Iz nemuslimanske perspektive reći "učiti ezan" za pjevanje ezana je fraza, jer se odnosi na pjevanje ezana u funkciji pozivanja na molitvu (namaz), a ne na stvarno poučavanje ezana u smislu obrazovanja.

Kao što je fraza "učiti dovu".

Učiti u mektebu (islamskoj osnovnoj školi) ili učiti Kur'an napamet da bi se postalo hafiz je pak prihvatljivo jer se u tom smislu poklapa sa značenjem riječi učiti u hrvatskom jeziku.

Hrvati nisu izmislili Divu Grabovčevu, za razliku od donjovakufskih muslimana.

Što su franjevci dali znanstveno ispitati još 1895., muslimani nisu ni 2014.


http://www.rama.co.ba/stranice/diva-grabovceva#sthash.6SLy013Z.dpuf

Plan Donjeg Vakufa:

Zanimljiv je fenomen njihove hrabrosti čak i u ratovima koji nikada nisu zaobilazili ove prostore. One su se često borile i ginule kao pravi junaci. Tako u Donjem Vakufu, pored ceste koja skreće za Bugojno, postoji u travi spomen na kojem piše “Šehid-djevojka”. Nije zabilježeno ime ove hrabre žene, koja je poginula u borbi s Uskocima u 17. stoljeću, ali je ostalo sjećanje na sve ono što žene mogu, a to je ako treba, i poginuti u ratu, kao heroina. U haremu džamije u Cernici u Mostaru ostalo je zabilježeno ime Hane Hrvićeve koja je “branila Mostar od Stojana Jankovića”.

Kada je napadnuta Banja Luka i okolina 1737. godine, novski kadija je ostavio pribilježeno da su čitavu jednu četu u odbrani činile žene. On navodi da je to bilo “po starom običaju”, tako da je očigledno da je ovo bila i ranija praksa.

Ezan nije pjesma.
Reci ti pjevanje Biblije ili recitiranje Biblije.

Zašto hvališ okupatora i agresora.

Agresor 1737 godine? Ako tebi Bošnjački narod predstavlja agresora onda nemaš šta Bošnjacima reći. Nigdje Turaka u ovoj priči nema.

Normalno da je agresor. Da nije bio bili bi tu i danas a ne bi podvijena repa pobjegli.
Nije tad postojao nikakav "bošnjački narod". Austro-ugari su vas zvali "Turci" i "Muhamedanci", vama to nije nimalo smetalo.

Onda je i Hrvatski narod 1993 agresor. Pa se onda čudite zašto vas Bošnjaci ne hebu ni 2%.
Jedino si ti pravi Hrvat i kažeš šta misliš dok drugi po starinama šute i mute.

Ne mogu Hrvati biti agresori, bili tu i prije Osmanlija.

Ne mogu ni Bošnjaci bili tu prije Ugarske.

Rekao sam da su Turci i Osmanlije bili agresori i okupatori. Ne budi glupa bošnjačka mazga. Inače ako se vi doživljavate Turcima, što ti očito podsvjesno izliće, to nije naš problem.

ALi muto gdje su tu Turci u tekstu?

Uskoci su bili borci protiv osmanske okupacije. Eto gdje su Turci. Ako ste vi ubijali Uskoke što ste onda vi ?

A omaklo im se da ubiju kojeg Muslimani i bega. I onda im se ovi kasnije osvete.
Šta je bio Matija Korvin ako je pripadao Ugarsko Hrvatskom carstvu šta je bio u BIH?
Pitanje za tisuću milijuna kuna.

Kad ste bili saveznici okupatoru i agresoru. Onda ste svi muškarci legitiman vojni cilj. A ove pizde što vam izginule, nije ih nitko tjerao u rat. "Šehidinje". Kakve vi veze imate sa starim bosanskim kraljevima. Islamska hrpa sranja i masa bošnjačke šizofrenije.

http://www.fojnica-samostan.com/index.php?option=com_content&view=article&id=179:fra-pavao-dragievi&catid=25:razno&Itemid=2

Bosanski franjevci iz Fojnice ne vide bošnjačku, već tursku pobjedu pod Banjom Lukom 1737.

A bosanski franjevci su jedina institucija koja je preživjela tursku okupaciju Bosanskog Kraljevstva.


http://derstandard.at/2956600

I domaći bosanski franjevci i Austrijanci koji su izgubili bitku znaju samo za Turke u boju pod Banjom Lukom 1737. godine. Nikakve Bošnjake.

"Oče naš" je molitva koja se može pjevati. U čemu je problem?

Psalmi se redovito pjevaju.

Način na koji mujezin izriče ezan je pjevanje, a ne učenje. To je jasno baš svakom govorniku hrvatskog jezika.

Kad se pjeva onda je opera.
Kur'anski jezik nije pjesma čak i u Bibliji ima poglavlje "Pjesma nad pjesmama.
Kur'an je Božija riječ koja potom svog izražaja i misanim sadržajem nadahnjuje sve ljudske riječi ako je nekom Tora Psalmi i Evanđelja pjesma onda nek izvoli stavlja Božiju riječ u rangu sa narodnjacima rock popom itd-
Jedino bi se moglo unekolko reći da taj termin pjevanja može odgovarati Ilahijama i Kasidama, jer one su Pobožne pjesme.

Na vijest da je Austro-Ugarska dobila mandat da okupira Bosnu i Hercegovinu, 4. jula 1878. godine naveče u Begovoj džamiji okupilo se izuzetno mnogo uzbuđenih ljudi i tu je, mimo običaja, održan i politički skup na kome su govorili i Kaukčija i Hadžijamaković. Sutradan je čaršija bila zatvorena, a mnogo je ljudi došlo na isto mjesto očekujući neku odluku. Tada ispred mase istupa Salih Vilajetović - hadži Lojo, fanatik, konzervativac i radikal, koji poziva narod na pobunu protiv osmanske vlasti i protjerivanje austrougarskog konzula, s čime se uzbuđena masa složila te je nastupila logika i vladavina ulice. Sarajevski događaji i pobuna prenijeli su se i u druge gradove Bosne. Sa posljednjim Portinim pašom u Bosni - Hafiz pašom - stigao je i pljevaljski muftija Mehmed Nuruddin Vehbi ef. Šemsekadić (1827.-1887.), vrlo obrazovan, ugledan, odličan orator i strateg koji će postati jedan od glavnih vođa Pokreta. Potpisane odluke Berlinskog kongresa odjeknule su u Bosni kao surova stvarnost. Bošnjaci su tada tvrdili da je Bosna njihov vatan (domovina) i da sultan može dati Stambol, a ne Bosnu. Narodni odbor otpočinje pripreme za otpor naroda okupaciji. Već 27. jula dolazi do masovnih demonstracija u Sarajevu i demonstranti su tražili odlazak osmanskih vojnika na čelu sa Valijom iz Bosne. Narednog dana, 28. jula 1878. godine, Valija i njegov pomoćnik su podnijeli ostavke, a vođe pokreta su održali skup i aklamacijom izabrali Narodnu vladu. Civilni poslovi su povjereni Hafiz paši a vojni Smailbegu Selmanoviću i Muhammedu ef. Hadžijamakoviću. Tako se nakon 415 godina završila osmanska vladavina u Bosni. Na ove događaje u Bosni, Austro-Ugarska je odlučila vojnom silom skršiti otpor okupaciji. Za komandanta habzburške vojske za bosansku ekspediciju imenovan je Josip Filipović. Prije same vojne ekspedicije generalna komanda u Zagrebu i baron Filipović imali su kompletirane podatke o bosanskim cestama, prijelazima, telegrafskim linijama, utvrdama i gradovima, kao i podatke o stanovništvu, njegovoj nacionalnoj i socijalnoj strukturi i raspoloženju. Tačno se računalo da kršćani, posebno katolici, neće pružati otpor. Austrijski konzul Vasić je tvrdio da ni imućni i ugledni muslimani, pa čak ni niži socilajni slojevi sela i gradova, neće pristupiti Pokretu pobune. U funkciji nepružanja ili što manjeg pružanja otpora baron Filipović je uputio Proklamaciju stanovništvu Bosne i Hercegovine u kojoj saopćava da carska vojska ne dolazi u svojstvu dušmana, već kao prijatelj naroda da uspostavi red i mir, da su joj evropske zemlje povjerile taj zadatak uz privolu sultana, da će vojska svakog štititi, da će svi biti ravnopravni pred zakonom, da se garantiraju običaji i da će se zemaljski prihodi upotrebljavati za potrebe zemlje. Dvadeset devetog jula 1878. godine austrougarske trupe su prešle bosansku granicu na četiri mjesta kod Broda, Gradiške, Kostajnice i Šamca, a dva, odnosno tri, dana kasnije kod Vrgorca i Imotskog. Tako su formirane tri osnovne kolone koje su dobile zadatak da što prije dođu do Sarajeva. Glavnina snaga krenula je dolinom Bosne, a pomoćnim pravcima prodirale su kolone dolinom Une, Sane i Vrbasa i prema zapadnoj Hercegovini i dolini Neretve. Napredovanje je u pograničnim gradovima išlo brzo i bez otpora. Već 31. jula 1878. godine pali su Banja Luka i Prijedor. Preuzevši vlast, Narodna vlada u Sarajevu je požurila da organizira snage za odbranu zemlje. Hadži Lojo je sa svojim pristalicama obio vojne magacine i narodu je podijeljeno 4.000 pušaka i mnogo municije. Mada je Pokretu stizala podrška iz Mostara, Tuzle, Bihaća, Kladuše, Jajca, Livna i drugih gradova, Pokret je od početka bio slabo organiziran, skoro bez oficirskog kadra koji je otišao u Tursku i sve prognoze Austrijske obavještajne službe o nepružanju otpora kršćana i hrišćana su se u potpunosti obestinile tako da su na braniku Bosne ostali isključivo Bošnjaci, uz časne izuzetke kršćane. Narodna vlada je 7. augusta 1878. godine objavila poziv svim građanima, bez obzira na vjeru, da se priključe odbrani domovine, pošto je prije toga uvela vojnu obavezu za sve strance i osmanske činovnike i ratni porez od imućnih građana. Šemsekadić je preuzeo ulogu da organizira odbranu istočne Bosne i zaustavlja napredovanje austrijskih trupa kod Gračanice, a Hadžijamaković nanosi poraz Austrijancima kod Maglaja. Na drugoj strani austrijska vojska poslije zauzimanja Banje Luke osvaja Jajce i Travnik, a njezino brzo napredovanje u Hercegovini dovodi do pada Mostara. Neorganiziranost, stihija i kompromitacija Pokreta otpora od Hadži Loje gubili su u narodu nadu da Narodna vlada može pružiti adekvatan otpor Austro-Ugarskoj.

Čak je izgledalo da Narodni odbor neće ni organizirati odbranu Sarajeva. Odlučan stav Muhammeda Hadžijamakovića vratio je Sarajlije iz letargije i sa 5.000 boraca organizirana je odbrana grada. Filipović je u osvajanje Sarajeva uključio 14.000 vojnika i oficira i 9 baterija artiljerije. Glavnina snaga napadala je od Blažuja preko Sarajevskog polja. Opći napad na Sarajevo otpočeo je rano ujutro 19. augusta 1878. godine uz snažnu podršku artiljerije. Otpor branilaca skršen je oko 14 sati.

DA i ovo su bili Turci.
http://www.scribd.com/doc/111684699/Had ... #force_seo

Genijalan si, da te nema trebalo bi te izmisliti. Argumentiraš povijesnim romanom (!!!) iz 1997. godine, nakon što su 28. rujna 1993. stvoreni Bošnjaci.

Evo ti suvremene novine "Branislav" iz Osijeka (br. 23) od 21. kolovoza 1878. Naravno, spominju Turke, a ne Bošnjake.

http://dnc.nsk.hr/DataServices/ImageView.aspx?id=f0234ae9-9196-4733-ad0e-b2bf8d376837

Pa Bošnjaci su to nisu Japanci bili.

Evo ti i novine "Bosna" koje je izdavala osmanska vlast na Vukovoj ćirilici u Sarajevu. Konkretno broj 61 iz srpnja 1867.
http://www.bgs.ba/eknjige/images/stories/pdf/Bosna_61.pdf

Spominje samo Turke.

***

Evo što su Osmanlije tiskali kao početnicu: "Prva čitanka za osnovne škole u vilajetu bosanskom", Sarajevo 1868.
http://www.bgs.ba/eknjige/images/stories/pdf/Prva_citanka_za_osnovne_skole_u_vilajetu_bosanskom.pdf

Lijepo ćeš naučiti biti mali Srbin iz takve čitanke.

Ne razumiš ti mene ja ne govorim o nazivu naziv se jeste mijenjao ja govorim o ljudima koji su bili.

Nitko ti ne brani, ali govori za njih kako su ih tada zvali i kako su oni sebe voljeli zvati. "Turci" , muslimani" ili "Muhamedanci".
Na ovom si forumu ta sranja o "bošnjacima" došao prodavati. Pa se čudite zašto "dvije škole pod jednim krovom" i zašto vam Srbi ne daju "nacionalni program". Nikome ta trovanja i sranja ne trebaju.