ZAOKRET, SDA napušta Tihićevu koncepciju

Stranka demokratske akcije skoro 25 godina je udarna politička snaga unutar bošnjačkoga nacionalnoga korpusa. Još dok je slovila kao narodni pokret i na vrhuncu nacionalne euforije i osviještenja na izborima je dobivala i više od 900 tisuća glasova. Ostat će zabilježeno da je neprikosnoveni vođa i utemeljitelj SDA Alija Izetbegović u utrci za bošnjačkoga člana Predsjedništva jednom prigodom dobio više od 700 tisuća glasačkih listića. Na zadnjim izborima njegov sin Bakir je tijesno osigurao mandat u državnom Predsjedništvu, pobijedivši konkurenta Fahrudina Radončića s jedva 150 tisuća glasova. Možda je uzrok posrnuću u narušenoj karizmi mlađega Izetbegovića i njegovim političko-poslovnim grijesima u prošlosti, ali ozbiljne analize upozoravaju kako potpora Bošnjaka najomiljenijoj stranci ipak drakonski konstantno opada.

Čerupanje SDA

Iz same utrobe SDA niknulo je još nekoliko stranaka bošnjačke nacionalne provenijencije koje su uporno i agresivno ‘kresale’ krila SDA i otkidale glasove na izborima. Prvo je to uradila Stranka za BiH, pa niz manjih strančica poput BPS-a ili A-SDA , da bi se, evo, u zadnjih nekoliko godina u ljutoga protivnika promovirao Savez za bolju budućnost Fahrudina Radončića. Nakon smrti Alije Izetbegovića na čelo SDA je došao staloženi “provincijalac” i pravnik iz Bosanskoga Šamca, Sulejman Tihić, koji promovira jednu posve drukčiju stranačku orijentaciju. Ne odstupajući od narodnjačkoga senzibiliteta, dakle nužnoga i pragmatičnoga populizma, i bliskosti s islamskom zajednicom, lucidni Tihić promovira otvaranje SDA i prema drugim narodima. U njegovom mandatu u SDA pa i u sami vrh stranke ulaze i neki predstavnici hrvatskoga i srpskoga naroda, poput Josipa Jurišića, Ivice Šarića ili Desnice Radivojevića.

Naravno, nitko nije naivan glorificirati njihov utjecaj kod donošenja ključnih odluka, ali se ipak, u neku ruku, osjetilo to omekšavanje, napuštanje rigidne konzervativne pozicije i blagi naklon prema desnome centru. Uz to, navodno na nagovor i odobravanje vrha Islamske zajednice Sulejman Tihić se, unatoč silnom protivljenju tradicionalista u stranci, desno orijentiranih osnivača okupljenih u frakciji Bakira Izetbegovića, naglo približio i omraženome SDP-u, pravdajući to “patriotskom” i probosanskom nuždom na crti spram robusnoga “separatista” Milorada Dodika i njegovoga vjernoga partnera Dragana Čovića.

‘Pospremanje’

Doista, zahvaljujući ponajviše umjerenom Tihiću, SDA je sve više u javnome “nebošnjačkome” mnijenju doživljavana kao liberalnija, modernija stranka, kojom ne upravljaju kruti bošnjački nacionalisti i fundamentalni. Danas su neka druga vremena. Još uvijek formalni lider Sulejman Tihić je teško bolestan i bori se za život, dok je SDA preuzeo njegov zamjenik i godinama najveći oportunist Bakir Izetbegović. Svjestan ozbiljnih problema i podjela u stranci Izetbegović se svim silama upinje da članstvu prikaže sliku jedinstva i demokratičnosti kako bi na predstojećim parlamentarnim izborima izvukao maksimum i zadržao poziciju najjače bošnjačke stranke. Što god se dogodilo nakon listopadskih izbora, izvjesno je kako slijedi programsko i kadrovsko ‘pospremanje’ unutar SDA. Ništa više neće biti kao u eri vladavine Sulejmana Tihića. Iz dobro upućenih izvora doznaje se kako unutar SDA sve više jača opcija povratka SDA prema izvornoj koncepciji, dakle okretanju isključivo prema bošnjačkome narodu. Zagovornici takvoga pravca, naime, traže da se u stranačkim dokumentima bez straha i kompleksa naglasi i ne skriva da je SDA isključivo bošnjačka stranka. To bi u praksi značilo dramatičan otklon od Tihićeve “anacionalne” koncepcije, odnosno svojevrsno zatvaranje prema pripadnicima drugih naroda. Utemeljitelji SDA i promotori tvrde nacionalne opcije smatraju kako SDA nije imala nikakve koristi od tzv. otvaranja i navodne modernizacije stranke jer nije bilo masovnoga priljeva članstva i potpore glasača hrvatske i srpske nacionalnosti, ali jest zato brutalno izgubila naklonost Bošnjaka koji su se sve više okretali nekim novim strankama bošnjačke provenijencije. Tradicionalisti u i oko SDA kao jedan od argumenata za povratak izvornoj nacionalnoj misiji navode trend jačanja nacionalnih stranaka po cijeloj Europi. Ipak, priznaju kako na takav zaokret naprosto tjeraju osnažene druge bošnjačke stranke koje opasno prijete i uporno čerupaju biračko biće SDA. To je, kako smatraju zagovornici konzervativne opcije u SDA, veliki izazov i prijetnja, ali i zadnji trenutak za poduzimanje protumjera. Treba naglasiti kako ovakve ideje nisu nikakva senzacionalna, ali, po svemu sudeći, još niti dominantna novost. U nekim umnim glavama u SDA to zapravo nije nikada niti umrlo, međutim, za uobličavanje tako krupnih možebitnih zaokreta potrebna je šira rasprava i unutarstranački konsenzus koji je moguće postići tek na sljedećem izbornome Kongresu SDA. Neki krugovi pretpostavljaju da bi se Bakir Izetbegović, ako uistinu i preuzmu SDA, što je posve realno za očekivati, odista mogao okrenuti isključivo prema “svome narodu” i napustiti tračnice kojima je SDA vodio Sulejman Tihić. Zbog te mogućnosti, ali i mase drugih okolnosti i pitanja koja traže odgovore predstojeći izbori, a napose Kongres SDA po mnogo čemu će biti sudbonosni za još uvijek najjaču bošnjačku stranku.

Popis mu je bio signal da tako treba, njime su "Bosanci" prestali bit ozbiljna skupina. Nakon njega nema više razloga za prijetvornost. Odsad ćese borit među Bošnjacima za Bošnjake. Bar su čisti računi.

Published on Sep 21, 2014

Nedopustivo je da trećerazredne birokrate vode predizbornu kampanju za neke druge političke stranke i drže predavanja bazirana na muci naših naroda, isto kao da ova zemlja nema svoje institucije.

“CRVENI KARTON” CRVENOM KANDIDATU: B. Hadžiomerović se liječio sa dijagnozom “paranoika” da bi izbjegao vojnu obavezu

Sponzorirani članak: Uspješna Bosanka i žena koja je dala nemjerljiv doprinos u svijetu na promociji Bosne i Hercegovine Sanela Jenkins uoči općih izbora u BiH za portal Klix.ba je kazala da nije isključeno da se 2018. godine uključi u politiku kao kandidatkinja za Predsjedništvo BiH.

Titouekber!

Bila je to, složit će se povjesničari svih svjetonazora i vrijemenazora, jedna od ključnih osobina Josipa Broza: umio je i s Jednima i s Drugima, mudro i vješto balansirajući na tankoj granici Zapada i Istoka, Kapitalizma i Komunizma, Vjere i Nevjere, koristeći malo Jedne protiv Drugih, malo Druge protiv Jednih. Jedni su vikali "Mi smo Titovi, Tito je naš!", Drugi uzvraćali "Mi smo Titovi, Tito je naš!", svađali se Jedni i Drugi čiji je Tito, pa se na kraju dogovorili da godinu dana Jedni Titu šalju komesare, naftu i industrijske strojeve, a Drugi da mu onda godinu dana šalju filmove, oružje i mlijeko u prahu.

Pune trideset tri godine prošle su, eto, otkako Josip Broz mudro i vješto balansira između Raja i Pakla – eno Raj uredio kao radničko odmaralište u Zaostrogu, a od Pakla napravio modernu željezaru, Hitler i Staljin pjevajući svako jutro biciklama idu na posao – a Jedni i Drugi dolje se još svađaju čiji je Tito. Posvađali se tako oko Josipa Broza, sve vičući "Ja sam Titov, Tito je moj!", ni manje ni više nego jedan bivši komunist i jedan ni manje ni više nego bivši - reis.

Zlatko Lagumdžija, Titov pionir informatike u Bosni i Hercegovini, nekadašnji kandidat Saveza komunista za Predsjedništvo BiH i doživotni maršal bosanskohercegovačkog SDP-a, na predizbornom je skupu u Novom Sarajevu tako najprije upisao Josipa Broza u SDP - "Bila je jednom jedna partija, jedne velike zemlje, i imala je najvećeg sina koji je hodao ovim prostorima u zadnjih, Bog te pita koliko stotina godina. Taj se čovjek zvao Josip Broz Tito. Mi smo Titova partija!" – pa već u sljedećoj rečenici, obećavajući Titovu jednu, jedinstvenu i ujedinjenu Bosnu i Hercegovinu, cijeli Titov SDP upisao u Rijaset Islamske zajednice BiH. "S vama to možemo, bez vas neka nam je Bog na pomoći", nastavio je s pozornice urlati vidno rastrojeni predsjednik SDP-a, histerično gužvajući papir s pripremljenim govorom: "A i Bog će nam pomoći kad uradimo sve što možemo, jer Bog pomaže onima koji vjeruju!"

U dvije rečenice Zlatko Lagumdžija je tako došao od Tita do Boga. Dugačak put do duševnog smiraja, za koji su nekima trebala cijela desetljeća titanske unutarnje borbe, maršal SDP-a prešao je u svega pet sekundi, i ne zna sad čestiti glasač je li SDP "Titova partija" kojoj će "i Bog pomoći", ili je "Allahova partija" kojom će "i Tito pomoći". Jer Tito, shvatili ste, "pomaže onima koji vjeruju". Ili što je već Lagumdžija htio reći.

Nije se pod onom mramornom kockom na Dedinju Josip Broz još pošteno ni okrenuo, a već dan-dva kasnije u Muzeju Drugog zasjedanja AVNOJ-a u Jajcu, za govornicom s koje je drug Tito osnovao Jugoslaviju, nezavisni kandidat za bošnjačkog člana Predsjedništva, bivši bosanskohercegovački reisul-ulema dr. Mustafa Cerić, najprije je Josipa Broza upisao u Rijaset Islamske zajednice - "Mnogi će reći da ja samo šokiram, e pa evo onda još jedan šok: mnogi me, kao bivšeg reisa sigurno nisu mogli ni zamisliti ispod biste Josipa Broza Tita, da se obraćam sa govornice sa koje se i on obraćao" - pa već u sljedećoj rečenici, objašnjavajući kako tekovine i poruke AVNOJ-a vrijede i danas, krenuo otamo gdje je Lagumdžija stao, samo unatrag: "Bilo je dobrih stvari u bivšoj Jugoslaviji, i smeta mi što neki sada monopoliziraju Tita i upotrebljavaju ga za lični interes, a imajući u vidu šta i kako rade, ne bi smjeli spominjati ni Tita ni antifašizam. Tito je bio nešto drugo... oni su nešto treće!"

U dvije rečenice, eto, Mustafa Cerić je došao od Boga do Tita. Dugačak put do socijalističke revolucije, za koji su nekima trebala cijela desetljeća titanske unutarnje borbe, bivši je reis prešao je u svega pet sekundi, i ne zna sad čestiti glasač što je u bivšoj Jugoslaviji bilo dobro, a što u sadašnjoj Bosni i Hercegovini nije, tko „monopolizira Tita i upotrebljava ga za lični interes", a tko ga monopolizira i upotrebljava za više ciljeve, dakle za "tekovine i poruke AVNOJ-a". Ili što je već Mustafa Cerić htio reći.

Okreće se tako Josip Broz u grobu kao Lagumdžija i Cerić na vjetru: bivši komunist zaklinje se na vjernost drugu Titu sve prizivajući Boga i Božju pomoć, a bivši se reis na vjernost zaklinje dobrome Allahu, sve prizivajući Tita i AVNOJ. "Mi smo Allahovi, Tito je naš!", viče predsjednik SDP-a, "Tito uekber!", uzvraća bivši poglavar Islamske zajednice.

Tko u Bosni nije poludio, kaže stara ratna, taj nije normalan.

Elem, umro Tito, pa se Zlatko Lagumdžija i Mustafa Cerić posvađali čiji je rahmetli maršal. Lagumdžija tvrdio da je Broz bio komunist i ateist, i da mu je mjesto u SDP-u, Cerić pokazivao dolje Muslimane s velikim M što plaču za dobrim drugom Titom, tvrdeći da je takvome mjesto u Rijasetu, i na kraju se dogovorili da godinu dana bude u SDP-u, a godinu u Rijasetu. Nakon Titove prve godine u Islamskoj zajednici, došao tako red da ga Lagumdžija primi u SDP. "Ne znam što ću više s njim", požalio se Cerić, "cijeli je Rijaset pretvorio u Komitet, pa izdao ferman da nema Boga!" Prošla onda još jedna godina, stiglo vrijeme za smjenu, pa došao Cerić u SDP da ga preuzme od Lagumdžije. "Ne znam o čemu pričaš", odriješito mu odgovorio predsjednik SDP-a. "Tito ne postoji!"

Pazi Sta Radis

ebo vam papa mater popustite malo islam pisi malo kolumne o krstijanima papaismu i pedofilima vatikana dozovi se ti majmune serem ti se na poso

Pored stola bista druga Tite, na stolu slika doglavnika Blaža a ispred stola gospodin, drug i hafiz Hamdija u predizbornom vjerskom zanosu koji je dao na uvid fejsbuk čitalaštvu.






Čik pogodite o kojem alan fordu od stranke se radi.