Ima nešto. Stavit ću.

Polaganje vijenaca na "Kalvariji" i komušanski križni put - 10.08.2013.



Komušanci ne zaboravljaju svoje poginule, ne zaboravljaju svoje obljetnice. Tako je i ove godine, 10. kolovoza obilježen spomendan branitelja koji su svoje živote položili za komušansku grudu. Također, istog dana obilježena je i obljetnica posvete crkve. Sveto misno slavlje predvodio je mons. Ivan Hren, kanonik Zagrebačke nadbiskupije.

Nakon euharistije okupljeni vjernici uputili su se prema mjestu gdje se nalazila stara župna crkva, a danas mjesto koje nazivamo Kalvarija. Na ovom mjestu nalazi se spomen park svih poginulih u Domovinskom ratu, kao i onih koji su svoje živote izgubili u ostalim ratovima. Jednostavan, svečan i dostojanstveni bio je čin sjećanja i odavanja počasti poginulima, kroz molitvu i pjesmu "Ave Maria". Vijence podno zvonika, na kojem su upisana imena poginulih Komušanaca iz Domovinskog rata, položili su članovi Bojne Komušina.

Navečer, u 18 sati, na Kalvariji je započeo, već tradicionalni, komušanski križni put kojim se sjećamo žrtve naših poginulih branitelja. Na samom početku župnik don Anto Ćosić prisjetio se i pok. preč. dr. Ive Balukčića, koji je svake godine predvodio komušanski križni put od Kalvarije prema Kondžilu, te zamolio okupljene neka se i njega spomenu u svojim molitvama. Ovogodišnji križni put predvodio je komušanski svećenik Roland Jelić.

Komušina-Kondžilo: Stepenice do neba




„Ovo je zemlja zlata vrijedna i ne smijemo je se odreći“, naglasio je biskup Sudar. Čudotvorna slika Gospe Kondžilske je potom u procesiji vraćena do komušanske crkve.

I kao što reče biskup Sudar da mu je drago vidjeti svake godine sve više obnovljenih krovova, možda dočekamo da danas sutra pod tim krovovima bude prepuno života, ne samo na svetkovinu Velike Gospe. Tko zna, Bogu je sve moguće. Zlatna je to zemlja, duboko utisnuta u srca svih onih koji su ove godine pohodili Komušinu i Kondžilo.

Čudotvorna slika Gospe Kondžilske jedna je od rijetkih u BiH koja je preživjela tursko razdoblje i sve ratove te kao sidro čuva brod s vjernim pukom kojeg stoljećima „otpućuju“ iz Bosne, ali on se ne da i danas je tu. Duboko iskustvo vjere i duboko svjedočanstvo povijesti, to je slika Gospe Kondžilske za katolički hrvatski puk u BiH.

Na uočnicu Uznesenja BDM na nebo tradicionalno je svetu misu bdijenja predslavio kardinal Vinko Puljić. Na početku misnog slavlja riječi pozdrava svim nazočnim uputio je župnik i upravitelj svetišta vlč. Anto Ćosić „Svako je hodočašće u marijansko svetište Gospe Kondžilske jasan znak naše vjerničke želje za susret s vječnom Riječju, koja je po Mariji tijelom postala. Pristupimo danas Djevici Mariji kako bi se od nje naučili poslušnosti i otvorenosti Bogu“, kazao je župnik Ćosić.

Na početku svoje homilije kardinal Puljić podsjetio je okupljene vjernike na misli pape Franje izrečene prije nekoliko tjedana u velikom brazilskom marijanskom svetištu Aparecidi: „Dolazimo ti Majko Gospo Kondžilska, želimo poći u život zajedno. Ti i ja - ti kao Majka i ja kao tvoje dijete, kročimo zajedno, vjerujmo zajedno, želim rasti u toj vjeri, želim moliti s tobom zajedno, želim se boriti u životu zajedno, želim s tobom pobijediti zajedno, Gospe Kondžilska uvijek s tobom. Ti i ja tvoj sin, tvoje dijete. Kao što si svoga Sina vodila u hram danas te molim vodi i mene i svakog ovog hodočasnika, vodi Ocu čiju si riječ tako vjerno čula, čuvala i izvršavala. Da i ja izvršim u svom životu i svaki od nas ovdje prisutni da izvrši svoje poslanje. Zato molim te u ime svih ovih hodočasnika posveti mene, posveti svakog ovog čovjeka, posveti naše vrijeme, naš rad i sve ono što imamo, sve to stavljam u tvoje ruke - to prinesi Ocu“.

Kardinal Puljić je kazao kako se mi katolici Hrvati u BiH stalno žalimo kako nas ne vole, kako nam prave probleme te kako se nalazimo pod teškoćama da opstanemo te je istaknuo da je kao pastir žalostan i ranjen jer smo nesložni i u Crkvi i u politici. „Nije nam Važan Isus, nije nam važan narod - nego moj interes - i nismo vjerodostojni“. „Ovdje te Gospe molim da ova tvoja djeca postanu složni, da nas Isus ujedini. Zato u ovom svetištu želim moliti Gospu svim srcem - daj nas učini složnima pa će itekako s nama morati računati... Gospe sav ti ovaj narod predajem, predajem ti sve svoje svećenike, redovnike i redovnice, sva duhovna zvanja, predajem sebe u ovoj muci da istinski budem pastir u Božjem srcu, pomozi nam Marijo da budemo vrijedna tvoja djeca“, kazao je na kraju svoje propovijedi kardinal Puljić.
Na kraju misnog slavlja mladomisnici su udijelili mladomisnički blagoslov. Tijekom večeri održan je križni put u crkvi koji je predvodio je vlč. Josip Jelić te klanjanje. Brojni hodočasnici (posebno iz usorskog, žepačkog, novšeherskog i travničkog kraj) su tu noć prespavali na paltou komušanske crkve.

Stoljetni hod

Na samu svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo vjernici su prema višestoljetnoj tradiciji ponijeli čudotvornu sliku Gospe Kondžilske (u pisanim spisima spomenutu prvi put 1779.) od komušanske crkve na brdo Kondžilo. Ovaj put su Komušanci koji su nosili sliku imali i prigodno izrađenu opravu. Uz molitvu krunice nepregledna kolona vjernika iz komušanskog kraja, ali i iz svih krajeva BiH, Hrvatske te brojnih gostiju s raznih strana svijeta, stigla je nakon sat i petnaest minuta hoda na brdo Kondžilo. Uznoseći sliku Gospe Kondžilske na njeno brdo svaki se hodočasnik sjetio predaje koja kaže da su komušanski vjernici nakon što su sliku otkupili od „Turčina“ za veliku cijenu (dajući gotovo sve što su imali od svoje sirotinje) zastali da predahnu na Kondžilu. Sliku više nisu mogli podići dok se nisu zavjetovali da će je na Veliku Gospu redovito uznositi na Kondžilo. I tako to traje stoljećima. Kondžilo dobiva novi izgled i postaje jedna prekrasna molitveno-liturgijska cjelina. Tu je sagrađena nova kapelica u obliku sklopljenih ruku prema nebu (blagoslovljene u nedjelju prije proslave Velike Gospe), glavni oltar i liturgijski prostor (otvoren i prozračen) te najpotrebnija infrastruktura za doček velikog broja vjernika…
Središnje misno slavlje na zavjetnom brdu Kondžilu je predvodio pomoćni vrhbosanski biskup dr. Pero Sudar, u koncelebraciji generalnog vikara mons. Luke Tunjića, mons. Slađana Ćosića, provincijala dominikanaca p. Ante Gabrića i 20-ak svećenika. Brojni svećenici su ispovijedali hodočasnike tijekom trajanja mise.

„Okupili smo se da još jedanput u ovoj Godini vjere ispovjedimo svoju vjeru gledajući Marijinu vjeru, gledajući plod Marijine vjere“, kazao je na početku homilije biskup Sudar. „Bog je ostao vjeran svome obećanju da neće čovjeka ostaviti u vlasti smrti, u vlasti grijeha, u vlasti nestanka. Danas mi slavimo upravo u Mariji, i po Mariji taj velik znak Božje ljubavi, taj veliki znak Božje vjernosti – Mariju je tijelom i dušom uznio na nebo, uznio u svoju milinu. Time mi danas na jedan svojstven način slavimo jedan mali Uskrs. Onaj veliki je kad je Isus Uskrsnuo, a ovaj današnji je naša vjera da je On svoju majku uzeo u nebesa i ostao vjeran svome obećanju da će svi oni koji su Njegovi biti tamo gdje je On“.

Vječna sreća

Osvrćući se na misna čitanja biskup Sudar je govorio o nebeskoj slici proslave Gospe, slavne i zvijezdama okrunjene majke našeg Gospodina Isusa Krista. „Ali Gospa je imala i svoj zemaljski put“, podsjetio je biskup Sudar. Posebno je istaknuo da je hvalospjev Veliča Marija mogla zapjevati samo snagom svoje vjere. „Ne zaboravimo, kada gledamo Mariju na nebo uznesenu, na one stepenice kojim se ona u svojoj vjeri, svom povjerenju i svojoj ljubavi, jednu po jednu penjala, zorila i sazorila. Nije bilo lako prihvatiti Božji poziv: začeti dijete za koje se ne zna tko mu je otac; nije bilo lako biti majka djeteta čiji su život željeli uzeti čim se rodilo; nije bilo lako bilo bježati u progonstva; nije se bilo lako vratit u Nazaret bez ičega; nije bilo lako biti majka proroka kojeg progone; nije bilo lako biti majka pod križem sina koji umire… Nije bilo lako u srcu žene sačuvati vjeru i pouzdanje. Ali Marija je to izdržala i Marija je tu sazorila. I Marija je time postala i ostala majka vjere, majka koja rađa vjeru po Duhu Svetom u srcu vjernika, u srcu braće i sestara svoga sina Isusa Krista. To je ta Marijina druga slika i tu smo mi najviše Marijina djeca, sa svim svojim potrebama, nedaćama, križevima, kušnjama... Koliko takvih vjernika, muževa i žena, poznaje Božja povijest spasenja od Marije do danas.“

Biskup Sudar je pozva o sve okupljene da učvrste svoju vjeru te dodao: „Gospodin nas želi okitit vječnom srećom, vječnim životom. Zapjevaj pjesmu nad svojim životom. Imaš teškoća, sumnji, križeva? Tko ih nema? U svemu tome nisi sam, zatvoren u bezizlazni krug zla, smrti. Taj krug je razorio, uništio, Isus Krist… Zapjevajmo iz dubine duše onu najljepšu pjesmu, pjesmu zahvalnosti: Hvala ti Bože za život, hvala ti za obitelj, hvala ti za ovaj hrvatski narod, hvala ti za ovu domovinu BiH, hvala ti za Crkvu, hvala ti Bože što si Bog, hvala ti Bože što si nam dao Mariju za majku na nebo uznesenu kao primjer i dokaz da nismo osuđeni na smrt i da ćemo vječno živjeti“, kazao je biskup Sudar.
Na kraju misnog slavlja biskup Sudar je pozvao okupljeni puk, osobito one koji žive u inozemstvu, da dođu na popis stanovništva u listopadu kojeg je ocijenio kao jednim od najznačajnijih događaja nakon završetka proteklog rata. „Ovo je zemlja zlata vrijedna i ne smijemo je se odreći“, naglasio je biskup Sudar. Čudotvorna slika Gospe Kondžilske je potom u procesiji vraćena do komušanske crkve.

I kao što reče biskup Sudar da mu je drago vidjeti svake godine sve više obnovljenih krovova, možda dočekamo da danas sutra pod tim krovovima bude prepuno života, ne samo na svetkovinu Velike Gospe. Tko zna, Bogu je sve moguće. Zlatna je to zemlja, duboko utisnuta u srca svih onih koji su ove godine pohodili Komušinu i Kondžilo.

Brane Vrbić/RPŽ

Krčevina kup 2013.

Tradicionalni turnir između sela koja sačinjavaju MZ Studenci, Ereizi, Crna Rijeka, Čančari, Luščić, Mršići, Pousorje, Priština, Peranovići, Studenci održan je 7. put po red. I ove godine boje svojih sela zastupale su seniorske momčadi i ekipe djece do 14 godina. Rezultati u drugom planu, valja spomenuti da je nagrade uručio futsal reprezentativac Hrvatske, Josip Jurić koji je rodom iz Studenaca. Svojim prisustvom ponovno su sportski dio uveličali nekadašnji igrači najjačih hrvatskih klubova te hrvatske i bh reprezentacije, Vladimir Petrović i Dragan Blatnjak, rođeni Studenčani.

Danas je svečano otvorena dionica asfaltiranog puta u Mjesnoj zajednici Slatina, zaseoci Pranjići - Ćosići -Šimići, dužine 1,800 m. Cesta je asfaltirana donacijom Vlade RH u okviru pomoći Hrvatima u BiH. Svečanom otvaranju prisustvovala je i gđa. Krstičević iz Ureda za Hrvate izvan RH, načelnik općine Usora, načelnik općine Teslić, predstavnici lokalnih političkih stranaka i onih iz žepačkog i usorskog kraja.

Fotografije objavim kasnije.

Svečano otvaranje ceste u MZ Slatina (donacija Vlade RH)

Svečano puštanje u promet rekonstruirane ceste u MZ Slatina - Bučje, općina Teslić koji je financiran od strane Vlade Republike Hrvatske, putem Državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske obavljeno je u subotu 28. rujna 2013. godine.
Svečanosti su nazočili: Daria Krstičević - predstojnica Državnog ureda sa suradnicom Ivankom Kunštić, Dunja Jevak - Generalna konzulica RH u BiH, Banja Luka, Marija Papo - zastupnica Hrvatskog sabora iz reda dijaspore/BiH, Željko Perišić - predsjednik Skupštine opštine Teslić, Anto Bonić - pomoćnik načelnika općine Usora, Slavko Balukčić - predsjednik Mjesne zajednice Slatina, vlč. Anto Ćosić - župnik Župe Uznesenja Blažene Djevice Marije Komušina, predstavnici Udruge povratnika, raseljenih i izbjeglih Hrvata općine Teslić "Naša ognjišta" - Jure Pranjić i Goran Ćosić, Zdravko Barišić - predstavnik izvođača radova Doboj putevi, dd Doboj Jug, te monogobrojni mještani Slatine i Studenaca.
Riječ je projektu kojim je 2012. godine na javni poziv Državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske aplicirala MZ Slatina, općina Teslić za cestu u Slatini-Bučje sa zaseocima: Marići, Šimići, Ćosići, Gavrići, Pranjići, Paškići i Marešići.
Duljina rekonstruirane ceste je 1869 metara, a vrijednost radova je 1.050.000 Kn, koje su izveli Doboj putevi, dd Doboj Jug.









Sad izgleda ko malo švicarsko selo, uredno, lijepo...







Hrvatski dom kulture, Studenci. U fazi obnove

Na zahvalnice predstavnicima Vlade RH, ministarstva vanjskih poslova, ureda za Hrvate izvan RH, izvođačima radova, općini Teslić te iniciatorima projekta isprintan je i grb Komušine kojeg smo zajedno sa Bagulinom napravili na ovom forumu

Marija Rapo



Daria Krstičević

Izvrsno! Može li veća slika grba i zahvalnice?

Izborna skupština OO HDZ1990 Teslić: predsjednik Luka Babić


Dana 29. 12. 2013.godine u mjestu Slatina, Općina Teslić s početkom u 13,00 sati održana je izborna skupština OO HDZ 1990 Teslić, u čijem radu je učestvovalo 37 delegata od ukupno 40 pozvanih. U radu skupštine veliki doprinos su dali gosti: gosp. Pero Lujić, čaln OO HDZ 1990 Usora i općinski vijećnik HDZ 1990 u općini Usora, kao i gosp. Mijo Ćosić, dopredsjednik ŽO HDZ 1990 u ZE-DO kantonu.
Skupština je izbore održala u skladu sa Statutom stranke, te su na istoj izabrano 9 članova Općinskog odbora HDZ 1990 Teslić, a nakon skupštine općinski odbor je izabrao slijedeće osobe:
1. Luka Babić- predsjednik OO HDZ 1990 Teslić
2. Tomo Stojčević-dopredsjednik
3. Pero Paurević-tajnik
4. Juro Balukčić-blagajnik
5. Ivo Marić-član
6. Pero /Andro/ Paurević-član
7. Zoran Paurević-član
8. Zoran/Pero/ Paurević-član
9. Ivica Paurević-član

Na skupštini je izabran i Nadzorni odbor:

1. Vlado Paurević-Predsjednik
2. Miroslav Babić –Član
3. Ilija Marešić –Član.

Predsjednik OO HDZ 1990 Teslić Luka Babić

O povratku u općinu Teslić



Predsjednica RO HDZ BiH Sjeverozapadna Bosna i zastupnica u Hrvatskom saboru Marija Rapo razgovarala je sa predsjednikom Udruge Kraljica Katarina iz Teslića Marijanom Čuturom, župnikom župe Teslić don Ivanom Tomićem i dopredsjednikom Općinskog vijeća Teslić Mehmedom Dubravcem o povratku u općinu Teslić.

Rapo je sugovornike upoznala o projektima koji se provode na području Republike Srpske, a namijenjeni su povratnicima i raseljenim osobama.

Marijan Čutura je rekao da u Tesliću ima još 950 neobnovljenih kuća, a posebno je istaknuo projekat elektrifikacije u naselju Gornja Komušina u kojem ima 25 obnovljenih kuća. On je rekao da se u Udruzi nadaju da će sredstva za ovaj projekat osigurati Ministarstvo za izbjeglice i raseljena lica RS, te Povjerenstvo za izbjeglice BiH iz sredstava Fonda za povratak, čime bi 25 obitelji koje su se vratile u ovo mjesto dobile električnu energiju

Čekamo izvještaj Mrše, cijeli taj kraj je pun povratnika za Veliku Gospu:

Jedna lijepa iz Teslića



I projekt rekonstrukcije Banje Vrućice u Tesliću

Međunarodna arhitetkonska nagrada za novu kapelu u svetišu na Kondžilu u Komušini.

https://bigsee.eu/chapel-kondzilo-komusina/

I kod nas malo predizbornih aktivnosti. Slatina, Komušina

Teslić, crkva Svetog Josipa.

Najbolja obnova među Hrvatima u RS.
Šteta što jako malo ljudi stalno tu živi.

Prodaju li naši zemlju ?

Prodavalo se tu u naseljima bliže grada koja su mješovita, u Barićima, Bardacima, Gomjenici, Rudniku, Vrućici do Čančara. Dalje u Studencima, Slatini, Crnoj Rijeci i Komušini ne prodaje se, tek je prodata je jedna kuća u Studencima u zadnje dvije godine. Ne prodaje se. A izgrađeno je barem 10-ak kuća u zadnje 2 godine za koje ja znam. U našem selu tri, a jedna je pokrivena, nije dovršena još. Slatina i Studenci i Donja Komušina (od mosta u Slatini do crkve i Podkondilo) imaju odličnu obnovu, trebalo bi još one pasivnije dijelove Gornju Komušinu malo više izgradit, ali tamo su i prije sela bila raštrkana, infrastruktura je lošija.


Slatina i Ponjavići imaju preko 200 kuća



Zaseok Podkondžilo ima preko 30

Hvala na odgovoru.

Koliko po tebi Kamenica ima stanovnika ?
Hvala se povratkom 100 %,a u zadnje vrijeme pouzdano znam da ih dosta seli.

Također imao sam priliku da se spustim onim putem preko Hatkinih njiva prema Novom Šeheru i nekako sam stekao dojam da su Kopice i Čobe dosta prazne,a po popisu povratak skoro 100 %.

Veliki je odljev iz Kamenice. Nije da imam podatke ali gledao sam neki dan videoreportažu, bili neki političari u predizbornoj kampanji pa se spominjalo kako sad 20 godina od povratka masovno odlaze. Doduše kao i ostali iz cijelog Teslića. Imali su u Kamenici maksimalan povratak, ali s obzirom na aktualne podatke o rođenim, gdje su pali sa 18% na 10% puno govori o izseljavanju i starosnoj strukturi stanovništva. Za Kopice i Čobe ne znam, tamo samo prođem kad idem za Žepče, ali sve je to sličnim vjetrom gonjeno kao u Kamenici, Rajševi. I povratak a i sad izseljavanje.

Još su ta njihova naselja zbijenog tipa, kuća na kući pa daju dojam WOW. Dok na Studencima imaš 4 kilometra duž obje ceste lijevo - desno kuće i još zaseoke, ali nemaš takvog dojma kao kad dođeš u one sokake u Kamenici. A tu ti je negdje broj kuća. Samo što su naše više manje prazne.