Koliko ste sujeverni,imate li neke rituale,običaje možda?

kucate u drvo,držite palčeve,nosite nešto naopako,crvenu vrpcu možda,nosite amajliju??

Psiholozi tvrde da nije besmisleno biti sujeveran ,jer to donosi nadu.
Dakle..?

Ja podsvjesno vjerujem u brojeve... svaki put kada sipam šećer u kavu promješam je žlićicom točno 36 puta... ozbiljno.

Većina ljudi je doživela iskustvo kada zna da je nešto napravila - zaključala vrata od kuće, zatvorila plin-ali ipak posle toga nastaje dilema da li su to zaista uradili. Nekada, može biti potrebno da se iznova proveri ono za šta znate da ste uradili, da bi ste mogli dalje nastaviti dan i početi misliti o nečem drugom. Kad se zna koliko često osobe s poremećajem teskobe i depresije gube kontrolu nad svojim negativnim mislima- nije toliko čudo da mogu postojati stanja kad se gubi kontrola nad nekim drugim misaonim sadržajima.
Mnogi od nas imaju svoje male rituale, često s razlogom da rutina pomogne u sprečavanju zaboravnosti. Ali ponekad poprime svoj poseban tok- uvek zaključavanje vrata na poseban način, ili serviranje hrane na poseban način. Za neke ljude, ovakvi rituali mogu izmaći kontroli i njihovim životima ovlada stalna briga o malim stvarima i potreba za izvođenjem beskrajnih ritualnih radnji.


Klinička slika

Bolest se počinje razvijati već u detinjstvu, ali se najčešće javlja između 20. i 30. godine života. Najčešći prisilni podsticaju su povezani s proveravanjem i brojanjem: oni stalno proveravaju ono što rade, ili broje i računaju do iscrpljenja ili dok ne zadovolje "magični broj puta".

Korisno je odvojeno posmatrati opsesivne i kompulzivne poremećaje. Opsesije (obuzetosti) predstavljaju ideje, reči i slike, obično nepovezane s onim što pojedinac radi; uporno, jako i neodoljivo mu se nameću i skreću pažnju. Često su obojene agresivno ili seksualno, što pojedinac doživljava potpuno stranim (npr. misao majke da će kuhinjskim nožem povrediti svoju decu). Osoba prepoznaje da oblik ovakvih misli dolazi iz njenog uma, i želi ih sprečiti- ali nije u mogućnosti.

Kompulzije (prisile) i kompulzivne radnje isto su autonomne kao i opsesije, ali se radi o preplavljujućoj potrebi da se učini neka radnja (npr. da mora brojiti prozore idući ulicom, da se mora pet puta prekrstiti ulazeći u stan). Prisila može biti i vrlo agresivna, ružna ili opscena. Kompulzije su često radnje koje rezultuju kao posledica postojanja opsesije, i jedan od retkih načina kojima osoba može reagovati na svoje misli.

Neuspeh u formiranju kompulzija često dovodi do teške teskobe ili panike- dok život prema ritualima često dovodi do depresije. Mnoge osobe s ovim problemima žive dugo godina bez traženja pomoći. Vrste kompulzija koje osobe iskuse jesu:
-ritualne radnje- izvođenje radnji po posebnom redosledu ili u ponavljanom broju puta
-čišćenje
-proveravanje već završenih i obavljenih radnji
-uređivanje i slaganje npr. nameštaja na poseban način.

I ako je osoba svesna apsurdnosti svojih rituala ona razvija takav odnos prema njima kao da je oni štite od prisilnih misli ili od mogućeg lošeg događaja po osobu. Ukoliko ih ne uradi, osoba očekuje da će joj se nešto loše dogoditi, što razvija nervozu i nemir. Takvo ponašanje kod osoba može trajati izvesno vreme i proći samo po sebi, a može trajati i duži period kao što se može i širiti na različita ponašanja i radnje. (Proveravanje zaključanih vrata po nekoliko puta, proveravanje da li je sve isključeno u kući po nekoliko puta, brojanje bandera, preskakanje šahti na ulici, sabiranje registarskih brojeva).

Opsesivno kompulsivna neuroza jeste često prisutna, međutim okolina neke rituale poštuje i prihvata tako da se osobe sa ovim problemima javljaju lekaru za pomoć tek kada one postanu vrlo prisutne i jake i počnu da upadaju u oči i okolini koja im skreće pažnju na besmislenost ovakvih radnji.

Zanimljivo, pa otkad imaš taj ritual?

Ma više navika... nastala kad sam jedno vrijeme radio jedan jako težak i stresan posao... sada izgubila svrhu, ali ipak ostala.

Je li crkva ima izgrađen stav o praznovjernosti?

Praznovjerje - put u tjeskobu

Vjerovanje u čudesni utjecaj nekih stvari, pojava, životinja, određenih ljudi relativno je široka i rasprostranjena pojava i praksa - što je često praznovjerje. Odražava se na konkretnim primjerima vjerovanja u zlu kob petka 13 (u Grčkoj petka 17), prelaska crne mačke preko puta, slaganja kreveta uvijek na isti način, straha zahvaliti za lijek, vjere u posebnu moć životinja poput šišmiša ili kukaca poput pauka i mnogih, mnogih drugih. Temelj toj pojavi su strah i nesigurnost koji, na kraju, čovjeka zarobljavaju. Čovjek je nesiguran radi neizvjesnosti: niti zna sve, niti može sve, a niti zna što ga čeka. Radi toga se nerijetko rađa strah, i to zbog pogreške odnosno »kazne« ako se radi protivno uobičajenoga i uvriježenoga. Strah osobito, ako se smatra, da postoji usud koji sve određuje i svime ravna. Zato čovjek manje zna nego što je to uistinu tako jer se mora ravnati po masi »životno važnih pravila«. Mora ih uvijek imati na umu kako ne bi »kiksao«. Sve to rezultira zarobljavanjem u forme koje nisu namijenjene čovjeku. Osobito čovjeku kojega je Bog stvorio za slobodu i »hod« u njoj.

»Čari« praznovjerja potrebno je demitologizirati, svesti ih na naravnu razinu. O ponašanjima takve vrste potrebno je promišljati jer je to prvi korak u otkrivanju nelogičnosti koje ih često prate. Često i ne postoji nikakav magijski utjecaj, niti se olako smiju određene pojave smatrati transcendentalnim, jer mnoge su pojave sasvim naravne premda rijetke i nedovoljno poznate. Prvi je korak da se uvidi da su »prazna« te da sputavaju. Mi smo poduzeli taj prvi korak.


Pored lijepe fontane s kovanicom u džepu prolaznik se može početi smiješiti jer mu je sreća na pomolu - želja će mu se ostvariti - tvrde oni koji »znaju znanje«

Uvozimo li praznovjerje

U ovoj eri globalizacije, kada je svaki identitet postao relativan, ni praznovjerje nije bolje prošlo. I ono je podleglo pravilu: Nije bitno odakle i zašto sve dok je zanimljivo i donosi profit!. Naravno, kao što i pretpostavljate, ciljamo na »Helloween« ili »Noć vještica« koja, navodno, polako postaje »dio naše hrvatske kulture«. Riječ je o prazniku s čisto poganskom pozadinom, barem u ovom kontekstu u kojem se medijski predstavlja. No kao i kod većine ostalih stvari, i ovdje je riječ o uglavnom komercijalnim svrhama. Tako npr. želite li saznati svoju sudbinu preko tarota, kristalne kugle, čitanjem iz dlana, jajeta i sličnim tehnikama kod »kvalificiranih« proricatelja - trebate dobro platiti. Tako i za proslavu Noći vještica treba kupiti prigodne potrepštine: ukrase (bundeve, lutke vještica i sl.), maske, svijeće... Postavlja se pitanje: Zar nam je takva »svetkovina« doista nedostajala? Kao da nisu dovoljni strah od prolaska ispod ljestava, petka trinaestog, crne mačke, nedostatka gumba na odjeći kad ugledamo dimnjačara, povjerenja u djetelinu s četiri lista i ostale amajlije za sreću te je potrebno uvesti još jedno praznovjerje da upotpuni ona dosada prihvaćena. Veći problem nastaje kod uvođenja Noći vještica u škole u sklopu nastave i u slične ustanove. Naime, profesori često s odobravanjem moraju govoriti, ali i organizirati »partyje« u povodu Helloweena, a roditelji su prisiljeni novčano sudjelovati i slati djecu na takve proslave. Iako to zasada ne izgleda alarmantno jer su takve proslave još uvijek lokalizirane, problem će postati ako za desetak godina kršćanski blagdan Svih svetih, ali i drugi blagdani budu istisnuti uvoznim poganskim tradicijama koje se dobro prodaju. Zato je važno zamijeniti stav »nije bitno što se slavi ako se ljudi vesele« stavom »budimo prokroativni« i čuvajmo vlastite kršćanske vrijednosti i blagdane.

Ima, praznovjerje je prema nauku Katoličke crkve grijeh, jer ako se čovjek uzda i Bogu i priznaje mu vrhovnu vlast nad svim stvorenim nema prostora za bilo kakvo praznovjerje, jer ukoliko uzmemo u obzir napisano nemam nikakvog učinka tj. Bog nadgleda sve u svakom trenutku i jedino se uz njegovo odobrenje može nešto dogoditi. Odnosno Bog ne prouzrokuje zlo, nego ga dopušta u skladu sa svojim planom za svakog čovjeka(ukoliko se nismo sami opredijelili za zlo), a ako vjerujemo da nam Bog neće dati križ koji ne možemo podnijeti nema potrebe da svoje strahove pokušavamo umanjiti nekim sasvim nepotrebnim vjerovanjem (tj. prema Crkvi nevjerovanjem) u nešto nepotrebno.

Sve je to tako... ..
Pa ima godina.. u jednoj SPC...pre liturgije...svestenik je ovim recima rekao.."Cujem da medju vama ovde ima onih koji obilaze i gatare i vracare i bave se takvim stvarima.Odlucite se na koju cete stranu.Ako pak izaberete onu,ovde vam nije mesto!"
Ali ja jesam pomalo sujeverna.Sto se tice gatara i vracara..ne!Ali verujem u snove!
Dok sam bila skolarac..secam se da smo gledali registracije auta..i ako su dva ista broja,sve je imalo svoje znacenje...
I tako..i kad bi u matematici bila neka dvocifrena brojka sa istim brojevima..odmah bi me asociralo na to..i sta ce se desiti....
Sad verujem u Boga... i u svoje snove !

Ne verujem tim gatarama no odkad me je jedna na ulici uhvatila za ruku ispričala svašta ,neznam..Nije mi jasno kud baš mene našla na ulici od toliko ljudi,a ja brzala .. bila je sa malom curicom starija žena ,stisla me je za desnu ruku gdje se meri puls i počela govoriti..puno toga mi je pogodila ali me uznemirila jako, rekla mi nikad neću biti spokojna da je moja misija da cijeli život drugima nositi sreću ,činiti ih sretnim no nikad neću biti spokojna , i da spokoja neću naći i pitala sam one što više znaju o vakvim stvarima rekli mi da me je držala za puls jer puls je kao taktilini port.
U snove verujem i to jako,dva put sam sanjala stvari koji ukazuju da će netko umreti i to se dogodilo.

Je li crkva ima izgrađen stav o praznovjernosti?