Psihopatsko ponašanje moglo bi vam pomoći u karijeri ili ljubavnom životu.

Ovakva je izjava prilično kontroverzna, ali upravo je ona temelj knjige “The Good Psychopath’s Guide to Success”, Andyja McNaba i Kevina Duttona.

“Želio sam srušiti mit da su svi psihopati loši ljudi. Istraživanja sam vršio s kirurzima, vrlo uspješnim menadžerima, odvjetnicima. Gotovo svi oni imali su psihopatskih osobina, ali su ih oblikovali tako da ih one čine boljima u onome što rade”, kazao je Dutton, profesor s Oxforda.

Kroz svoje je istraživanje naišao na umirovljenog narednika i autora bestsellera Andyja McNaba, koji je u testovima pokazao da posjeduje mnoge “karakteristike psihopata”, uključujući nesposobnost za kajanje, nemilosrdnost, neustrašivost, impulzivnost, smanjenu empatiju i izraženo samopouzdanje, piše Telegraph.

“Ne postoji samo jedna karakteristika koja čini psihopata. Želite o tim osobinama misliti kao o gumbima na miks pultu, gdje neke možete smanjiti, a neke povisiti, ovisno o situaciji u kojoj se nalazite. Ako su svi na maksimumu, onda ste disfunkcionalni psihopat. Biti psihopat nije crno-bijelo, to je čitav spektar”, objasnio je Dutton te citirao upravo jednog od disfunkcionalnih psihopata (koji je na odsluženju životne kazne zbog nekoliko ubojstava): “Rekao mi je: ‘Mi nismo loši, samo imamo previše dobre stvari’”.

Stoga, McNab savjetuje kako bi se u svakodnevnim situacijama trebali ponašati ako želite biti uspješni, odnosno koje “psihopatske osobine” treba pokušati koristiti.

U poslu

Fokus

Sposobnost koju psihopati imaju da “ugase” empatiju i blokiraju tuđe emocije čini ih najboljim “rješavačima” u stresnim i kriznim situacijama.

Neustrašivost

Nepostojanje straha, koje je redovito karakteristika psihopata, ljudima jako puno može pomoći na radnom mjestu, kaže Dutton, koji čitateljima postavlja pitanje: “Što biste napravili u ovoj situaciji da vas nije strah? Ako bi to bilo tražiti povišicu ili nazvati nekoga koga se ne usudite, znajte da funkcionalni psihopati imaju prednost jer mogu svoj strah suzbiti”.

Nedostatak empatije

Važno je, kaže McNab, ne “ugasiti” empatičnost do kraja: “Ne želite ljude cijelo vrijeme preveslavati. Oni budu oštećeni jednom, ali vi zauvijek jer vam više nikad neće vjerovati. To je razlika između dobrog i lošeg psihopata: znati kad povećati empatiju i kad je ‘ubiti’”.

U vezama

Neustrašivost

Jedan disfunkcionalni psihopat s kojim je Dutton radio sa svojim bi se prijateljima u izlasku znao natjecati u tome tko će prići više djevojaka, ali ne zbog što više brojeva telefona, nego zbog odbijanja: “Jednom kad se naviknete na odbijanje, više ne boli, shvatite da nije važno. Tad vam poraste samopouzdanje i počnete prilaziti svima i pritom odajete dojam osobe kojoj nije pretjerano stalo te vam se počnu nizati uspjesi”, pojasnio je.

Nepopustljivost

“Problem s puno veza je u tome da se ljudi u njima zadržavaju i kad znaju da im je bolje da prekinu. Morate znati kad treba odrezati”, kaže McNab, čovjek koji se ženio pet puta (ali s trenutnom je ženom u braku 14 godina).

Samopouzdanje

Psihopati nemaju problema sa “samostalnim pohodima”, što je dobra stvar jer u toj priči ne postoje prijatelji koji će vas sputavati: “Vaši prijatelji možda puše i piju cijelo vrijeme dok se vi pokušavate dovesti u formu. Morate biti spremni ponekad izdvojiti se iz mase. To ne znači da se s njima trebate prestati družiti, samo je zdravo svako malo biti sam sa sobom”, poručuje Dutton.

Ali, i kod samopouzdanja je najbitnija ravnoteža, napominju autori, dodajući za kraj da se svi oni koji misle da će njihova knjiga stvoriti hrpu novih psihopata ne trebaju brinuti: “Nemamo namjeru pretvoriti društvo u društvo psihopata. Ovo je za ljude koji gumbiće na miks pultu imaju do kraja smanjene i trebaju ih podignuti”.

Rijetki su psihopati koji su nešto ostvarili u znanosti, umjetnosti i sl. bez obzira na inteligenciju jer za to je ipak potrban neki pozitivan emotivni naboj, odgovornost...

Ono u čemu su neprikosnoveni je otkrivanje i iskorištavanje slabosti kod drugih, dusu dali za političara ovdasnjih.

U ukupnoj populaciji ih je 4-6% , dok njihova moć i materijalna bogastva su daleko iznad tih postotaka.

Pishopatija u novim klasifikacijama ICD-a i DSM-a dobija novo ime ''specificni poremecaj licnosti'' ili perzistentni poremecaj licnosti.
Razlog ove nove klasifikacije je zato sto termin psihopatija djeluje pogrdno a upravo je ogroman broj ljudi sa poremecenoj licnosti. Svako odstupanje od norme i prosjeka moze se po jednom uglu gledanja smatrati psihiopatija,ali i to ima posebne razloge zasto je i norma ( prosjek ) jedna vrsta poremecaja. I jedno i drugo je poremecaj, o tome su mnogi psiholozi pisali posljednih 50 godina .

Upravo mnogi umjetnici i znanstvenici imaju te psihopatske crte( Poremecaj licnosti) koje se ne primjete kao nesto DISOCIJALNO ili antisocijalno obojeno rusilastvom ili kriminalnim ponasanjem. Psihopaiju vecina obicnih smrtnika dozivljava kao nesto sto je krvolocno, kriminalac, perverznjak i sl. Najvise su tome doprinjeli filmovi.

Psihopatija ima u jednoj dimenziji sa antisicijalnim ponasanjem, ali to je samo jedan krak spektra poremecaja licnosti i ne moze biti jedina crta u fokusu posmatranja.

Narcisoidni poremecaji l. su jako ceste pojave i svakodnevnom zivotu i sa takvim osobama se moze funkcionirati ali van dometa njihovih tendencija i okvira koji cine srz poremecaja.
Histeroidi i opsesivci pa i oni sa seksualnim poremecajima su ceste pojave. Ovo drugo se cesto uspjesno prekriva i racionalizira a prve dvije varijante su vidljivo manifestne.

Psihopata zna a nece. A neurotik ne moze a zna za svoje ponasanje. Ovo su osnovne crte diferencijacije ta dva poremecaja jer se nekada jako preklapaju pa je tesko procjeniti sta je sta.
samo 5 % bi bilo normalnih u opstoj populaciji po onim normama kako psihijatrija odredjuje normalnost ,a ostali bi bili pod deformacijama karaktera obicno neurotskog ili kriznog stresom obojenog poremecaja.
Posto i ''normalnost'' nije nesto staticno jer covjek nije robot i to je podlozeno fluktuacijama u dinamickom smislu, pa je vidljiv lak prelaz (privremeno) iz jednog u drugo.
Dok god je drustvo i epoha u kojoj se zivi ''bolesna'' zbog svog posebnog mehanizma kapitalizma ono ce praviti i bolesne pojedince jer ne mogu pratiti taj potroscki dinamizam i to ga cini konfuznim i pod stalnim osjecajem tjeskobe koj biva kompenzirana aktiviranjem posebnih mehanizama odbrane.

Psihopati se najčešće povezuju sa serijskim ubojicama, kriminalcima, bombašima samoubojicama ili silovateljima. No, što ako bi na njih gledali drukčijim očima. Što ako bi piromana koji vam je zapalio kuću, u nekom drugom paralelnom svijetu zamislili kao hrabrog junaka koji je iz goruće kuće izvukao vašu najmiliju osobu. Sada se stvari mijenjaju, zar ne? Ovo je primjer kako možemo na psihopate gledati i s druge strane te da nisu svi psihopati tako loši. Od njih možemo nešto i naučiti.

Primjerice, kako biti uspješan. Psiholog Kevin Dutton bavio ovom povezanom tematikom i napisao knjigu The Wisdom of Psychopaths: What Saints, Spies, and Serial Killers Can Teach Us About Success. Ovom knjigom želio je pobiti predrasude da su svi psihopati loši i ludi.

Čovjeka u skupom odijelu s aktovkom u ruci koji ponosno šeće poslovnom zonom grada ili emocionalno hladni neurokirurg koji nevjerojatno dobro radi svoj posao pod velikim pritiskom. Ovi navedeni ljudi su potencijalni psihopati. Možda je neki od njih i vaš šef.
Uživaju u tome da mogu dobiti ono što žele u bilo kojem trenutku. Kevin Dutton naveo je nekoliko poslova koji najviše privlače psihopate. Prvo mjesto zauzeli su izvršni direktori, pa slijede odvjetnici, ljudi koje rade u medijskoj industriji (televizija i radio), prodavači, kirurzi, novinari, policajci, svećenici, dok su zadnje mjesto zauzeli državni službenici.

S obzirom na intenzitet odvažnosti i impulzivnosti možemo praviti razliku između klasičnih psihopata i uspješnih psihopata. Ako između tih dviju osobina postoji ravnoteža, vrlo je vjerojatno da ćemo pred sobom vidjeti bogatog poslovnog čovjeka.

Čovjeka u skupom odijelu s aktovkom u ruci koji ponosno šeće poslovnom zonom grada ili emocionalno hladni neurokirurg koji nevjerojatno dobro radi svoj posao pod velikim pritiskom. Ovi navedeni ljudi su potencijalni psihopati. Možda je neki od njih i vaš šef. Dutton govori o psihopatima kao o ljudima koji imaju različite osobine ličnosti. S jedne strane su nemilosrdni, neustrašivi, šarmantni, uvjerljivi i mentalno stabilni, ali im s druge strane nedostaje savjesti i suosjećanja. Ako su uz to i inteligentni te nisu nasilni, vrlo se vjerojatno nalaze na visokim pozicijama. Oni posjeduju osobine koje mogu unaprijedi poslovnu karijeru. Povode se nagradama, ne odugovlače i usmjereni su prema akciji. Ljude privlače svojim šarmom, lukavošću i manipulacijama. Vole kontrolu i moć. Uživaju u tome da mogu dobiti ono što žele u bilo kojem trenutku. Kevin Dutton naveo je nekoliko poslova koji najviše privlače psihopate. Prvo mjesto zauzeli su izvršni direktori, pa slijede odvjetnici, ljudi koje rade u medijskoj industriji (televizija i radio), prodavači, kirurzi, novinari, policajci, svećenici, dok su zadnje mjesto zauzeli državni službenici.

Pa u uvodnom tekstu je Lider pomenuo o čemu se ustvari radi.

Ja sam temu shvatila bar tako.

Psihopatija je daltonizam za emocije i moralne kodekse. Ako taj daltonizam pod navodnicima nema nuspojave u obliku agresivnosti i zla moze biti pozitivno iskorišten.

Kako misliš iskoristiti psihopatu za nešto pozitivno?

Pa taj McNab,koji se spominje u uvodnom postu, je profesionalni ubojica regrutiran u SAS,pročitaj mu biografiju i sve će ti biti jasno...

Pa u uvodnom tekstu je Lider pomenuo o čemu se ustvari radi.

Ja sam temu shvatila bar tako.

Psihopatija je daltonizam za emocije i moralne kodekse. Ako taj daltonizam pod navodnicima nema nuspojave u obliku agresivnosti i zla moze biti pozitivno iskorišten.

Pishopatija u novim klasifikacijama ICD-a i DSM-a dobija novo ime ''specificni poremecaj licnosti'' ili perzistentni poremecaj licnosti.
Razlog ove nove klasifikacije je zato sto termin psihopatija djeluje pogrdno a upravo je ogroman broj ljudi sa poremecenoj licnosti. Svako odstupanje od norme i prosjeka moze se po jednom uglu gledanja smatrati psihiopatija,ali i to ima posebne razloge zasto je i norma ( prosjek ) jedna vrsta poremecaja. I jedno i drugo je poremecaj, o tome su mnogi psiholozi pisali posljednih 50 godina .

Upravo mnogi umjetnici i znanstvenici imaju te psihopatske crte( Poremecaj licnosti) koje se ne primjete kao nesto DISOCIJALNO ili antisocijalno obojeno rusilastvom ili kriminalnim ponasanjem. Psihopaiju vecina obicnih smrtnika dozivljava kao nesto sto je krvolocno, kriminalac, perverznjak i sl. Najvise su tome doprinjeli filmovi.

Psihopatija ima u jednoj dimenziji sa antisicijalnim ponasanjem, ali to je samo jedan krak spektra poremecaja licnosti i ne moze biti jedina crta u fokusu posmatranja.

Narcisoidni poremecaji l. su jako ceste pojave i svakodnevnom zivotu i sa takvim osobama se moze funkcionirati ali van dometa njihovih tendencija i okvira koji cine srz poremecaja.
Histeroidi i opsesivci pa i oni sa seksualnim poremecajima su ceste pojave. Ovo drugo se cesto uspjesno prekriva i racionalizira a prve dvije varijante su vidljivo manifestne.

Psihopata zna a nece. A neurotik ne moze a zna za svoje ponasanje. Ovo su osnovne crte diferencijacije ta dva poremecaja jer se nekada jako preklapaju pa je tesko procjeniti sta je sta.
samo 5 % bi bilo normalnih u opstoj populaciji po onim normama kako psihijatrija odredjuje normalnost ,a ostali bi bili pod deformacijama karaktera obicno neurotskog ili kriznog stresom obojenog poremecaja.
Posto i ''normalnost'' nije nesto staticno jer covjek nije robot i to je podlozeno fluktuacijama u dinamickom smislu, pa je vidljiv lak prelaz (privremeno) iz jednog u drugo.
Dok god je drustvo i epoha u kojoj se zivi ''bolesna'' zbog svog posebnog mehanizma kapitalizma ono ce praviti i bolesne pojedince jer ne mogu pratiti taj potroscki dinamizam i to ga cini konfuznim i pod stalnim osjecajem tjeskobe koj biva kompenzirana aktiviranjem posebnih mehanizama odbrane.
;);)

Dobro,ali nije daltonizam,nije poremećaj prepoznavanja emocija već nema dopir sa emocijma.

I uvodni tekst je jedan od mase tekstova,sa simptomima i pricama "kako prepoznati psihopata"a velika većina njih su pisani da bi postali bestselleri,a je vrlo ozbiljna stvar.
Isto i sa korelacijom sa IQ , većina dokazanih psihopata ima niži IQ od prosjeka,ali ima ih i s višim IQ-om ,a opet milijun napisa da su to sve inteligentni ljudi.

Za neke aktivnosti je psihopatija velika pomoć. Znati isključiti osjećaje kad je potrebno uklanja nepotrebne kočnice i zapreke na putu ka cilju.