Dragi moji Hrvati uljudno Vas pozdravljam. Mir i dobro svima nama.

Mada ga čitam, prvi puta se javljam na Forum.

Do sada nisam čuo da je netko izložio sličnu ideju koju ću ja pokušati prenijeti preko Vašeg i našeg Foruma.

Želja mi je da se dosta Vas uključi u raspravu i date svoje mišljenje o izvodivosti projekta kao i načine kako unaprijediti isti, te potrebno vrijeme i resurse. Isto tako Vas molim da pokušate locirati moguće zapreke na putu realizacije kao i da ocijenite realnost moje zamisli.
Naime radi se o Hrvatskoj Posavini , svima je jasno da se Hrvati ne mogu vratiti svojim domovima u RS pod ovakvim okolnostima . Ako se ništa ne poduzme Hrvati iz RS će biti zauvijek protjerani ne samo iz RS nego i van granica BiH. ž
Razmišljajući o ovom zlokobnom i poražavajućem ishodu po moj narod nameće mi se jedan plan kao jedino rješenje.

MOJ PRIJEDLOG JE IZGRADNJA GRADA VELIČINE OKO 150 DO 200 TISUĆA STANOVNIKA NA PODRUČJU OPĆINE ODŽAK.

Dakle radi se o izgradnji grada ili kompleksu urbanih naselja ( ista bi se izgradila na ledini uglavnom poljoprivredno zemljište), u kome bi živjeli izgnani iz RS. Mišljenja sam da bi za većinu Posavljaka bilo prihvatljivo da žive, rade, i školuju svoju djecu u takvom gradu. Ovime bi se približili svojim imanjima u Posavini koja bi mogli redovito posjećivati i obrađivati, popravljati svoje kuće i kasnije u većoj ili manjoj mjeri vratiti svojim domovima ( od Odžaka na udaljenosti 20- 30 km dohvatljiva je skoro cijela Posavina). Mislim da to nije neostvarivo i pri tome treba koristiti iskustva drugih zemalja na primjer Izraela, iskustva zemalja koje su izgradili gradove u cilju da im budu glavni gradovi, jer se unutar države nisu mogli dogovoriti koji će postojeći grad biti glavni upravni grad države, primjeri SAD, Brazil, Turska, Australija i druge. Također treba koristiti i iskustva drugih na primjerima masovne izgradnje stambenih jedinica uništenih u raznim prirodnim katastrofama na primjer: izgradnja Banja Luke 60-ih godina nakon razornog zemljotresa, poplave i uragani, cunami u Indoneziji, obnova gradova uništenih u ratnim bombardiranjima.

Nama olakotna okolnost je sam teren koji je ravničarski i lak za izgradnju i postavljanje različitih objekata i izgradnju potrebne infrastrukture i komunikacija, te blizina rijeka Save i Bosne za vađenje građevinskog materijala i materijala za nasipanje, kao i opskrbu grada pitkom vodom i izvedbu odvodnje. Sama konfiguracija terena planiranje i projektiranje čini dosta jednostavnim i jeftinim, te omogućuje izvedbu tipskih objekata kao i čitavih tipskih naselja bez potrebe prilagođavanja projekata okolnom terenu i geologiji tla.
Predlažem da se koncepcija grada radi na principu svako opustošeno naselje u okupiranoj Posavini da dobije jedan kvart i da nosi ime naselja u Posavini iz kojega bi se naselila većina budućih stanara. Ovime bi se dobila dodatna sinergija i ojačala želja za dolazak i naseljavanje u takvom gradu jer bi se dolazilo među „svoje“. Na ovakav način budući žitelji bi se lakše organizirali u obnovi svojih starih domova, obrađivanju plodne posavske zemlje i eventualnih povrataka u mjesta nekadašnjeg življenja. Stanovi u budućem gradu prognanika bi se davali na korištenje i nakon izvjesnog vremena (na primjer nakon 15 do 20 godina) prelazili bi u vlasništvo stanara.

Naravno treba razmišljati i o osiguranju dovoljno radnih mjesta za buduće žitelje. Ovdje treba koristiti iskustva iz obnove Savezne Republike Njemačke nakon drugog svjetskog rata, a učinkovitim mi se čini i izgradnja poslovnih industrijskih zona sa izgrađenom infrastrukturom i svim potrebnim priključcima gdje bi se parcele davale u povoljan najam budućim investitorima.

Jasno mi je da Posavska Županija, kao ni Hrvati u BiH nemaju resurse za realizaciju ovakvog plana te je svakako potrebno angažiranje u prvom redu Republike Hrvatske i te u mogućoj mjeri koristiti fondove za povratak međunarodne zajednice. Sredstva od Republike Hrvatske bi bila u formi bankovnih garancija ili doniranih novčanih sredstava i građevinskog materijala do trenutka kada grad postaje samoodrživ i dostatan za daljnji razvoj. Mišljenja sam da je potrebno osigurati jak početni impuls u smislu otkupa i parcelizacije zemljišta, izrada prostornog plana i izgradnje potrebne infrastrukture, doniranje materijala za izgradnju objekata do momenta kada grad postaje samoodrživ. Pri tome za kasniji razvoj grada koristiti činjenicu da kroz proces izgradnje cijena zemljišta koje je trenutno uglavnom poljoprivredno i niske cijene vremenom postaje skuplje i zbog toga atraktivne parcele blizu raskrižja i prometnih pravaca tijekom procesa prodavati budućim privatnim investitorima putem javne licitacije. Naime jasno je da zemljište za izgradnju tipskih stambenih objekata, škola, i ostale infrastrukture treba biti besplatno (dapače ovakvi objekti trebaju biti rađeni na principu ključ u ruke), ali onaj tko hoće dovoljno veliku parcelu za izgradnju vile i razvijanje budućeg obiteljskog biznisa (kafići, restorani, butici i td. ) treba istu platiti. Obzirom da među prognanim Hrvatima ima dosta imućnih mislim da novci neće biti problem onog trenutka kada projekt dobije na ozbiljnosti kada njegova budućnost bude neupitna. Naime neki će doći zbog mjesta ugodnog obiteljskog življenja nadahnutog lokalnom kulturom(pjesmom, folklorom, tamburom – šargijom i narodnom nošnjom) i međusobnom bliskosti budućih stanara gdje se obnavljaju pokidane veze, neki zbog biznisa i prilike za ulaganje, neki zbog domoljublja i patriotizma, a neki i zbog sujete i pokazivanja moći i bogatstva među bivšim poznanicima i rodbinom. Što ćeš takvi smo kakvi smo. Onog momenta kada projekat bude samoodrživ možemo smatrati da je cilj postignut.

Mislim da Posavljaci i ostali prognani imaju pravo na ovakav vid pomoći koji će istovremeno pomoći i ostalim Hrvatima unutar BiH u očuvanju njihovog bitka i opstanka na teritoriji BiH. Posebno će biti unaprijeđen položaj preostalih Hrvata unutar RS, jer će Srbi shvatiti da im manje smeta Hrvat u Banjaluci nego ako isti taj Hrvat preseli u budući „mega“ grad na općini Odžak. Ovakav projekt je neosporno u interesu i Republike Hrvatske jer jača geostrateški položaj Hrvata i Hrvatske. Hrvati iz Republike Hrvatske su i moralno dužni pomoći u realizaciji ovog plana jer su Hrvati BiH, a naročito Hrvati Posavine dobrim dijelom zakinuti i zapostavljeni radi realizacije drugih strateških interesa Republike Hrvatske. Mišljenja sam da će Republika Hrvatska imati i direktni ekonomski interes jer je to prilika za oživljavanje dijelova hrvatske ekonomije koja se nalazi u dubokoj krizi. Ovdje prvenstveno mislim na sektore: građevinu, sektor izgradnje prometnica, i proizvodnje građevinskog materijala, industrija proizvodnje transformatorskih stanica i elektro kabela i drugi. Povratkom posavskih Hrvata u Posavinu ostat će upražnjena njihova radna mjesta na koja se mogu uposliti trenutno nezaposleni kojih ima skoro 350000. Sa stanovišta Hrvatske ovo može biti neka vrsta New Deal -a koja može pokrenuti ekonomiju u krizi jer će za realizaciju projekta biti angažirani najvećim dijelom hrvatske firme.

Na koji način osigurati podršku Republike Hrvatske?
Mišljenja sam da sadašnja hrvatska vlada, u kojoj sjede većina ministara nehrvata, neće se lako odreći opstrukcija i osporavanja davanja potrebne podrške. Mada isto tako mislim da ni prošla sanaderova korumpirana vlada nije bila na visini zadatka da donosi strateške odluke za hrvatski narod. Ovdje mi je najveća nepoznanica ostaje odnos međunarodne zajednice koja bi mogla čak vršiti dodatne pritiske na hrvatske političare da opstruiraju projekt. Ovog trenutka kao jedina realna varijanta osiguranja podrške RH po mome mišljenju ostaje neposredno izjašnjavanje građana putem obvezujućeg referenduma uz prethodno angažiranje samosvjesnih Hrvata na pojašnjavanju potrebe podrške projektu i rasvjetljavanju i prezentiranju svih dobrobiti za geostratešku i ekonomsku poziciju RH i svakog njenog građanina. Ubijeđen sam da ovaj projekt nosi Veliku dobit za sve nas sa relativno malim ulaganjima obzirom da se radi o projektu državotvornosti Hrvata i stabilizacije zapadnog balkana. Nisam siguran da li bih zapadni balkan pisao sa malim ili velikim početnim slovom.

Mislim da sa pravne strane nitko normalan ne može osporavati Hrvatima realizaciju ovakvog prognaničkog naselja.

Ovdje sve Vas (posebno Hrvate ma u kojoj državi bili) želim zamoliti na učešće u daljnjoj raspravi u kojoj bih volio čuti Vaša mišljenja.

Posebno me zanima Vaše mišljenje o iznosu potrebnih financijskih sredstava za osiguranje početnog impulsa i dovođenja projekta u fazu samoodrživosti. Svakako će dobro doći analize cijene stambenog prostora sa prijedlozima vrste naselja pogodnih za izgradnju na spomenutom području i u predviđene svrhe. Pri tome uvažavati činjenice da se projekt izvodi kao humanitarni u cilju povratka prognanih i da može biti oslobođen svih poreznih nameta. Neke moje zamisli su da se sa 300 do 500 milijuna eura može osigurati potrebni jak početni impuls.

Zanima me mišljenje prognanih Posavljaka i njihova ocjena projekta kao i njihovo izjašnjenje jesu li se spremni doseliti u ovakav grad.

Što mislite što bi ovakav „mega“ grad donio u geostrateškom položaju Hrvata?

Prijedlozi kako osigurati podršku Republike Hrvatske.

Iako nisam posavljak svim srcem želim da se ovakav projekt realizira.
Vaš BluRay.

Ovo stvarno lici na izraelski recept, i fino bi bilo da imamo vladu koja bi tako nesto mogla progurati. Ali nazalost je nemamo.

Slažem se da vlada ovakva kakva je, u najmanju ruku nije zainteresirana i da funkcionira na dnevnopolitičkim temama bez potrebnog vizionarstva. Mislim da ovakav projekt ima potencijala i sve drugo je pristajanje na poraz i zavaravanje prognanika. Što mislite kolike su šanse da međunarodni moćnici podrže ovakvo nešto berem prećutno?

Kakva je razlika te ideje i one koja je već odrađena u Slavonskom Brodu?

a da pitate Posavljake? mene na primjer.

ako ćete se proširit preko Bosne, sutra potpisujem.

Nismo mi tako moćni niti nas ima da kao Židovi gradimo naselja i koloniziramo, treba poraditi i više ulagati u Odžak i Orašje te sačuvati ostatke Posavine.

Šta je urađeno sa Slav. Brodom, ne razumijem?
Ovako nešto bi se jedino moglo da je sačuvan Bos. Brod koji bi onda skupa sa Slav. Brodom mogao biti "megapolis" za Posavinu.

Uz to nitko ti se iz Zap. Europe ili Hrvatske neće vratiti u BiH s obzirom na stanje, sve da mu pokloniš modernu kuću, to mora biti popraćeno gospodarstvom, jer samo finacijska sigurnost može nekoga privući.

Okanite se iluzija

Po meni velika, većina prognanih nije se ni zadržala u Slavonskom Brodu. Obzirom na granicu u ovom smislu veća je udaljenost između Posavine (Odžaka) i Slavonskog Broda nego između Varaždina i Slavonskog Broda. Najbolje da se jave Posavljaci.

Može i razmjena, muslimani iz Odžaka i Orašja u Tuzlu, 10.000 Hrvata iz Tuzle u posavinu.

A i lakše i jeftinije je izgraditi stambene prostore na jednom užem lokalitetu nego obnavljati ruševine kuća koje kisnu 20 godina. Neću ni govoriti koliko je učinkovitije i koliko je lakše osigurati održiv povratak.

Meni je rođo zanimljiva ta ideja :)

Ajde još bi se za pare nekako i sredilo, no odakle da dovučemo 150k ljudi? Iz Nigerije? Nemamo mi trenutno demografskog kapaciteta za ništa više od 10ak tisuća. I to nategnuto.

DAZP-ovi jurišnici zakazali. i to maestralno.

DAZP je uspio u svim svojim ciljevima zasad, mi smo uvijek bili vjerni sljedbenici realpolitik

Pogrešno, zakazale su DAZPovke, a prije njih oni koji su im dali prava

mda, odrekli se Posavine i poklapanja sjevera Bosne. ipak je u Zagrebu ljepše.

Hrvatska je do 92. egzistirala bez izbjeglih Posavljaka. Ako bi riješili zaposlenje povratnika ne vidim razlog da se ne vrate bliže svojih imanja.

Svake godine se u RH iseli najmanje 10ak tisuća, kad bi samo te ljude zadržali.

Di bi ljudi radili?

Ovo je poanta svega, nositelji gospodarstva onoga što mi Hrvati zovemo bosanska Posavina su prije rata bile rafinerije u Brodu i Modriči, a oba ta gradića su danas u RS, temeljito etnički očišćeni i praktično bez hrvatskih žitelja.

Kao što je već netko rekao ovdje, da su Hrvati u Daytonu, ili ofenzivom prije Daytona, uzeli Brod, pa na taj način proširili urbani utjecaj Slavonskog Broda na hrvatska područja Posavine, onda bi bilo šanse za nekakav značajniji povratak i razvoj.

A ovo kako se situacija zaista razvila, zaista neznam što se i kako može učiniti za nekakav hrvatski demografsko-gospodarski procvat tamo.

Zapravo, Bos.posavina je jedno od rijetkih područja gdje imaju ljudi što radit, ne puno njih. Na zapadu ljudi zapošljavaju na površini kolika je ona općine Odžak u poljoprivredi oko 50 ljudi.

U SB su svi oni kojima je bilo do Posavine napravili kuće, tu su im imanja pred nosom, za pola sata max si na nekom od njih. Pa opet, većina Posavljaka je produžila bar do Zagreba, ako ne i dalje. Inače su dobivali oko Broda povoljnije placeve i sl. Džaba, opet brojke pokazuju padove za SB.

Nakon takvih brojki u SB, teško je očekivati da bi mogli napravit grad s druge strane Save. Inače, umjesto kreiranja novog grada, ja bih prije pokušao ovladat jednim postojećim, Brčko već ima sve, samo čeka da ga Hrvati popune.

Nema industrije iako ideja nije losa.
Onaj dio od Domaljevca do Orasja je ionako povezan selima.
Treba Orasje urbanizirat.

Nema industrije iako ideja nije losa.
Onaj dio od Domaljevca do Orasja je ionako povezan selima.
Treba Orasje urbanizirat.

Ideja kao ideja je dobra ali nema tih ljudi za tu ideju.
Kakvih crnih 150k. Kakav grad u Odžaku?
Ideja će se na kraju svesti da se spriječi odlazak preostalih Hrvata
iz posavskog kantona i to je realan projekt.

Potražite ih u Istri, tamo su pokupovali nekretnine i izajmljuju. Ako već nisu sprdili teško stečen novac na kuću u svom selu u koju se nikad neće vratiti.
Ne krivim ih zbog ničega, nemam pravo. Ali moram primjetiti da je retardirano smrzavati se na -10 C, raditi sve vikende na građevini pa graditi neki dvorac u svom selu u kojem nećeš nikada živjeti. Rat neke ljude nije naučio lekciju.

Odžak je koliko sma skužio gradić veličine Iloka sa čistom Bošnjačkom većinom, dok okolo imamo velikačisto hrvatska sela.
Kako to funkcionira danas, jesu li kafići pdoijeljeni, jesu li se navijači sukobljavali, kao što sam nažalost čuo da policija nije dopustila Hrvatima slaviti pobjedu reprezentacije