politika/evo-da-vam-srbin-objasni-razloge-poja-anog-srpskog-patriotizma-t1792.html

Potaknut temom koju je otvorio jedan drugi korisnik na ovom forumu,odlučio sam prenijeti još jedan tekst,koji je školski primjer srpske opsjednutosti o krvožednim i srbožderskim Hrvatima,njihovoj tobožnjoj golgoti i milijunskim žrtvama.
Još jedna u nizu od brojnih srpskih zabluda koje su ih i dovelo do toga gdje jesu,jer cijelu svoju povijest sazidali su na mitovima,pa koga zanima...


Bleiburg-najveća hrvatska obmana


Mnogo se govorilo i pisalo o predratnoj saradnji između hrvatskih ustaša i komunista.O sporazumu Budak-Pijade,logističkoj potpori hrvatskih komunista,Pavelićevim ustašama u podizanju velebitskog ustanka,ali sve su to samo neki od na oko nepovezanih događaja,koji sežu mnogo dublje,te se to ne radi o tek nepovezanim stvarima kako se to mislilo,nego je to mnogo ozbiljnije i vuče korijene iz vremena od prije prvog svjetskog rata.

Mala hrvatska nacija,svoje ogromne imperijalističke apetite pokazivala je još za vladavine Austrougarske,kada su neprestano uzrokovali krize i napetosti u toj dualnoj monarhiji,a nakon propasti osmanlijskog carstva i Austrougarske aneksije Bosne i Hercegovine,Zagrebu se učinilo,da je došlo vrijeme ispunjenja njihovih višestoljetnih težnji o stvaranju velike i nezavisne Hrvatske.

Hrvati,narod koji po svojoj prirodi i karakteru nije bio ratoboran i junački kao šta su Srbi,sva ta stoljeća,ćutke su trpili poniženjlj od Beča i Pešte,dok su Srbi podizali,doduše neuspješne oružane pobune u svim vilajetima Osmanskoga carstva,gdje su većinom živjelI Srbi.

Poniženja koja su stoljećima doživljavali Hrvati,od njih je učinilo,jedan podao i kukavički narod,koji nema hrabrosti,ali čija osvetoljubivost prerasta u kompleks manje vrijednosti,radi čega se kod njih razvila kolektivna psihoza i sociopatija,a ta sociopatija se povećala kada je ,,Serbska pasmina,, kako su oni nazivali Srbe,i za koju su smatrali da je niža i bezvijednija od njihove ,,Horvatske,, nakon završetka prvog svjetskog rata,pobjednički ušetala u Zagreb.
Jedino su dva naroda na cijelome svijetu,razvili tako mizantropske karakteristike prema svim ostalim narodima,a to su Hrvati i Jevreji,a jedina razlika između njih je ta šta su se jedni selili kao nomadi,dok su drugi čvrsto opstajali na tuđim zemljama koje im ne pripadaju.

Ali vratimo se sada na Austrougarsku,jednu veliku rimokatoličku imperijalnu silu,koju je Vatikan nametnu kao vodeću u Evropi i bedemom zapadnog hrišćanstva.

U toj monarhiji Hrvati su se osjećali bezvrijedni,a Vatikan koji je gurnuo Hrvate u podanički položaj u toj monarhiji,nije činio ništa čime bi pomogao Hrvatima,koji su bili građani drugog reda.

Hrvati koliko god su imali nekakvu sigurnost u Austrougarskoj,ipak su je prezirali iz dna duše,jer su ćesto smatrali da im Beč i Pešta otimaju,kako su oni to smatrali,,istoriske zemlje,, na koje su smatrali da polažu prirodno i istorisko pravo. U većini slučajeva,to je bilo daleko od istine,tim više jer su Hrvati potpuno neutemenjeno svojim zemljama smatrali cijelo područje,koje se prostire od Južne Štajerske i Tirola,pa sve do Skadra i sjeverne Albanije.

Mala nacija velikih imperijalnih apetita,koja ima gene divljih i barbarskih plemena nomada i plaćenih ratnika ubojica,sa vremenom je izgubila tu svoju borbenost,ali ne i okrutnost i bezosjećajnost.

Ali,divlji mentalitet Hrvata i strast prema ubijanju,možda jest potisnut zbog kukavičluka pred daleko brojnijim i nadmoćnijim okolnim narodima,čije su zemlje uzurpirali i naseljavali,ali taj svoj sadizam i okrutnost,zamijenili su drugim i nimalo opasnim,perfidnim i suptilnijim metodama.
Hrvati su znali da vojno nikada nemogu izboriti ni jedan kilometar svoje države,pa su se okrenuli drugim načinima za postizanje svojih ciljeva,a u tome su čak nadmašili i Jevreje.

Osnivanjem Ilirskog pokreta i izmišljanjem ideje Južnoga slavenstva,oni su htjeli pridobiti i iskoristiti druge slavenske narode za svoju stvar,a u tu zamku su se upecali Srbi i Slovenci,jer su i sami imali problema,Srbi sa Turcima,a Slovenci su bili izloženi nasilnoj germanizaciji.
Ne shvativši prave hrvatske namjere,Srbi i Slovenci su se upecali na tu opasnu ideju,kojoj ništa drugo nije bilo za cilj,nego destabilizacija Austrougarske i stvaranje Velike kraljevine Hrvatske,u Tomislavovim granicama,u koje su Hrvati vjerovali da su nekada postojale.

Beč i Pešta,nisu na vrijeme prepoznali prave hrvatske namjere,ali zbog njihovog vječnog rivalstva u toj monarhiji,više su bili zabrinuti šta će učiniti drugi,jer su i Beč i Pešta imali sukob interesa oko polaganja prava na zemnje koje su nastanjivali Hrvati.

Veliki udarac Hrvatima,desio se aneksiom Bosne i Hercegovine Austrougarskoj,koju su oni zvali ,,Turska Hrvatska,, a ona nije nikada postala Hrvatska,nego su na nju podjednako polagali pravo i Beč i Pešta.

Smatra se da je upravo Bosna i Hercegovina uzrok svih hrvatskih kompleksa i frustracija,ali hladna odbijenica zahtjeva hrvatskih banova od Beča i Pešte da Bosna i Hercegovina bude smatrana dijelom Hrvatske,zajedno sa Slavonijom i Dalmacijom,nakon šta je Berlinski kongres Bosnu i Hercegovinu dodijelio Austrougarskoj na 30 god. monitoringa,da bi je ona poslije u potpunosti aneksirala.
Naravno da ni u Zagrebu nisu sjedili skrštenih ruku,pa je tako prije isteka tridesetogodišnjeg monitoringa Austrougarske nad Bosnom i Hercegovinom,1905 god.u Zagrebu osnovano tajno društvo po uzoru na slična jevrejska masonska udruženja.
To hrvatsko masonsko društvo,nazivalo se ,,Bratsvo hrvatskog zmaja,, a simbol zmaja nije slučano odabaran,ali on nema nikakve veze sa kraljom Sigmundom,kako su Hrvati to voljeli naglašavati,niti je to bila tek obična organizacija za očuvanje njihovog jezika,kulture i istorije,onako kako su je oni prikazivali.
To je bila prava hrvatska verzija jevrejskih masonjeriski organizacija,koja je imala stvoriti i realizovati stoljetni projekat,,tisućljetne Velike Hrvatske,,
I ako je po svom statusu i djelovanju ta organizacija nalikovala,na čistu okultnu i satanističku organizaciju,mnogi hrvatski katolički biskupi,mimo znanja Vatikana,pomagali su i finansirali rad tog udruženja.
Glavni pravi cilj te organizacije je bio,stvoriti veliki i homogeni prostor,etnički očišćen od svog nehrvatskog živnja,na kom će se uzdignuti i stvoriti Velika Hrvatska.
Hrvati su smatrali da bi takva država trebala biti kraljevina,šta bi imalo dodatni značaj i simboliku,a ona bi se trebala prostirati sve od Tirola,pa do sjeverne Albanije.



Naravno,Hrvati su bili svjesni,da nikada vojnim putom neće moći ostvariti svoje imperijalističke ciljeve,nego će to morati odraditi taktički,gdje će svaki potez biti pomno isplaniran i tempiran u pravo vrijeme.
Taj veliki prostor,naseljavalo je mnogo više nehrvatskog življa od samih Hrvata,a da bi se to primjenilo,Hrvati su se morali riješiti,Slovenaca,Srba,Crnogoraca,Mađara,Austrijanaca-Folksdojćera i Italijana,a kako to nikada sami nisu mogli ostvariti,najbolje riješenje je bilo,te narode okrenuti jedne protiv drugih,a uz njihovo neposredno učešće,izazivati šta krvavije ratove,u kojima će glavni cilj biti stradanje što većeg broja nehrvatskog stanovništva,a istovremeno šta je više moguće izbjegavati izlaganje Hrvata,pogibelji i riziku.
Da je ta hrvatska logika bila uspješna,ponajbolje se vidi u njihovom ponašanju kroz dva svijetska rata,gdje su se uvijek priklanjali pobjednicima,pa su tako svaku vojsku koja bi prolazila Zagrebom,dočekivali kao pobjedničku,pa su tako dočekivali Srbe sa cvijećem,a i Nijemce.
Ali svi su oni i Srbi i Nijemci bili izigrani.
Dok su Srbi pretpjeli ogromne materijalne i ljudske gubitke,Hrvati su pozdravljali Nijemce,a naivne Švabe,mislile su da ih ovi dočekuju kao oslobodioce,nisu bili ni svjesni,da uzimaju zmiju sebi u njedra,mnogo goru od one jevrejske koju su htjeli iskorijeniti.
Nista na ovim prostorima i svim ratovima koji su se vodili,nije se desilo a da to nije bila volja Hrvata,tačnije njihove masonske organizacije,,Bratstva Hrvatskog Zmaja,,

Znam da to zvuči nelogično,ali zapitajte se,da li je još uvijek aktualni hrvatski predsjenik Stjepan Mesić,tek tako nesuvislo rekao,,I dok su svi ostali u drugom svjetskom ratu samo jednom pobijedili,Hrvati su pobijedili dva puta,,

Te naoko bedaste i besmislene izjave i više su nego tačne,a to znaju samo rijetki istoričari i dobri poznavatelji masonjerije na ovim prostorima.

Hrvatska masonjerija i ideja velike Hrvatske,mnogo je straija od svih ideologija i sustava koji su vladali ovim prostorima,a hrvatska masonjerija,vrlo je uspješno iskoristila dvije totalitarne ideologije,fašizam i komunizam,jer jednako kao i sve ostale masonske organizacije,i hrvatski masoni su se infiltrirali u sam komunistički i fašistički sistem.Ma koliko god to nevjerojatno zvučalo,hrvatska masonjerija,stvorila je ustaški pokret,a za vrijeme Kraljevine Jugoslavije,upravo u Hrvatskoj se probudio i komunizam,gdje je bio dosta jak,dok je u Srbiji bio zanemariv,a i srbijanski komunisti dobijali su direktive iz Zagreba.
Od samog nastanka ta dva pokreta,Hrvati su pomoću njih destabilizirali Kraljevinu Jugoslaviju,kako su ranije destabilizirali i rovarili Austrougarsku.
Zna se da je organizacija ,Mlada Bosna,, odgovorna za smrt austrougarskog prijestolonasljednika,ali ono šta se nezna,da je hrvatska masonjerija imala svoje ubačene ljude i u tu organizaciju,kao i neke druge u Srbiji,te da su upravo hrvatski masoni u Srbiji poticali ratnohuškačko antiaustrisko raspoloženje.
Ali to je vrlo kompleksna i široka tema,o kojoj bi se moglo napisati nekoliko knjiga,te ćemo to ostaviti za drugu priliku.

Hrvatski ustaški i hrvatski partizanski pokreti,bili su stvoreni i zamišljeni tek kao dio slagalice u velikoj sliki od puzli.
Te puzle,slikovito rečeno,biti će sastavljene,tek kada se stvore uslovi za stvaranje velike etnički očišćene Hrvatske.

Ustaški i partizanski pokret nisu stvoreni,radi njih sami,nego su oni imali tek svoju ulogu i zadaću koju su i ispunili i oni su tek dio,jednoga mnogo šireg i složenijeg plana,a ustaše i partizani su bili tek proizvod za jednokratnu upotrebu,nakon koje su trebali biti odbačeni,poput iskorištenog proizvoda.

Hrvatska masonjerija stvorila je ta dva pokreta i oni su imali primarnu namjenu za eliminaciju i fizičku likvidaciju svih nehrvatskih naroda,a kako to nisu mogli napraviti sami,imali su jake saveznike,Nijemce s ustaške i Sovjete s partizanske strane.

Mnogima će to zvučati nelogično,jer u današnjim vremenima prevladavaju stereotipi da su partizani i ustaše bili ljuti neprijatenji,šta je vrlo daleko od istine.

Da li neko zna za neku veliku bitku koja je vođena između ustaša i partizana ?

Pravi cilj i jednih i drugih je bio da strada šta je moguće više nehrvatskog stanovništva,Srba i Slovenaca tokom rata,a Folksdojčera,Talijana i Mađara nakon rata.

I dok su ustaše i patizani hinili ljute neprijatenje,Moskva i Berlin nisu imali razloga sumnjati,da se svako od te dvije grupacije bori za totalitarizam koji ga je podupirao.

Kako je moguće da je to istina ?


Bratstvo hrvatskog zmaja,kao i svake druge masonske organizacije,vršili su inaguracije novih članova,često prema preporuci katoličke crkve u Hrvata,koja je mimo znanja Vatikana,finansirala rad te masonske lože.

Najistaknutiji pripadnici hrvatskih masona iz vremena između dva svjetska rata,bili su nadbiskup Alojzije Stepinac,Vlatko Maček,Ante Pavelić i Josip Broz zvani Tito.
Svaki od njih imao je svoj zadatak,koji su im povjerili ljudi iz sjene.

Ono o čemu se malo zna je to,da li su primjerice Stepinac ili Pavelić,znali kakav zadatak ima i obavlja ovaj drugi,a da li su glavni mozgovi iѕ Bratstva hrvatskog zmaja,svakome od njih povjerili poseban zadatak a da ovi drugi o tome nisu ništa znali i dali su oni uopšte znali da svi pripadaju istoj organizaciji.
Zbog pritiska Nijemaca,Pavelić je svojevremeno morao provizorno zabraniti rad tog hrvatskog masonskog udruženja,ali još jedna nepoznanica je,da li je Gestapo znao da je i Pavelić redovno i tajno posjećivao to bratstvo odakle je dobijao upute.
Nezna se da li je i Stanjin znao za Titovu pripadnost toj organizaciji,jer poznato je da Staljin nikada nije imao previše povjerenja u Tita,šta se na kraju ispostavilo da nije bez razloga bio sumnjičav prema njemu.

Neki ustaški emigranti pričali su svojevremeno o tajnoj vezi na relaciji Tito-Pavelić,ali to nikada nije niko potvrdio,ali ni opovrgao,a da se ta priča nebi previše širila,opet su se pobrinuli Braća hrvatskog zmaja,jer za njih i Tito i Pavelić,bili su tek istant proizvod,koji su imali svoju svrhu,a to je na prostoru zamišljene Hrvatske,riješiti se šta većeg broja nepotrebnog stanovništava.
Hrvatima su smetali i Srbi,Slovenci,Talijani,Mađari,Folksdojčeri i Austrijanci.
Pavelić se trebao riješiti Srba,a zahtjev Berlina za uvođenjem rasnih zakona u NDH,Hrvatima je pao kao kec na desetku,jer su imali odriješene ruke,pa su pored Srba,sasvim nesmetano mogli se riješiti i Cigana ali njemački pritisak za riješenjem jevrejskog pitanja,doveo je ustaše i Bratstvo hrvatskog zmaja u nezgodan položaj,jer su i mnogi visoki članovi i njihove šire obitelji bili Jevreji,ali i tu su ustaše nasamarili Nijemce.
Malo je poznato da je upravljanje logora Jaasenovac u potpunosti bilo prepušteno zagrebačkoj jevrejskoj opštini,a ustaše su tom logoru davale samo stražu.

Najveće gubilište i fabrika smrti u ovom dijelu Evrope,Jasenovac,bio je logor smrti za Srbe i Rome,ali ne i za Jevreje,koji su zajedno sa ustašama sudjelovali u ubijanju gotovo milijon Srba,Roma i Slovenaca.
I dok je Pavelić ispunjavao svoj zadatak u eliminisanju Srba i Slovenaca,Titov je tek predstojio,a nakon šta Pavelić riješi Srbe i Slovence,Tito je trebao na isti način riješiti Talijane,Mađare i Folksdojčere,te još neke druge manje značajne etničke skupine i sve one koje nije stigao riješiti Pavelić.
Sve brojniji Četnički pokret i talijanska sumnjičavost prema Hrvatima,uvelike je poremetila ustaško-partizanski koncept klanja civilnog stanovništva,i na taj način spasilo srpski narod od potpunog istrijebljenja.
Talijani su u samom početku skužili o čemu se radi,jer upravo su iz Zagreba dolazili ubačeni ljudi u Dalmaciju organizovati partizanske pobune,a ustaše su u početku pod izlikom da se bore protiv partizanskih odmetnika,potajice eliminisali cijela srpska sela po Lici,Dalmatinskoj zagori i istočnoj Hercegovini,a partizani su imali zadatak praviti terorističke akcije u isključivo većinskim srpskim krajevima,kao na Kozari,da bi to dalo legitimitet,navodno opravdanim ustaskim odmazdama.
Kada su Talijani skužili šta Hrvati rade,oni su zabranili ulazak hrvatske vojske u njihovu okupacionu zonu.
Kada ustaše nisu smjele ulaziti u ta područija,onda su tu operisali partizani,za koje službeni Zagreb nije imao nikakve odgovornosti.
Prozrevši prljave igre Hrvata,Talijani su se čak požalili Hitleru,ali proustaška propaganda bila je toliko jaka,da Hitler nikada nije povjerovao u to,tim više jer su i partizani doprinijeli u širenju ustaške popagande,pričom o četničkim pokoljima.
Svoje pravo lice,partizani su pokazali kada su u svojim pregovorima sa Nijemcima 1943god.,Četnike proglasili glavnim i jedinim neprijateljima.

Jedna od najstožije čuvanih tajni iz drugog svijetskog rata,je o tajnim sastancima između ustaškog vođe Pavelića i komuniste Josipa Broza Tita.
Upravo zahvaljujući velikom prijateljstvu između Tita i Pavelića,iz francuskih zatvora koje su preuzeli Nijemci nakon okupacije Francuske,pušteni su na slobodu svi Jugoslovenski komunisti,zarobljeni u španjolskom građanskom ratu.
Nije poznato kako,ali posredstvom Ante Pavelića,iz francuskih zatvora Nijemci su oslobodili ,Rukavinu,Ivan Gošnjaka,Vladimira Popovića,Manola Srećka,Veljka Kovačevića.Kostu Nađa,Domani Roberta,Milasinić Stjepana,Ćeiković Vladu,Adolfa Stajnberga,Haris Ivana,Izidora Štroka i Jakova Kranjčevića.

Nije bilo čudno,to šta su Nijemci pustili te komuniste,jer zna se da su i oni jedno vrijeme bili u ljubavi sa Sovjetima,ali nekolicina od tih puštenih komunista,bili su ujedno i Jevreju,i tom više,bilo je to u najmanju ruku neobično.

I ako ne postoje dokazi,pretpostavlja se da su Tito i Pavelić,našli se nekoliko puta u jeku najkrvavijih sukoba između Nijemaca i partizana.
Poznato je i to da su partizani većinu oružija imali upravo zahvaljujući hrvatskim domobranima,a cijele domobranske jedince,bez ispaljenog metka,predavale su se partizanima,pa bi se tako znalo dogoditi,da bi pojedinu domobransku satniju znali nekoliko puta zarobiti isti partizani.
To naravno nije bila slučajnost,nego dio Pavelićevog smišljenog naoružavanja partizana i snabdijevanja čizmama i uniformama,jer su se zarobnjeni domobrani vraćali praktički goli,nakon šta bi ih puštali partizani.

Pored te prikrivene taktike snabdijevanja partizana,ustaše i partizani su nekoliko puta na očigled samih Nijemaca,znali se zajednički boriti protiv Četnika,koji su bili sve veća smetnja u njihovom planu stvaranja velike i etnički čiste Hrvatske.

20.03-1942god. njemački general Paul Bader,poslao je opširan izvještaj u Berlin,gdje opisuje otvorenu saradnju ustaške,,Crne Legije,, sa odmetničkim partizanskim gerilcima,,prvom i drugom proleterskom brigadom,,
General Bader u svom izvještaju navodi,da su ustaše zajedno sa partizanima,razbile snažan četnički korpus vojvode Jezdimira Dangića i opisuje stravične pokolje nad nedužnim srpskim stanovništvom u podrinju okolici Zvornika,Srebrenice i Višegrada.

Oduševljen zajedničkim ratnim uspjesima ustaša i partizana,Pavelićev krilnik,zloglasni zapovjednik Jure Francetić,šalje pismo svom Poglavniku,gdje se hvali uspjesima nad srpskom vojskom i civilima,te opijen zajedničkim ratnim uspjesima ustaša i partizana,poručuje Paveliću,da više neće čekati,da su sada ustaše dovoljno jake i zajedno sa našom braćom u partizanima,mi ćemo napasti Talijane i te žabare pobacati u more,kao šta smo Srbe u Drinu.

Uplašeni ishitrenim i brzopletim ispadima Jure Francetića,te straha da bi im zbog pogrešnog koraka,Francetić mogao pomrsiti sve planove,hrvatska masonjerija sabotirala je Francetićev avijon kojim je letio na sastanak s Pavelićom u Zagreb.
Najvjerojatnije i sam Pavelić stoji iza te sabotaže.
Francetić je bio svojeglav,te su se Hrvati bojali,da bi preuranjeni napad na Talijane,mogao uzrokovati propast svih njihovih pomno razrađenih planova.
Da su Hrvati imali namjeru napasti i Talijane,može se vidjeti iz primjera ustaškog napada na manji talijanski garnizon u Lici.
Talijani su tražili od Pavelića da im izruči satnika odgovornog za taj napad,na što je on rekao da ga je po kazni poslao na istočni front,ali nakon inzistiranja Talijana,Pavelić je cijelu tu ustašku satniju poslao da se priključe partizanima.
Kada se pozdravljao sa tom buntovnom satnijom,Kvaternik im je prinio pozdrave Poglavnika i rekao,,mi znamo da ste vi upravu,ali shvatite da još nije bio taj trenutak,a sada idite našoj braći u partizane.
Naravno,kako je su u Zagrebu partizane prikazivali kao pobunjenike i državne neprijatelje,ta satnija proglašena je dezerterskom,a da bi isti ti ljudi,umjesto ustaškog prvog slova,stavili zvijezdu petokraku i nastavili sa starim zanatom i pokoljima nad Srbima.

Prema memoarima Bana Ivana Subašića,Tito i Pavelić osobno su se sastali najmanje tri puta,ali su tokom cijelog rata održavali vezu preko svojih posrednika,a jedan od njih je bio i Andrija Hebrang,dok su se Vladimir Velebit,Edvard Kardelj i Ivo Lola Ribar,vrlo često viđali po Zagrebu posebno u periodu 1942 i 1943 god.

Jedan od najznačajnijih sastanaka između Tita i Pavelića desio se neposredno prije partizanskog pokušaja da sa Nijemcima sklope načelni dogovor o nenapadanju ili poznatijim pod imenom,,Martovski pregovori,,
Hrvatska masonjerija bila je zabrinuta zbog sve izglednijeg iskrcavanja zapadnih saveznika na sredozemlju i njihovog daljnjeg prodora prema unutrašnjosti.

I Tita,kao i Pavelića,brinuo je takav rasplet situacije na Balkanu,jer su znali i oni,kao i hrvatski masoni,da bi dolaskom angloameričkih trupa,ojačao Četnički pokret Dragoljuba Mihajlovića,i vjerojatno preuzeo vlast i ponovno uspostavio i obnovio kraljevinu Jugoslaviju,koji su i jedni i drugi rušili pod svaku cijenu.
Već 1943god. mogao se nazrijeti ishod i pobjednici drugog svjetskog rata,a kako je Pavelić djelimično ispunio svoju ulogu,došao je red da Tito nastavi ondje gdje je Pavelić stao.
Hrvatska masonjerija,počela je pripremati teren kada dođe do promjene ideološkog uređenja zemlje,a kako su fašisti ispušili,red je bio da svoj dio posla odrade i hrvatski komunisti.
Ni danas se nezna tačan broj ustaških zločina u NDH,a ovo je još jedan od primjera hrvatskog,ustasko-komunističkog konsenzusa i sloge i zajedničkog služenja većem interesu.
Ustaše nisu imale vremena posakrivati tragove svojih zločina,ali zato su iz hrvatske masonske lože,dali direktivu hrvatskim komunistima,da to učine umjesto njih.
I dok su se naivni srpski partizani borili na fronti protiv Nijemaca,hrvatski su partizani bili zauzeti na uklanjanju tragova o ustaškim zločinima.
Još je jedan primjer da su i Tito i Pavelić imali istoga gospodara,ali ne Staljina ili Hitlera,nego nekog nepoznatog iz sjene,jer kada su Nijemci bili zauzeti na povlačenju,a dolazak Crvene Armije neminovan,razne četničke formacije našle su se u neobranom grožđu.
I ako su Četnici bili antifašisti,i zajedno sa Rusima oslobađali gradove od Nijemaca po Srbiji,Crvena Armija je mahom nakon završetka zajedničkih oslobodilačkih akcija sa Četnicima,na nagovor Tita,razoružavali Četnike i predavali ih Titovim partizanima koji bi ih poslije strijeljali,jer su im oni bili prepreka u ostvarelju svehrvatskih ciljeva.
Partizani,koji su bili šačica jada i malobrojni u Srbiji,tek nakon šta su Rusi i Četnici oslobodili pojedine gradove,oni bi izlazili iz šume uspostaviti takozvanu narodnu vlast.
Četnici nesluteći šta im se sprema,mirno su odlagali oružije i nisu htjeli sukobe sa partizanima,radi toga jer su znali da bi se rusi kao komunisti,svrstali na stranu Partizana.
Ali mirna predaja u pravilu je završavala strijeljanjem,i iživljavnjima nad civilima.
Vidjevši šta se dešava,dio Četnika pod vodstvom Pavla Đurišića,uspjeli su preko Nijemaca ishodovati dozvolu prelaska preko NDH na područje Slovenije,gdje su se trebali sastati sa drugim Četničkim vojvodama i konsolidirati se,i staviti se pod zapovjedništvo zapadnih saveznika.
Doznavši za to,Tito i Pavelić su ubrzano pripremili klopku za nedužne Četnike,pa se tako Pavelić oglušio na njemačke zahtjeve o slobodnom prolazu za Četnike i napao ih sa svim raspoloživim snagama na Lijevče polju u blizini Banja luke.


Da nešto nije uredu,primjetili su i Nijemci,jer su partizani prestali napadati i cijela partizanska fronta,povučena je i uspostavljena nova,koja je trebala presječi Četnicima odstupnicu,u slučaju da ih potisnu ustaše,što se na kraju i dogodilo.
prestanak svih sukoba sa partizanima u tih par dana,bio je iznenađenje za Nijemce,ali ne i za ustaše,koji su tajnim kanalima dogovorili zajedničko partizansko-ustaško stezanje obruča oko Četnika,jer je za Tita i Pavelića,bio prioritet,eliminisanje Četnika.
Nijemci nisu sudjelovali u tim operacijam,niti su ih zanimale.
Jedino šta je zanimalo Nijemce,bilo je šta više izvlačiti opljačkani plijen iz Grčke i drugih zemalja koje su držali okupiranima.

Kako se primicao kraj rata,hrvatska masonjerija,morala je pronaći izlaznu strategiju za ustašku strahovaldu.
Hrvati danas pominju Blaijburg,kao mjesto najvećeg stradanja nad njihovim življem,ali to nije niti najmanje tačno.
Istina je ta,da su na takozvanom križnom putu i Blaiburgu,najmanje stradali Hrvati.
Hrvati navode kako je cijeli Zagreb nakon povlačenja njihove vojske i civila,ostao u potpunosti prazan,što nije ni najmanje tačno,jer se na snimkama jasno vidi svečani doček razdragane rulje,kada su u Zagreb ulazili Titovi partizani.
Po treći put u kratkom vremenu,Hrvati su na glavnom zagrebačkom trgu dočekali pobjedničku vojsku.
Prvi puta to su bili Srbi,nakon šta su porazlili Austrougarsku,drugi puta Nijemci,a ovaj puta partizani.
Pa se postavlja pitanje,ako je Zagreb ostao prazan nakon bijega ustaša prema Blaiburgu,ko su onda svi ti ljudi koji su dočekali partizane,jer Zagreb nije tada bio veliki grad,da bi napunio cijeli glavni trg,ako je većina njih otišla na Blajburg.
Radi se o tome,da Hrvati,a i većina ustaša,uopšte nije ni napustila takozvanu NDH,a ova kolona koja se povlačila,uglavnom su bili Folksdojčeri,Austrijanci,vjerojatno i Mađari,kojih je svih skupa za vrijeme Kraljevine Jugoslavije bilo skoro pa milijon.
Ustaške vlasti,širile su propagandu,da je Njemačka već kapitulirala,a da su najstrašnije odmazde nad Nijemcima,a ukoliko oni žele sačuvati živote,da se svi njemački vojnici priobuku u uniforme hrvatske vojske,a civilno stanovništvo,za koje se tvri da su bili,Hrvati,bili su sve drugo a najmanje Hrvati.
Kako je Pavelić ispunio svoj dio igre,on se nesmetano išetao iz zemlje sa tonama opljačkanog srpskog zlata.
Prije nego je otišao,Pavelić je Titu pripremio podlogu za izvršenje njegovog dijela igre,pa je tako na jednom mjestu,skupio sve Folksdojčere,Austrijance,Mađare,velik dio Slovenaca i preobučene njemačke vojnike u ustaše i domobrane,te je Tito sasvim nesmetano mogao ispuniti svoj dio igre u čišćenju i stvaranju homogenoh etnički očišćenog prostora za Hrvate.
Tako da Bleiburški masakr,nije masakr nad Hrvatima,nego masakr Hrvata,nad svim ostalim nehrvatima.
Hrvatska masonjerija može biti djelomičmo zadovoljna,jer su uspjeli stvoriti jednu od etnički najčišćih država u Evropi,koja će im biti polazišna tačka u stvaranju Velike Hrvatske,koja će se napokon ostvariti kada Hrvatska Uđe u Evropsku uniju.
Dan kada Hrvatska uđe u Evropsku uniju,biti če početak propasti Evropske unije.
A da je Hrvatska masonjerija jaka,najbolje govori činjenica,kako su oni prije 60 godina,znali da če se dogoditi rat devedesetih,a isto tako znali su da će ishod tog rata,biti samo stvaranje preduvjeta i polazišne tačke u daljem širnju njihovih interesa,za koje još niko nezna kakvo će nam zlo ovaj puta donijeti.


http://forum.srpskinacionalisti.com/vie ... 17&start=0

@Darth Croat
dobro su nas skuzili ??

Eee,kad bar sve ovo bila istina

i ja si mislim...svi ostali su male bebe

moram priznat da sam šokiran

a ja mozdanih invalida, mati moja mila

jel možda ovaj portal nosi nazivnik serbiancafe..

da vidimo..

ipak ne..