Pitanje je trebaju li vjerski blagdani biti državni. Npr. musliman ne mora doći na posao ili u školu na Bajram. Onda svatko može reći da mu je neki nadnevak svet i da hoće opravdanje. Postoji sljedba vucoizam. Slave rođendan pjevača Siniše Vuce kao Božić, slave 3P (pojist, popit, poprčit) i KJV (kurve, janjetina i Vuco). Može li onda netko reći da je vucoist i da na Vucin rođendan ne treba doći na posao ili u školu? Vjerovati da je Vuco Bog nije ništa manje razumno nego vjerovati da je djevica rodila sina nekog nadnaravnog bića koje nitko ne može vidjeti, a taj sin je ujedno i to biće sam i ima biološkog oca na zemlji iako mu je majka djevica. Čak je i razumnije, jer je dokazano da Vuco postoji, a za postojanje Boga nema niti jednog jedinog dokaza.

Po čemu je vjerovanje u zmije koje govore, goruće grmove, razdvajanje mora štapom i djevice koje rađaju razumnije od vjerovanja u Djeda Mraza, vukodlake, vampire, vještice, vile, Štrumpfove?

Kad skupiš iza sebe 86% populacije države, koliko katolika ima u HR, biraj slobodne dane po želji.

Sramotno, tog debila treba naučiti pameti na ovaj ili onaj način, ili na oba.

Kršćani imaju Božićnicu, šta muslimani imaju za Bajram?

Iraq ima 150 neradnih dana u godini. Ti Arapi bi pocrkali bez nafte.

Podjelis fino drzavne i vjerske praznike. Npr., ako ih imas ukupno 10, od cega su, opet npr. 5 drzavni, ostalih 5 nek svaka organizacija sa svojim zaposlenim rjesi kojih ce to 5 biti (u zavisnosti od realnih potreba) i tacka