Teško je i zamisliti da, recimo, gradonačelnik Banje Luke bude neki pametan Bošnjak, Zenice Srbin ili Bugojna Hrvat. A Ilija Batljan, najpopularniji mladi političar u Švedskoj, tek bi on bio bez ikakvih šansi da, uprkos svim svojim znanjima i sposobnostima, postane gradonačelnik bilo kojeg grada u Bosni i HercegoviniIma li išta gore nego biti gradonačelnik? Svaki frustrirani građanin može da dođe i pljune ti pod prozor kabineta ili da na ulici viče za tobom: "Hej ti, kurvin sine!" Slava obično ne prati gradonačelnički posao. Ipak, postoje izuzeci. Kad je prije nekoliko mjeseci gradonačelnik švedskog gradića Nynäshamna podnio ostavku, među njegovim stanovnicima je zavladala prava žalost. Vijest o tome objavili su gotovo svi švedski listovi, a vidjećete i zašto. "Šta će biti s Nynäshamnom? Kakva šteta za naš grad!", pisali su građani vodećem dnevniku Dagens Nyheteru, ocjenjujući da je riječ o najsposobnijem političaru u Stockholmu. Pomenuti gradić, jedna od stokholmskih općina, ima 25 hiljada stanovnika.

O dotičnom sam gospodinu doznao nešto više iz reportaže objavljene u novogodišnjem broju Bosanske pošte, lista koji je svoju brojnu čitalačku publiku našao među našim zemljacima koji žive u Skandinaviji. Čovjek je naše gore list, četrdesetogodišnjak, po imenu Ilija Batljan, najstariji sin nepismenih roditelja. Tamo negdje šezdesetih godina prošlog vijeka, šumski radnik Stipe Batljan kreće iz rodne Kotor-Varoši s konjima i kolima u potragu za poslom i boljim životom. Zaustavlja se u Kolašinu, gdje upoznaje Crnogorku Senku, svoju buduću ženu, i za nekoliko godina stiče petočlanu porodicu. Iako samouki, bez ijednog razreda osnovne škole, roditelji su naučili svoju djecu da je znanje najveće čovjekovo bogatstvo, jedino koje mu niko ne može oteti. Njihov srednji sin živi u Americi i direktor je jedne njujorške banke, a najmlađi je elektroinženjer u Podgorici.

Iliju i njegovu suprugu Sanju, kćerku Bošnjaka iz Ljubuškog, rat je zatekao kao studente ekonomije u Mostaru. Svi su se uspjeli izvući iz ratnog pakla. Sanjini roditelji su se skrasili u Norveškoj, a Ilija i Sanja u Nynäshamnu. Nakon što je diplomirao ekonomiju, Ilija već 2000. godine postaje šef analitičkog sektora u ministarstvu za socijalna pitanja, tradicionalno jednom od najvažnijih u vladi Švedske. Pet godina kasnije, socijaldemokrati su ga imenovali za gradonačelnika Nynäshamna. Zatekao je teško stanje u maloj komuni u kojoj je nakon gašenja čuvenog Ericssona život gotovo stao. Ljude je obuzela apatija. I onda, poput kakvog proviđenja, dolazi jedan mladi Bosanac, u svakom slučaju našijenac, koji će svojim znanjem, pameću i smislom za komunikativnost - tom tipično balkanskom osobinom - događaje usmjeriti u potpuno suprotnom pravcu.

Batljan izvodi malu socijalnu revoluciju: osigurava tokom ljeta posao svima koji idu u deveti razred osnovne škole i svim gimnazijalcima koji su htjeli da rade tokom ljetnog raspusta. Uspio je da sagradi autocestu koja je povezala gradić sa centrom Stockholma. Nynäsham je naglo živnuo, počeli su da se doseljavaju novi stanovnici, grade se stanovi i podiže luka, tri norveške firme uložile su milijardu kruna u izgradnju trgovačkog centra i hotela. Uvodeći na javnu scenu nova mlada lica švedskog društva, švedski Poslovni magazin svake godine bira sto jednog supertalenta iz svih oblasti. Na listi za prošlu godinu, Iliji Batljanu je pripalo 15. mjesto. Bio je najbolje plasirani među mladim političarima.

Sa mjesta gradonačelnika povukao se godinu dana prije isteka mandata. Socijaldemokrati se pripremaju da na oktobarskim izborima ove godine preuzmu vlast, a Batljan je izabran u glavni odbor stranke. U slučaju njihove pobjede čeka ga, tvrdi se, mjesto državnog ministra za socijalna pitanja. "U budućnosti bi se novi švedski premijer mogao zvati neobično - Ilija Batljan", piše već pomenuti Dagens Nyheter.

Čitalac vjerovatno sluti u čemu je smisao ove priče. Mnogi mladi ljudi, koji su uspjeli uteći iz ratnog pakla u Bosni i Hercegovini, ostvarili su na Zapadu zavidne karijere. Ilija Batljan je paradigma njihovog talenta, hrabrosti i upornosti, dokaz da se na ovim prostorima rađaju ljudi velikog potencijala, koji u razvijenim društvima daju maksimalan rezultat. Uostalom, talenti će uvijek ići tamo gdje će njihove sposobnosti doći do punog izražaja i biti cijenjene. Da Nikola Tesla nije otišao u Ameriku, teško da bi na Balkanu dogurao dalje od električara. S te tačke gledišta, niko nema pravo da, u ime tobožnjeg patriotizma, osuđuje one koji napuštaju ovu nesretnu zemlju.

Tragedija nije samo u tome. Ona je još više u činjenici da ni oni koji ostaju, a mladi su, talentovani i sposobni, ne mogu daleko dogurati ako su manjinci u većinskom etničkom okruženju. Teško je i zamisliti da, recimo, gradonačelnik Banje Luke bude neki pametan Bošnjak, Zenice Srbin, ili Bugojna Hrvat. A Ilija Batljan, najpopularniji mladi političar u Švedskoj, tek bi on bio bez ikakvih šansi da, uprkos svim svojim znanjima i sposobnostima, postane gradonačelnik bilo kojeg grada u Bosni i Hercegovini. Naprosto zato što je dijete iz miješanog hrvatsko-crnogorskog braka. Što je, dakle, čovjek "nečiste krvi".

Kotorvarosani imaju i svoga biskupa u Svedskoj (ako ne lazu )

Kotor Varos je pao 11.6., a 1-2 sela (Sokoline) su se branila i dalje...12.8. se dio bojne probio u Pougarje kroz 25 km okopiranog teritorija i tamo sa Pougarskom bojnom drzali Pougarsku liniju Jajacke bojisnice dugacke 107 kilometara (da spomene da se linija u Pougarju milimetra nije makla kroz 6 mjeseci, veliku zaslugu tome naravno imaju i Kotorvarosani, s puknucem linije u Jajcu koju je drzala TO svi su se povukli prema Traviku)...

Kotor Varos je pao 11.6., a 1-2 sela (Sokoline) su se branila i dalje...12.8. se dio bojne probio u Pougarje kroz 25 km okopiranog teritorija i tamo sa Pougarskom bojnom drzali Pougarsku liniju Jajacke bojisnice dugacke 107 kilometara (da spomene da se linija u Pougarju milimetra nije makla kroz 6 mjeseci, veliku zaslugu tome naravno imaju i Kotorvarosani, s puknucem linije u Jajcu koju je drzala TO svi su se povukli prema Traviku)...
kolko sam svatio, oni su dosli u Pougarje samo uzet predah i onda napast u smjeru Kotor Varosa, vratit didovinu, znaci veliki domoljubi...zapovjednistvo Pougarske bojne se nije slozilo (jer bi svi izginuli) i onda su pocele neke zavrzlame...
sta je poslje bilo s tom bojnom ne znam...stari kaze da je susreto njihove momke na Ramsko-Uskopljenom bojistu...i jos kaze da su bili dobro naoruzani...
njih ima dosta oko Pozege, tamo imaju svoj KUD Hrvata kotorvaroske doline...kolko sam primjetio vise ih ima u Austiji, Svici, Njemackoj nego u lijepoj nasoj...
povratak je ravan 0, jednostavno nema uvjeta...