Ajde iskreno, koji vam je prvi instinkt ili asocijacija na Bandića. Meni - muljator, Mesić.

Ako se ne izjasni o trećem, i ako ne dođe ovdje na forum na megdan, mogu obećati da ćemo mi svu moć ovog foruma, a i portala koji će biti lansiran prije izbora okrenuti protiv Bandića. Časna pionirska :)

Forume cita 1 % ljudi. Pa na forum.hr , najvecem i najstarijem HR forumu Miroslav Tudjman vodi s 30%

Forumi ne oblikuju javno mijenje.

Djaba vi to pricate...ovdje u Zagrebu ce svi hercegovci glasat za Bandinja....

Samo da napomenem da nisu svi slavonci glasali za Mesica

Samo Hercegovci? Jesi pravio neke ankete kod zagrebačkih Hercegovaca?

Bandić je ne samo jednom uvjerljivo pobjedio u Zagrebu, a Hercegovaca ipak nema dovoljno da mu sami svojim glasovima osiguraju uvjerljivu pobjedu.



Nisu svi, ali je dobio više glasova od svih kandidata po cijeloj Slavoniji iako inače Slavonci ne glasaju za njegovu političku opciju.

Bandic je na zadnjim izborima u zagrebu dobio 150 000 glasova ali aj i ne kazem da su SVI Bandicevi glasaci hercegovci nego da ce svi glasati za Bandica... ovo svi sam dobio na temelju osobnog uvida u razmisljana 5-6 hercegbosanca ,a koji s do sada listom glasali za desne opcije. I ne mislim na kraju da ce Bandic i dobiti izbore.

Mesic je dobio svuda izbore. I u Dalmaciji i u Slavoniji i u Zagrebu i u Zagorju i neke vec razlike izmedju regija nije bilo. Dapace Mesic je vise dobio u istri nego u slavoniji. Poanta je da se u HR ne glasa po zavicajnoj pripadonosti.

Jebiga brate,da je Hercegovina u Hrvatskoj,i Hercegovci bi puno manje glasali po zavičajnoj pripadnosti.

Ja se na neki način Bandiću divim,trebalo je doć iz Gruda i uspjet u Zagrebu.

Mesic je dobio svuda izbore. I u Dalmaciji i u Slavoniji i u Zagrebu i u Zagorju i neke vec razlike izmedju regija nije bilo. Dapace Mesic je vise dobio u istri nego u slavoniji. Poanta je da se u HR ne glasa po zavicajnoj pripadonosti.

Bandic je na zadnjim izborima u zagrebu dobio 150 000 glasova ali aj i ne kazem da su SVI Bandicevi glasaci hercegovci nego da ce svi glasati za Bandica... ovo svi sam dobio na temelju osobnog uvida u razmisljana 5-6 hercegbosanca ,a koji s do sada listom glasali za desne opcije. I ne mislim na kraju da ce Bandic i dobiti izbore.

Mesic je dobio svuda izbore. I u Dalmaciji i u Slavoniji i u Zagrebu i u Zagorju i neke vec razlike izmedju regija nije bilo. Dapace Mesic je vise dobio u istri nego u slavoniji. Poanta je da se u HR ne glasa po zavicajnoj pripadonosti.

mojih najbližih je 10 u Zagrbeu i nitko ni u ludilu neće za Bandića, prije bi za Pusićku

bolje ona, nego Hercegovac komunist...jebote, ima li šta gore od toga na planeti?

Ajde iskreno, koji vam je prvi instinkt ili asocijacija na Bandića. Meni - muljator, Mesić.

Forume cita 1 % ljudi. Pa na forum.hr , najvecem i najstarijem HR forumu Miroslav Tudjman vodi s 30%

Forumi ne oblikuju javno mijenje.

Hej Miki, Miki moj, imas lepo telo, super ti je stas, zbog tebe ću Mićo,izgubiti glas
(Lepa Brena u Mostaru 1983.)

Zagovaram da ljudi sva tri naroda i oba entiteta nađu snage za zajednički dogovor i život u BiH.
(Milan Bandić Dnevni Avaz, 2009.)


Zasad nema nikakve naznake da i naš Miki neće okretati glavu od nas za malo titranja jaja iz Brisela i političkog rahat-lokuma iz Sarajeva. Ako mu i ne bude financijski probitačno pozivanje na jedinstvenu i cjelovitu BiH, kojoj prijete secesionisti Hrvati i Srbi, pa ne bude gladio jaja najgorim promotorima dominacije bošnjačkog nacionalizma umotanog u građansku državu on će brljati floskule Stipe Mesića jer mu se od njegovih „Snježnih Kraljica“ i sličnih devrova neće dati posvetiti političkom djelovanju prema Hrvatima u BiH i jer je to politički klizaviji teritorij od mokrih pločica zagrebačke javne ćenife od milijun Eura.

To je pokazao njegov prvi intervju u Dnevnom Avazu. Zašto bismo vjerovali da on drukčije misli nego što kaže.

_________piše: Matan Nižić l poskok.info

Nikada se predsjednički izbori u RH nisu toliko uvukli u javno-političku scenu Hrvata u BiH. Čak su postali predmet političkog interesa bošnjačkih političkih stranaka. U bošnjačkoj javnosti titra strah tko će naslijediti „dobrog predsjednika“, kako mu tepa Bakir H., jer kako prežaliti zabavljača koji je svakih par mjeseci dolazio u Sarajevo i izvaljivao radikalne probošnjačke parole kojih se ustručavaju i bošnjački političari i intelektualci. Naravno, nikad Mesić u svojim safarijima po BiH nije došao ni u jednu općinu u kojoj živi ili je prije „oslobađanja“ od Armije BiH živjelo više od 25% Hrvata.

Kod Hrvata u BiH ovi izbori su poput nekog novog političko-idejnog supermarketa. Svaki dosadašnji izbori su završavali na isti način. Kandidat HDZ-a bi odnio premoćnu pobjedu, razni GONG-ovi bi po hercegovačkim grobljima fotografirali nadgrobne ploče hercegovačkih glasača, prekogranični promet „sobarica“ prema Vrgorcu i Imotskom bi se pojačao jer bi lokalni HDZ-ovci organizirali voting-ture da središnjici u Zagrebu dokažu vjernost.
Izbornih mjesta je u pravilu bivalo malo za „miješanje u izborni proces RH“ bi trebalo čekati sat-dva da se dođe na red. Veći dio glasača činila bi disciplinirana rodbina lokalnih glavešina sestrinske strane, garnirana starijom čeljadi prestrašenom pričom o dolasku „komunista“ na vlast u Hrvatskoj i ponekim romantikom svehrvatskog jedinstva koji nikada ne može zaboraviti sreću kada je 1991. u hali Zagrebačkog velesajma dobio svoju prvu putovnicu sa šahovnicom. Ovaj put sve je bitno drukčije. Dvomandatna Mesićeva vladavina je trajala očito predugo. U tih desetak godina mnoge su se ambicije usmjerile prema Pantovčaku kao jednom od najboljih radnih mjesta u Hrvatskoj. Strka oko stolice u Dvorima rascijepila je stranke, nakotila stranačke prebjege, oživila stalne bezuspješne pretendente na predsjedničku lentu.

Hrvatima u BiH se po prvi put na policama ponudilo malo više kandidatske robe. Pored HDZ-ovog Hebranga tu je i Primorac koji je u svojim ministarskim mandatima dijelio proračunske novce po BiH i koji bi mogao ostvariti značajan rezultat samo da za njega glasaju župnici kojima je stavio oluke, KUD-ovi kojima je kupio opanke i knjižničarke kojima je osvježio knjižni fond. Naravno tu ima i utjecajnih faca koje su s njim i zavrtjele neku lovu na malo probitačnijim projektima. Nije zanemariti ni potencijal Nadana Vidoševića jer se na primjeru Dragana Čovića može vidjeti da Hrvati u BiH rado glasuju za visoke, crnokose i zgodne političare koliko god postojao čudan raskorak između oporezovanih primanja kao izvora imovine i imovine razbacane po ženama, rodbini i materama.

No posebno je interesantno kako će na svojoj rodnoj grudi proći Milan Bandić, purger po vokaciji, korumpirani gradonačelnik po pisanju medija i Hercegovac po rođenju.

Dok je premoćno svim političkim polugama moći u Zagrebu i Hrvatskoj vladao HDZ u Hercegovini se nije ni znalo da u zagrebačkom SDP-u visoko kotira jedan lik iz Gruda. Kad je u prvom mandatu postao gradonačelnik Zagreba čulo se za njega. Kad se uočilo koliko je široke ruke s javnim novcima odjednom se u Hercegovini našlo i javnih radnika, studentskih vođa, fratara, poduzetnika i političara koji su Mikija počeli redovito pozivati na sve i svašta. Počeo je Miki dolaziti na razne lobističke skupove zamotane u nekakve kvazi-znanstvene skupove po broćanskim župama.
Počeo je Miki, uz Gospinu pomoć, trčati i polumaratone. Viđalo ga se posvuda. Bio je i galantan pa je novce znao udijeliti potrebitim i grebatorima. Omililo se i njemu dolaziti u Hercegovinu jer je kući godinama dolazio poluanonimno. Svakome naravno godi priznanje u vlastitom selu a Miki ga je konačno dobio ali i platio. S tim se nekako poklapa i njegovo odmicanje od ideološke ljevice, a fratri su mu za donacije uzvratili domoljubno-katoličkom legitimacijom.

Mnoštvo ljudi u Hercegovini, frustrirano dugogodišnjim Mesićevim šovinističkim vrijeđanjem i političkom štetom koju po sarajevskom nalogu nanosi, u SDP-ovcu iz Gruda vidi neki spas (pitam se koji).

Miki je svoj lik zadnjih godina zamaglio ideološkom nedefiniranošću i populizmom. Iz te „orati kao konj“ ideologije on ne šalje nikakvu političku poruku zašto hrvatski glasovi iz BiH trebaju ići njemu. Forsirana PR strategija čovjeka iz naroda koji će orati i kopati za svoj narod (da se njemu oralo i kopalo ostao bi u Poganoj Vlaki) je samo jedna iluzija poput Mesićeve o „građaninu predsjedniku“ koja ne nudi ništa osim zabave za mase i stalne degradacije hrvatskih državnih interesa i ugleda predsjednika.
Frapira njegova sličnost s Mesićem koja se nastoji zamagliti nekim patkama kako ga Mesić ne bi želio vidjeti na Pantovčaku. Pa analizirajmo malo.
I Stipe Mesić i Milan Bandić su nekada bili jake face u jakim strankama. Obojica su tijekom svoje političke karijere i ideološkog razvoja lutali po čitavom političkom spektru. Stipe od ustašofila i srbofoba do turbo-partizana i antifašista koji s Raifom Dizdarevićem i Željkom Komšićem pjeva partizanske pjesme na Neretvi.

Milan Bandić od ideološkog ljevičara s političkom karijerom ukopanom u podršku zagrebačkog lumpen-proletarijata do fratarskog „trećoredca“ i prijatelja svih prebogatih kapitalista i dobavljača najveće kompanije u Hrvatskoj, grada Zagreba.
Obojica su ko „podrezani“ u smislu diplomatske i državničke upotrebljivosti, nemaju pojma o makroekonomiji, nikakvih intelektualnih dosega i po političkom profilu su vječiti gradonačelnici što su u pravilu i bili (Stipe Mesić, predsjednik općine Orahovica a Miki Bandić gradonačelnik Zagreba). Obojicu je čudni stjecaj okolnosti lansirao daleko iznad tih prirodnih pozicija, Mesića stvaranje države a Mikija nevjerojatni osobni animozitet predsjednika SDP-a Milanovića. Psiho-socijalni profil glasača koji u Zagrebu biraju Milana Bandića za gradonačelnika je isti kao i profil ljudi koji na izborima za predsjednika RH biraju Stipu Mesića.

Milan Bandić će u BiH osvojiti dosta glasova. Hrvati u BiH nikada i nisu bili politički svjesni i zreli da donose političke odluke u svome interesu. Za to su odgovorni HDZ-ovski mentori u Zagrebu i njihove kurtizane iz sestrinskih stranaka u Mostaru.
Zamislite populaciju kojoj se dvadeset godina prodaje priča da će „komunisti“ doći na vlast u Hrvatskoj ako oni ne budu čamili dva sata s putovnicom u ruci pred konzulatom.
Ista ta populacija će „popiti“ priču da je Miki naš i on će nas stajati. Zašto bi a zašto i ne bi?

Mislim da neće i to zato što je svojim hercegovačkim podrijetlom hendikepiran da kaže istinu u lošoj poziciji svojih zemljaka. Jednako kao što je Mesić frustracije zbog svojega šovinizma i ustašovanja iz ranih devedesetih (koje je postalo out u vrijeme njegovog političkog oživljavanja) liječio na sudbini Hrvata iz BiH dokazujući preko njihovih leđa koliko je on antifašista i partizančina.
Zasad nema nikakve naznake da i naš Miki neće okretati glavu od nas za malo titranja jaja iz Brisela i političkog rahat-lokuma iz Sarajeva.

Ako mu i ne bude financijski probitačno pozivanje na jedinstvenu i cjelovitu BiH, kojoj prijete secesionisti Hrvati i Srbi, pa ne bude gladio jaja najgorim promotorima dominacije bošnjačkog nacionalizma umotanog u građansku državu on će brljati floskule Stipe Mesića jer mu se od njegovih „Snježnih Kraljica“ i sličnih devrova neće dati posvetiti političkom djelovanju prema Hrvatima u BiH jer je to politički klizaviji teritorij od mokrih pločica zagrebačke javne ćenife od milijun Eura.

To je pokazao njegov prvi intervju u Dnevnom Avazu. Zašto bismo vjerovali da on drukčije misli nego što kaže. Do izbora je ostalo još 17 dana. A on ne pokazuje želju taj gaf ispraviti.

Ovo je brutalno u sridu: