Na facebooku također ima ovakva grupa. Uzeo sam kao naslov teme, da se komentira, što koga podsjeća na Božić.
Jedan topli, obiteljski blagdan i čitavo razdoblje u drugoj polovini prosinca, obilježeno posebnim osjećajem.

Mene primjerice na ovo vrijeme (među ostalim) asociraju božićne čestitke. To je nezaobilazan dio Božića i te se tradicije u obitelji ne odričemo.
SMS-ove bi najradije izbacio iz upotrebe u ovo vrijeme.


P.S.
Znam da je kod SPC Božić nešto kasnije, ali mislim da je isto polako počela predblagdanska groznica.

I kod MPC je isto tako Bozic nesto kasnije...

ali kod nas tradicionalno... groznica je novogodisnja... kupovina...darovi...proslave...

a za Bozic... okupljeni doma samo u krugu najuze obitelji...

buđenje na božićno jutro, zajednička kava i spremanje za misu, nakon mise malo se ostaje u crkvenom dvorištu koje je krcato ljudima koji ili žive tu ili su došli kod svojih za blagdane. malo se potegne koja loza iz čuture, malo se ugrijat, ruke se pružaju, grle se ljudi, čestita se, čak se malo i zapjeva ako se nađe tkogod oran.

obiteljski ručak, pun i bogat stol (kad je bal nek je maskembal ), koji litar crnog vina (u mom slučaju bambus ili pivo - nisam ljubitelj čistog crnjaka), razgovor ugodni...

izađe se vani, baci se par petardi, sluša se oće li tko iz susjedstva 'uzvratit paljbu'. kad nestane municije, ulazi se u kuću, topli dnevni boravak, sjedne s ostatkom obitelji i još ako je tkogod došao nazdraviti s čašom rakije/vina blagdane. malo priče, malo smijeha, malo crvenila u obrazima. ako ima šta sitno pod borom, otvori se, obično nema baš puno, kod nas u kući običaj darivanja nije previše izražen, meni osobno kupe bon i ja super zadovoljan

onda ako gosti već nisu kod nas, odlazi se kolektivno u rodbine i prijatelja, pronose se čestitke, žele se dobre želje, još se malo popije

i onda pred mrak kući, lijepo na kauče i gledati božićne filmove koji su na tv-u, i lagano tonjenje u san

to je otprilike božić kod mene.

E moram se nečim pohvaliti. Kod nas na Kupresu ostao je stari običaj obilaska kuća i čestitanja Božića. Pošto skoro svatko iz grada ima kuću i na selu, onda otprilike cijeli grad sudjeluje u ovoj "procesiji" u svom rodnom selu, pa tako i moj otac(ja nisam još krenuo s ovim običajem mada su me zvali prošle godine).

Skupi se cijelo selo i kreće se ili od prve ili zadnje kuće. Iz svake kuće idu isključivo stariji muškarci, pa se može dogoditi da idu recimo otac i dva sina, zavisi koliko ima zrelih muških osoba. Prije ulaska u kuću dolazak se najavljuje bacanjem petardi, potom pri samom ulasku dočeka ih domaćin(koji se izdvoji nešto ranije i dođe u svoju kuću prije ostalih "čestitara") i ostali ukućani kojima se čestita Božić. Naravno pripremi se bogat stol, od razne meze od suhog mesa, do kolača, raznog pića, sira, kolača i ostalih božićnih delicija. Potom krene pjesma sa instrumentanom pratnjom. A kod nas su(u selu kojem rođenjem pripadam, mada sada živim u gradu) moj stric i rođak instrumentalna pratnja, a otac prvi glas.

Ovo se odvija u rano božićno jutro, a dok se sve kuće obiđu već padne mrkli mrak.

A lijepo je spomenuti da u ovim običajima sudjeluju i Kuprešaci(iz mog sela) koji su odselili u Australiju prije nekih tridesetak godina, pa dovedu i svoju ekipu Australaca koji se samo smiju i uživaju u svemu. Odnosno njihovi očevi su odselili i oni su rođeni dolje, ali ipak drže do ovih običaja i obavezno dolaze svake godine.

Fin običaj Dani,ima toga i kod nas,doduše ne u gradu, nego okolici.A vjerujem i u dobrom djelu Hercegovine.

Mostar je što se tradicije tiče standaran postao,pijančenje po gradu,pa polnoćka, pa opet pijančenje.Pa onda te sutra ukućani jedva probude "na svijeću".Pa za svijećom svi se gotive,zafrkavaju a ti blejiš u točku na zidu s onim telećim pogledom.

I kad se spusti večer,ako dođeš sebi onda ponovo slijedi pijančenje

Ove godine ću na Badnjak uvečer kod djeda, na unošenje badnjaka u kuću. Nisam nikad tomu prisustovao.

vrh mi je kad dobijem16 istovjetnih cestitki sms-om ,ono nešto mjesec sija ko tepsija , mali isus .... jebote od kad je sms-a počeo sam da cijenim kad mi netko normalno napise srećan božić

Naročito "srećan",...

To su civilizacijski iskoraci i otpori. Našim generacijama je to smiješno i neukusno, ali za par godina, neke nove generacije će i to prevazići sa audio/video klip čestitkama, extMMS porukama..., iza svega uvijek ostaje iskrenost te želje koja ne ovisi o načinu na koji je upućena.

Nešto u zadnjih par dana jedva čekam Božić, ne znam zašto... Drago mi je da se kod mene običaji još provode i to me tjera da se maknem iz ovog otuđenog grada i dođem kući na svoje. Paljenje badnjaka, polnocka, kad se vratimo s mise brat, rođak i ja majka nam uvijek ostavi ukrašen tanjur s hranom, svake godine, i to je nešto što me baš veseli. Onda paljenje svijeća sutradan kod ovoga pa onoga, kako god okreneš, to je jedan od rijetkih trenutaka kad smo svi na okupu, inače svi negdje žure, nema se vremena ni za što, ali ovo nas baš nekako okupi. Jest da se prejedeš od slinih 'svijeća' ('Kako nećeš ništa, pa nisi u tetke ništa, ajde malo, na...'), bude ti muka od francuske, uvijek se nađu neke crne ovce u rodbini koje postanu predmet šprdancije, i popije se koja više, pa se i plače, pa onda opet netko nekoga zajebava, uvijek se najstariji neženja i udavača nađu na meti, a od najdebljeg djeteta se uvijek sklanjaju kolači, ali to se ne mijenja nizašto. Eto, ne znam kako kod vas, ali mene sad baš nešto puklo. Samo da ne učim. I sad mi se baš prave kolači. Eto.

I majke vam, haj probajte se suzdržat jedne godine pijančenja i cajki na Badnjak, pa ima li mi išta gadnije vidjeti nego one cure što se povlače u dopičnjacima po starom mrtve pijane. Halo brate!

Pamtim i slamu po kući, i dida kako moli krunicu dok je stere po podu, i ono što DaniKU spomenu "od kuće do kuće", neka davna vremena ostala još samo na selu,... ili u gradu "od frenda do frenda", jebga završi sa pijankom, jer toliko ića i pića u veselom tonu i ne škodi, jer je upravo to kolektivno raspoloženje ono što nas opija.

Prvo što me "trzne" da skontam da se Božić bliži je kada slučajno na radiju čuješ...



Znam da je limunada stvar, ali opiči i baci te u božićni film, bar mene...

U TG se od početka 12. mjeseca ide na zornicu masovno, crkva je krcata svako jutro, mnogi odu na sve zornice, a gotovo nitko ne ode ni najednu, to je naša tradicionalna priprava za Božić koja je posebno dojmljiva zbog rane idile kada po mrklom mraku ,kroz ulicu ,uz zvuke gaženja snijega, prolaze kolone vjernika!
Kafići za badnjicu i Božić ne rada nikada i Božić se čeka u krugu obitelji uz božićne pjesme,zatim polnoćka pa svečana večera, sutra se čestita po susjedstvu, a duže malo se zadržava kod prijatelja!

U AU - dolazak kod roditelja na badnjak, odlazak na ponoćku, pa ujutru otvaranje simboličnih darova. Tokom dana, obilan ručak, dolaze gosti, popriča se itd. Nakon toga odlazak na plažu, malo uhvatit sunca i boje U predvečerje zbog vremenske razlike (AU je 10 sati ispred) redom nazvati sve naše tamo u BiH i HR i čestitat Božić, malo popričat + nasmijat.

Bez izlaska i napijanja - to nekako ruši "dignitet" događaja.

Plaža,sunce, ,blago vama
Da ti pošaljemo malo snjega RajvoSa?

Nedostaje mi snijeg (al na ne više od tjedan dana ), pa odo u Japan na skijanje u veljači ako obveze dozvole

Kod vas je bolje, ovo ovdje je "neprirodno".

Cijela ta tematika - Božić, jelka, snijeg, djed Božićnjak, zimske radosti - ništa od toga nema smisla kad je vani 35+.

Pa okiti palmu, okači zvonce na crvene tange, kapa, cvike i mašna oko vrata,...pa pravac plaža...ku'š bolje...

Merry Christmas!

Ooooooo Merrryyyyy,....Merryyyyy!

Super je tu i grupne čestike u ponoć baciti,...

Ajooojj.. plaža! Zavidim ovim devojkama..

Iako je prelep sneg ovde, ali je hlaaadno..brrrr.

Mi koji živimo u katoličkim zemljama osetimo tu groznicu i ranije, naravno..a i u Bg-u je već počelo novogodišnje ludilo.
Meni je prva asocijacija na Božić česnica..uvek smo se radovali kao deca da iz nje (kad se lomi pogača) izvučemo novčić za sreću..

Pisala sam skoro kako se ranije slavio Božić na selu..evo ponoviću:

Božićno slavlje počinje 6. januara, kada je Badnji dan (seče se badnjak - mlado hrastovo ili cerovo drvo, i unosi u kuću, a simboliše ono drvo koje su po Bibliji pastiri doneli, a Josif založio kada se Hristos rodio, a takođe predstavlja i drvo Hristovog Krsta).
Na selu (naročito ranije) se za Badnji dan ujutru rano počinjalo sa pripremama Božićne trpeze.
Badnje veče je ono što spaja Badnji dan i Božić. Uveče se u kuću unosi badnjak, slama i pečenica (ovo potonje još samo na selu, uz reči domaćina: "Dobro veče! Čestit Božić i Badnje veče!"). Badnjak se ranije stavljao na ognjište, ili pored peći, i jedan deo bi se odmah ložio.
Slama se posipala po celoj kući, a ispod stola se stavljaju sitni pokloni, igračke i slatkiši za decu. Onda kreće zajednička molitva, peva se tropar "Roždestvo tvoje", čestita se Badnje veče i seda za trpezu koja je to veče posna.
Božić se praznuje 3 dana, prvi dan je 7. januar po novom kalendaru. Pre svitanja zvone zvona na svim crkvama, odlazi se u crkvu na jutrenje i Božićnu liturgiju u svečanijoj odeći. Ljudi se zatim do Bogojavljenja (19. januar) pozdravljaju sa: Hristos se rodi!..(uz otpozdrav: Vaistinu se rodi.).
Ponegde su se još zadržali običaji da rano ujutru na dan Božića u kuću dolazi položajnik (specijalni gost, koji se dočekuje i daruje, a po verovanju on cele naredne godine donosi sreću toj kući, neretko je bio i prvi putnik-namernik koji bi naišao), prilazi vatri (ognjištu ranije) i izgovara zdravicu: "Koliko varnica, toliko srećica, koliko varnica toliko parica, guščadi, jaganjaca, piladi...a najviše zdravlja i veselja, Amin, Bože daj".

Eto..želim vam od srca mirne i lepe Božićne praznike.

Na Božić me podsjećaju i kolači. Oni suhi i ostali. Mnoštvo ih.
Obiteljski ručak sa svijećama i vinom.

Vidim neki spominju "groznice" pred ove božićne blagdane. Kod mene je baš suprotno, nekako se smirim, smanjim tempo, ujutro kad me probudi lupanje u kuhinji (koje me obično nervira) kad mama sprema kolače i sve što ide uz to, lice mi samo od sebe vođeno vibracijama iz srca krene u osmijeh... i tako nekoliko dana prije i nekoliko dana nakon Božića.

Eh, da mogu svaki dan biti vedar kao ovih dana, da mogu sa našim ljudima koje sretnem kao ovih dana i svaki drugi dan podjeliti osmijeh, tople riječi, pa makar se one "normalnim" danima činile bezvezne, ovih dana drukčije zvuče...

I rakija nije ljuta ovih dana kad je popiješ sa stričevima, sa svojim starim... sa prijateljima. A kad se sve to "dogodi" u našem rodnom kraju, onda sav taj ljep osjećaj naraste barem 10x.

Ali ipak i ovdje se držimo neke tradicije, pa eto da podjelim sa Vama djelić današnjih božićnih priprema

Već je uveliko prisutno. Ide najljepši tjedan u godini. Od Sv. Nikole se počinje zalaufavati pomalo blagdanska atmosfera.