BiH će dati još oružja za borbu protiv Islamske države
Objavljeno 18.03. - 0:10

Ministar obrane BiH Zekerijah Osmić

Bosna i Hercegovina će nastaviti s pružanjem pomoći Iraku u borbi protiv IS-a, tako što će vladi ove zemlje i u budućnosti donirati višak naoružanja, najavio je Zekerijah Osmić, ministar obrane BiH.

On je, kako piše “Dnevni avaz” nakon sjednice Strateškog komiteta za naoružanje, streljivo i minsko-eksplozivna sredstva, koja je održana u Sarajevu, podsjetio da se BiH, na inicijativu Veleposlanstva SAD, pridružila koaliciji za borbu protiv IS-a te da je vladi Iraka već donirala 500 tona, odnosno 15,5 milijuna komada streljiva.

– Nastavit ćemo razgovore o toj temi s našim partnerima, a to je u ovom slučaju Veleposlanstvo SAD, jer je moguće da i u budućnosti bude sličnih donacija – kazao je Osmić.

Kako je objasnio, donirano naoružanje proizvedeno je u bivšoj Jugoslaviji, a Oružanim snagama (OS) BiH pripalo je nakon spajanja entitetskih ministarstava u Ministarstvo obrane BiH. Riječ je naoružanju i streljivu starim i do 40 godina.

Osmić je podsjetio i da BiH raspolaže još sa 16.500 tona viška streljiva, koje bi se trebali potpuno riješiti do 2020. godine, jer predstavlja potencijalnu opasnost za građane i pripadnike OSBiH. Istakao je i da je ove godine od Predsjedništva BiH odobreno uništenje oko 2.400 tona viškova.

In The Bosnian Village Seduced By ISIS

Domenico Quirico (2015-03-11) SHARE :

GORNJA MAOCA — In Sarajevo, you come to realize that all the essential things in the world have been affected by war, or rather, by the circumstances of war. You realize the economy's upheaval, the general misery and, above all, the turmoil in each individual life: embarrassment, uncertainty, anxiety.

"It's like being in a prison and knowing that you can't get out," says a friend of mine who works in television. "You hear stories you won't believe. It's such a small part of the world that you can't understand how it's so difficult to live."

Bosnia and Herzegovina is fertile ground for fundamentalism, and people say that many who go to fight in Mosul and Raqqa pass through here on their way.

What the people have been deprived of here is not just a united country. A year ago, people took to the streets, burning town halls and ministries, demonstrating their rage against chronic hunger and frustration about the country's paralysis and corruption. One year later, nothing has happened — civic committees have entirely disappeared or have been absorbed by political parties.

That's what brought me here to the small town of Gornja Maoca, where the ISIS flag has been raised and the people live as if they were in lands conquered by Abu Bakr al-Baghdadi's men. Just like in Mosul, black flags are flying — a mere hour's plane flight from Vienna.

"You're going to Maoca?" asks my friend smiling. "Save yourself the journey. All you'll find there is hypocritical silence. Did you know that you can't find vinegar in Sarajevo's supermarkets anymore? They're owned by Arab groups. This is supposed to be a multiethnic city, but men won't even shake my hand, and they lower their eyes when I speak. Because I am a woman, they won't look at me," she says.

Fights have broken out in the mosque in Nedjadici because new radical preachers want to abandon the old Bosnian prayer traditions, she tells me. "Don't bother going to Maoca," she says. "It's not worth the hassle. There are bad people there."

A few weeks ago in Sarajevo the trial of Bilan "the Recruiter" Bosnic began. He went around the mosques, gathering the support of poor youth in small villages — and there was no shortage of listeners. According to official reports, 130 Bosnians are currently fighting with ISIS, and at least 30 have already been killed. But these are just the optimistic official figures issued to avoid spreading panic.

A different world

Maoca is near Brcko, on the northeastern border with Croatia, at least four hours drive from Sarajevo. Even as we pass through the smallest towns, we can see new minarets being constructed, funded by money from Saudi Arabia.

We stopped at an inn and met a group of boys, and when it became clear we were heading to Maoca, one of them took out his phone to show me a photo. "Look! This is Mirza Ganic, the martyr," he says, showing pictures of a bearded man holding his gun against the backdrop of a beautiful villa, built in the distinctive style of refined Syrian mansions. There's another photo of a group of guys in a pool, and the final one is of the same man wrapped in a blanket, dead, at the feet of his companions.

"He was born in Sandzak, and he got injured on his way here," the boy says. "It wasn't a mortal wound. He could have been easily saved. But he came here to die and become a martyr, so they left him to bleed to death."

Bairo "the Bosnian" Ikonovic is another who went over there; he's one of the bosses in the caliphate. "Some people decide to travel in space, but here in Bosnia this is how they hold on to a glorious past. In their minds, it will bring back the golden age of Islam," says the boy.

The small Serbian cemetery was moved away when the Muslims bought the lands. Wherever you stand, there are simple tombstones and crosses, most of the deceased unnamed. A group of children plays nearby, the girls with their heads covered. There is something wry and gentle in the way they look at you, like the smile of an old lady and sad child mixed together. The two biggest kids are lookouts, ready to warn when someone is coming.

The houses here are barns made of stones and mud, and the flags of the caliphate don't fly from the windows of the houses anymore because the police took them down. But the black and white lettering remains on the balconies of those who proclaim the "true faith."

Prayer and violence

We stop near the mezdid, the place of prayer — in Salafist Maoca, there is no mosque. Trousers, djellabas and niqabs all hang in the local shop. We arrive just before noon, prayer time, and women dressed in black niqabs traipse through the snow with their brightly colored plastic sandals. The men all have long beards, boots and warm layers piled on top of their djellabas.

The head, the "emir," is Nesred Imamovic, and he left for Syria months ago with his wives and children. He named Merset Cekic as head of the community. This is a man who hurries to prayer; he lost an eye and looks at us with the remaining one with hatred as he spits on the ground. "Go away. No one here wants to talk to you," he says.

It isn't easy to live here, says a man who finally agrees to speak with us. "We have come from different places in Bosnia. Many work as masons and laborers in Brcko. Some people have even tried to go to Germany and Austria for work, but the people at the border saw that they came from Maoca and sent them back, telling them they were terrorists," he says.

"When the flags were put up, around 200 soldiers came with their faces covered, terrifying all the children," says the man, who wishes to remain anonymous. "They smashed up houses and stole about 3,000 euros from me. You tell me, is this not terrorism?"

Asked about the caliphate, he replies, "Muhammad said the whole world will belong to Islam, and the cross will be broken. This is the sign that this time is coming."

But this holy war is killing many Muslims, I tell him. "Answer me first, foreigner: What do the Americans, the British, all you infidels do to the Muslims in Iraq, Afghanistan and Syria? This is fascism. The Muslims in Sarajevo and other cities are the same as the Americans — they're false believers," he says. "I dream of a Bosnia where there's a mosque at every corner to pray."

He invites us to his house to show me how it was damaged by the police. One of his children is learning to read by reciting verses of the Koran, and black veils hastily disappear behind a door. He shows me the police report, which details the items that were confiscated: a gun, three bayonets and a sword.

Umjesto iračku vojsku, BiH naoružala Islamsku državu!?
Objavljeno 18.03. - 18:38

Streljivo iz BiH dospijelo u ruke džihadista

Dok vlasti u BiH navode kako će u borbi protiv vojske tzv. Islamske države donirati redovnim vojnim snagama Iraka 500 tona streljiva, prije nekoliko dana na Twitter profilima zloglasne vojske ISIS-a objavljene su fotografije zarobljenih skladišta streljiva koje su, kako pišu, osvojili zajedno s kasarnama 26. brigade iračke vojske na sjeveru Bagdada.

U tom ratnom plijenu, hvale se pripadnici ISIS-a, nalazi se velika količina streljiva koju su iračkoj vojsci donirale Srbija, Hrvatska i BiH. ISIS je, objavio fotografije streljiva , a ispod fotografija streljiva kalibra 12,7 milimetara piše da je to streljivo iz BiH. Na fotografijama se vidi kako piše “Metak Kal. 12,7 x 108 mm sa zrnom…” što upućuje da je streljivo proizvedeno u Konjicu. Na ostalim fotografijama vojnici ISIS-a u prepoznatljivim vojnim odorama i maskirnim maramama na glavama fotografiraju se kraj ogromnog reda limenih kutija u kojima je uskladišteno streljivo.

Spomenimo kako su vlasti u BiH do sada više puta donirale iz svojih skladišta streljivo i oružje za vojsku iračke vlade kao pomoć u obrani protiv islamskih terorista. Posljednja takva donacija odobrena je na inicijativu Veleposlanstva SAD-a u BiH prije nekoliko dana i nije poznato je li ona realizirana, prenosi Večernji.hr.

– Odlukom Predsjedništva BiH o donaciji – ustupanju sredstava naoružanja Oružanih snaga BiH vladi Republike Irak, BiH će donirati iračkoj vladi 572 tone streljiva čime će naša zemlja dati svoj doprinos u borbi protiv terorističke organizacije Islamska država, objasnili su iz Ministarstva obrane. Odluku o donaciji streljiva donijelo je Predsjedništvo BiH na zahtjev Sjedinjenih Američkih Država koje su tražile da se BiH priključi koaliciji za borbu protiv IS-a. Na upit o vrsti i količini doniranih sredstava, iz resornog ministarstva preciziraju da se radi o 15 milijuna metaka call. 7,62×54 milimetara i 400.000 metaka call. 14,5 milimetara, a riječ je o viškovima streljiva koji su u vlasništvu OS BiH.

Također, Predsjedništvo BiH je ranije donijelo odluku da se višak naoružanja od 16.000 tona mora riješiti do 2020. jer ono postaje opasno, kako za pripadnike OS BiH koji su u direktnom kontaktu, tako i za sve građane BiH./HMS/

Google

A Bakir??

Die Spur auf den Balkan

Die IS-Terrormiliz braucht Nachschub. Junge Kämpfer müssen rekrutiert werden. Bosnien-Herzegowina spielt dabei eine wichtige Rolle. Es gibt Verbindungen nach Luxemburg.

Teile des Balkans sind nach Ansicht von Fachleuten ein bisher weitgehend unbeachteter Hort radikaler Islamisten, schreibt am Donnerstag die Deutsche Presse Agentur und beruft sich dabei auf einen Bericht einer österreichischen Sicherheitsbehörde. Die Region sei "eine Art toter Winkel in der Bekämpfung von Radikalisierung", heißt es in dem Bericht.

Diese Information ist allerdings unter den Geheimdiensten in Europa, darunter der SREL in Luxemburg nichts neues. Die sogenannten "Salafistendörfer" in den Bergregionen des Balkans, besonders in Bosnien-Herzegowina, sind auf der Liste der westlichen Geheimdienste. Muslime bilden dort mehr als 45 Prozent der Bevölkerung des Landes.

Grenzgänger

Allerdings gestaltet sich die Überwachung aus geografischen wie auch personellen Gründen als sehr schwierig. "Wir kennen die Wege junger angehender Kämpfer in Richtung Balkan. Fliegen ist inzwischen wegen der Kontrollen zu gefährlich. Sie benutzen Reisebuse oder Fahrgemeinschaften," heißt es aus Sicherheitskreisen in Luxemburg.

Luxemburg dient ofmals als Zwischenstopp in Richtung Balkan. Die Routen führen unter anderem über Metz. Anschließend über kleine unauffällige Grenzübergänge im Saarland oder Pfälzer Wald in Richtung Österreich, Slowenien, Kroatien und dann Bosnien-Herzegowina. Dabei ist teilweise ein Informatennetz an den Grenzen installiert, welches in "Echtzeit" über aktuelle Kontrollen oder Umwege informiert.

Ideologie

Ein wichtiges Glied der Rekrutierungskette für Dschihadisten in Bosnien spielte über Jahre Bilal Bosnic. Der bekennende Salafist und IS-Symphatisant sorgte für Nachschub bei den Kämpfern. Er wurde nach langer Observation Anfang September 2014 in Bosnien festgenommen.

Hunderte von Kämpfern wurden bislang über Bosnien durch die Türkei nach Syrien und in den Irak geschleust. Es handelte sich um junge Männer aus dem Kosovo, Mazedonien, Albanien und natürlich Bosnien. Viele stammen dabei aus westlichen Ländern. Sie waren damals mit ihren Familien vor dem Bürgerkrieg in den 1990-ern auf dem Balkan nach Deutschland, Frankreich, Belgien, Deutschland, Schweiz und Luxemburg geflüchtet.

Ihre Spur verliert sich meist in den Bergdörfern ("Salafistendörfer") Bosniens. Dort erfolgt die ideologische wie auch körperliche Ausbildung . Diese Ortschaften führen geradezu ein Eigenleben und haben mit dem regulär praktiziertem Islam nicht mehr viel am Hut. Während in weiten Teilen Bosnien-Herzegowinas ein toleranter "bosnischer" Islam vorherrscht, zählen sich die Salafisten zu den Wahhabiten nach saudischem Stil. Der Koran wird streng ausgelegt. Dazu gehört das Verbot des Autofahrens für Frauen und öffentliche Scharia-Strafen (Auspeitschen, Hinrichtungen).

"Balkanski Emirat"

In den vergangenen Jahren werden immer mehr Moschee-Brände durch Salafisten aus Bosnien gemeldet. Ziel ist es, in den Dörfern eine strenge Koranlehre einzuführen. Inzwischen ist von einem "Balkanski Emirat" die Rede. Ensprechendes Propagandamaterial findet sich im Internet. Nach mehreren Wochen der Ausbildung rücken die Dschihadisten aus. Meist an der türkisch-syrischen Grenze tauchen die jungen Kämpfer wieder auf dem Schirm der Sicherheitsdienste wieder auf. Die Grenzen zwischen der Türkei, Syrien und dem Irak sind, trotz westlicher Warnungen und Mahnungen, löchrig wie ein Schweizer Käse.

70% obraćenika na islam na Zapadu su žene.



Iz nekog razloga nam je teško shvatiti zašto žena iz ove lijevo hoće postati ono desno ali tako je.

"Islam je udaljavao muslimane od Bosnjastva dokazi cinjenice

U periodima nacionalizacije katolika i pravoslavaca, i pokušaja nametanja istog muslimanima u Bosni i Sandžaku, Islam je djelovao kao jedan od konstitutivnih elemenata posebnosti. Kao što su pravoslavlje i katoličanstvo činili bazu srpske, odnosno hrvatske nacionalnosti, tako je Islam godinama bio obrambeni mehanizam muslimana. Međutim, ovo je godinama udaljavalo muslimane od Bošnjaštva i proizvelo konfuziju u nacionalnoj identifikaciji, koja traje i danas

KAKO JE SAČUVANA POSEBNOST BOŠNJAKA

ISLAM I NACIONALNOST

Islam je bio prepreka prilikom stvaranja mnogih nacija, svakako među jednom od njih je i bošnjačka nacija kod bosanskih muslimana. Međutim, vjera je bila osnovna prepreka prilikom nametanja i opredjeljenja na srpsku ili hrvatsku konfesiju. Zaslugu svoje posebnosti muslimani Bosne i Sandžaka duguju Islamu, koji ne dozvoljava diferenciranje. Muslimani daju prednost religijskoj identifikaciji spram nacionalne u većini zemalja, bilo da čine većinsku populaciju ili su u manj

Osman Nuri- beg Firdusi, stoji na stavovima da Islam poznaje narodnost samo kao religiozni i državni pojam. On je u svom članku „ O nacionalnom opredjeljenju bosanskih muslimana“, još 1925 godine, formulisao stav Islama prema nacionalizmu sljedećim riječima:

„Opredjeliti se nacionalno znači isto što i ne biti musliman, jer Islam nije religija Srba ili Hrvata, niti je uopšte čovječija. Biti u isto vrijeme musliman i osjećati nacionalno, to nije moguće, Islam je preči od narodnosti, jer to zahtjeva snošljivost, a ova je glavno obilježje razvijene ličnosti i savremene kulture“ (Firdusi: 1925)
Paradoksalno je da se mnogi ateisti i agnostici u Bosni i Sandžaku identificiraju sa religijom, dok je njihova jedina spona sa Islamom muslimansko ime. Ovo se najbolje vidi na primjeru perioda komunizma, gdje je u BiH bilo najviše muslimana u nacionalnom pogledu, sa velikim „M“, a u religiznom najviše ateista.

Ovim pitanjem se bavio i Stjepan Radić, hrvatski političar nad kojim je izvšen atentat u Narodnoj skupštini Jugoslavije 1928. godine, koji je u predavanju iz 1921. godine, između ostalog rekao:

„Onaj pojam da Islam ubija narodnost nastao je od toga, što mi nemamo ni pojma o neodoljivom uplivu Islama na praktičan život, tako da svi muslimani sačinjavaju jedno bratstvo, jednu višu etičku cjelinu, koju mi kršćani nastojimo postići tek razvojem i međusobnim zbližavanjem pojedinih naroda“ Islam, zaključuje Radić, „narodnost ne razvija, jer treba najprije razviti čovječanstvo.“ (Radić: 1921)
Razloga anacionalnosti možemo tražiti u samoj bitnosti vjere Islama. Ummet, kao zajednica svih muslimana, je od nastanka imao za cilj integraciju u kojoj nisu bile zastupljene podjele. Poznat je govor poslanika Muhammeda nakon osvajanja Meke, u kojem se izričito navodi da muslimani moraju slijediti put ummeta:

„O ljudi Bog je poništio divljačku oholost i dičenje i uzdisanje s precima. Odsele su ljudi dva čovjeka: čovjek dobar i pobožan te častan kod Boga i čovjek griješnik i zlikovac te mizeran i nizak kod Boga.“ Dodao je i jedan ajet iz Kurana koji glasi: „O ljudi, mi smo vas stvorili od muška i ženska, podijelili smo vas na narode i plemena samo da se raspoznajete, a kod Boga je najplemenitiji onaj koji je najbogobojazniji“. Muhamed dalje dodaje: „Bog vam je jedan, otac vam je jedan. Prema tome Arapin nema prednosti pred nearapinom niti bijelac pred crncem, nego samo po bogobojaznosti“ (Abdullah: 2004)
Muslimanska inteligencija koja je bila nacionalno opredjeljena nije mogla uticati na široke muslimanske slojeve da prihvate srpsku, odnosno hrvatsku nacionalnu konfesiju. Njihovo negativno stanovište praćeno je tumačenjem da Islam u potpunosti odbacuje nacionalno diferenciranje.

Patriotizam, narodnost i nacionalizam s islamskog gledišta je bila tema na kojoj je islamski teolog Hadži Mehmed Handžić govorio 1940. godine. Njegovo predavanje se zasnivalo na tome da ekstremni nacionalizam ne može imati uporišta kod muslimana. Također, on je jedan od rijetkih islamskih teologa, u tom period, koji se protivio mišljenju o suprotnosti Islama sa nacionalnom identifikacijom.

Iako je Islam zasnovao zajednicu na vjerskoj bazi, proglasio njezine članove pravom braćom i izdigao ovu vjersku bazu iznad svake ostale, opet on nije izbrisao narodnost, niti je zauzeo stav protiv umjerenog i korisnog nacionalizma. Narodnost kao stvarnost, kao skup svih oznaka i obilježja, koja karakteriziraju jedan narod, nije ni mogao niti je htio izbrisati. (Hadžijahić : 1974).
Nije naučno dokazano da sama sadržina Islama određuje bosansko muslimanstvo, jer ono istovremeno manifestuje narodnosna stremljenja koja na identičan način izražavaju srpstvo i hrvatstvo. Hadžijahićeva interpretacija nacionalne posebnosti muslimana obiluje komparacijama i analogijama, koje su upotrebljive u logičkom prosuđivanju, ali ne mogu biti zamjena historijskoj metodologiji u istraživanju društvenih procesa i pojava. (Hadžijahić: 1974)

Možemo zaključiti da u periodima nacionalizacije katolika i pravoslavaca, i pokušaja nametanja istog muslimanima u Bosni i Sandžaku, Islam je djelovao kao jedan od konstitutivnih elemenata posebnosti. Kao što su pravoslavlje i katoličanstvo činili bazu srpske, odnosno hrvatske nacionalnosti, tako je Islam godinama bio obrambeni mehanizam muslimana. Međutim, ovo je godinama udaljavalo muslimane od Bošnjaštva i proizvelo konfuziju u nacionalnoj identifikaciji, koja traje i danas."

Utopljeni u moru krscana, naravno da su Bosnjaci posebni.

Objava: 28.3.2015 | 22:14

Denis Delanović (33) iz Kladuše poginuo ratujući u Siriji

Delanović je prije 8 mjeseci iz Njemačke otišao u Austriju, a zatim u Siriju, gdje je, kao pripadnik ISIL-a, prije 6 dana poginuo

U Siriji je poginuo još jedan državljanin Bosne i Hercegovine, Denis Delanović (39), porijeklom iz Donje Vidovske kod Velike Kladuše, a živio je u Njemačkoj, piše portal Banja Luka In.

U Donoj Vidovskoj kod Velike Kladuše obiteljska kuća Delanovića je prazna jer su u Njemačku odselili prije više od 20 godina. Tek malobrojni mještani danas su bili spremni govoriti o Denisu Delanoviću, koji je prije 8 mjeseci iz Njemačke otišao u Austriju, a zatim u Siriju, gdje je, kao pripadnik ISIL-a, prije 6 dana, zajedno s još 11 državljana Njemačke, poginuo.

Mještani su uznemireni činjenicom da mladi ljudi porijeklom iz Krajine odlaze i ginu na sirijskim ratištima. Posebno im je nerazumljivo kad se za radiklanom ideologijom povedu oni kojima život u Europskoj uniji pruža brojne mogućnosti za posao i napredovanje.

U razgovoru za FTV, jedan od mještana kaže kako su u dijaspori njegove sinove pokušali vrbovati militanti. Uspio ih je odgovoriti od toga.

"Tko ima zdrav razum neće ići nigdje gdje se ratuje. Rizično je, a nije ni potrebno - ne brani svoju državu nego ide u tuđu državu da ratuje", objašnjava.

Čini mi se da nije registrirana vijest da je cca. 26. rujna 2014. u Siriji šehidio Edin Martinović, Bošnjak iz Novog Pazara.
Za svaki slučaj: http://vijestiummeta.com/jos-jedan-pazarac-poginuo-u-siriji/

Picula udara direktno

Zabrinutost i pitanje Jensu Stoltenbergu u vezi ISIL-ovaca sa Balkana, prvenstveno BiH i Sandžaka.

Suđenje Bosniću: Svjedočio mladić koji je odbio put s obitelji u Siriju
NASTAVAK SUĐENJA
OBJAVA: Srijeda, 8. travnja 2015. 16:23
IZVOR: Fena

Ispitivanjem svjedoka optužbe, danas je u Sudu Bosne i Hercegovine nastavljeno suđenje Huseinu Bosniću Bilalu (1972.) iz Bužima, optuženom za kazneno djelo javno poticanje na terorističke aktivnosti u vezi s vrbovanjem radi terorističkih aktivnosti i organiziranjem terorističke grupe.

Na upite tužitelja Tužiteljstva BiH Dubravka Čampare i obrane, odvjetnika Adila Loze, odgovarao je Dino Pečenković (1987.) iz Bihaća kojem su otac, majka i dva brata otišli u Siriju.

Kako je kazao u Bihaću živi sam jer nije htio s obitelji otići u Siriju. S njima se posljednji put, putem interneta, čuo prije nekoliko mjeseci.

''Oni se neće vraćati u BiH, mene su zvali da idem tamo, ali sam ponovo odbio'', rekao je Pečenković.

Prije nego su otišli u Siriju, živjeli su u Gornjoj Maoči, gdje su iz Bihaća otišli 2008. godine, zbog načina prakticiranja religije.

Taj način prakticiranja religije Pečenković je opisao kao ortodoksno, a smatra da je to rušilačka ideja i da ''oni smatraju da svijet treba osloboditi od nevjernika''.

Kaže da je s tim načinom njegov otac počeo 2001. godine.

''Otac je poneka išao u Bužim kod Bilala na džume, a nekada je i on dolazio u Bihać u mali džemat'', rekao je Pečenković te dodao da je, po njegovom mišljenju, optuženi Bilal Bosnić autoritet za te ljude u Bihaću i okolini.

Nastavak suđenja zakazan je za 22. travnja u 13.00 sati, planirano je saslušavanje tri svjedoka, a u fazi ispitivanja svjedoka optužnice ostale su još ukupno četiri osobe.

Današnjem nastavku suđenja nisu se odazvale dvije osobe, a Čampara je kazao da nema informacija zašto nisu došli obzirom da je Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA) uputila poziv.

Bosnić je uhićen u policijskoj akciji kodnog naziva "Damask", a na ročištu pred sucem za prethodno saslušanje 26. siječnja izjasnio se da nije kriv po optužbama za koje se tereti.

Optužnicom, koja je pročitana na ročištu 11. veljače, Bosnić se tereti da je tijekom 2013. i 2014. kao pripadnik takozvane selefijske zajednice u BiH, organizirane izvan službenih institucija Islamske zajednice u BiH, u nekoliko gradova na području BiH kao što su zajednice u Velikoj Kladuši i Gornjoj Maoči, a radi propagiranja i širenja islamskog radikalizma u BiH i regiji, svjesno i javno poticao druge da se priključe terorističkim organizacijama.

Bosnić je, kako se u optužnici navodi, javno na skupovima na kojima je okupljao pripadnike takozvane selefijske zajednice, kao i putem youtube kanala, održavao i objavljivao svoje govore i upućivao javne poruke radi poticanja pripadnika te zajednice da postanu pripadnici terorističke grupe ISIL.