Dakle,

tema je o praaaavim, rođenim, prijeratnim Mostarcima.

Kao što znate građani svakog grada manje više su ponosni na sebe i svoj grad, ali u Mostaru je to bio svjetski rekord.

Ne moram objašnjavati zašto su se navijači Veleža nazivali Rođeni, jednostavno biti rođen u Mostaru je bilo... pa teško je uopće naći riječi.

Danas kad sam već veliki, to mi izgleda baš bezveze, a ionako smo mi pravi Mostarci danas u gradu manjina.

Prije rata, jednostavno je bilo: Mi smo Mostarci, svi ostali okolo su seljaci.

E, ali zanima me kako ste vi okolo tada doživljavali nas ovamo, ma znam ne može bit dobro nikako , ali što ima veze, razgovaramo, bilo pa prošlo.

potsjeti me na vic. lutao haso svijetom, vidio svega i svačega, zadržao se u parizu i sad se vraća u sarajevo. sretne muju: -di si bolan haso, ša ima? -eto me iz pariza! -a di je to? -jedno 2000 km od sarajeva....a mujo na to: -auuuu koja periferija

Zanimljivo je to da je dobar dio Hercegovaca rođen u Mostaru iako tamo nikad nije živio. Kao ja npr. Tako da postoji jako puno "rođenih" koji nisu mostarci. Ja sam bio dijete prije rata ali znam da u Čapljini su Mostarci figurirali kao "napuhani". A znam i da oženit Mostarku je bila pokora svojevrsna. Tako se pričalo, da su to "teške" žene koje samo na sebe gledaju.

Auu, prilično točno, zbog takvog stava su Mostarke imale naziv glumice, jer je pristup dotičnoj izgledao kao da napadaš Salmu Hayek ili Jessicu Albu.

Postoji vic, kako hodaju Mostarac i Mostarka, gledaju se u gradu godinu i pol i onda jedno prekine.

Ne znam sta bi ti rekao, nismo mi mostarci manjina u Mostaru samo smo se umirili.

PS znam samo da u ZG kad sam na faks dosao da ljudi pojedini nisu mogli sebi doci kad sam im rekao da je Mostar kao grad 10x veci od Sirokog Brijega , to ti sve govori.

a ćujeś brato, ovo ono i to...

Duboko mi je korjenje mostarsko ali mi na zivce pocnu ici ona kurcenja PRAVI mostarci, ja skakać i te gluposti, pogotovo od ćućavaca i pink barbika...

To znači da vaš Široki marketinški dobro šije. Marketing je marketing pa makar se stvaro i na lošem glasu.

Evo jedan mostarski:


Staje mostarac s autom na benzisku kaže:
"De mi naspi za 10 KM"
"Đeš ta neš na more"

Auu, nisko, nisko.

_ . _ . _ . _
Vec pauza?
Nije valjda tema vec iscrpljena? Tek sam je sada primjetio ...
Šta mislite o 'Mostarskim Legendama' ili pitalicama?
- Šta je to samo Pinda znao izvesti s loptom?
- Tko je bio Rifat i šta mu je bila službena, a šta privatna 'profesija'?
- Znate li Habibu i šta je bio otac njenog sina koji se zvao .... ?
- Tko su bili "šuškavci" u Mostaru?
- Gdje je bio početak Plivačkog Kluba "Velež"?

Kakva je razlika između rođenog mostarca i novopridošlog?. Nikakva, osim što novopridošli znaju nove nazive ulica a rođeni mostarci ne.

Kurčimo se puno, a nemamo ono čime bi se trebali kurčiti (kino, kazalište, dvorana, nova crkva)!

Ima onaj, sjede dva Mostarca na kavi i govori jedan drugom,
znaš da je umro (neki tamo, nije bitno).
Drugi će na to: A 'ta će on umrijet'!

Evo ja sam npr rođen u Čapljini, al sam u Mostaru od četvrte godine i ne može mi niko reći da nisam mostarac ili da je veći mostarac od mene.

Ove priče... brato, ćuješ, skakaći i sl... nema nikakve veze s Mostarom, to ima veze s mahalom i s mahalskim ćifutarima koji sebe nazivaju nekakvim "izvornim" mostarcima što veze s vezom nema.

Što se tiče mostarskih legendi i priča o njima... ma ima ih bezbroj, stvarno je legendarnih izjava bilo... teško bilo ko sa strane shvati našu zajebanciju, obično se ljudi uvrijede jer na prvu ne skontaju... neki nadođu, a neki ne

Uglavnom u Mostaru je raja uvijek bila nekako specifična, sjećam se ko dijete me niko nije smio u gradu dirati, za svakog malca se znalo koja ga ekipica stoji, al to se teškom mukom zarađivalo. Znao sam presjediti čitav dan iza gola samo da dočekam da me stave 5 min u igru, pa onda trči kasnije po vodu, trči po loptu... ma raskini se samo da te primjete

Inače... mogu mirne duše reći da mi je prijeratni Mostar i okruženje u kojem sam živio i sazrijevao u mnogome odredilo moj neki životni put i način ponašanja. Ulica je doslovno odgajala djecu, jer toliko je tu bilo kvalitete ljudske i toliko nekih pozitivnih stvari i vrijednosti koje su skoro pa iščezle.

Ostat ću uvijek ovdje, pa kud puklo da puklo! Samo se nadam da će ljudi opet početi cjeniti neke normalne stvari i pojave, gajiti neke drugačije odnose i da ću moći pustiti djete na ulicu, a da me ne boli glava.

I da... moji roditelji i još mnogo drugih izgubili su u ovom krvavom ratu dio sebe i možda i najbolje godine života, stradali su i mladi i stari, a i djeca na razne i najstravičnije načine.

Mi Hrvati ne smijemo zaboraviti na te događaje, ne smijemo biti pičke(da oproste dame) i ne smijemo biti meki jer teško je vrijeme pred nama, a ako postoji i najmanja mogućnost(a postoji) da moje djete ili djete moga djeteta jednom doživi Mostar kao što sam ga ja doživio ali pod drugom zastavom onda sam spreman i ja dati najbolje godine, a ako i ne bude ništa od toga znat ću zašto sam ih dao.

Hvala

Benito, dobro došao!
Ako si novi, ima topic: "Poruke, želje i komentari" gdje češ dobiti pravu dobrodošlicu, ako se i tamo javiš ("Pozdrav svima - Faljen Isus!")!
A ako si se tamo već javio, onda nikom ništa!
Bog i Hrvati!

Ovaj mi je dobar, pravi jalijski!


Ovo nije vic, nego se stvarno desilo!
Vasa Kisa, jedan od mostarskih legendi, poznat po vicevima na račun svih režima, koji su bili u njegovo vrijeme.
Za vrijeme Italijanske okupacije Mostara, čuju Tale za Vasu, pa hoće od njega napraviti vic.
U tom vremenu, II. Svjetskog rata u Mostaru se slabo živilo i bilo je dosta gladnih, a Vasa Kisa kao šupadžija i probisvijet, nije bio u ništa boljem položaju.
Uhvate oni Vasu Kisu, onako gladna i stave mu pečenog odojka na stol i kažu:
Sve što ti odojku učiniš, oni će njemu to isto učiniti!
Gleda Vasa Kisa pečeni odojak i curi mu slina na usta, ali nesmije ga taknuti!
Odjedanput gurne on odojku svoj prst u guzicu i obliže ga!
Kad su to vidile Tale, puste ga da se najede pečenja uz smjeh, jer ih je ipak nadmudrio!

Nitko ni boce ... ?
OK, onda cu morat ja:
- Samo je Zelenika ili popularno Pinda znao iz kornera dati gol, sto u njegovo vrijeme, ni 'teoretski' nitko nije bio u stanju uciniti!
- Rifat, ili kratko Rifa, bio je sluzbeni maser u nogometnom klubu "Velez", a privatno ...
Bolje da ispricam jedan "njegov san".
Sanja Rifa da je Pinda. Utakmica je i on ide prema protivnickom golu, dribla jednoga, dribla drugoga, treceg, dolazi golman i njega dribla i onda opuca loptu - preko gola!
Cijeli stadion u jedan glas drekne: Pinda, jebote ja u guzicu! A njemu, Pindi tj. Rifi, vrlo milo i drago, istopi se od srece ...

Ja sam rodjeni Mostarac, a djetinstvo, i ranu mladost sam proveo pokraj Neretve.
Kojoj se uvjek vracam.
Nisam nikada djelio ljude na seljake,ili gradjane, a osobito kad sam vidjeo
tko je sve iz Hercegovine odselio za Zagreb, te uvidjeo kako lose misljenje
oni imaju o Hercegovcima. Od tada jos manje zelim djeliti Hercegovce ilitiga Mostarce
ne neke domace, i pridosle. Sve je to isto za mene.

Malo je se to promijenilo od 1989. godine, kada su "škutori" bili dosta podcjenivani od strane Mostaraca. Valjda su sadašnji (zapadni) Mostarci došli pameti. Po meni je to tada bila čista politika. Najveće zaleđe Mostar je oduvijek imao u Zapadnoj Hercegovini sa vrlo jakim natalitetom. Trebalo je što više taj grad učiniti zapadnim Hercegovcima odbojnim. Da je Mostar gutao i trećinu zapadnohercegovačkog viška, odavno bi bio dominantno hrvatski grad. Ovako su potomci Bilećana, Gačana, Nevesinjaca, Podveležaca, Drežničana govorili o "škutorima" u podrugljivom smislu, što kad razmisliš ispada smiješno, jer brat - bratu Zapadna Hercegovina je za njih Amerika. Sada pogotovo. Ljubuški je primjerice za veći dio Istočni dio Mostara pravi grad. U Istočnom je reprezentativno samo onih nekoliko hektara s obe strane Starog Mosta i Stari Most.

Mostar je krajem 19. stoljeća imao 4-5 tisuća stanovnika, ostalo je plod doseljavanja u 20. stoljeću. Pogotovo u razdoblju od 1960. do 1985. godine.

Šta reći na to, nego je se to škutorstvo smišljeno potenciralo. Istočni Hercegovci su bili mnogo manje na meti.

Ljubuški je na samom kraju 19. stoljeća imao tek nešto manje stanovnika od Mostara.

Ma Mostarac je mostarac bez obzira odakle je došao ako voli i poštuje ovaj grad. Ja sam uvjeren da je jako malo mostaraca u Mostaru ako bi se gledao taj kriterij i žao mi je zbog toga.

A ovo stoji - u svim gradovima je postotak starosjedilaca jaaako mali, a tu se opet može raspravljati ko su starosjedioci (dali su to oni koji su tu 2,3,4 ili više generacija? Isto tako ono "rođeni mostarac" je jako širok pojam jer se jako puno djece iz ZH rađa u Mostaru pa su "po rođenju" mostarci.

Ja mislim da su pravi mostarci oni koji ovaj grad osjećaju svojim i vole ga bez obzira na sve mane i koji ne gledaju samo kako će ga popljuvati i omalovažavati, a o onima kojima su puna usta govana koja su se izlila iz kanalizacije kod "manđarije" nema smisla ni pričati - jebeš mostarca koji više voli ispričati i razglasiti nešto negativno nego pozitivno o svome gradu - to nije mostarac.

Ne kontam sad jel su oni po tebi i Ljubušake svrstavali u škutore?

Jer moja iskustva su drugačija. U razredu nas bilo iz cijele zapadne Hercegovine, ali ovi naši "praavi mostaarci" Ljubuški, Čitluk i Čapljinu nikad nisu zvali škutorima. To su ti za njih bile spajde s Briga, Gruda, iz Poššja. Tako da mislim da ne stoji ta definicija da je cijela zap.Hercegovna slovila ko škutorija, jer je njima taj pojam označavao više one preko Žovnice nego preko Huma.

Zanimljivo, mi smo u razredu imali ekipu od dvadesetak ljudi, te smo i danas, evo gotovo 15 godina od prvog dana škole, totalno nerazdvojni. A gradovi su Mostar, Rama, Uskoplje, Čapljina, Brig, Čitluk, Ljubuški. Nevjerojatno je koliko smo, bez obzira na mnoge razlike u podneblju i odgoju, bili homogena klapa i fercerali odlično svaki sa svojim budalaštinama. Naime, bilo je općepoznato da su ova dvojica sa Širokog bili glavni donatori za sve živo svima ostalima, od tura pića, do sendviča, sladoleda, njih se gulilo na jednu nogu doslovno, a oni jadni vazda davali. Ne znam kako sada, ali tada je bila kultna mostarska, bar od ovih naših, svaki jebeni dan, eto ti nekog od njih da pita - imaš marku? Slabo ikad išta sami plaćali, ali zato su imali taj prokleto šarmantan i smiješan duh da nis mog'o bez njih nikad. To je nešto što je posebno i drugačije od svih mjesta u Hercegovini, što se zadržalo i danas, recimo ja Bljesak otvorim samo jer znam da će komentari biti ko natjecanje u što puknutijim forama....Mostarci..

Čuj, ja sam bio od 90' do početka 92'. Zapadna HHercegovina je bila dobro etiketirana u Mostaru.

Onaj post sam zato napisao. Potomci nekih Bilećana, Gačana, Nevesinjaca, Podveležaca, Drežničana govore podrugljivo škutori. Ma smiješno bilo i onda. Sad pogotovo.

I većina Hrvata u Mostaru je imalo bar nekog iz škutorije. Žestoko je to prije bilo.

skutor je kod nas skrtac.

kako je jedne prilike to objasnio jedan meni drag i pokojni čovik: škutorija je sve zapadno od mostara di se Muslimani nisu mogli trajno naselit.

mene inače živo boli k. što o meni kao škutorski misle ti "mostarci" o kojima piše lider.
kako na škutore gledaju oriđiđi mostarci, hrvati?

sa mnom nije bio nijedan musliman u razredu, već ljudi s avenije, đikovine i iz cima.
i njima je brižanin, poššanin i gruđanin bio škutor.
šta im je to značilo, pojma nemam.
očito svatko ima svoju verziju škutora i drugačije zemljopisno poimanje škutorije.