KAOS U NJEMAČKOJ: Izbjeglice osumnjičene za pokušaj ubojstva!
Autor: A. Pranjić
Utorak, 29. Rujan 2015. u 14:46

Osobama koje su uhićene na teret se stavlja pokušaj ubojstva. Spominje se tu i narušavanje reda i mira, nanošenje tjelesnih ozljeda kao i oštećenje stvari.

U utorak rano ujutro njemačka je policija započela raciju u prihvatnim centrima za izbjeglice. Racija u kojoj je sudjelovalo 300 policajaca trajala je više sati. Policija je tijekom racije uhitila 15 osoba. Osim toga, pretresali su centre u Suhlu, Erfurtu i Obermehleru.

Osobama koje su uhićene na teret se stavlja pokušaj ubojstva. Spominje se tu i narušavanje reda i mira, nanošenje tjelesnih ozljeda, kao i oštećenje stvari.

Podsjećamo, tijekom nereda u centru Suhl 17. kolovoza ozlijeđeno je 17 ljudi. Izbjeglice su tada policijske službenike zasule kamenjem i palicama.

Bild piše kako je svemu prethodila svađa između dvojice izbjeglica. Navodno je 25-godišnjak istrgao nekoliko stranica Kurana i bacio ih u WC školjku. Također, netko od izbjeglica je snimio i video nereda.

Počnimo s akutnim nedostatak stambenog prostora. Odbor je izračunao da moramo izgraditi više od jednog novog Stockholma u idućih pet godina kako bismo se nositi s rekordno visokim rastom populacije u Švedskoj.

“Ovdje kod kuće, vidjeli smo kako je prikupljanje sredstava doseglo rekordne razine nakon Aylanovog slučaja. To nije potisnulo samo ksenofobiju, nego i ravnodušnost. Jer postoji mnogo toga čime možemo pridonijeti – od kreiranja više tolerancije u susjedstvima gdje većina svjetskih izbjeglica dolazi živjeti nakon svega, do organiziranja sportskih aktivnosti za sve one koji su došli ovdje. No, koliko god da je važna ta vrsta volonterske pomoći, to nije dovoljno. Novopridošle također moraju biti prihvaćene u švedskom društvu – na stambenom tržištu, tržištu rada i u našim školama. I tamo je želja da se pomogne do sad bila premala.

Šta me ima naslađivati žao mi žena s kakvim debilima moraju živjeti, što je najgore ni na zapadu neće vidjeti slobode tamo će biti suprotno zatvorit će ih u četiri zida.

“Osnovna pitanja kao što su kako si novopridošlice mogu priuštiti novoizgrađene stanove nemaju odgovore, kao i nedostatak stanova za najam. Istovremeno prenapučenost postaje akutan problem u našim ugroženim predgrađima. (u Malmöu danas stranci čine preko trećine stanovništva, pretežno Somalijci, Anglolci, i Arapi, a uskoro će biti natpolovična većina, op. M.H). Ljudi su često prisiljeni mijenjati deset do dvadeset boravišta u godinu dana. Tu nastaje jedna neodrživa situacija. To testira našu solidarnost u stvarnosti. Ako je potrebno, moramo biti spremni odreći se dijela svog komfora.

Ljudi moraju početi iznajmljivati soba koje su im suvišne, pansione, i dijelove kuće. Srednja klasa trebala bi predati ključeve svojih stambenih jedinica koje ne koriste kako bi bilo bolje potrebitima. Ali ovdje naša solidarnost s imigrantima odjednom nestaje.

Kad je moj kolega tražio preko društvenih mreža stan za smještaj sirijske obitelji izbjeglica vladala je tišina. Konačno se javio poznanika iz Tenste i ponudio ljudima svoj studio.

Istraživanja pokazuju da Švedska ima velikih problema s takozvanim “white flightom”, masovnim iseljavanjem bijelaca iz neke četvrti ili grada kad u njega dosele imigranti. Dovoljno je da broj imigranata dosegne 3-4 posto u rezidencijalnom dijelu i izvroni Šveđani će početi masovno iseljavati”, kaže Anna. “Prvo će iseliti visoko obrazovanih i s visokim primanjima.”

No Anna ima primjere i iz škola, gdje su Šveđani, izgleda, isto rasisti.

“Prema istraživaču Anders Drum Mountainu s Örebro Sveučilišta etnički Švedski srednje klase ispišu djecu iz škole kad broj učenika s migracijskom pozadinom prijeđe 20 posto. To je jedno od objašnjenja brzo rastuće školske segregacije u Švedskoj”, kaže Anna. No, postoji li kakva statistika o tome žele li imigranti među sobom “bijele” Šveđane, žele li se oni uopće družiti s njima? Naravno, odgovor je jasno ne za svakog tko malo poznaje sociologiju: imigrantska populacija nikad i nigdje ne želi biti dio postojećeg društva – oni stvaraju paralelne društvene strukture u kojima vladaju njihovi zakoni, proizašli iz njihove kulture.

Zapravo je strahovito bahato od ljevičara i multikulturalaca to što smatraju da se doseljenici žele družiti s nama, da žele živjeti po našim zakonima i našim društvenim pravilima, i da ih smatraju pravednima.

Bahato je uopće pomisliti da se oni žele uklopiti i integrirati u naše društvene strukture – istraživanje provedeno pred desetak godina među Turcima u Beču, koje je izazvalo dosta prašine i optužbi od strane ljevice kao “rasističko”, je pokazalo da se preko 60 % njih ne želi inkulturirati.

Oko polovice svih izbjeglica koje dolaze u Švedsku nemaju srednju školu. U isto vrijeme, mi smo zapadna zemlja s najnižim udjelom jednostavnih poslova i najvišim minimalnim plaćama. Mi moramo izvući te ljude iz izolacije i nerada”, kaže ona

Za ilustraciju ludila, samo mali izbor iz brojnih slučajeva događanja “multikulturalnosti” prošli mjesec:

Ahmad El-Moghrabi, 21-godišnjak bez vozačke dozvole, vozio je velikom brzinom kao luđak brzinom od 150 km/h bježeći od policije kroz Malmö te se zabio u parkirane automobile i teško ozlijedio majku i bebu, koje su srećom preživjele po život opasne ozljede te još jednu osobu. On ih je prignječio između automobila u koje se zabio.

Tzv. “izbjeglo dijete bez pratnje” čije ime nije objavljeno, a tvrdi da je iz Afganistana i da ima 17 godina, optuženo je za silovanje. Stvar se odigrala u Västerbotten na sjeveru Švedske. Policija vjeruje da je silovao ženu koja je bila pijana do besvjesti, pa tako to tamošnji zakon smatra “žrtvom koja je posebno ranjiva” (kad bi se to primjenjivalo na provale, provalnik bi bio strože kažnjava ako provali i pokrade stan kom ste ostavili vrata otvorena, ili ako vam ukrade auto u kom ste ostavili ključeve u bravi, odnosno ako ste lopovu olakšali posao.

43-godišnji Iračanin Ramin Sayadi, osuđen je na 4 godine robije za tri silovanja i dva slučaja seksualnog zlostavljanja maloljetnica. Sayadi im je također prodao veće količine Tramadola, Ritalina i Subutexa. Istraga je pokazala da je imao oko 1.000 mušterija kojima je prodavao lijekove koji se inače izdaju na recept na crno. Kad su djevojke postale ovisnice, naplaćivao im je u seksu. Policija vjeruje da je bilo još mnogo žrtava, većinom maloljetica. Unatoč tome što je Sayadi višestruki silovatelj, diler, i kriminalac, ne samo da je vrlo blago kažnjen, nego i neće biti protjeran iz Švedske.

Pucnjava i bombe u Sevedu, jednoj od “zabranjenih zona” Malmöa, su svakodnevnica. Trgovina drogom se posve neometano odvija, a u lipnju je granata ozlijedila veći broj ljudi. (Pitajte Annu zašto bijelci napuštaju takve četvrti). No, u Stockholmu je i gore: Policija je objavila prošlog mjeseca šokantnu priču o svakodnevnom životu u Tensta-Rinkebyju, Hjulsti, Kisti i Husbyju, četvrtima koje su preuzeli imigranti. Bande regularno napadaju policiju zasljepljujući ih laserima, a onda na njih bacaju kamenje i molotovljeve koktele. Bande konflikte oko teritorija rješavaju pucnjavama iz automatskog oružja sred bijela dana, ne obazirući se na prolaznike. Policajka Nikolina Bucht napisala je u kolumni za Svenska Dagbladet da je vrijeme da “uzmemo svoje četvrti natrag od kriminalaca i zaštitimo sve poštovanja vrijedne ljude čija su susjedstva razorena, njihovi automobili zapaljeni, a oni se ne osjećaju sigurni”. Napisala je:”Prošlog mjeseca moji kolege su dobili poziv zbog srčanog udara u Rinkebyju. … Kad su stigli, bilo je oko deset mladih ljudi koje je isprovocirala sama njihova prisutnost, postali su agresivni i maskirali lica. Policija se morala braniti od kamenja umjesto da odu u stan i počnu s oživljavanjem. Pacijent je morao čekati dodatnih nekoliko minuta koje su mu mogle spasiti život. To nije izolirani incident.”

Pet predstavnika službene državne crkve u Švedskoj, Church of Sweden, napisali su otvoreno pismo koje je objavio Dagens Nyheter, kako bi Crkva trebala biti otvorena i muslimanima (opet, zašto misle da oni tamo žele ići?). Stefan Gustavsson, generalni sekretar “Swedish Evangelical Alliance”, ističe kako Judaizam, Kršćanstvo i Islam promoviraju tri radikalno različite verzije o tome što se dogodilo Isusu: Po Islamu, nije ubijen, po Judaizmu, ubijen je ali ne i uskrsnuo, a po kršćanstvu je ubijen i uskrsnuo. Kako su mudro zaključili da ne mogu sve tri verzije biti istinite, Gustavsson kaže kako bi “Church of Sweden” trebala prestati glumiti uspavanu ljepoticu i multikulti organizaciju i počela bitna pitanja uzimati ozbiljno: “Religijski relativizam koji je danas tako raširen u Švedskoj crkvi nije samo intelektualna slijepa ulica, to je uvreda za kršćane u Iraku i Siriji, koji se suočavaju s prisilnom konverzijom i koji odlaze u smrt jer se ne žele odreći vjere u Isusa Krista”.Ali “Church of Sweden” je uporna, i 30. kolovoza je pozvala imama Mohammad Muslim Eneborga da prisustvuje njihovoj misi. Prije nego je postao musliman i imam, zvao se Åke Daniel Eneborg i bio je ljevičarski aktivist, naravno. Treba li to koga čuditi, jer izgleda da je ljevičarenje samo prijelazni stadij od kršćanstva, koje danas, ovakvo kakvo je na zapadu, slabo i nikakvo, više nikog ne privlači, do militantnog i probitačnog islama. Osama Bin Laden je lijepo rekao, “Između slabog konja i jakog konja, ljudi će instinktivno odabrati zdravu i jaku životinju”.

U sta ovi hrvatski nacisti, i par srpskih, pretvorise temu.

Umjesto da se raspravlja o tome koliko izbjeglica ce doci, gdje ce biti zbrinuti, da se razglaba o tome koliko oni doista primaju pomoci, itd., stavljaju se slike kojekakvih siledzija (sto bi, jel, per se trebalo da nam kaze da su svi pripadnici tog ili tog naroda, te ili te religije, itd., upravo takvi).

Aferim.

Za ilustraciju ludila, samo mali izbor iz brojnih slučajeva događanja “multikulturalnosti” prošli mjesec:

Ahmad El-Moghrabi, 21-godišnjak bez vozačke dozvole, vozio je velikom brzinom kao luđak brzinom od 150 km/h bježeći od policije kroz Malmö te se zabio u parkirane automobile i teško ozlijedio majku i bebu, koje su srećom preživjele po život opasne ozljede te još jednu osobu. On ih je prignječio između automobila u koje se zabio.