kasaba i to je to....sta islam napravi od ljepota humske zemlje

Bosnjaci su bili vecina u gradu Konjicu i opcini Konjic i prije rata.

Bosnjaci su bili vecina u gradu Konjicu i opcini Konjic i prije rata.

Šesta pljačka Hrvata u Konjicu, bacali i križeve

Kako nam je posvjedočio Josip Zovko, njihova obiteljska kuća je ostala nedirnuta tijekom cijeloga rata i njihovi susjedi Bošnjaci su se prema njima odnosili krajnje korektn

kolumneAUTOR:
Zoran Krešić

Tek je jedna starica Hrvatica ostala živjeti u naselju Bradina kod Konjica u kojemu se stalno događaju pritisci, pljačke hrvatske imovine, a policija tek evidentira bez provedbe kriminalističkih istraga tko su pljačkaši koji katkada šalju i poruke s provalama u obiteljske kuće. Obiteljska kuća Josipa Zovke iz zaseoka Zovke u Bradini u noći na ponedjeljak šesti je put zaredom temeljito opljačkana, nakon što je samo večer ranije u tu kuću provaljeno.

Često obilazi kuću

Kako nam je posvjedočio Josip Zovko, njihova obiteljska kuća je ostala nedirnuta tijekom cijeloga rata i njihovi susjedi Bošnjaci su se prema njima odnosili krajnje korektno. Njegovi otac i majka su ostali živjeti cijeli rat u toj kući koja se nalazila na području pod nadzorom Armije BiH. Kada je otac umro 2011. godine, majka se preselila sa sinom živjeti u Mostar gdje je on izbjegao i napravio novu obiteljsku kuću. No, u posljednje vrijeme se stalno događaju pljačke, a čak u nekoliko navrata su provalnici samo obijali vrata i prozore prevrnuvši stvari koji su zatekli.

“Ja često, gotovo svakog dana dolazim u kuću, obilazim i svjedok sam stalnih napada, provala, pljački”, rekao nam je Josip. Jednom prigodom samo je obijeno sedam vrata i ništa nije ukradeno. Objasnio je kako je u posljednje dvije provale koje su završile temeljitom pljačkom svega što je ostalo vrijedno u kući, ponovno nazvao policiju koja je poslala samo ophodnju bez da su na teren izlazili pripadnici kriminalističke policije kako bi uzeli otiske i druge dokaze koji bi mogli poslužiti za otkrivanje počinitelja. Ili, to pak im nije ni cilj.

Prijeteće poruke

“Predzadnji put na podu sam pronašao polomljeni križ, Gopinu sliku i druge svetosti”, svjedoči Josip. O toj provali ga je, kaže, obavijesti susjed Bošnjak. Sutradan novi šok. Imanje koje se proteže na 60 dunuma i nalazi se nekih 300-injak metara dalje od magistralne prometnice M-17 potpuno je opustošeno, a pljačkaši su morali imati kamione i veliku organizaciju. Pokraden je najveći dio željezne ograde, dvije peći na drva, struju, televizori. Ukradeno je sve i iz pomoćnih prostorija, garaže, štale s koje su skinute i pojilice za krave. Josip se prisjeća i kako se prigodom jedne od ranijih pljački, razbojnik posijekao. Cijela kuća je bila puna krvavih tragova, što također policija nije dokumentirala uzimajući ove dokaze u obzir. On unatoč svim tim pritiscima i problemima, lošim odnosom policije s kojima je njegova obitelj suočena i stalnom obnovom uništenih objekata, odlučan je da neće prodati djedovinu. Nada se da će jednoga dana Zovke vratiti na svoje stoljetno ognjište.

Da ta stoka nema mira niti nakon što je ostalo samo par duša u Konjicu?

Taj muslimanski stil života nužno generira bijedu, siromaštvo i parazitiranje na račun drugih.

Zajednica se nema snage tome oduprijeti, jer ne postoji zaštita individualnih sloboda u praksi. Bježat će i oni iz tog Konjica. Već su počeli. Sva sreća pa ne idu u Mostar