http://www.poskok.info/index.php?option ... Itemid=426Kiseljačka deklaracija i Poskokove sugestije istim povodom
Nedjelja, 10 Siječanj 2010 13:56
Sutra je prvi radni sastanak potpisnica Kreševske deklaracije. Iz Kreševa je teško igdje drugo stići nego u Kiseljak. A upravo iz Kiseljaka je organizatorica sastanka, predsjednica HSS-NHI Ljiljana Lovrić tako da se hrvatski dom u Kiseljaku čini logičan odabir mjesta sastanka.
piše: Tvrtko Milović l poskok.info
Kreševska deklaracija od svog potpisivanja stekla je izvjesni kredibilitet i u javnosti su se gotovo svi hrvatski političari pozivali na nju. U obzir su je uzeli i srpski i bošnjački političari, ali i neki predsjednički kandidati iz Hrvatske. Za razliku od same deklaracije, predsjednici stranaka nisu stekli mnogo kredibiliteta da jedni drugima ponovo zakažu sastanak. Kada bi to htio jedan HDZ, drugi bi odbio. Ostale nisu ni pokušavale. HSS, tadašnji organizator potpisivanja deklaracije, prvo je ušao u proces ujedinjavanja sa NHI, (jedinom hrvatskom strankom izostavljenom u Kreševu), a onda je taj HSS-NHI ostao i bez predsjednika Marka Tadića. Sve to vrijeme, sastanka nije bilo.
Dolaskom Ljiljane Lovrić na čelo HSS-NHI pojavila se osoba dovoljno sposobna da okupi potpisnice.
Kako god prođe sastanak u Kiseljaku, Hrvati bi trebali biti zadovoljni sa nekoliko činjenica. Prva je da Hrvati imaju tek četiri relevantne političke stranke (HDZBiH, HDZ1990, HSS-NHI i HSP Đ.J.) i sve su se one u stanju međusobno sastati i razgovarati o pitanjima nacionalnog značaja.
Takvo što nisu u stanju ni Srbi, a pogotovo ne Bošnjaci.
Hrvati u BiH jednostavno nemaju osnova govoriti da su rascjepkani. Četiri političke stranke demokratski su minimum i sasvim su dovoljne da pokriju politički spektar. Da podsjetimo, u RS ima oko 30 stranaka sa srpskim predznakom koje participiraju u različitim tijelima zakonodavne vlasti. Otprilike jednako imaju i Bošnjaci.
Drugo s čime bi Hrvati trebali biti zadovoljni jeste da postoji jasan politički koncenzus (a u Kiseljaku će on vjerovatno biti potvrđen) koji su hrvatski politički ciljevi u BiH.
Treća bitna stvar je da Kreševska deklaracija nije osporena ni od kog i da je uvažava i međunarodna zajednica i ostale stranke. Možda je to djelomično zbog njenog općenitog sadržaja, ali i taj sadržaj je u dijelovima dovoljno jasan da se iščita što Hrvati u BiH žele, i kakva to pobogu prava traže!
Od potpisivanja Kreševske deklaracije dogodila se i još jedna promjena. Možda ne toliko uvjetovana samom deklaracijom, ali gotovo svi predsjednici hrvatskih stranaka su se vrlo jasno opredijelili za federalitzaciju zemlje u kojoj bi Hrvati imali jednu federalnu jedinicu u kojoj bi bili većina (HSS-NHI se o ovome izjasnio i kroz političku deklaraciju tako da to nije pitanje želje predsjednika nego trajno političko usmjerenje).
Ohrabrivanje hrvatskih političara da otvoreno traže teritorijalni preustroj zemlje nije posljedica povećanja njihove osobne hrabrosti, nego jasno osjećanje pulsa naroda. A narod želi entitet!
Znati što želimo, već je samo po sebi golem korak ispred Bošnjaka. Nakon kiseljačkog sastanka Hrvati će još glasnije tražiti svoja prava. Kako će ih potpisnici deklaracije definirati nije poznato, ali evo kako Poskok predlaže:
Hrvati u BiH teško su diskriminirani po tri važna pitanja, zbog kojih smatraju da je neophodno preuređenje zemlje u kojem bi ostvarili sljedeća osnovna prava:
Izgradnja mehanizama na državnom nivou kojima bi Hrvati bili vladari svoje političke sudbine.
Ostvarivanje kontrole nad novcem koji Hrvati zarađuju,
Osiguravanje pune ravnopravnosti hrvatskog jezika i njegova imena u BiH.
- Izgradnja mehanizama na državnom nivou kojima bi Hrvati bili vladari svoje sudbine podrazumjeva:
formiranje strukture državnog parlamenta u kojem Hrvati imali osiguran jednak broj zastupnika kao i druga dva konstitutivna naroda,
Formiranje izbornih jedinaca koje bi osiguravale da Hrvati biraju svoje predstavnike u parlament i predsjedništvo, a koje bi bile djelotvorne i u slučaju ukidanja institucije konstituvnih naroda,
Formiranje federalne jedinice ili trećeg entiteta koji bi bio većinski hrvatski, a koji bi bio garancija ostvarivanja prava Hrvata u BiH koji izvan te federalne jedince/entiteta ostanu.
- Ostvarivanje kontrole nad novcem koji Hrvati zarađuju stavka je koja može biti realizirana nizom složenih mehanizama. Bit je da se hrvatska područja financijski ne iscrpljuju, da se u njih ulaže i da Hrvati znaju gdje njihov novac završava. Neoprihvatljivo je da se na lokalnoj razini novac dijeli prema broju osnovnoškolaca, a ne prema ostvarenoj dobiti. Neprihvaljivo je da se nad hrvatskim tvrtkama provodi porezni teror a da novac naplaćen od kazni ide u kantonalne/federalne projekte daleko od tih istih Hrvata.
Formiranje Komisije za kontrolu novčanih tokova na razini spomenutog parlamenta, koja bi bila sastavljena isključivo od Hrvata (delegiranih od zastupnika izabranih u većinski hrvatskim izbornim jedinicama) vršila bi se kontrola raspodjele novca na način da ona bude pravedna za Hrvate. - Hrvatski jezik nije egzistencijalno ugrožen. Ne zato što ga nitko ne ugrožava, nego što je jasno definiran još od Ljudevita Gaja i što ima institucije koje čak i u BiH štite njegovo postojanje. Ipak, stanje hrvatskog jezika u obrazovnim institucijama u BiH je sramno. Hrvatski jezik prepušten je dobroj volji Srba i Bošnjaka. Obzirom da isti nemaju dobre volje prema hrvatskom jeziku on je danas u stanju izmaltretiranog podstanara. Jezik je temelj kulture i identiteta, i da bi politički opstanak uopće imao smisla, Hrvati moraju jezikom spriječiti asimilaciju. Tri su osnovna načina ostvarivanja zadovoljavajućeg položaja hrvatskog jezika u BiH:
H
rvati u BiH trebaju formirati institut za zaštitu hrvatskog jezika u BiH. Institut bi kontrolirao korištenje hrvatskog jezika u medijima i obrazovnim instuitucijama i verificirao nastavni kadar.
Omogućavanje da učenici u cijeloj državi imaju obrazovanje na hrvatskom jeziku od strane osoba koje su verificirane od spomenutog instituta. Neprihvatljivo je da se hrvatski jeziku utapa u nekakv «BHS jezik» a da ga predaju ljudi koji ne znaju kada je napisan prvi roman na «bosanskom» jeziku.
Razdvajanje hrvatskog od ostalih jezika na visokoškolskim ustanovama.
Formiranje javnog kanala na hrvatskom jeziku na kojem bi radili urednici, novinari i lektori verificirani od spomenutog instituta.Sve navedene promjene tiču se isključivo povećanja i osiguranja političkih prava koja bi se trebala podrazumjevati, a koja nitko načelno ne osporava. Navedene promjene ne zadiru ni u čija prava, niti ih na bilo koji način umanjuju. Njihov je osnovni cilj očuvanje Hrvata u BiH i izgradnja BiH kao moderne države. Bez njihovog skorog uvođenja, Hrvati srednje Bosne (pa čak i oni iz Kreševa i Kiseljaka) dugoročno su politički, financijski i kulturološki osuđeni na propast i nestanak. Bez Hrvata srednje Bosne, BiH bi izgubila posljednje etničko vezivno tkivo i postala bi država jasnih etničkih granica koje, opet dugoročno, nikakva sila ne bi držala na okupu
