciju oružanih sustava na zrakoplovu MiG-21 ili dokup još nekoliko zrakoplova kako bi se odgovorilo minimumu zahtjeva struke.


SPO vrlo sramežljivo nameće mogućnost zajedničkog projekta korištenja borbenih zrakoplova. Pritom se misli na srednjeuropsku inicijativu, ali se ne usuđuje o tome ništa javno reći. Hrvatska bi zajedno sa Češkom, Mađarskom i Slovačkom dijelila isti tip zrakoplova, zračne baze bi bile primjerene istom tipu zrakoplova, pa bi tako i logistika bila racionalnija i isplativija. Zemlje bi bile i teritorijalno povezane s Mađarskom kao poveznicom, što je politički vrlo značajno, jer bi u tom slučaju vrlo vjerojatno bila donesena odluka da skupina spomenutih zemalja bude zadužene za "air policing" zemalja jugoistoka Europe.

Hrvatski dužnosnici ne mogu stalno zabijati glavu u pijesak i godinama pričati kako se nema novaca, pa ćemo imati i takvo borbeno zrakoplovstvo ili ga uopće nećemo imati. Hrvatska vojska je ogoljena do kože i svaka vlada u posljednjih desetak godina smanjivala je vojni proračun gdje god je stigla. Hrvatska s takvim vojno-sigurnosnim načelima, bez strategije nacionalne sigurnosti, dugoročnog plana razvoja oružanih snaga, strategije obrane, doktrine obrane, ne ide naprijed još od ulaska u NATO savez.

Od trenutka kada je ušla u NATO savez, za Hrvatsku kao da je vrijeme stalo. U hrvatskom društvu ne postoji vojna misao i promišljanje o bitnim sigurnosno-političkim pitanjima. Sve bitne odluke za budućnost vojno obrambenog sustava donosi 5-6 ljudi uključivo sami državni vrh bez javne rasprave, suprotstavljenih mišljenja, mišljenja struke. Apsolutno je sve determinirano nedostatkom novca, pa je zaključak, čemu bilo kakva rasprava, što je posve pogrešno. Kad je u pitanju SPO, održana je jedna poluzatvorena javna rasprava u krugu odobranih i pojedinih samozvanih "stručnjaka".

Nadamo se kako će do kraja godine ipak biti donesen i Dugoročni plan razvoja OSRH čime bi se prešlo u dinamičniju fazu, ako ništa drugo, onda barem unutarnje reorganizacije i smanjivanja "šuplje" zapovjedne strukture u korist operativnih postrojbi.

Autor: Mario Duspara

Jel ovo kralj Petar (uncle Pete), jedva sam ga prepoznao jbt. I čija mu je ovo šapka? Koliko ja znam on je bio, pre majskog prevrata, u oficir franc. vojci i tamo su ga zvali Pierre Kara. I u franc. vojsci nije nikako mogao da nosi ovakvu šapku, koja btw neodoljivo podseća na one tatarske (tatari = draga naša braća B`lgarite) šapke.

Čudna slika Kralja ujedinitelja, ako je to uopšte on?

Znam da smaram iako je easy like a sunday morning, ali ako te ne mrzi da razjasniš i da razreršim svoje nedoumice.

A Jagnje i uredno parkiranje??

A Jagnjeća očigledno nije ušao ni u jednu kasarnu VS sa raketnim PVO sistemima. Parkirani su pod konac i cela slika je izgledala mnogo urednije, masovnije i moćnije nego oni poređani "šleperi" (znam da nisu šleperi, Roland je odličan sistem, nemoj odmah da mi skačeš po glavi) u slovenačkoj bazi. Meni je baza u Zucama (selo pored Beograda) izgledala nekoliko puta impresivnije od onog slovenačkog šleperskog parkinga.

A i mislim da su im Rolandi van upotrebe i da će najverovatnije da ih prodaju.

Kakvi kurčevi Slovenci i vojska, koji je vama qratz!?

Mislim, Slovenc in vojskou....

Jagnje, o kakvim ti slovenskim operacijama u PSR govoriš, i to kao za razliku od Hrvata?? Prvo i osnovno, Slovenci nisu ni imali svoje postrojbe nego su bili integralni dio austrijske vojske, gdje su im časnici bili Nijemci, a njemacki je bio i zapovijedni jezik...
U DSR-u su odigrali oanetno, ali ne i nešto posebno vojnički uspješno...

Kažem na kraju rata, tj. kad je AU već bila u raspadu, a otvoreno je bilo pitanje granica buduće SHS/Jugoslavije. Slovenci su uspeli u tim situacijama da se organizuju i značajnije učestvuju, dok su Hrvati, osim jednog slučaja za koji znam, uglavnom bili pasivni.

Kakav obrt, sad si ti protiv Zlovenaca...

Šta te interesuje pogledaš u - Mile Bjelajac, Vojska Kraljevine SHS 1918-1921.

I ovo o "junačkom otporu protiv Talijana" i ovo drugo si ti napisao, ne ja.

Ja sam samo rekao da su u toj situaciji Slovenci bili dovoljno organizovani i voljni da se bore za uspostavljanje granica prema Austriji i Italiji, a da se Hrvati u prvom periodu i nisu previše angažovali, osim u jednom slučaju.

Te priče o pacifikacijama i sl ne stoje, jer su i Slovenci i Hrvati u ovom slučaju radili u zajednici sa jednom od pobedničkih država.

Mnogo ste bre osetljivi, ne sme čo'ek ništa da vam kaže.

Navedi koji je to jedan slučaj?

Pa Hrvati su vam donijeli Suboticu...

Koja vam je najsevernija županija?



Bunjevci nisu imali vojsku koliko ja znam. Pričali smo o vojsci, ne o etničkom sastavu teritorija. Svi znamo da je Juga pokupila negde tuđe etničke teritorije, ali i da je ostala zakinuta za određene prostore naseljene Srbima, Hrvatima i Slovencima.