Novinari mainstream medija u žestokoj ogenzivi da naprave pobunu unutar partije za okoliš ili da ih preobrate da izađu iz vlade i odbace novi dogovor o azilantima (migrantima).

Ako izađu iz vlade bili bi novi izbori na kojem bi vrlo vjerojatno pobijedili Švedski Demokrati. Ako bi se čekalo još 2-3 godine Muslimani bi mogli u međuvvremenu postati većinsko stanovništvo.

Sad će tek biti dernek sa kalifatićima. Jučer švedskom premijeru u Parizu šapnuli na uho da će većinu migranata iz Švedske (i Njemačke) rasporediti kao kvote po zemljama EU koje pristaju na to. Zamislite kad im jave da idu za Slovačku, Bugarsku, Rumunjsku, Hrvatsku, Sloveniju, Portugal. Ima da gore i nebo i zemlja, jer kalifatići nisu došli zbog tih pizdarija.

U Švedskoj doživotni papiri po automatici, u tim državama nekih ni 10% šanse da će ih dobiti. Čekaj kraj rata i noga.
I nema socijalnih benificija kao u SW.

Rade noževi po migrantskim kampovima. "Inžinjeri" naši, ili da ih nazovemo kao efendija Cerić "novi inžinjeri".

Kao da si dobio na lutriji, a onda ti priopće da će ti biti isplaćeno samo 2%.

SWEDISH WOMAN RAPED BY ‘REFUGEE’, REFUSES TO REPORT IT BECAUSE SHE FEELS SORRY FOR HIM
Victim sympathized with rapist's "difficult situation"

The incident occurred on a night train between Umeå and Sundsvall back in October. The Iraqi refugee was traveling back to Sweden because he was unhappy with the standard of asylum in Finland.
The woman found herself sharing a compartment with three Arab men, whom she immediately took pity on because they were ‘poor refugees’ and bought them sandwiches.
The men began to get drunk before attempting to touch the 28-year-old woman who told them to stop.
The woman subsequently went to bed only to be awoken by one of the men sexually molesting her. She fought off the rapist and ran to get help from a train attendant.
According to a report out of FriaTider.se, the victim initially refused to report the rape to police because she “felt sorry for him” due to his “difficult situation” and feared that he would be deported back to Iraq.

http://www.friatider.se/v-ldtagen-kvinna-ville-inte-polisanm-la-det-r-synd-om-honom-f-r-han-r-flykting

KAOS NA ULICAMA!
CARUJU NASILJE I STRAH: Nekoć mirni švedski gradić razdiru sukobi migranata i starosjedioca, policija prati djecu u školu!






Tärnsjö, mirno selo u Švedskoj 150 km sjeverno od Stockholma, postao je mjesto kojim caruju nasilje i strah. Policija djecu staru svega pet godina mora pratiti u školu kako ne bi stradala u međuvjerskim sukobima! Starosjedioci, uglavnom ateisti kao i većina Šveđana, i došljaci razmjenjuju uvrede, bacaju kamenje jedni na druge, pale automobile, a malo tko se usuđuje izaći iz kuće osim u većoj grupi.

Nekoć smo se smijali skeču Top liste Nadrealista “U Švedskoj problemi, zdravo” koji je Švedsku predstavljao kao zemlju razdiranu nemirima i vjerskim i etničkim sukobima, a tadašnju Jugoslaviju kao bogatu, stabilnu i prosperitetnu. Smiješno je bilo to što smo svi znali kakva je Švedska, a kakva Jugoslavija. U međuvremenu smo zaboravili kakva je bila Jugoslavija, a uskoro bismo mogli zaboraviti i kakva je nekoć bila Švedska – jer, Švedska se promijenila!

Kaos i nemiri, to je postala svakodnevnica Tärnsjöa, nekoć valjda najmirnijeg mjesta na planeti, gradića od 1.200 duša na sjeveru Švedske. Šveđani u mjestu su bijesni na pridošlice: otkad im je vlada utrpala velik broj “migranata”, mjestom su zaredale pljačke i vandalizam. Bijesni starosjedioci se samoorganiziraju, a sukobi između njih i muslimana intenziviraju. Strah je zavladao selom, do te mjere da je policija počela pratiti djecu u školu, jer su i ona izložena prijetnjama. U Stockoholmu, četvrti u koje ne smije ući ni policija niti ambulantna kola, ako ne žele da se po njima zapuca iz svih oružja, su već postali svakodnevnica. Seljani su također ljuti i zbog toga što migranti čim dođu od države smjesta dobivaju sve moguće državne beneficije, koje zaposlenim Šveđanima nisu raspoložive, jer se smatra da ako rade mogu neke stvari sami plaćati, ali najviše zbog toga što Vlada osigurava migrantima besplatno stanovanje, odnosno plaća im sve troškove – dok cijene najma kuća i stanova Šveđanima, zbog velikog broja pridošlica, naglo rastu, a oni koji imaju vlastite kuće sve teže mogu plaćati astronomske poreze koji, opet da bi se nahranilo i zbrinulo sve migranate, stalno rastu.

Problemi u Tärnsjöu su počeli u rujnu, kad su migranti počeli bacati kamenje na automobile lokalnog stanovništva, a ovi su uzvratili – istom mjerom. Preko društvenih medija okupljeni lokalni tinejdžeri su potom bacali kamenje na zgradu u kojoj su smještene obitelji migranata koje okrivljuju za kriminal i nasilje. Lokalni učitelj Petterson je rekao: ‘To se događalo dva tjedna kao sukob niskog intenziteta, skoro svakodnevno. Eskaliralo je kad su razbijeni prozori na zgradi koja služi kao prihvatni centar. To je uplašilo migrante, došli su iz Sirije – iz ratne zone – u ovo. Idućeg dana je zapaljen automobili koji pripada jednoj obitelji izbjeglica (zanimljivo kako migranti u Švedskoj steknu stan i auto odmah po dolasku, prije nego posao, op.M.H.).

Rasmus Leng je lokalac koji živi neposredno do bloka u kojem su smješteni migranti, i on je za britanski MailOnline izjavio: “Susjedi iz ovih stanova su, kad su doselili, počeli raditi sve vrste problema”, pokazavši pritom na svoj stari Volvo, kojeg su mu novopridošli susjedi oštetili pucajući po njemu zračnom puškom (prava im još nije stigla iz Sirije, očito). “Glasni su, stalno stvaraju buku, ne volim ih. Noću viču i galame, a bilo je i bacanja kamenja. A kad tome dodate i napade rasista? Ne osjećam se siguran ovdje, naročito jer mi je žena trudna”, rekao je. U međuvremenu gomilaju se izvješća o napetostima i sukobima migranata i lokalnog stanovništva. Humanitarci koji pomažu migrantima kažu da su “zgroženi rasističkim napadima zbog kojih se ne usuđuju izlaziti iz kuća”. Lokalni vijećnik Michael Ohman kaže: “Rasne tenzije su podijelile selo u dvije grupe – one koji podržavaju imigrante i one koji ih žele poslati kući. Bilo je sukoba između imigranata i onih koji ovdje žive. Integracija ovdje ne funcionira, ovo više nije sretna zajednica kakva je bila, podijeljena je i više nije ugodno mjesto za život”.

Vijećnik kaže, “Imamo najveću stopu poreza u državi jer imamo jako puno imigranata ovdje u mjestu. “Svatko tko dolazi dobije besplatno stan i džeparac, a tko to plaća? Mi, porezni obveznici.” Tobias Willhäll, stanovnik sela, optužuje pridošlice za krađe bicikala i provale u spremišta. No dodaje da “se sve svodi na jednu obitelj koja stvara probleme.” S druge strane, u Tärnsjöu su nedavno gorjele i kuće namijenjene smještaju migranata, kako bi se spriječio njihov dolazak. Zapravo, to se događa diljem Švedske: od ljeta na ovamo, svaka dva dana u Švedskoj plane jedna takva kuća.

Neki migranti se drže izvan cijele priče, ili bar pokušavaju: 25-godišnji N’gazi, koji je došao iz Eritreje plativši krijumčarima ljudi put preko mediterana, rekao je švedskom novinaru Ulfu Anderssonu: “Zatražio sam azil u Švedskoj jer želim dovesti ženu i djecu kako bi imali bolji život”. Ali žali se na sporost Šveđana u rješavanju zahtjeva. Na nasilje u selu se ne žali: “Osim što mi je jako dosadno i nemam što raditi, jedina stvar na koju se mogu požaliti da traje jako dugo dok se riješi zahtjev za azilom u Švedskoj. Ali dobijem 200 kruna tjedno od vlade, pa se ne žalim. No ovo je jako izolirano mjesto, ovdje se nema što raditi, malo je dosadno”, kaže. Kao i ostali, kaže da su ga progonile vlasti jer je bio disident, no realno, radi se o ekonomskom migrantu. Drugi migranti u selu se pak ne žale na dosadu, nego na neprijateljski raspoloženo stanovništvo.

A događaji u Tärnsjöu više nisu izuzetak u Švedskoj, koja je uvijek bila jako ponosna na to da je dočekivala imigrante raširenih ruku. No ruke su sve manje raširene, mjesta više nema. Šveđani više ne mogu plaćati stalno nove i nove poreze kako bi primili nove i nove imigrante, koji se u pravilu nikad ne integriraju. Uz teret onih koji su dobili dozvolu boravka, tu su i oni kojima je azil odbijen, ali nikad nisu napustili Švedsku: takvih ima na desetke, možda stotine tisuća. Nedavno je objavljeno da je Šveđanima “nestalo” 17.000 imigranata: kad im je azil odbijen, oni više nisu bili u kampovima odakle bi ih deportirali. Oni danas lutaju Švedskom, i kad počine kakav zločin policija im zapravo ne može ništa – a ne može ih često ni identificirati, jer službeno ne postoje!

Prijatelj iz Švedske – dugogodišnji naš iseljenik – mi kaže kako su mu sina nedavno napala trojica Arapa i Albanac, udarili ga pištoljem po glavi, i oteli mu mobitel. Policija ih nije uspjela identificirati, naravno. A kolegica s posla njegove supruge, Šveđanka, je izvršila samoubojstvo nakon silovanja, koje je isto tako prošlo bez otkrivanja krivaca. Treba li napomenuti tko su bili silovatelji?

Švedska je u srcu migrantske krize u Europi, jer zbog liberalnih zakona o useljavanju i velikih beneficija koje pruža imigrantima, te zbog prijateljskog odnosa stanovništva, najviše Afganistanaca, Somalijaca, Sirijaca i Iračana upravo nju bira kao odredište. Svi dobivaju 200 kruna tjedno džepraca i smještaj u kućama, i zato 10.000 novih migranata svaki tjedan dolazi u Švedsku. Pola milijuna ljudi godišnje, ovim tempom. No ni jedna Švedska to više ne može izdržati pa vraća granične kontrole. Istovremeno, šovinizam je u porastu, kao i netolerancija, i raste sa svakim novim migrantom. I to s obje strane: kako se izbjeglice osjećaju brojniji i jači, tako sve češće napadaju i domicilno stanovništvo. Zato ne treba čuditi da antiimigrantska Demokratska stranka dobiva sve više glasova u anketama, iako su se sve ostale političke opcije ujedinile protiv nje.