MILF-ica. 48 godina. Još malo, pa granny.

Al ocito je jos pod punom parom. Jebi ti ti, MILF- ace su najbolje, kazem ja.

Najjače je, ako je udata, a muž nije primatelj poruka. Što je najvjerojatnije.

Apsolutno, apsolutno .

To na slici je Romana Mihaljević, jedino nisam siguran je li ona i u onom videu, ali čini se da jest...

Ti mediji su stvarno dno dna, kakvim se oni banalnim stvarima zamaraju.

bas sam to pomislio. I ja sumnjam da je ovo namjenjeno muzicu.

Udana je, a očito da muž nije primatelj poruke.

Fascinira kako je medijski senzacionalizam beznačajnim stvarima u stanju u trenutku poljuljati nečije dugogodišnje međuljudske odnose, instituciju braka pa čak i životnu egzistenciju.

To je istina... i ovo je objavljeno jer toboze nije radila ono za sto je placena (to je naravno najmanje bitno ovdje). Al covjece, kako su oni njoj snimili sta ona tipka na mobu. Koji paraziti.

Uz ispravku da je ona sama poljuljala svoj brak i odnose. To sto je uhvacena... a boze moj, mnogi budu, prije ili poslije. Jos ovako nonsalanto tipkati nesto ovako ispred kamera u punoj sali... ko joj je kriv.

Plaćena je da sluša te floskule tamo, a možda udara multi-tasking pa istovremeno sluša i tipka, tko će ga znati...


Svakako uz posredovanje osobe iza kamere ili osobe koja je snimku distribuirala u medije, po meni jadno, jer sve skupa nakon tog čina postaje predmet javnog iživljavanja i isprdavanja.

Ajde, još bih shvatio nekakvu "dobronamjernost" snimatelja, odnosno distributera snimke, da ju je privatnim kanalima dostavio njezinom mužu.

Uglavnom, da sam se ja našao iza kamere, izignorirao bih to ili bih eventualno nakon završetka sjednice upozorio dotičnu osobu da takve stvari radi diskretnije jer će ju kad-tad neki medij razapeti zbog toga.

Ma, mogli su oni zamagliti tekst. Ocito da te novinare nije bilo briga sto ona tipka na konferenciji, vec socni sadrzaj istog. Mada nisam siguran ni da je ovaj postupak novinara zakonit. To je necija privatna prepiska, koja je javno objavljena bez dopustenja.

Ali ako nije muz u pitanju (sto najvjerovatnije nije) onda je bas i ne zalim. Njena obitelj ce nazalost imati posljedice.

Ja bih je pitao broj mobitela.

iz koje je stranke?

Dok su ovo stvarni problemi i teme u RH, petokolonaši i ovdje su aktivni, rade i razvodnjavaju diskusiju sa "napaljenim pročelnicama" i sličnim bezveznostima!

Treba povećat prava Srbima u Hrvatskoj. Dosadašnji ustupci se pokazuju izvrsnima. Hajmo dalje, ponizimo se još više pred onima koji su nas klali i silovali a svoju djecu odgojili u još većoj mržnji prema Hrvatskoj. Lud, zbunjen, normalan.

Strah od istine

Potpuno je jasno i logično zašto se Srbija boji istine, zašto se boji hrvatske tužbe protiv Srbije za učinjeni genocid jer je svjesna da bi se u procesu doznala istina, da bi bilo činjenicama utvrđeno i još jedanput potvrđeno da je Srbija vodila osvajački rat protiv Hrvatske i Bosne i Hercegovine, da je učinila genocid te da bi potpuno propala velikosrpska strategija koju i danas kao i u prošlosti pomažu Velika Britanija i Rusija i njihovi saveznici u tužilaštvu Haaškog suda i u Haaškom sudu.

Međutim, potpuno je neobjašnjivo zašto se hrvatsko državno vodstvo boji istine, zašto je spremno odustati od tužbe, zašto je spremno i nakon oslobađajuće presude Gotovini i Markaču na pomirbu sa Srbijom bez utvrđivanja istine o prošlosti, zašto postupno prihvaća velikosrpsku koncepciju, zašto ne brani hrvatske nacionalne interese?

To je bilo vidljivo još jedanput i prilikom službenog posjeta predsjednika Republike Hrvatske Ive Josipovića Srbiji.
Predsjednik Srbije Tomislav Nikolić javno je ukorio u Beogradu u službenoj posjeti Josipovića Srbiji hrvatskog predsjednika ljutito postavivši pitanje zašto se u hrvatskim udžbenicima povijesti o Srbima piše kao o okupatorima i četnicima.
Predsjednik Josipović nespretno i zbunjeno se branio rekavši da ne zna što piše u udžbenicima povijesti ispričavajući se ako slučajno nešto piše što nije po volji predsjedniku Srbije Tomislavu Nikoliću, četničkom vojvodi, koji se do danas nije odrekao te svoje titule. Dakle, paradoks je da četnički vojvoda koji je predsjednik Srbije kritizira Hrvatsku što o Srbima eventualno piše kao četnicima i okupatorima. Ministar Jovanović sutradan već šalje sve udžbenike povijesti Tomislavu Nikoliću da bi mu pokazao da se u Hrvatskoj ne piše o Srbima kao četnicima i okupatorima. Hrvatska državna politika cijelo vrijeme pripremala je hrvatsku javnost na povlačenje tužbi protiv Srbije za učinjeni genocid u Hrvatskoj tako da je Tomislav Nikolić bio razočaran što u ovom trenutku Ivo Josipović nije smogao snage, jer se ipak bojao reakcije javnosti u Hrvatskoj, reći da je Hrvatska spremna povući tužbu protiv Srbije u ime dobrosusjedskih odnosa i novog zajedništva.
Ministrica vanjskih poslova koja je također s Josipovićem cijelo vrijeme radila i radi na stvaranju povoljne atmosfere za povlačenje hrvatske tužbe djeluje razočarano i kaže: zasad smo tu gdje smo. I dalje kao i do sada i Ivo Josipović i Vesna Pusić pokušavaju s hrvatskom tužbom protiv Srbije za genocid trgovati na sitno odnosno daju izjave ako Srbija otkrije gdje su nestali i poubijani Hrvati, ako nam vrati umjetničko blago i učini još neke ustupke da će onda povući tužbu protiv Srbije za učinjeni genocid!
To je potpuno apsurdno jer nije Hrvatska podigla tužbu zbog krađe umjetničkog blaga, odnosno zbog toga što su srbijanski okupatori i zločinci odbili pokazati gdje su masovne grobnice, nego zbog toga da bi se na međunarodnom sudu pravde utvrdila istina o velikosrpskoj agresiji, o tome tko je bio agresor i zašto se rat vodio protiv Hrvatske. Dakle, ne radi se ni o građanskom ratu ni o nacionalnom sukobu susjeda, kako to tumači Tomislav Nikolić, nego se radi o agresivnom osvajačkom ratu velikosrpske četničke politike.
Trećina hrvatske je bila okupirana i to je istina i tu istinu treba napisati u udžbenicima povijesti i tu istinu su dužni hrvatski političari reći bez kolebanja srbijanskim političarima. Iz okupiranog područja Hrvatske istjerano je 300 tisuća Hrvata, to je bilo pravo etničko čišćenje, u tom dijelu hrvatske provođena je četnička politika. Četnici su ubijali Hrvate i to treba ne samo napisati u udžbenike povijesti nego i reći srbijanskim političarima. Nažalost, umjesto toga hrvatska politika prihvaća velikosrpsku strategiju koja negira agresiju, koja negira četničke zločine, koja negira okupaciju Hrvatske. Dakle, povijesna je istina da su velikosrbi i četnici bili okupatori. Kada se utvrdi takva povijesna istina onda treba reći da nisu svi Srbi bili okupatori niti četnici. Treba reći da je Hrvatsku branio jedan broj Srba, da su bili branitelji Vukovara i zato ne treba sve Srbe tretirati kao okupatore i četnike nego veliko Srbe i stvarne četnike i političare u koje nažalost spadaju ključni ljudi državne vlasti u Srbiji.
Imali smo prilike gledati na Hrvatskoj televiziji govor najmoćnijeg političara Srbije Aleksandra Vučića u okupiranim područjima Hrvatske kada je govorio kao pravi četnik. Imali smo prilike slušati izjave Tomislava Nikolića koji i nakon što je postao predsjednik Srbije nastavlja sa četničkom politikom i tvrdi da je Vukovar srpski grad i da tamo Hrvati nemaju što tražiti. Treba reći da je predsjednik srpske Vlade Ivica Dačić bio jedan od najbližih suradnika Slobodana Miloševića. Treba također reći da su četnici u Srbiji rehabilitirani, da su postali antifašisti. Također, treba navesti brojne izjave srbijanskih čelnika koji duboko vrijeđaju hrvatsku politiku i hrvatski narod. Nedavno u istoj toj srbijanskoj skupštini o kojoj je govorio i Josipović tvrdilo se kako je prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman fašist i nacist, da je njegova politika 99% nacistička i fašistička. I dalje srbijanski političari nastavljaju sa svojom velikosrpskom politikom i lažno tvrde da je Oluja bila zločinački pothvat i najveće etničko čišćenje u Europi poslije II. Svjetskog rata. Zbog svih tih razloga mora se i hrvatskim političarima reći da su pokušaji da na sitno trguju s povlačenjem tužbe nacionalna izdaja i kapitulacija jer Hrvatska prihvaća krivotvorine i krivnju koje nema. Dakle, potpuno je neobjašnjivo zašto hrvatski političari pokušavaju trgovati sa velikosrpskom četničkom politikom, zašto su spremni odustati od istine, čak se i ispričavaju ako netko u Hrvatskoj napiše ili kaže istinu o onome što se događalo. Kada bi Hrvatska odustala od tužbe to bi bila kapitulacija, to bi bila pobjeda velikosrpske politike, to bi bila amnestija velikosrpskog agresora, to bi značilo da Hrvatska pristaje na krivotvorine i odustaje od istine, da je spremna na pomirbu i novo zajedništvo sa Srbijom bez utvrđivanja istine, bez isprike agresora i bez odustajanja Srbije od nastavka svoje velikosrpske imperijalističke politike. Za ovakvu kapitulantsku politiku hrvatskih političara ima i nekih olakotnih okolnosti. Točno je da moćne snage međunarodne zajednice na čelu sa Velikom Britanijom i Rusijom već godinama čvrsto brane velikosrpsku politiku, točno je da i danas zbog raznih interesa postoji jaki pritiska na Hrvatsku da prihvati pomirbu i novo zajedništvo na kompromisu, da prihvati amnestiranje velikosrpske i četničke politike, da prihvati da se bez utvrđivanja istine grade novi odnosi na politici Tomislava Nikolića koji kaže: mi smo se posvađali, mi se sad trebamo pomiriti i trebamo sve dogovorno rješavati tako da nitko ne bude ne samo oštećen nego i da nitko ne bude povrijeđen.
Hrvatski narod gubi energiju. Proces nestajanja i odumiranja hrvatskog naroda već je daleko odmakao. Hrvati narod je sve stariji i stariji, sve je više starih ljudi, sve manji je broj zaposlenih koji sve teže uzdržavaju sve veći broj starih i bolesnih. Time se bitno smanjuju razvojni potencijali hrvatskog naroda. Hrvati narod i izumire i nestaje. Više je umrlih nego rođenih. Hrvatski narod ponovno se iseljava ne samo iz Bosne i Hercegovine nego i iz Hrvatske. Kriza je sve veća i u toj krizi umjesto da se Hrvati udružuju, da traže zajedničke programe, da se usmjere na bitne probleme oni se sve više međusobno sukobljavaju i obnavljaju stare ideološke i sve druge ratove i podjele. Dakle, energija i potencijalne sposobnosti za razvoj iz dana u dan su sve manji i onda i tu umanjenu energiju Hrvati troše neproduktivno u međusobnim sukobima. Izgleda kao da postoji neka tajanstvena ruka koja stalno potencira i obnavlja te sukobe. Strašno je bilo gledati kako izgleda Vukovar ovih dana, kako su se slegle u Vukovar specijalne policijske snage, kakao je Vukovar faktično ponovno okupiran, kako se metalnim ogradama brani ćirilica od hrvatskih branitelja, kako peta protuhrvatska kolona pokušava vukovarske branitelje proglasiti rušiteljima hrvatske demokracije i državnim neprijateljima. Vodi se specijalni rat protiv Hrvatske kao i 90-tih godina. Skidanje ploča s ćirilicom koje već dugo stoje širom Hrvatske dio je toga specijalnog rata. Jer se time želi kompromitirati i hrvatski branitelji i hrvatski narod. Stvara se lažna atmosfera ugroženosti Srba kao što su se nekada minirali židovski spomenici i drugi objekti od strane KOS-a i velikosrpskog agresora da bi se optužili Hrvati, tako se i danas događa nešto slično.
Strateško partnerstvo sa Velikom Britanijom se mora raskrinkati, jer strateško partnerstvo sa Velikom Britanijom znači da je sadašnje državno vodstvo prihvatilo britansku politiku koja je zaštitnik velikosrpske politike i da je prihvatilo da na krivotvorinama i amnestiranjem velikosrpskog agresora izgrađuju novi regionalni "bratski" odnos u skladu sa britanskom politikom. Isto tako Hrvatska mora bez makinacija i podvala izručiti Njemačkoj Perkovića i obnoviti strateško partnerstvo s Njemačkom jer dolaze crni dani kada će Europska unija, kao što je intervenirala u Grčkoj, intervenirati i u Hrvatskoj i tražiti bolne rezove koji će značiti masovno otpuštanje ljudi i smanjivanje plaća, smanjivanje socijalnih, zdravstvenih i drugih prava kako bi se hrvatska osposobila da vraća velike dugove. U toj situaciji bez strateškog partnerstva s Njemačkom crno nam se piše jer u našoj krizi nećemo dobiti potrebnu pomoć od Velike Britanije kao novog strateškog partnera, a teško je očekivati da će Njemačka koja može pomoći htjeti pomoći nakon što smo ju odbacili i uvrijedili, nakon što smo joj okrenuli leđa i zaboravili sve ono dobro što nam je učinila Njemačka u borbi za našu samostalnost. Hrvatsko državno vodstvo prihvatilo je laž, boji se istine, boji se vlastitog naroda i pokušava manipulacijom opravdati svoju politiku koja je protunarodna. U tom kontekstu Josipovićev posjet Beogradu bio je samo točka na i jedne politike koja je opasna za hrvatske nacionalne interese jer sadašnje državno vodstvo sukobljava se sa hrvatskim braniteljima, sukobljava se sa iskrenim prijateljima Hrvatske i okreće se lažnim prijateljima poput Velike Britanije i Rusije koji su bili uvijek a i danas su na velikosrpskoj strani. Prvo što treba učiniti je raščistiti odnose u Hrvatskoj. Oporba treba tražiti izvanredno zasjedanje Hrvatskog sabora i izvješće predsjednika Republike o stanju nacije kako bi se utvrdili uzroci sadašnje krize i utvrdila jasna strategija izlaska iz krize.
Bez utvrđivanja istine o prošlosti nije moguće pronaći pravi put u budućnosti. Bez suočavanja sa istinom hrvatski narod nema šanse da pronađe pravi put iz labirinta u kojem danas živimo. Sadašnja vlast sukobila se sa vlastitim narodom i na stalnom nastojanju da zakonskom silom naturi vlastitom narodu novi ateističko liberalistički svjetonazor.
Ne priznaje tradiciju, ne priznaje kršćanski identitet hrvatskog naroda i činjenicu da je katolički moralni sustav jedan od bitnih karakteristika identiteta hrvatskog čovjeka.
Pokušava se silom zakona nametnuti ateistički svjetonazor, i u zdravstvu i obrazovanju i u obitelji i svim bitnim područjima ljudskog života. Dakle, sadašnja nenarodna vlast u sukobu je sa tradicijom i vrednotama hrvatskog naroda. U sukobu je sa katoličkom Crkvom, u sukobu je sa hrvatskim braniteljima, u sukobu je sa radnicima, u sukobu je sa poslodavcima, na svim područjima djeluju sile razdora i sukoba.

Treba pronaći točku preokreta kada će hrvatski narod iz stalnog sukoba u kojem gubi energiju prijeći u razdoblje suradnje i rješavanja problema, u razdoblje okupljanja u kojem se neće gubiti energija nego će se koncentrirati sve raspoložive snage na rješavanje bitnih problema.

Ta točka preokreta vjerojatno će biti obrana istine o Vukovaru i obrana istine o Domovinskom ratu i obračun sa petom haaškom kolonom.

Prof. dr. sc. Zdravko Tomac:
Zagreb, 23.10.2013.

Jedva čekam Memorandum SANU 3 da ga malo prof. Tomac izanalizira.

Kao da tebi ne odgovara Tomčeva analiza?

antifašistička ergela je dobila novog heroja. koljač boško.

HDSSB

Gdje idemo.

Ako zaposlena žena ne može za vrijeme radnog odnosa malo opustiti svoju mušku simpatiju.

Bez šale, strvinarstvo medija prelazi svaku granicu. Nema više pravila. Jadno.

Događanja u RH iz Hodakova pera!

Zamjenica Općinskog državnog odvjetnika u Vukovaru svaki dan nakon uredno odrađenog posla putuje kući u Šid. Šid je grad u bratskoj Republici Srbiji. Ujutro uredno odlazi na posao u Vukovar. Neki dan je granicu prešla u 10 h prije podne. Navodno zbog rođendana. Branka Tomić radi kao zamjenica ODO Vukovar, istog onog koji je neki dan šestorici teških izgrednika iz Stožera za obranu hrvatskog Vukovara poslao optužne prijedloge u kojima se traži da se vukovarskim braniteljima odrapi kazna I od 2 g zatvora. Radi se već o famoznom skidanju ploča s ćirilčnim pismom s vukovarskih zgrada. Možda je sve lege artis. Možda zamjenica Tomić ne krši ni jedan propis. Ali... Vukovarci prosvjeduju što dobivaju u gradu kao službeno pismo onih koji su grad sravnili sa zemljom. Pismo kojima su obilježavane njihove kuće kad su okupatori ušli u grad pjevajući nešto o salati, Slobodanu i mesu. I kad skidaju ploče s pismom koje su tri mjeseca gledali na tisućama teškokalibarskih čahura, Općinsko državno odvjetništvo ih predloženim kaznama podsjeća da su se malo prerano proglasili pobjednicima u Domovinskom ratu. I rat se nastavlja nakon rata. Branka Tomić odlazi svako popodne preko granice k nedavnom agresoru. Drugi dan možda na kolegiju sudjeluje u predlaganju kazneno pravnih sankcija protiv onih koji su se borili protiv njezinih sumještana u Šidu. Branka Tomić je navodno dobila i stan u Vukovaru kojeg opet navodno iznajmljuje. Ni to nije protupropisno. Ne znam.

Nije protupropisno ni kad županica Marina Lovrić Merzel kupi limuzinu od skoro 500 000 kn. Pa zašto onda Siščani prosvjeduju ispred zgrade županije. Možda je protupropisno kad hrvatski policajci nakon posla odlaze u Srbiju, a hrvatske uniforme ostavljaju na granici. Možda su Nikolić i Josipović prilikom zadnjeg bratskog i prijateljskog susreta mogli potpisati protokol kojim hrvatski policajci mogu od 17 h pa do 10 h sljedećeg dana boravit u Srbiji u svojim službenim odorama i šahovnicom na kapama. Nekako dvojim da bi ih i protokol spasio. Barem od batina.

Još je nedavno vlast skoro godinu dana žmirila na štrajk neraspoređenih policajaca-branitelja što je apsolutni svjetski rekord u žmirenju. Moje čestitke.

Završen je popis stanovništva u BIH. Ima navodno I hrvata. U nešto više od 400godina turske vlasti nestalo je 66 % katolika u BIH. Turci nisu baš ostali u sjećanju po salonskim finesama. Danas je stanje već daleko podnošljivije. U zadnjih 20 godina u BIH je samo 30 % Hrvata manje nego u predratno vrijeme. Na tih 36 % posto nestalih Hrvata manje nego u zloglasna turska vremena itekako su ponosni dr. Franjo Topić, Oliver Frljić. Mile Kekin, Miljenko Jergović, Komšić, fra Drago Bojić. Fra Nikica Vujica Gvardijan franjevačkog samostana u Fojnici kaže da nije bilo Ahdname, povelje koju je 1463. g sultan Mehmed II. Osvajač dao fra Anđelu Zvizdoviću da bi svi katolici napustili BIH. Nakon više od 400 godina došla je crna i nenarodna Austro-Ugarska. I u toj nenarodnoj diktaturi broj katolika u BIH je porastao za 4 do 5 %. I sad u 20 godina multietničke Bosne 30 % katolika manje. Povijest čitavih naroda često je plod banalnih i slučajnih događanja. Nedavno mi je jedan sarajevski pjesnik Hrvat objašnjavao kako bi povijest BIH izgledala malo drugačije da se na prvim demokratskim izborima pobjednik Fikret Abdić nije odrekao svoje pobjede u korist Alije Izetbegovića. I teško da će se BIH tronožac održati na dvije noge ako se ne dogodi opet neki povijesni slučaj, ali ovaj put u korist Hrvata.

Pametni ljudi misle da bi povijest čovječanstva bila bitno drugačija da su slučajno Adam i Eva bili Kinezi. Jabuka bi navodno ostala visiti na drvetu, a Kinezi bi pojeli zmiju. I danas bi Amerika i Engleska bila zemlja kineska...

Prvi podoficir hrvatske kolumnistike karizmatični Ante Tomić pronašao je čarobnu formulu. Uspoređujući Gotovinin otklon od politike nakon povratka iz Haaga s ponašanjem Stožera za obranu hrvatskog Vukovara Ante je nakon teškog i temeljitog razmišljanja zaključio da ipak bolje biti bogat i zdrav nego siromašan i bolestan: General nakon što je dao 12 najboljih godina života za Hrvatsku uživa u životu loveći tune. Tomić i svi njegovi svake nedjelje na misi mole da se general doživotno bavi lovom na tune. Cinici i protivnici samoupravnog socijalizma nisu sigurni da će se socijaldemokratske molbe bogu ispunit. Podofocir kuži engleski jer je Gotovina navodno zaključio "I'm too old for this shit". Zna Ante Tomić što je general zaključio. OZNA sve dozna. Tomić se sjeća što je pisao o Gotovini i za vrijeme lova na njega i za vrijeme suđenja. Na sam dan izricanja drugostupanjske presude njegov Jutarnji iz pera Snježane Pavić proročanski i s puno nade napisao je da će ta presuda biti konačna presuda Tuđmanovoj Hrvatskoj. I onda šok. Dogodila se ružna meronizacija svih njih. Oliver Frljić, Mile Kekin, Zoran Pusić, Vesna Tešerlič, Buda Lončar, Stipe Mesić i danas se liječe od šoka. No, s vremenom se moraju malo i prilagoditi. U upotrebi su malo razvodnjeni stavovi, glagoli više nisu tako rezolutni. Zato zaboravljajući da je već davno ostavio svoj trag u snijegu kaže: "Kao što zacijelo znate, ja nisam obožavatelj generala Ante Gotovine. Taj tip me u posljednjih deset godina živcirao kao malo tko. Živcirao...ha, ha. Ante ima specifičan smisao za humor. Ne samo zbog Gotovine zbog kojeg je poživčanio. Naime, neka je baka iz Zagreba ispričala kako su Milan i Maja ostali bez majke koju je susjed Srbin zaklao i objesio je na rašlje. Podoficir misli da žena izmišlja. Možda je u pravu, a možda i nije. Sam ne raspolažem činjenicama. Ali 27. srpnja '41. g. u okolici Srba prilikom četničke oružane pobune jedan katolički svećenik nabijen je na kolac. I još ima živih svjedoka tog povratka u srednji vijek. No, nikada se nisam potrudio doznati imena i činjence. Pogodite zašto?
U listopadu '91. g. u zaseoku Sertić Poljana na Plitvičkim jezerima žive su spaljene četiri stare žene koje zbog bolesti i nepokretnosti nisu uspjele pobjeći ispred svojih komšija. Rafalima su spriječene da izađu iz kuća koje su zatim zapaljene. Tu znam i imena žrtava i činjenice. U tom zaseoku sam rođen. I zbog ova dva primjera sklon sam povjerovati za razliku od Tomića da se je bestijalni zločin u Vukovaru doista i dogodio. I ako bi mi bilo puno draže da nije i da je izmišljen. Jer to je zločin koji ne kompromitira onog tko ga je počinio, nego baca neizbrisivu ljagu na ljudsko biće. Znači posredno na sve nas. No, naši nas neokomunisti i nadalje nastoje podučiti što je istina i što je dobro.

Oscar Wilde je napisao: "Pravi komunisti sve dijele ravnopravno: Obično imaju toliko grijeha koliko i imovine"

Tomićev uzor Davor Butković uvjera nas i vas da je Aleksandar Tijanić hrvatsko-srpski novinar. Butković je bez dileme srpsko-hrvatski novinar, ali je to teško reći za Tijanića. Rođen u srcu Srbije na Kosovu Tijanić je godinama bio politički komesar hrvatskim novinarima iz tzv. "klase optimist". Vijesnik i Slobodna Dalmacija bili su presretni kad bi Tile počastio redakcije svojim superiornim razmišljanjima iz prijestolnice. Hrvatski poltroni tipa Lovrićke, Butkovića, Kuljiša i sličnih likova doslovno su svršavali na liberalnopartijske eksibicije druga Ace. U isto vrijeme su podozrivo gledali na Veselka Tenžeru i Tanju Torbarinu s kojima se jeftini politikant iz prijestolnice nije ni po čemu mogao mjeriti. I sada pazite na kojem se ledu našao naš Bule. Tijanić je, kako se i moglo očekivati, ubacio u krug Slobodana Miloševića. Što više u danima najvećih zločina kao što je pokolj u Srebrenici bio je i ministar u Slobinoj vladi. Dobro bio. Bili su i drugi. Da, ali Butković za takvu osobu ne trepnuvši okom kao da se napio bunike kod Luke Hodaka piše: "Aleksandar Tijanić neosporni je i trajni dio naše političke i medijske kulture". Hrvatsko poltronstvo je najjači hrvatski izvozni brend. Bilo da predsjednik ide Nikoliću. Bilo da Vučić dođe u Zagreb. Bilo da Tadić dođe u Vukovar. Bilo da Jergović ode u Beograd i vrati se sa svojom i Dražinom bradom. Tereza ne zaostaje i grca u suzama, tronuta što je opet među svojima. Dežulović i Pavičić promoviraju svoje knjige u Beogradu ponosni kao da su u Londonu. Ako je Tijanić dio hrvatske medijske i političke kulture, nije li to onda i Bora Čorba koji bi u Istri napunio Arenu? O Mici Trofrtaljki da i ne govorimo koja me osvojila kad je na pitanje je li čula za Johanna Sebastiana Bacha odgovorila da je, ali da misli da je prodala više kazeta od kolege.. I na kraju zapjevala "Oj' što je Bach, toga više nema".

Oscar Wilde je napisao: "Održanje novinarstva objašnjivo je jedino genijalnom Darwinovom teorijom po kojoj - samo najprostiji prežive"

U Vojniću tragično dvostruko ubojstvo. Boško Šapić došao je do stola za kojim su sjedili Alvin Horvatić i Dejan Vučković i rekavši im: "j.... vam mater ustašku, večeras će padati mrtve glave". Sat i pol kasnije ponovno su se sreli u kafiću "Heart". Šapić je tada nožem prerezao Vučkoviću grklja, a Horvatića je dokrajčio ubodom u prsa. Tipična priča i tipičan obračun zbog djevojke, misle naši mediji. Međutim, da je Šapić Hrvat, a Horvatić i Vučković Srbi, a ne obratno, te da im je opsovao mater srpsku i kratko vrijeme nakon toga zaklao, bi lijeva hrvatska medijska falanga i to prikazala kao obračun zbog djevojke? Zaključak prepuštam vama.

Francis Bacon je napisao:
"Ljudska priroda izrasta ili u biljku ili u korov, zato valja na vrijeme zalijevati jedno, a čupati drugo"


Autor: Zvonimir Hoda
Dnevno.hr, 04. studenog 2013

Ma odgovara mi, ali su mi još draža Lošina geopolitička predavanja, "general" Marko Lukić i aktivizam Kristine Ćurković.

Nije.

Jesi li se ustao, kad si spominjao njihova imena?
Ako nisi, budeš!