Dio drugi...

China announces surge in military spending

China continues years of double-digit rises in military spending to alarm of Asian nations and US

China has announced a 12 per cent increase on its military, already the largest in the world, sparking concerns among its Asian neighbours and the US.

Beijing has for years been raising spending on the People's Liberation Army (PLA) in double-digit steps, reflecting its military ambitions as it asserts its new-found economic might and its claims in a series of territorial disputes with Japan and others.

"The appropriation for national defence is 808.23 billion yuan (£79 billion), up 12.2 percent," said a budget report prepared for the annual session of the National People's Congress (NPC), China's Communist-controlled parliament, which began on Wednesday.

"We will resolutely safeguard China's sovereignty, security and development interests," Premier Li Keqiang said at the opening session.

"We will safeguard the victory of World War II and the post-war international order, and will not allow anyone to reverse the course of history," he said - a phrase China often uses in relation to rival Japan.

Beijing would also "place war preparations on a regular footing" and "build China into a maritime power", Li added.

In comments ahead of the gathering, NPC spokeswoman Fu Ying sought to play down foreign worries about China's defence expenditure.

"Certain countries have been selling the idea of China as a major threat," she said. "Based on our history and experience, we believe that peace can only be maintained by strength."

This year's stated increase follows rises of 10.7 percent in 2013, 11.2 percent in 2012 and 12.7 percent in 2011.

Analysts believe China's actual military spending is significantly higher than publicised, with the Pentagon estimating it at between $135 billion and $215 billion in 2012.

The United States itself remains far ahead as the global leader in defence spending, with Washington approving a 2014 budget of $633 billion in December.

China devotes about three times as much as India to defence, and more than neighbours Japan, South Korea, Taiwan and Vietnam combined.

Beijing's spending could match that of Washington by the 2030s, the International Institute for Strategic Studies said in February, but added that its capabilities, expertise and ability to project power would require several more years to catch up.

Nonetheless the increases have raised concerns in the US and Asia, particularly in Japan, with the two countries embroiled in an escalating row over East China Sea islands called Diaoyu in Chinese and Senkaku in Japanese.

After the latest figure was revealed, Japan expressed concern about Beijing's level of openness about the PLA.

"The transparency of China's defence policy and military capacity, or lack thereof, has become a matter of concern for the international community, including Japan," Chief Cabinet Secretary Yoshihide Suga told reporters.

China's actions will both fuel the concern of its neighbours and encourage them to beef up their security cooperation with each other and the US, said Denny Roy, an expert on China's military at the East-West Center in Hawaii.

"This would add to the momentum of something that's already in motion," he told AFP.

In December, the cabinet of Japan's hawkish Prime Minister Shinzo Abe agreed to spend 24.7 trillion yen (£144 billion) between 2014 and 2019 in a strategic military shift towards areas of the country facing China - a five per cent boost to the defence budget over five years.

China decried Japan's increase at the time as an issue of "great concern to neighbouring countries in Asia and the international community".

http://www.telegraph.co.uk/news/worldne ... nding.html

Japan je dosad trošio manje od jedan posto BDP-a na vojsku, a Kina preko 2%, ne vidim nikakvog razloga da izražavaju nekakvu zabrinutost. Japan troši trenutno oko 60 milijardi dolara godišnje, a Kina 160 milijardi, ako tu uvrstimo i manje plaće vojnika i jeftiniju opremu jasno je da im Japan ni približno ne parira.
Tako da moja podrška ide Abeu, a ne paranoičnim komunjarama koje bi nametale nekakav kompleks krivnje Japanu.

The force is strong in you. You are learning well my young padawan.

But Beware of the Red Side.

Much to learn you still have.

Treba gledati stvar na malo duži rok. Komunizam u Kini će pasti. Kršćanstvo će se raširiti. Kina će postati demokratska zemlja, ali sa određenim autoritarnim pečatom, jer Kinezi kao narod ne žele liberalnu demokraciju zapadnjačkog tipa.

Ta nova Kina postat će cement multi-polarnog svijeta, za razliku od američke hegemonije u kojoj ˝uživamo˝ danas.

E sad koliko će trebat misionarima da kristijaniziraju Kinu, to ostaje kao pitanje. No širimo se nevjerojatnom brzinom. Ide dobro :)

Japanci su ok kao narod, ali s druge strane njihov stav prema Koreji i Korejcima nije dobar. A do ujedinjenja dviju Koreja će doći. I onaj monstrum će pasti. Koreja će biti ujedinjena i demokratska. I Japan će je morat uvažavat kao ravnopravnog partnera.

Kinezi strpljivo koloniziraju Sinkiang. Naseljavaju svoje Hane samo tako. Al jedan dobar dio uz granicu sa srednjoazijskim republikama im je i dalje problem.

Svima bih preporučio ovaj kineski propagandni uradak kao primjer relativno dobro odrađene propagande.

Zove se "How leaders are made", i pomalo su (barem širim slojevima) uspjeli obraniti neobranjivo - a to je nedostatak demokracije.

Glavni argument je da se unutar Komunističke Partije Kine promovira meritokracija (darvinizma čak) koja garantira da će Partijom (a samim time i zemljom) na kraju vladati najuspješnija i najbolja moguća osoba, dok se u SAD i UK izbor svodi na osobu koja iza sebe ima veću medijsku mašineriju i više novca na raspolaganju.

Pa i nije toliko neobranjivo.

Argumenti im stoje.



Ne znam jesam već postavio.

Pokušaj demokracije u jednom kineskom razredu koji glasuje za Nadglednika.

Na kraju je pobjedio najveći tiranin koji tuče sve druge u razredu ali kako im je objasnio to je za njihovo dobro, da ne talasaju.

Malo korupcije na kraju da se začini.

I za malo mu je izmakla dvotrećinska većina.

Naprednjak s progresivnim idejama je završio u frenetičnom plaču i očaju nakon što su mu izborni rezultati potopili sve nade.



Narod je s oduševljenjem dočekao novog malog vođu.

Stoji im samo ako popušiš spiku da se na kraju nametne najsposobnija osoba (meritokracija na osnovu rezultata), a ne čovjek koji je tu prvenstveno jer zna najbolje plivati kroz taj zamračeni sustav partijske hijerarhije.

Dakle, sve su prilike da ćeš na kraju dobiti beskrupuloznog psihopata, a ne izdanka meritokracije. Najsposobniji lider sa najboljim dostignućima u vladanju u ovoj ili onoj provinciji (dakle najbolji čovjek za posao) je vjerojatno potopljen spletkarenjem, ucjenama i korupcijom.

Uostalom, na primjeru SFRJ smo vidjeli kako nam je sustav servirao "najbolje" lidere.

To stoji dok Kina grabi koracima od sedam milja naprijed. Kao što je stajala i demokracija dok je Zapad radio isto.

Kad se stane onda ljudi počnu propitivati.

Sumnjam da su ljudi zadovoljni previše načinom i ljudima koji se izabiru u demokraciji. Ili da se uopće može biti zadovoljan većinom onih koji nas vode i koje ovim sustavom izbacujemo.

Ono što se može cijeniti i što je neprijeporno jest sloboda i prava za pojedinca koje demokracija daje.

Kvaliteta vođa...baš i ne.

"Fascism is more of a natural state than democracy. To assume blithely that we can export democracy into any country we choose can serve paradoxically to encourage more fascism at home and abroad. Democracy is a state of grace that is attained only by those countries who have a host of individuals not only ready to enjoy freedom but to undergo the heavy labor of maintaining it."

Norman Mailer

Koliko to zemalja ima...odnosno naroda i zajednica...pitanje je.

To kinesko grabljenje koracima od sedam milja naprijed ima više veze sa njihovim ekonomskim potencijalima nego političkim uređenjem, čak štoviše uvjeren sam da bi recimo Chiang-Kai-Shekova Kina ovakav procvat ekonomije doživjela puno prije (jer je i za ovo ekonomsko čudo Kine ipak daleko zaslužnija američka odluka o outsourcingu 1990.g., nego kineska politička elita, taj outsourcing bi se nesumnjivo dogodio i prije da je u Kini ostao prije spomenuti tip na vlasti i da je uveo kakvu-takvu demokraciju).

Ne kažem da nije/ne može biti iluzija. Ali u ovom svijetu opsjena...

Isto tako se može reći da demokracija nije toliko zaslužna za razvoj Amerike već sposobnost naroda i beskrupuloznost pojedinaca u ostvarivanju svojih ciljeva.

Ali dok je išlo naprijed šlepala se i demokracija uz to.

Koliko je zaslužna...

Zahtjevna tema.

Demokracija im je omogućila izgradnju takve poduzetničke kulture. To je problem s kojim će se Kinezi tek trebati suočiti, što bi mogla biti velika prijetnja njihovoj garnituri.

Mislim da miješate dvije različite teme. Jedna je demokracija vs diktatura (prednosti i nedostatci), a druga je: koji sustav izbacuje lidere koji su u većoj mjeri proizvod meritokracije.

Može biti.

Ali očito i diktatura sa stavom nije bitna koje je boje mačka bitno je da lovi miševe, koja daje slobodu gospodarstvu može potaknuti stvaranje poduzetnika.

Njemačka je i pod polusobodom prije PSR-a imala spektakularan rast kao i nakon dolaska nacista na vlast.

To što je Hitler bio diktator nije smetalo njemačkim gospodarstvenicima da napreduju jer im je ostavio slobodu, a dao prijeko potreban mir i red.

I procvjetali su (u ekomonskom smislu).

Više nego pod zbrkom Weimarske demokracije.

Nije to nepovezano. Naime, uz demokraciju u velikoj mjeri ide transparentnost. Transparentnost je pak bitna u smislu da se jasno znaju kriteriji napredovanja i da se, u slučaju odstupanja od tih kriterija, digne buka i galama. Najbolji primjer za to je Francuska.

S druge strane, opet je teško uspostaviti meritokraciju u slučaju ekstremne demokracije koja se pretvorila u anarhiju ("tko jači, taj kvači"), tako da je potreban neki balans jednog i drugog.

Mislim da je Singapur uspio napraviti sustav transparentne, meritokratske diktature, što u teoriji ne bi trebalo biti moguće.

Benevolentna diktatura je moj ideal.

I moj.

Stvar je u tome što jedino jak vođa (da upotrijebim blaži termin) može odozgo promijeniti mentalitet naroda, što je nužno za iskorak ovakvih kao što smo mi. Da ni to nije lako, pokazuje primjer Putina u Rusiji, gdje je mentalitet još uvijek takav kakav je, mada je i tamo bolje sad nego prije 20 godina.

Demokratske institucije mogu funkcionirati samo u zemljama gdje je povijesni razvoj stvorio mentalitet poštivanja istih.

Sad da budem treći ili da Zadru ostavim čast?

Inače baš je Hollande proizvod te francuske meritokracije. Čovjek je završio pola njihovih Grande ecole-a, HEC Paris...pa je opet očajan predsjednik.

FDR je bio vrhunski obrazovan pa je opet bio totalan tutlek glede SSSR-a, a polupismeni farmer iz Missourija je povukao prave poteze.

Jimmy Carter vs Ronald Reagan. Opet ista stvar.

Tako da i meritokracija...

Pogotovo uz činjenicu da je inteligencija uvjerivo bila najveći bedak prošlog stoljeća te joj je trebalo vremena da dostigne mudrost prosječnog čovjeka glede "velikih" ideja, a ne obratno...

Problem sa demokracijom je što mi glasamo za stranke, a ne za ljude, a odnosi unutar stranke ne moraju nužno pogodovati meritokraciji, pogotovo u nerazvijenim demokracijama kao što je naša se više cijeni poslušništvo. Diktatura tu ima argument da se barem tih malo kvalitetnih ljudi što ispliva ne raspline u više frakcija i da ne moraju misliti o popularnosti tijekom provođenja mjera. Tu je zanimljiva Gadafijeva Džamahirija u kojoj su zabranjene stranke, jer "dijele narod", no demokracija je postojala u obliku plenuma. No, znamo kako je to završilo pa možemo zaključiti da je demokracija zapadnog tipa najmanje loša opcija, neračunajući specifična azijska društva.

Za mene osobno, demokracija nije nužnost dokle postoje sve druge slobode, ionako je jedan glas bezvrijedan, a na većinu ljudi prevelik utjecaj imaju mediji koji su u rukama elita.

Najmanje loša po pitanju sloboda i prava pojedinaca.

Uspješna u natjecanju sa sposobnim narodom koji je jasno hijerarhiski organiziran...ne znam baš.

Mislim da smo do sada imali sreću i da je pobjeda više ovisila o malobrojnosti/nedostatku resursa i civilizacijskim možda i prirodnim nižim stupnjem nego što su vrline demokracije isplivale.

Pa Nijemci bi vjerojatno svakog dobili na ruke, da je bilo jedan na jedan ili čak i dva na jedan iako je slobodni sustav u mnogim stvarima bio superioran totalitarnom upravljanom (uspjesi američkih poduzetnika u ratnoj proizvodnji naspram određenih tromosti Nijemaca iako su opet i najveća tehnološka postignuća napravili Nijemci što opet ide u prilog sposobnosti naroda, a ne sustava u kojem djeluje).

Uglavnom da nije bilo druge totalitarne snage koja bi stala na crtu demokratske zemlje nebi imale ni muda ni želuca za sukob sa totalitarnim društvom, a sumnjam i za pobjedu.

Naša sreća što su postojale dvije sile koje su se poništile, a pobjedila je ona koja je imala manji potencijal za razvitak.

No Kina je puno značajniji igrač.

I bilo bi pametno da naš sustav dobro propitamo.

Kina godišnje na vojsku troši preko 120 milijardi dolara. Evo kako izgleda njihova sila od preko 2,5 milijuna aktivnih vojnika.

Kineska vojna parada

Kina će 2030. biti najkršćanskija zemlja na svijetu

Protekli su Uskrs tisuće vjernika ispunile svaki kutak crkve u Liushiju, gradiću na kineskom jugu, i tiho molile u zalog svoje odanosti... ne Partiji, već Kristu. Golemi hram sa 60-metarskim raspelom, vidljivim kilometrima uokolo, jedan je od najvidljivijih simbola vrtoglavog preobraćenja komunističke Kine u jednu od najvećih kršćanskih zajednica na svijetu.

večernji.hr

NEREDI
Protukineski prosvjednici zapalili strane tvornice u Vijetnamu
Prosvjednici su napadali tvornice za koje su mislili da su kineske, iako su mnoge zapravo bile tajvanske

Protukineski prosvjednici zapalili su desetak tvornica u industrijskom parku na jugu Vijetnama, prenosi RT. Napadi dolaze nakon što je Kina ovaj mjesec postavila naftnu platformu u Južnom kineskom moru, što je uzrokovalo negodovanje Vijetnama, koji te vode smatra svojima.

Napadima na tvornice prethodili su antikineski prosvjedi radnika u parku i obližnjim lokacijama, u kojima je sudjelovalo do 20.000 ljudi. Dužnosnik uprave parka rekao je da su prosvjednici napadali tvornice za koje su mislili da su kineske, iako su mnoge zapravo bile tajvanske.

http://www.vecernji.hr/svijet/antikines ... amu-938593

Kina 'prisvojila' otočje, Vijetnam i Filipini dižu borbenu spremu

Savez Kine i Rusije postaje sve konkretniji

Peking prije deset godina nije mogao ni sanjati da će Japanu osporavati otočje Senkaku, da će porinuti nosač zrakoplova i graditi vlastite tzv. stealth zrakoplove, a danas je to realnost

http://www.vecernji.hr/svijet/savez-kin ... iji-940888