U srednjoj Bosni vise za Dinamo. Kupres Dinamo

Prije rata sigurno više za Dinamo, danas ne znam. A više nije ni bitno

VLADO MIKULIĆ - MODRO SRCE

Diljem svijeta putovi nas vode u daleke i tuđe narode rodnu grudu mnogi napustiše nepoznatim stazam' uputiše nema zemlje kuda ne koraca mnoštvo djece hrvatskih otaca na patničkom izmučenom čelu još čuvaju uspomenu vrelu nerijetko im u samoći sine plavo nebo naše domovine plavoj boji zakletvu su dali na grudima zavjet urezali. Tuđe sunce i meni je sjalo gorke mi je nevolje zadalo sijalo je sijat će i dalje dok mi pozdrav domovina šalje svud po svijetu vodili me puti bezbroj noći proveo sam ljutih kad mi snaga na izmaku bila pjesma me je u život vratila draži su mi od kraljevske krune mili zvuci gudala i strune na prijestolju mog života stoje tihi zvuci domovine moje bolnom srcu oduška ću dati veselu ću pjesmu zapjevati krunu boli skinut ću sa glave zaživjeti sve snove sa jave zapjevat ću dok još imam dara nostalgija utrobu mi para krš i kamen moga zavičaja to je sunce najljepšega sjaja. Mati moja to je zemlja ova tu su humke mojih pradjedova ponosim se na svoje podrijetlo njeno ime za mene je sveto sve na svijetu sa tobom me spaja plavo nebo moga zavičaja otkad dišem otkako postojim plava krv je u žilama mojim ovu pjesmu što ću ispjevati u spomen ću plavoj boji dati plavom dresu mojemu ljubimcu i Dinamu najdražem mezimcu. Ma gdje god bi na tablici bio iste bi mu riječi uputio ja te volim moja draga mama ali manje negoli Dinama već je prošlo četrdeset ljeta otkad važi ta parola sveta otkad plavi barjak se vijori i grb dragi na njemu postoji diljem naše domovine mile plave su se zastave razvile i od sile paklene je jača ta armija plavih navijača što Dinama u srcima nose djedovskim se poštenjem ponose braćo moja to stvar nije mala to su ljudi čvrstih ideala. To su ljudi najtvrđega kova to su djeca hrvatskih sinova što svoj zavjet stoljećima nose i svojim se podrijetlom ponose plavo nebo srce im je dalo svoju boju u njih urezalo ponosim se što sam dio toga dio dragog puka hrvatskoga i još dok sam u kolijevci bio plavu boju ja sam zavolio i Bog mi je dragi poklon dao kad je nebo plavim ofarbao. Nek' se viju modre zastavice kao krila ptice lastavice ne bojte se crnoga jastreba nit' sokola što iz tame vreba već veselu pjesmu zapjevajte pod oblacim kolo zaigrajte plava vojska vojska je najjača al' ne nosi oružja nit' mača suvereno ta armija vlada žarom srca protivnika svlada sve preprjeke može da poruši dinamovac u srcu i duši. Pitaju me gdjegod da sam stig'o odakle sam svoje sidro dig'o ja sam Hrvat rodom Hercegovac a u duši ljuti dinamovac. Bože mili zar oni ne vide da to troje uvijek skupa ide to je trojstvo koje se ne briše Hercegovcu to na čelu piše jer na grbu Dinamovom stoje drage boje domovine moje zapjevajte kršni Hercegovci nek' se čuje tko su dinamovci gdjegod plava barka otputuje naša pjesma najviše se čuje najljepša se čuje uvertira gdjegod plava četa zamaršira. Otkad Zagreb nogomet poznaje najveća nam priznanja odaje naša pjesma kada bi prestala na Maksimir zavjesa bi pala kiša tuge na njeg' bi se svila crna magla Zagreb bi zavila ostala bi samo uspomena puna točka burnoga vremena. Raspletimo svoje niti skrite podignimo oči ponosite neka zvone sva hrvatska zvona da pozdrave svoga šampiona nek' vijori trobojnica mira dokle himna Dinamova svira i gdjegod se plava četa bori glas iz grla neka zažubori nek' zasvira plava violina nek' se pjeva pjesma iz davnina od tisuću i devet stotine četrdeset i sedme godine već su prošle četiri decenije otkad sunce Dinamovo grije. Od vratara do desnoga krila pokoljenja već se izmijenila mala povijest već se odigrala debela se knjiga ispisala a u njoj se zlatnim slovom piše sve što plavi momci osvojiše u vitrinam' Dinamovim stoje sva odličja što u nas postoje od prvenstva domaćih bodova sve do kupa europskih gradova. Oj Zagrebe postojbino sveta ti kolijevko našeg nogometa ti si naše čedo najmilije tvoje sunce u tami nas grije neka svijetli tvoja zvijezda plava nasred Trga kralja Tomislava a kraljeva ispružena ruka to je dika hrvatskoga puka to je ponos naših pradjedova to je čežnja hrvatskih sinova dočim Sunce iznad Trga svane glas u grlu odmah mi zastane u očima suza mi zablista ispod Sunca domovina blista sto pjesama kad bih ispjevao njene čari ne bih opjevao tu ljepotu mora i planina plavetnilo jadranskih dubina i maestral što pučinom svira tu oazu ljubavi i mira. Ja ju ljubim k'o rođenu mati krvcu svoju za nju prolijevati isti zavjet ja ću uvijek dati plavu boju ne ću okaljati kroz nevere, oluje i zime ja ću klicat' Dinamovo ime moja pjesma nek' se svuda čuje dinamovac svima poručuje nek' se plavi barjak zavijori neka vatra u grudima gori sjena tuge nek' se s lica briše da budućnost ljubavlju odiše tkogod svoje podrijetlo osudi nek' se stidi i Boga i ljudi nek' posluša što mi usna zbori krv otaca u svakome gori. Krist je život za nas žrtvovao da bi svoju ljubav pokazao poniznost je najveću podnio da bi očev zavjet ispunio to je ljubav kojom se ponose svi što pečat od krštenja nose svaka ljubav k'o Sunce je čista kad u srcu iskreno zablista kad zablista kao plavo more kao nebo u svitanje zore kao zlatom okićeno slovo k'o najdraže ime Dinamovo.

VLADO MIKULIĆ - MODRO SRCE

Diljem svijeta putovi nas vode u daleke i tuđe narode rodnu grudu mnogi napustiše nepoznatim stazam' uputiše nema zemlje kuda ne koraca mnoštvo djece hrvatskih otaca na patničkom izmučenom čelu još čuvaju uspomenu vrelu nerijetko im u samoći sine plavo nebo naše domovine plavoj boji zakletvu su dali na grudima zavjet urezali. Tuđe sunce i meni je sjalo gorke mi je nevolje zadalo sijalo je sijat će i dalje dok mi pozdrav domovina šalje svud po svijetu vodili me puti bezbroj noći proveo sam ljutih kad mi snaga na izmaku bila pjesma me je u život vratila draži su mi od kraljevske krune mili zvuci gudala i strune na prijestolju mog života stoje tihi zvuci domovine moje bolnom srcu oduška ću dati veselu ću pjesmu zapjevati krunu boli skinut ću sa glave zaživjeti sve snove sa jave zapjevat ću dok još imam dara nostalgija utrobu mi para krš i kamen moga zavičaja to je sunce najljepšega sjaja. Mati moja to je zemlja ova tu su humke mojih pradjedova ponosim se na svoje podrijetlo njeno ime za mene je sveto sve na svijetu sa tobom me spaja plavo nebo moga zavičaja otkad dišem otkako postojim plava krv je u žilama mojim ovu pjesmu što ću ispjevati u spomen ću plavoj boji dati plavom dresu mojemu ljubimcu i Dinamu najdražem mezimcu. Ma gdje god bi na tablici bio iste bi mu riječi uputio ja te volim moja draga mama ali manje negoli Dinama već je prošlo četrdeset ljeta otkad važi ta parola sveta otkad plavi barjak se vijori i grb dragi na njemu postoji diljem naše domovine mile plave su se zastave razvile i od sile paklene je jača ta armija plavih navijača što Dinama u srcima nose djedovskim se poštenjem ponose braćo moja to stvar nije mala to su ljudi čvrstih ideala. To su ljudi najtvrđega kova to su djeca hrvatskih sinova što svoj zavjet stoljećima nose i svojim se podrijetlom ponose plavo nebo srce im je dalo svoju boju u njih urezalo ponosim se što sam dio toga dio dragog puka hrvatskoga i još dok sam u kolijevci bio plavu boju ja sam zavolio i Bog mi je dragi poklon dao kad je nebo plavim ofarbao. Nek' se viju modre zastavice kao krila ptice lastavice ne bojte se crnoga jastreba nit' sokola što iz tame vreba već veselu pjesmu zapjevajte pod oblacim kolo zaigrajte plava vojska vojska je najjača al' ne nosi oružja nit' mača suvereno ta armija vlada žarom srca protivnika svlada sve preprjeke može da poruši dinamovac u srcu i duši. Pitaju me gdjegod da sam stig'o odakle sam svoje sidro dig'o ja sam Hrvat rodom Hercegovac a u duši ljuti dinamovac. Bože mili zar oni ne vide da to troje uvijek skupa ide to je trojstvo koje se ne briše Hercegovcu to na čelu piše jer na grbu Dinamovom stoje drage boje domovine moje zapjevajte kršni Hercegovci nek' se čuje tko su dinamovci gdjegod plava barka otputuje naša pjesma najviše se čuje najljepša se čuje uvertira gdjegod plava četa zamaršira. Otkad Zagreb nogomet poznaje najveća nam priznanja odaje naša pjesma kada bi prestala na Maksimir zavjesa bi pala kiša tuge na njeg' bi se svila crna magla Zagreb bi zavila ostala bi samo uspomena puna točka burnoga vremena. Raspletimo svoje niti skrite podignimo oči ponosite neka zvone sva hrvatska zvona da pozdrave svoga šampiona nek' vijori trobojnica mira dokle himna Dinamova svira i gdjegod se plava četa bori glas iz grla neka zažubori nek' zasvira plava violina nek' se pjeva pjesma iz davnina od tisuću i devet stotine četrdeset i sedme godine već su prošle četiri decenije otkad sunce Dinamovo grije. Od vratara do desnoga krila pokoljenja već se izmijenila mala povijest već se odigrala debela se knjiga ispisala a u njoj se zlatnim slovom piše sve što plavi momci osvojiše u vitrinam' Dinamovim stoje sva odličja što u nas postoje od prvenstva domaćih bodova sve do kupa europskih gradova. Oj Zagrebe postojbino sveta ti kolijevko našeg nogometa ti si naše čedo najmilije tvoje sunce u tami nas grije neka svijetli tvoja zvijezda plava nasred Trga kralja Tomislava a kraljeva ispružena ruka to je dika hrvatskoga puka to je ponos naših pradjedova to je čežnja hrvatskih sinova dočim Sunce iznad Trga svane glas u grlu odmah mi zastane u očima suza mi zablista ispod Sunca domovina blista sto pjesama kad bih ispjevao njene čari ne bih opjevao tu ljepotu mora i planina plavetnilo jadranskih dubina i maestral što pučinom svira tu oazu ljubavi i mira. Ja ju ljubim k'o rođenu mati krvcu svoju za nju prolijevati isti zavjet ja ću uvijek dati plavu boju ne ću okaljati kroz nevere, oluje i zime ja ću klicat' Dinamovo ime moja pjesma nek' se svuda čuje dinamovac svima poručuje nek' se plavi barjak zavijori neka vatra u grudima gori sjena tuge nek' se s lica briše da budućnost ljubavlju odiše tkogod svoje podrijetlo osudi nek' se stidi i Boga i ljudi nek' posluša što mi usna zbori krv otaca u svakome gori. Krist je život za nas žrtvovao da bi svoju ljubav pokazao poniznost je najveću podnio da bi očev zavjet ispunio to je ljubav kojom se ponose svi što pečat od krštenja nose svaka ljubav k'o Sunce je čista kad u srcu iskreno zablista kad zablista kao plavo more kao nebo u svitanje zore kao zlatom okićeno slovo k'o najdraže ime Dinamovo.

Primitivno ponasanje. Nadam se da ce biti najstrozije kaznjeni.

Tako to bude kad se od njih pravi heroje za "isušivanje neke močvare". Ima i uskoro bivši predsjednik svoje odgovornosti u tome.

Ma daj ajde...neka malo i gužve...nek se vidi da smo živi.

Malo se potuku, dobiju po tintari i idemo dalje.

Sve je to za ljude.

Tu su negdje, pola-pola. Mislim da ipak ima više Torcidaša.