Obitelj iz Bosne prilikom ulaska u more srušila svjetski rekord u proizvodnji buke

Ko bi rek'o čuda da se dese, kaže Halidova pjesma. U ovom slučaju možemo slobodno napisati, ko bi rek'o buka da se desi.

Autor Vladimir Šagadin objavljeno 16. Srpanj 2013.

Makarska – Dugo će jučerašnji dan pamtiti obitelj Mirze Kalaja iz Zenice koja se, igrom slučaja, našla u središtu pozornosti domaćih i stranih medija. Naime, obitelj Kalaj se, došavši na ljetni odmor u odmaralište svih Bosanaca Makarsku, poželjela rashladiti kupanjem na gradskoj plaži. I doista, otac Mirza, majka Sanela i njihovi sinovi Dino i Damir su razdragano pohitali u plićak gdje su upražnjavali stari bosanski običaj uzvikivanja i dovikivanja na kratkim udaljenostima na plaži.

"Sve je bilo k’o i inače, mi smo ulazili u more da se malo okupamo. A ja ne volim odma, nego pomalo. I tako smo najnormalnije stajali, i onda je mali Damir viknuo “Tata, đe su mi peraje!?”. Ja nisam znao đe su mu peraje, pa sam viknuo ženi (Saneli op.a.) da jel zna ona đe su. Ona je rekla da ne zna i da ju ni ne zanima i ako mu trebaju nek ide sam nek ih traži i da su valjda negdje u gepeku – polako je pričao svoju storiju otac Mirza, otpuhujući dim cigarete i povremeno gledajući prema daljini."

Slučaj je htio da se na toj istoj plaži odmara i Wolfgang Peters, birokrat iz Bruxellesa, audiofil i snimatelj zvuka u slobodno vrijeme. Također, slučaj je htio da gospodin Peters tog dana i baš u tom trenutku u svojoj torbici za plažu posjeduje uređaj za mjerenje decibela, to jest, buke.

"Pažnju mi je odmah privukla vesela obitelj koja je ulazila u more. Odmah sam primijetio da imaju razvijen kapacitet za proizvodnju buke u kratkom vremenu i na još kraćem prostoru, te sam sa zanimanjem počeo pratiti razvoj situacije. Bilo je jasno da prisustvujem nečemu jedinstvenom, no ono što je uslijedilo premašilo je sva moja očekivanja i nadanja – ponosno nam je rekao gospodin Peters."

I tada je uslijedio događaj koji je promijenio, možda ne povijest, ali nekoliko podataka u Guinnessovoj knjizi rekorda sigurno jest. Stariji sin Dino je prvi put u životu uspio otvoriti oči kad je zaronio što je kod njega stvorilo osjećaj euforije kakav nikad prije nije osjetio, o čemu svjedoči njegov otac Mirza.

"Znate, malom Dini je uvijek želja bila da gleda pod vodom i ja sam ga dugo učio da to i napravi. I onda je on to konačno i napravio. Čim je izronio, okrenuo se prema meni i vikno mi: “Vid me tata!” Meni se na trenutak zanesvjestilo, nastala je strka na plaži, a neki čovjek mi je uzbuđeno nešto govorio držeći nekakav aparat u rukama. Kad mi se povratio osjećaj sluha, shvatio sam da ga ništa ne razumijem – s osmijehom pripovijeda Mirza."

Naravno, bio je to gospodin Peters koji je Mirzi Kalaju pokazivao broj decibela na aparatu za mjerenje buke. Nakon što se situacija malo primirila i nakon što je hitna pomoć pružila prvu pomoć zatečenim ljudima, postalo je jasno da netko odmah mora izvijestiti gospodina Guinnessa. Na Wolfgangovom aparatu je pisalo nevjerojatnih 280 decibela. O kojoj se buci zapravo radi objasnio nam je gospodin Peters.

"Ovaj događaj je najbučnija stvar koju je neki čovjek proizveo. Obitelj Kalaj, točnije mali Dino, proizveo je zvuk koji je glasniji od udara atomske bombe (oko 210 decibela) ili erupcije vulkana Krakatau (oko 180 decibela). Nažalost, pad meteora u Sibiru, znamenita tunguska eksplozija iz 1908. godine sa svojih 300-tinjak decibela ostaje nedostižan san – napominje Peters."

Ovaj neobičan događaj zbližio je Mirzu i Wolfganga te su postali pravi prijatelji, a Wolfgang je obećao da će obavezno posjetiti Zenicu i obitelj Kalaj čim uzmogne. I tako će Kalajevi ponosno upisati svoje ime na listu rekorda, barem dok neka druga bosanska obitelj ne uđe u more na još bučniji način. // http://news-bar.hr/zanimljivosti/obitel ... dnji-buke/