Uglavnom, u postovima koji nisu obrisani "nije bilo" nikakvih odgovora, jer ti postovi nisu obrisani? Ili fulaš gramatički ili ponovo lažeš, jer bi valjda trebalo reći da u njima nema odgovora (mislim da nisu obrisani, kao što jesu).

Dakle?

A za mene nema "nebodobnih" naroda niti vjera, samo nepodobnih politika. To je velika razlika, bez koje se danas ne bi imalo šta slaviti, jer je Oluja bila usmjerena protiv zločinačke politike, a ne protiv naroda. Ne znam zašto u svom odgovoru govoriš kako bi "nešto slično" u BiH bilo usmjereno protiv naroda ili vjerskih skupina? Iz toga slijedi da smatraš da je Oluja bila usmjerena protiv "nepodobnih", odnosno da je bila zločinačka akcija.

Žao mi je, ali ne mogu se složiti.

MARTA DRPA, srpska odbojkašica koje je u vrijeme Oluje s obitelji bježala iz Knina, prisjetila se na Facebooku u podužem statusu kako je ona doživjela rat. Napisala je također kako se Oluja ne treba zaboraviti, jer ako se zaboravi, "dogodit će se opet".

"Bio je topli kolovoz, gotovo kao ovaj. Rano jutro, oko 5 ili 6 sati probudile su me granate. Na sve strane se čula buka i lomljava. Otvorila su se vrata dječje sobe, mama je usplahirena uletjela u sobu u kojoj su s regala padali kartoni viskija. Naravno da je i ovu strašnu situaciju bocnula njenim čarobnim štapićem, humorom, izgovorivši jedno plačno: 'Moj viiiskiiii'...

Imala sam 6 godina i bila sam svjesna da rat traje, bombardiranja nisu bila ništa novo za mene. Mama me je odvela u kupaonicu (jer je tamo najsigurnije), obukla mi traperice, ljubičastu majicu i omiljene tenisice zbog kojih sam tih dana bila sva bitna jer nisu imale vezice nego čičak, a print Mickey Mousea na njima ostao mi je zauvijek urezan u pamćenje. Zvuk granata nije se smirivao, stajala sam u toj kuponici koje se više ne mogu sjetiti, oduzeta od straha, ali s osjećajem da će sigurno sve biti u redu. Bombe će prestati padati za koji sat i mi ćemo se vratiti u naš stan u centru Knina, iznad apoteke.

"Hajde, obučena si, idemo u sklonište."

Odgovorila sam jednim uplašenim: "Ja hoću, ali noge neće."

Danas tu moju rečenicu u kući često spominjemo kao anegdotu, ali tada, vjerujte, nije bilo ni malo smiješno.

Nakon nekoliko sati u skloništu stigla je vijest da je Knin pao, da moramo bježati iz grada, gde tko može... Moj otac vječiti patriot, koji je bio ranjen, na štakama, u tom momentu uporno je odbijao da idemo bilo gdje jer tko smije njega istjerati iz njegove kuće i slično...

Srećom, mama je bila pametnija. Sjeli smo u automobil i krenuli prema Srbiji. Ne sjećam se koliko je trajao put, znam da mu nigdje nije bilo kraja, sjećam se kolone, vrućine, žeđi, staraca na traktorima, djece koja plaču. Sjećam se da mi je konstantno bilo muka, da sam cijelim putem povraćala, a najveći problem mi je bio što sam povratila u bakinu kuhinjsku krpu jer baka je uvijek bila pedantna žena. Mislila sam kako će me sigurno kazniti zbog tog mog nedjela, nesvjesna činjenice da mi zapravo idemo iz svojih domova u nepoznato, da se nikad nećemo tamo vratiti, da smo preko noći sve izgubili.



Sjećam se da smo kad smo stigli u Srbiju bili u nekoliko gradova, po nekoliko dana. Na kraju smo dobra dva mjeseca živjeli u jednom hotelu u Beogradu u kom sada često boravim zbog priprema s reprezentacijom.

I tako, seljakali smo se, kućili se ispočetka, od nule. U školi, u parku, na svim mjestima s ostalom djecom izgledalo mi je kao da se trebam osjećati loše jer sam izbjeglica. Jer sam tu gdje sam. I jesam, ponekad, priznajem. Ali danas, 20 godina nakon tog strašnog događaja u meni živi samo ponos što sam odakle jesam, što sam bila dio te kolone 1995., dio povijesti jednog naroda koji je dijelom uništen, dijelom prognan, dijelom razbacan širom planete.

Uprkos tom prvom ratu koji sam preživjela sa 6 godina (jer bio je i onaj drugi 1999. u Srbiji) smatram da sam imala sretno detinjstvo, najviše zahvaljujući čarobnom štapiću moje majke - humoru.

Imam prijatelje sa svih strana bivše Jugoslavije, nikoga ne mrzim, nikoga konkretno ne krivim, meni je samo žao naroda. I našeg i vašeg i njihovog. Naroda. Bespovratno uništenih domova, uništenih generacija, onih preživjelih koji nikad više poslije rata nisu zapravo živjeli... Čitav jedan narod ili tri naroda, brojite kako god želite, ali za mene je to jedan narod koji je strašno propatio i ja zato ne želim da se ovaj zločin zaboravi.

Jer bojim se, ako se zaboravi - desit će se opet."

PODIJELI
POGLEDAJ DESKTOP VERZIJU ČLANKA


thecableguy • 05.08.2015 • 12:02h
žao mi je svake nedužne žrtve, pa tako i ove djevojke, no ovakvih priča se može još 20x toliko ispisati (i već je ispisano) sa hrvatske strane tako da nije ona nikakva eksluziva...

ona mora biti svjesna da je živjela u genocidnoj i agresorskoj tvorevini tkzv. "Krajini" i da glavni krivac za njezin "progon" su upravo njen narod, njezin otac i majka koji su dopustili da uopće nastane nekakva "Krajina", da nisu radili sranja po ovoj državi i da su prihvatili hrvatsku vlast koja je na tim prostorima oduvijek bila - do svega toga ne bi došlo i ona bi i dalje živjela sretno u Kninu
realan_ne • 05.08.2015 • 12:01h
To nije bila likvidacija, nego vise ono kao pljevis vrt, korov je trebalo odstraniti...
shib • 05.08.2015 • 12:01h
Nešto je veća šteta što ti to treba uopće pokazivati ...
Uz_slabije • 05.08.2015 • 12:00h
Šteta što nisi naveo gdje si našao šovinizam u mom postu.
brzoglasnik • 05.08.2015 • 11:59h
I matorom je bilo žao što beže jer mu je tako propao biznis sa švercom viskija
samo_vas_osmatram • 05.08.2015 • 11:58h

samo_vas_osmatram • 05.08.2015 • 11:56h
nerjesena ubojstva u osijeku
1991.
Duško Bošnjak, Darko Šurina, NN ženska osoba u Dravi, NN muška osoba u Dravi, Svetislav Vukajlović, Milenko Stanar, Tihomir Međugorac, Milutin Kutlić, Zoran Goluža, Petar Ladnjuk, Milivoj Stojaković, Mato Šabić, Slavko Macura, Ernest Čizmadija, Dušan Bekić, Čedomir Vučković, Dragan Bekić, Đorđe Petković, Branko Lovrić, Damir Zdenčanin

1992.
Alija Šabanović, Mara-Janja Drpić, Bogdan Počuča, Veselko Baletić, Nikola Ličina, Radoslav Drpić, Čedomir Mitrović, Silvija Selmani, Dobrivoje Stanković, Stevan Čuća, Goran Mladina, Anđa Dronjić, Jovan Grubić, Dragutin Opačak
UBOJSTVA U ŽUPANIJI
Ubojstva izvan grada Osijeka
(ostala mjesta u županiji)
1991.
Vjekoslav Tokić, Ljubiša Kovačević, Milorad Đekić, Jovan Novaković, Salim Kalabić, Zoran Pokrajac, NN muška osoba kod Metlinaca, Slobodan Radosavljević, Čedomir Zarić, Vladimir Zarić, Karlo Rajić, Antun Milak, Njegoslav Romić, Ivan Beronja, Marija Milak, Zvonimir Štokom, Šimun-Laslo Kenjvašo, Josip Mezga, NN muška osoba u Antunovcu, Dorotea Vadlja, Josip Tomašek, Pavo Horvat, Pavo Šarac, Vlado Mesarić, Zora Aćimović, Stjepan Perić, Danijel Dorić, Pero Bandov, Đuro Lalić, Ranko Soldo, Franjka Bandov, Vlado Karnik, Irena Karnik, Rudolf Jukić, Josip Lazar, Nadica Lazar, Melanija Bojanić, Dušan Bojanić, Branka Bojanić, Tomo Bister, Veselin Adamović, Gospava Adamović, Lazar Jerinić, Zorna Petrović, Dušan Milojević, Svetislav Sandić

1992.
Dragica Gvozdenović, Stevan Gvozdenović, Vladimir Grubor, Ljubomir Grandić, Mile Patković, Branko Prekup, Đuro Vukas, Nuredin Kurtali, Stevan Lazić, NN muška osoba kod Petrijevaca, Anđa Vlahović, Ruža Grofec, Martin Adam, Ivan Jumić, Ivan Lilek, Pavo Šarac, Stevan Nađ, Valent Sambolec, Stjepan Ivičić, Josip Zorčec, Milan Pasarić, Josip Banić, Marica Čavlek, Mato Čavlek, Stipo Skeledžija, Marko Andrić, Marta Andrić, Marija Strahinja, Gertruda Puzić, Lajoš Horvat, Stjepan Matija, Nemanja Kovačević, Milan Ljuština, Petar Milić

ne zaboravite glavasevi su ubijali i hrvate i hrvatske branitelje.to su slično i ustase radile.a glavas je ustasa.
Pogledaj sve komentare
VEZANE VIJESTI
Glogoškom pozlilo tijekom mise u Kninu • 05.08.2015
HDZ-ov vašar u Kninu, izviždani svi osim Karamarka, Kolinde i Bandića • 05.08.2015
Karamarko: U Kninu je slomljena kralježnica ideji velike Srbije, 5 godina su terorizirali narod • 05.08.2015

Ti su najgori što se odreknu svoga zavičaja pa krvnički grizu tuđi od Alije do Silajdzica , kad amidza Podrinjac to govori svima jasna trenutna bošnjačka politika, mali amidza bi opet rađe "oslobađao" lašvansku dolinu i Hercegovinu nego svoje Podrinje.

Za sada. U budućnosti gubite DB. Hrvati uzimaju svoj deo više od pola.

Biće vaše najmanje parče. Što bi dudu rekotišao ajveći će tada biti najmanji. A manji će biti veći.
Proročki i vizionarski. Gde je dudu nestao.

Srami se pačeniku. Kako te nije sramota spominjati Podrinjce i Podrinjce, pa to je ekvivalent Posavljacima i Posavini. Prešutio sam ti ono "srbo-muhamedanče" sinoć jer si ipak bio malo nervozan.


Nisu Podrinjci kidisali na srednju Bosnu. Podrinjci su završili po logorima, u Drini i u izbjeglištvu. Srednja Bosna se nema šta oslobadati. To je bio i jeste većinski bošnjački teritoriji, kao i srednja i sjeverna Hercegovina. Bošnjaci tih područja jednostavno nisu želili živiti u nekakvoj hb u kojoj bi bili gradani drugog reda, iako su većina. Proglašavali ste hb u općinama u kojima niste bili većina, obilo vam se o glavu i tu završava sva priča.

Ni na ovakvom danu se ne znaš radovati, kao i obično sižiš i pjeniš na Bošnjake. Opusti se bola.

Mi nismo izgubili većinu u nijednoj SB općini dok vi jeste u cijelom Podrinju. :P

Očito ne znaš šta sve čini Podrinje.

Dio Zvornika je odbranjen, Sapna. Na Majevici je odbranjen Teočak i Çeliç. Dio Foče takoder (sjeverni dio), dio Pala (Romanija). . Nešto kao Orašje i Odžak.

Nešto kao Orašje i Odžak al je puno više izgubljeno...

Kao i ostatak Posavine za vas.

Zato smo dobili DGG zauzvrat.

A i jeste se usrecili. Trampili ste najplodniju zemlju u BiH.

Bit će korisna jednog dana za podebljavanje kifle.