Hrvati iz Bihaća: Ostati i živjeti u svom gradu na Uni

Bihać, važan grad u hrvatskoj povijesti, ali i u povijesti Hrvata Bosne i Hercegovine prostire se na obalama prirodnog bisera, bistro-zelene rijeke Une u sjeverozapadnom dijelu BiH, neposredno uz granicu s Republikom Hrvatskom

Riječ bihać znači kraljevsko imanje. Drugi nazivi su: bišće, biić, bijać. Ime Bihać prvi put se spominje1226. godine, a 1262. proglašen je slobodnim kraljevskim gradom u sastavu hrvatskog kraljevstva. Tijekom povijesti u Bihaću je nekoliko puta zasjedao i Hrvatski sabor, a tridesetak godina bio je stolni grad Kraljevine Hrvatske. Odatle je Bihać i kraljevski grad. Još jedan naziv koji ide u prilog spomenutim kraljevim imanjima jest ime današnjeg prigradskog mjesta Kralje. To je skraćenica naziva “Kraljevska vrila” ili izvori. Bihać je u drugoj polovici 15. stoljeća bio pod vlašću hrvatske plemićke obitelji Frankopan. Za razliku od većine bosanskohercegovačkih gradova, Bihać se više od stotinu godina odupirao osmanskim napadima. 1592. godine pao je pod Turke. Na žalost, nakon toga Bihać postaje jedno od značajnijih uporišta najzapadnije provincije Osmanskog carstva iz kojeg se organiziraju daljnji napadi prema slobodnim krajevima Hrvatske i zapada.


Plansko naseljavanje na hrvatske prostore

Ratna pustošenja tijekom turske okupacije, veliki porezi, glad, epidemije kuge i kolere, ali i prijelaz na islam i pravoslavlje radi spašavanja života i imovine bili su glavni uzročnici opadanju broja katolika i na bihaćkom području. “Spoznaja o hrvatskom podrijetlu uglavnom je sačuvana u muslimana Bihaćke krajine, iako danas velika većina njih nerado govori o tome” (Salopek, Hrvoje: Ogulinsko-
modruški rodovi, Zagreb,2007.). U to vrijeme na ovo područje Turci planski naseljavaju janjičare, bjegunce iz Dalmacije poslije mletačko-turskih ratova, iz Like i Ugarske
poslije Karlovačkog mira (1699.) te s Korduna poslije Svištovskog mira (1791.). Najviše se muslimana naselilo u Krajinu poslije 1683. godine bježeći iz Hrvatske, Slavonije, Ugarske te Dalmacije. Također, na ovo granično područje Turci dovode Vlahe koji rado pristaju uz Turke radi veće slobode kretanja i drugih pogodnosti. Ovi se krajevi u povijesnim izvorima nazivaju Donji Kraji, a kasnije, sve do XIX. stoljeća, Turska Hrvatska, tj. dio Hrvatske koji su zauzeli Turci.

Crkve srednjovjekovne zapadne Bosne

Regionalno središte

Nakon 286 godina duge turske vladavine (1592.-1878.) Bihać dolazi pod austro-ugarsku upravu. Pozitivne promjene osjećaju se u svim sferama ljudskog življenja. 1929. godine novim teritorijalnim ustrojem, Bihać postaje središte okruga u Vrbaskoj banovini. Tijekom zadnjeg rata Bihać je bio više od 1200 dana u potpunome
srpskom okruženju, do velebne oslobodilačke akcije Hrvatske vojske “Oluja” početkom kolovoza 1995. godine. Novim administrativno-političkim ustrojem BiH, Bihać, središnje mjesto Pounja, je postao sjedište Unskosanskog kantona, u sastavu entiteta Federacije Bosne i Hercegovine.


... hoćemo crkvu!

Do dolaska Turaka na području Bihaća bilo je više katoličkih crkava: sv.Antuna, sv. Elizabete, sv. Marije, sv.Lucije, sv. Jakoba, sv. Duha i sv. MarijeMagdalene. Padom Bihaća sve su crkve porušene, a Crkva sv. Antuna, koju je dao sagraditi hrvatsko-ugarski kralj Ludovik I., pretvorena je u džamiju Fethiju (arap. osvojena). Nakon pada turskog carstva konačno je napravljena crkva u središtu grada 1891. godine, a 1938. bila je temeljito preuređena. Crkva je bila među najljepšim u Bosni Srebrenoj.
U to vrijeme na području bihaćke župe je živjelo 4300 Hrvata. Crkva je porušena potkraj 2. svjetskog rata. Ostao je samo zvonik. “Komunističke vlasti dugo nisu dopuštale gradnju nove župne crkve. I kolcima su omeđivali gradilište. Katoličke žene su rušile te kolce. Da su to činili njihovi muževi, na robiji bi završili. Uslijedio je poziv na sud tadašnjem župniku fra Viktoru Šakiću. Ljudi su kao u procesiji išli pred zgradu općine, uz povike “Živio drug Tito, hoćemo crkvu”. Ispjevali sve ‘one’ pjesme ne bi li dobili crkvu. Kad se pojavio sudac onda su ga gađali jajima pa je pobjegao”, priča župni vikar u župi sv. Antuna Padovanskog u Bihaću fra Stipo Raštegorac koji je zabilježio još živa sjećanja sudionika događaja g. Luke Klepića, iz prigradskog naselja Križ. Naposljetku komunističke vlasti su dopustile gradnju crkve koja je napravljena 1972. godine. U studenome 2006. godine Župna crkva sv. Ante Padovanskog s grobnicom hrvatskih velikaša proglašena je nacionalnim spomenikom.
Stalno iseljavanje Hrvata I posljednji rat, kao i svi prethodni, nije zaobišao niti ovaj kraj. Bihać je bio više od 1200 dana u potpunom okruženju, stradalo je puno ljudi i porušeno dosta hrvatskih kuća. Svoj veliki doprinos u ratu dali su pripadnici bihaćkog Hrvatskog vijeća obrane. Deset hrvatskih civila i čak osamdeset pet vojnika poginulo je tijekom Domovinskog rata u BiH s područja općine Bihać. I ovaj rat imao je za posljedicu iseljavanje. Od prijeratnih 5500 Hrvata (katolika) s područja župe Bihać (osim grada, župi Bihać, koju pastoraliziraju franjevci Bosne Srebrene, pripadaju i sljedeća naselja: Vedro Polje, Kralje, Križ, Dobrenica, Čavnik, Golubić, Greda, Izačić, Lohovska Brda, Papari, Ružica, Sokolac, Vrkašić, Žegar, Ripač i Cazin) danas u njoj živi 2605 katolika. Broj Hrvata se počeo smanjivati i prije rata zbog ondašnje politike i gospodarskih razloga, a to potvrđuje i podatak da je na području općine Bihać 1971. godine živjelo 12 posto Hrvata. Unatoč velikoj nezaposlenosti te drugim gorućim problemima s kojima se svakodnevno susreću katolici i Hrvati s lijepog grada na Uni, oni ipak žele ostati i živjeti na svojim stoljetnim ognjištima.


Zvonik crve Sv. Ante Paduvanskog

Političko krojenje granica

Svakako treba spomenuti područje župe Zavalje i njenih sedam sela (Veliki i Mali Baljevac, Vučjak, Zavalje, Međudražje, Mali i Veliki Skočaj), koje je prije rata brojalo oko 5000 vjernika. Ona teritorijalno pripada Bihaću, a crkveno-pravno gospićkosenjskoj biskupiji. Komunističke vlasti planski su i odavde iseljavale hrvatsko katoličko življe. Sad u toj župi ima četvero školske djece (!), oko 250 župljana, koji u biti čekaju smrt na svojoj rodnoj grudi, dok su ostali raspršeni diljem svijeta. Najviše ih
ima u Australiji, čak 360 obitelji, ali i u Kanadi, Njemačkoj i drugim državama. Ovo područje, obronci ličke Plješevice, je odcjepljeno od Republike Hrvatske nakon Drugog svjetskog rata, kada je pripojeno općini Bihać. Naime, kao i kod velikog broja hrvatskih općina u BiH s hrvatskom većinom došlo je do promjene općinskih granica na štetu općina s većinskim hrvatskim življem. U ovom slučaju od općine Korenica je odvojeno područje župe Zavalje kako bi ona postala općina sa srpskim većinskim
stanovništvom. Tada su povrijeđene i granice između RH i BiH definirane još krajem 18. stoljeća. Osim što je ova župa teško stradala tijekom Drugog svjetskog rata i poraća veliki broj vojnika iz ove župe je poginuo i u Domovinskom ratu bilo da su bili pripadnici HVO-a ili HV-a.


pogled na grad

Škola za Europu

Godine 1857, franjevci su u župi Bihać podigli pučku školu i tako su u svoju pastoralnu aktivnost uključili i prosvjetni rad. 1894. godine časne sestre Družbe Klanjateljica Krvi Kristove, koje i danas imaju svoj samostan, otvorile su u Bihaću osnovnu školu u svome ‘Klostru’. Nešto kasnije u istoj zgradi je otvorena igraonica za djecu te građanska škola. One su 1938. godine sagradile i dvoranu za priredbe u kojoj je tijekom 2. svjetskog rata održano I. zasjedanje AVNOJ-a. U svibnju 1944. godine zgrada samostana i škole je bombardirana, a nakon rata tadašnje državne vlasti zabranjuju sve škole koje je vodila Crkva pa tako i ovu u Bihaću. Nakon šest desetljeća prisilnog prekida, u školskoj godini 2006/2007. u Bihaću je Banjalučka biskupija otvorila Katolički školski centar - Škola za Europu. Naime, ovo je sedmi po redu KSC u BiH (Sarajevo, Zenica, Tuzla, Travnik, Banja Luka, Bihać i Žepče). U njima nastavu pohađa oko 4500 učenika o kojima se brine oko 300 učitelja, nastavnika i profesora. Da se radi o multietničkoj školi potvrđuje i banjalučki biskup Franjo Komarica “Novoosnovana gimnazija je srednja škola za stjecanje širokog općeg obrazovanja, javna ustanova otvorena i dostupna svim zainteresiranim kandidatima, koji ispunjavaju uobičajene uvjete, bez obzira na vjersku i nacionalnu pripadnost. Odgoj i obrazovanje u njoj se temelje na - u Europi opće prihvaćenim - kršćanskim vrijednostima i ima pred očima cjelokupna čovjeka, a ne samo njegov intelektualni uspjeh”. Kao pomoć u izgradnji Katoličkog školskog centra i sportske dvorane u Bihaću, hrvatska Vlada je izdvojila 850 tisuća kuna. O dobroj suradnji RH i Bihaća potvrđuje i nedavno dodijeljena Povelja počasnog građanina Grada Bihaća predsjedniku RH Stjepanu Mesiću.

Prsten - Udruga bosanskih Hrvata

Samo im ova zadnja rečenica nije trebala...

Treba samo naglasiti da je od 85 Hrvata s podrucja Bihaca samo 13 poginulo u odorama HVO-a,da ne bude zabune, da ne ispadne kako je HVO imao velike gubitke u borbama za Bihac,sve ostalo napisano je tacno osim "velikog doprinosa" HVO-a to se mora odlucno demantovati radi buducih pokoljenja ,svaka cast momcima poput Jandre,Vlade ali nema govora o "velikom doprinosu" bez uvrede ,moramo se drzati cinjenica ...

po meni bihac uz kraljevu sutjesku su najznacajniji zivuci dokazi hravtskog porijekla muslimana...
bihac je hrvatski kraljevski grad koji je bio djelom like i djelom hrvatske sve do turskih osvajanja...
ljudi bihaca danas vecinom muslimani su direktni potomci srednjovjekovnih hrvata te su cisti dokaz da su muslimani porijeklom hrvati a ne srbi ili novo izmisljeni bosnjaci...

Ti očito želiš zabetonirati po svom vidjenju.Kad si tako dobro informiran napiši nam gdje su onda poginuli ostali( osim ovih 13 za koje navodiš da su poginuli u odorama HVO-a)

Jeeeeeeeeeeeehaaaaaaa Biscani, polahko hajmo cinjenice, pa dokaze, nemojte kvariti ugodjaj.

Bez uvrede mislim da si ovo prihvatio malo previse emotivno ,a uz to i subjektivno, moramo biti realni,ali razumijem te mlad si i imas druge predstave o ratu...ali ako ne vjerujes meni pitaj svoje mjestane izravne ucesnike u ratu, pitaj recimo Macana onog sto mu je brat Slavko inace policajac,taj Mate je bio meni se cini i vodic 505-toj Buzimskoj kad je dosla u ispomoc da se vraca Skocaj,inace momak je bio u nekoj ATJ HVO-a pitaj njega ako ne vjerujes meni ,a onako uz put da provijeris istinitost moje price, pitaj ga za ratnu epizodu kad je vozio ranjenika mislim da je stao na PROM-1 nesretnik renom 4 sa Skocaja do bolnice ,kad je uspio sici za 10 minuta do bolnice,ali nije bilo pomoci tom nesretniku...
znam neke Hrvate koji su izgunuli kao borci Armije kao Kulas Ivica, Vladimir Juric,Drndelica Ilije sin koji je bio u Tigrovima(doduse njemu je majka bila Bosnjakinja) i da ne nabrajam dalje imena jer ne znam sve, ali vecina je vjerovao ili ne izginula kao pripadnici V korpus a
decko, vjeruj mi nemam lose namjere, budi pozdravljen ...

Ode ti dalekooooo

Šta da se radi ? Da se ostaje ili ide iz Bihaća ?

Jarane iz Bihaca i uopste iz Bosne treba paliti ko god gdje ima ,ja sam uhvatio zadnji voz, nema dole nafake za nikoga osim za par ratnih profitera i 5-6 tatini sinova ...

Mamu im jebem profitersku gdje si ti otišao ? jel ti bolje tamo ?

Kako nije jarane bolje, svabija je svabija ,dole nisam imao za cigare,, a ovdje se nisam napio obicne vode ima deset godina,samo sokici ,limunici,lipicki studenac...dole rinto za bijednu platu bez socijalnog osiguranja ,a ovdje imam bolja prava neg mrki medjed na Plitvicama

ništa, eto i mene onda već dvije godine frend me zove da dođem u D kod njega (inače Njemac rođeni) a ja sve se nećkam...

Drugi put kad BETON navrati iz Njemačke neka posjeti Vedro Polje,Dobrenicu i Kralje.U navedenim mjestima nalaze se spomen obilježja poginulim braniteljima HVO(ime prezime i slika) iz tih navedenih mjesta.Spomen obilježje u Žegaru će se ako Bog da graditi ove godine.A za sve koji se žele uvjeriti kolike su bezočne laži napisane u BETONSKOM postu predlažem da prilikom posjete gradu Bihaću odaju počast svim braniteljima grada Bihaća na gradskom groblju Humci na centralnom spomen obilježju.Tu su jasno napisana imena svih poginulih branitelja 5 korpusa,HVO-a i Mup-a.
Usputno Maćan i Slavko Anušić su moji susjedi i suborci.Kad budemo prikupljali sredstva za spomen obilježje poginulim braniteljima HVO-a iz MZ Žegar-Križ onda ću zamoliti Maćana da te kontaktira jer bi bio red da daš novčani prilog za spomen obilježje.

Hvataj maglu buraz jebo Bosnu ,a Boga mi i Hercegovinu ,evo ove nase "Yugose" ne mozes ni silom istjerati iz EU ,a sve ko fol patriote ,al niko se ne vraca ,inace patriotizam ispoljavaju kacenjem zastavica maticnih zemalja o retreovizor i zavisno od konfesije ide jos uz zastavicu kao dekor tespih,krunica ,brojanica

Dobro gdje je problem ,daj reci sta nije istina sta sam napisao jel brojka prelazi 13 HVO pripadnika ili ne,ako da koji su to jos ime,prezime ili dovoljno nadimak?????

Sto se tice Dobrenice u njoj kupujem ribu svaki put kad naletim u Golubic ,ima jedan frajer u dobrenici koji drzi ribnjak i riba mu je odlicna...

Sto se tice novcanog prilog od srca cu dati sevap je to,treba Bogu kad tad dusu dzevapiti...

Ponesi papir olovku i na Humke pa zapisuj.Nemoj zaboraviti zapaliti i svijeću!

Ja pokusavam normalno komunicirati ,a ti se mangupises nije to lijepo vladanje zemljace!Lijepo te pitam ljudski ,a ti mangupa glumis ne valja ti to...

Tko si ti da umanjuješ doprinos HVO-a obrani grada Bihaća i uz to još odredjuješ broj poginulih u odori HVO-a.Takvi kao ti odu u Njemačku i pljuju po svom zavičaju a misle da su zaštićeni kao medvjedi.Prvom prilikom kad dodjes posjeti Humke i ponesi dosta papira da zapišeš imena svih poginulih pripadnika HVO-a.Sram te bilo!

Kao što si rekao neka ode do Kralja, V. Polja.. Dobrenice, pa i u Žegaru ima spomen ploča...

Za poginule hrvatske branitelje u Žegaru planira se ove godine praviti spomen obilježje.Na vrijeme ću javiti kad će biti početak radova.

Vas dvojica se posvađašte večeras a još jučer ste dogovarali odojka kod čifuta hehehehe

Nesporazum totalni ,nista ja ne umanjujem nego te lijepo pitam ,da mi kaze koliko ljudi je poginulo koji su bili u 101-oj Bojni /Pukovniji znaci pricamo iskljucivo o HVO-u ,nista ono s pocetka ubrajati Druga Bihacka muslimansko-hrvatska Brigada,MUP,Korpus ,pitam te ko covjeka, a ti se kurcis...a i sam znas da govorim istinu, a kad si bezobrezan da ti kazem da ste se suncali po Pljesevici, plandovali i pravili belaj po gradu (npr Felix Ploh vas pripadnik koji je na moje oci pucao u ljude ubio covjeka ni kriva ni duzna koji je imao preko 75 godina ;ranio dijete od par godina ,a uz jos dvojicu supaka koje je s razlogom ranio,haj sto je tu dvojicu koji su mu se zamjerili al kud nevine ljude)i onda ti meni seres ovdje o necemu ,cast svakom branitelju grada bio on bojovnik,mupovas ,korpusovac ,ali nemoj pretjerivati majke ti mile ,najveca vam je vojna akcija bila kad vam je Enko sam sjebo na pisti dva cetnika,ja mislim da vam je to bilo jedino vatreno krstenje u 1993-oj...mozes ovoj djeci pricati price ,al mojne meni stare ti...

nisam se ja svadjao ,nego je Zegar bezobrezan,ja lijepo a on mangupski e pa nije uredu...