HercegBosna.org

HercegBosna.org

Forum Hrvata BiH
 
Sada je: 28 ožu 2024, 15:35.

Vremenska zona: UTC + 01:00




Započni novu temu Odgovori  [ 475 post(ov)a ] 
Stranica Prethodna  1 ... 14, 15, 16, 17, 18, 19  Sljedeća
Autor/ica Poruka
 Naslov: Re: Travnik
PostPostano: 26 lis 2014, 17:43 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 09 vel 2010, 19:22
Postovi: 5990
Major ARBiH Mihajlo Petrović je govorio: Ne bojte se, junak umire samo jednom, a kukavica hiljadu puta

http://www.avaz.ba/clanak/142525/major- ... 3PFuB.dpuf

_________________
Neki Fadil


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Travnik
PostPostano: 26 lis 2014, 17:48 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 18 sij 2014, 16:10
Postovi: 15091
Lokacija: Pod kraljevskim Srebrn'kom
Neka mu je laka zemlja.

_________________
Dušom i krvlju iskupit ćemo te, o Al-Aksa!
Bi ruh bi dam nafdika ya Aqsa” By our souls, by our blood, all for you oh Al-Aqsa


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Travnik
PostPostano: 27 lis 2014, 17:41 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 03 svi 2009, 14:45
Postovi: 32057
Citat:
Veleposlanik Republike Hrvatske, Ivan Del Vechio u petak je posjetio Hrvatsku bolnicu „Dr. fra Mato Nikolić u Novoj Biloj, dar Hrvatske Hrvatima srednje Bosne.

Skupa s veleposlanikom bili su i njegovi bliski suradnici, ministar savjetnik u Veleposlanstvu, Anto Franjić i glavni savjetnik u Veleposlanstvu, Pero Bilušić.

O povijesti ove bolnice, slijednice kultne Franjevačke bolnice smještene u ratu i u prvim poratnim godinama u novobiljanskoj župnoj crkvi sv. Duha, veleposlanika Hrvatske u BiH upoznali su zamjenici ravnatelja bolnice za medicinska i nemedicinska pitanja, dr. Mladen Čuturić i Goran Pejaković. Ukazali su na kontinuirane uspjehe i stalna poboljšanja zdravstvenih usluga ove bolnice, na probleme s kojim se u radu susreću, te s planovima koji bi trebali u skoroj budućnosti, kroz izgradnju i opremanje šeste lamele predviđene u projektu, osigurati daleko bolje uvjete za rad i za usluge pacijentima koji u ovu bolnicu dolaze iz svih 12 općina Srednjobosanske županije, iz drugih krajeva Federacije pa i iz Republike Srpske.

U naredne dvije-tri godine u izgradnju i opremu šeste lamele bit će uloženo više od 10 milijuna kuna, u čemu će, kazao je veleposlanik, dijelom participirati i Vlada Republike Hrvatske. Ovom prilikom predstavnici novobiljanske bolnice uputili su zahvalu Vladi, Hrvatskom Saboru i svim građanima Hrvatske na pomoći u materijalnim i medicinskim sredstvima, čemu treba zahvaliti što ova bolnica drži visoke zdravstvene standarde opremljenosti i liječenja pacijenata.

Veleposlanik Ivan Del Vechio obišao je bolničke odjele., razgovarao s osobljem i pacijentima ove ugledne medicinske ustanove.“ Hrvatska će i dalje nastaviti pomagati Hrvate u BiH, kao što je to i do sada činila. Međutim, ta će se pomoć sve više usmjeravati na veće projekte od šireg općeg značaja, a ne na veliki broj malih projekata kako se to do sada činilo. Tu, nedvojbeno, spada i novobiljanska bolnica koja ima karakter „statusne“ i tako mora i ostati“, kazao je Veleposlanik Republike Hrvatske.

Nakon Hrvatske bolnice „Dr. fra Mato Nikolić“, hrvatski je veleposlanik u pratnji svojih domaćina posjetio i župnu crkvu sv. Duha u Novoj Biloj u kojoj je u ratu i u poraću bila smještena Franjevačka bolnica. O Crkvi- bolnici, o njezinom značaju za Hrvate ovoga područja, upoznao ga je župni vikar fra Darko Udovčić.

Tijekom dana veleposlanik Ivan Del Vechio, dragovoljac Domovinskoga rata, brigadir HV-a, posjetio je spomen-obilježje palim braniteljima na koti Hrašće iznad Nove Bile, u narodu zvane Pješčara. Na tom za Hrvate, prije svega Travnika i Lašvanske doline, kultnom mjestu, o stradanju Hrvata Travnika, o progonu njih blizu 20 tisuća, o 427 ubijenih i nestalih branitelja i 127 ubijenih civila hrvatske nacionalnosti, govorio je i veleposlanika upoznao, general HVO-a, Travničanin, Ilija Nakić. Samo na toj koti, kazao je Nakić, na „vratima“ ulaska u Novu Bilu, a time i u cijelu Lašvansku dolinui, samo u jednom danu, 12. lipnja 1993. poginula su 23 branitelja, a do kraja rata njih 68. I krvlju prolivenom, ogromnim žrtvama, „vrata“ ka novoj Biloj za pripadnike Armije BiH, do kraja rata ostala su „zatvorena“.

U popodnevni satima veleposlanik Ivan Del Vechio posjetio je uspješnu novobiljansku tvrtku „Palavra“ d.o.o. koja proizvodi furnir, te razgovarao s dužnosnicima iz općine Travnik na svim razinama vlasti, koje su predvodili predsjedatelj Općinskog vijeća, Niko Grganović, te savjetnik predsjedatelja Vijeća Ministar, Vjekoslava Bevande, Nikola Lovrinović.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Travnik
PostPostano: 16 svi 2015, 19:24 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 04 lis 2009, 20:15
Postovi: 914
Lokacija: Dobretići
Vladimir Orsolic iz Paklareva kraj Travnika, zive u Delnicama...njegov brat moj skolski

http://reprezentacija.ba/24361-video-vl ... rivilegija


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Travnik
PostPostano: 13 kol 2015, 16:59 
Offline

Pridružen/a: 31 srp 2015, 21:39
Postovi: 1567
Tri milijarde eura za projekt “Eco zona Korićani – Vlašić” 0
BY DARIO PLAVČIĆ ON 13. KOLOVOZA 2015 GOSPODARSTVO
Realizacija projekta pod nazivom “Eco zona Korićani – Vlašić”, čija se vrijednost procjenjuje na oko tri milijarde eura, trebala bi početi na proljeće, na platou Vlašića u selu Korićani, kazao je za Fenu direktor kompanije TLG iz Travnika Zoran Vujinović, naglasivši kako su za projekt prikupljene sve suglasnosti i odobrenja od države.



“Eco zona Korićani – Vlašić” će se prostirati na 20 kilometara četvornih, a u sklopu njega je predviđena izgradnja edukacijskog, zdravstvenog, sportsko-rekreacijskog i turističkog centra. Trenutno je u fazi idejnog rješenja, odnosno izrade projektno-tehničke dokumentacije.

Prema Vujinovićevim riječima, projekt je baziran na tri stupa: edukaciji – izgradnja elitnog sveučilišta; zdravstvu – klinika za rehabilitaciju i sportsko-rekreacijskom stupu.

U sklopu “Eko zone”, projekta koji se nalazi na granici dva entiteta, predviđena je izgradnja aerodroma, golf terena, luksuznih vila, klinike za rehabilitaciju, vještačkog jezera, aquaparka, edukacijskog centra, multipleks zgrade s apartmanima i poslovnim uredima.

Izravne i neizravne koristi od realizacije ovoga projekta su ogromne. Izravno je planirano 50 000 radnih mjesta, neizravno još dva puta više u sekundarnim i tercijarnim oblastima – navodi Vujinović.

Planirana je i izgradnja dva stadiona – unutarnji i vanjski; terena, bazena te svega onoga što je potrebno za pripremu vrhunskih sportaša.

Inače, projekt bi trebao u potpunosti biti završen za 10 do 15 godina.


SHARE.

_________________
Giggity giggity goo!


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Travnik
PostPostano: 13 kol 2015, 18:39 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 03 svi 2009, 10:29
Postovi: 68202
Lokacija: hrvatsko-bošnjačka Federacija
wtf?

_________________
Hoće li Musk uključiti Starlink Bošnjacima? .
Vojni proračun Bošnji manji je od proračuna Dinama

IIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIooooooooooo


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Travnik
PostPostano: 03 pro 2015, 09:18 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 09 vel 2010, 19:22
Postovi: 5990
Citat:
Tajni agent Ban

Život u Bosni naučio je ljude da izbegavaju nevolje. On im je dugo poručivao: “Ne pjevaj u Sarajevu, ne trguj u Visokom, ne pametuj u Travniku!”. Novo Djurkić, zvani Djurica ili Motorzage, planinac, bivši gastarbajter, majstor za popravke testera, nije se mnogo držao ovog pravila. Počeo je 1987. godine da pametuje po Travniku i vlast ga je, kaže, najurila. Odselio se “pod pritiskom bosanske tajne policije” u Petrovaradin. U Travniku je ostavio praznu kuću od pet stotina kvadrata, sa radionicom i garažom, jer od njega niko nije želeo da je kupi. Djurkić i danas živi u srcu Vojvodine, u kući od brezovih polovica. O svom životu u Bosni kaže:

“Na Dan bezbednosti 1987. godine pobegao sam iz Travnika. Na taj čin sam se dugo pripremao zajedno sa mojom ženom Ljubinkom. Nikome o tome nismo pričali. Oklevali smo neko vreme, jer mi je posao dobro išao, ali, čim sam osetio da će me policija uhapsiti, mi smo se odselili. U to vreme ja sam počeo po kafanama da pričam kako radi Služba državne bezbednosti u Travniku i njena centrala iz Zenice. Na taj način slao sam poruke ljudima iz SDB za koje sam nekada radio kao spoljni saradnik, a koji nisu hteli da prihvate moj otkaz. Ubedjivali su me, a kada su čuli da sam se žalio SSUP-u i da sam tražio zaštitu od SDB Jugoslavije, počeli su i da mi prete. Morao sam bežanjem da spasavam živu glavu. Punih sedam godina radio sam za Službu državne bezbednosti u Travniku. Početkom osamdesetih, jedne večeri otišao sam sa Kemom Kondićem u lokal na piće. Unutra grupa ljudi, meni nepoznatih, jer sam ja u Travniku bio nov. U tom, neko viknu: “Živio Ante Pavelić”. Ja, iznerviran, na to viknem: “Jebo te on!”. Odjednom, zavlada neka neprijatna tišina. Vidim biće belaja i krenem kući. Za mnom izadje jedan čovek i reče mi: “Ko si ti, ja sam musliman. Hoćeš da te Plasna proguta?” Sutradan odem u kafić kod Alena Nužića i pitam ga da li je on video i čuo šta je sinoć bilo. Nije, kaže. Pitam i Kondića, ni on se ne seća. Obavestim o tome dvojicu milicionara Mensura Šiljka i Stanoja Jankovića, a oni mi rekoše da mi ne mogu pomoći. Na kraju mi kolega Dragan Radovanović reče: “Znam čoveka. Doći će za pet minuta”. I dodje čovek u restoran “Plava voda”. Sedosmo u separe. Vidim nosi kolt, ali i magnetofon. Kaže, zove se Ivan Nedoklan i radi u SDB Travnik. Sve sam mu redom ispričao. Posle deset dana, eto ga drugi, Enes Kadrić. Kaže: “Dodji sutra u SDB”. I ja odem!”

Novo Djurkić je toga dana u tajnoj policiji Travnika potpisao svoju izjavu o dogadjaju u kafiću, ali i svedočenje da je njegov poznanik Jovo Cvijić, kako se po gradu pričalo, politički opasan. Radnici SDB Travnik su ga brzo ubedili da im dojavljuje slične informacije. Pismom, preko kurirke. Konspiracije radi, dobio je i tajno ime – Ban. Kad su se bolje upoznali, Ivan Nedoklan ga je oslovljavao sa Stari, a Enes Kadrić mu je dozvoljavao da dolazi u prostorije SDB. Na drugi sprat zgrade travničkog SUP-a dolazile su, kao spoljni saradnici političke policije, još neke zanatlije: jedan mesar, jedan piljar, jedan tv-mehaničar, jedan kafedžija. O svojim motivima da postane policijski doušnik Novo Djurkić kaže:

“Ja sam saradnju sa SDB u Travniku, prihvatio kao patriotsku obavezu i gradjansku dužnost. Vaspitan sam tako da vlastima prijavljujem sve sto vidim da se ne radi po zakonu, što nije pošteno. Naravno, kao saradnik tajne policije osećao sam se sigurnijim nego običan čovek, jer sam znao da ima ko da me vadi ako i ja nesto zabrljam u životu. Nisam iz te saradnje imao nikakve koristi, iako su mi operativci SDB nudili novac, čak i mogućnost da ne plaćam porez. Prvi zadatak mi je bio da u kafanama slušam šta ljudi pričaju o Titu, o Draži, o Paveliću, o državi, o našim visokim funkcionerima. Zatim sam dobio zadatak da idem u pravoslavnu crkvu, da slušam na srpskim slavama i Božiću šta ljudi pevaju, pričaju, psuju i da o tome izvestim Ivana Nedoklana, Enesa Kadrića, a kasnije i novog operativca, Salka Bebu. Izveštaje sam im prenosio usmeno, tokom vožnje u njihovim kolima. Salko je koristio golfa, a nekad smo se i tajno sastajali u ribljem restoranu u Pucarevu ili u kafani “Most” u Vitezu…”

Zbog DjurkiĆevog cinkarenja, probleme su imali Jovo CvijiĆ, penzioner, Drago KajiĆ, kafedŽija, Savo BiliĆ, komandir milicije, MiĆa NenadoviĆ iz vojne pošte i milicionar Zarko Pejić. Ovaj poslednji je u kasapnici uzeo dva kilograma mesa, nije ih platio i zbog toga ostao bez posla. U slučaju Jove Cvijića, okrivljenog za raspirivanje nacionalne netrpeljivosti, tajni agent Ban korišćen je od strane SDB Travnik kao svedok na sudu. Kao vojni kurir, rezervista Djurkić je imao zadatak da noću deli pozive za vojnu vežbu. Usput je, priznaje, beležio imena ljudi i prijavljivao ih SDB, zato jer su psovali Titovu vojsku ili govorili da neće da deru cipele za Branka Mamulu i JNA. Djurkić se, kaže, svog posla nije stideo:

“Moj rezon je bio da ja radim za državnu službu, po zakonu i Ustavu SFRJ. Ali, kada sam video kako se ta služba u Travniku i Zenici zloupotrebljava, odlučio sam da više ne radim za nju. Dobio sam 1985. godine, na primer, specijalni zadatak da pratim pravoslavnog popa Jovu, jer se sumnjalo da on po srpskim selima širi šovinizam. Rečeno mi je da razgovaram sa njim, da se sprijateljimo, da vidim da li deli letke, šta govori ljudima. Ja sam to i radio. Kada sam završio kuću, pozvao sam ga da je osveti. Čak sam sa njim išao i na Božić u Donji Vakuf. Moraš mu nešto naći, rekao mi je Salko Beba, operativac SDB. Nisam čoveku ništa našao. Prateći ga i raspitujući se o njemu, saznao sam od ljudi “ i Srba, i Hrvata, i muslimana “ da je dobar čovek. Devedesetih, medjutim, počeo je da ga po opštini goni njegov komšija zato što je pop, navodno podigao kuću na njegovoj zemlji. Istražujući popov život, otkrio sam da muslimani žele da proteraju ovog pravoslavnog sveštenika sa placa koji se nalazi tik pored zgrade SUP-a. Tada sam shvatio da sam uvučen u prljavu rabotu. Mnoge stvari su mi postale jasne, a najbitnija je istina da sam korišćen za borbu protiv Srba!”

U travničkoj Službi državne bezbednosti, krajem osamdesetih nije radio, gotovo, nijedan Srbin. U samoj miliciji ih je bilo vrlo malo. Toliko da su bili nemoćni da se obračunaju sa prekršiocima zakona, koje su lokalni funkcioneri štitili. Novo Djurkić je to jako dobro znao, jer je neke od tih prekršilaca lično prijavio Ivanu Nedoklanu, Enesu Kadriću i Salku Bebu, ali krivcima nije falila ni dlaka sa glave. Jedan saobracajac je u selu Komari, na primer, pretio javno da će pobiti sve Srbe u Travniku, jedan opštinski rukovodilac je kao mladić, bio u ustašama. Jedan šofer u RO “Borac” je krao za sebe i rukovodioce, drugi saobraćajac je u Dolcu, u kafani “Dva goluba”, pevao ustaške pesme. I, nikom ništa. Za bolje poznavaoce prilika u Travniku to nije bilo ništa neobično. Pojedinci su se u ovom gradu, čak po kafanama, hvalili činjenicom da je tokom rata Travnik dao 1.300 ustaša, a samo 1.100 partizana i da je oslobodjen posle Beograda. Šta je to hvalisanje pripitih Travničana zapravo značilo, Novo Djurkić, doškolovani zanatlija, shvatio je 1985. godine kada je Travnik dočekao ponoć išaran kukastim krstovima. Dve godine je tajna služba BiH tragala za crtačima ovih krstova. Oko osam stotina ljudi je saslušavano zbog toga, ali delinkventi nikada nisu pronadjeni. SDB je znao baš sve što se dešavalo na njegovom rejonu do Pucareva i Viteza. Jedan operativac iz Zenice se čak hvalio Djurkiću da SDB ima kompletan film o kukastim krstovima, ali da političari ne žele od toga da prave aferu. Umesto da gone kršioce zakona, članovi SDB u Travniku i Zenici su preko svojih doušnika pritiskali ljude kojima političari u BiH nisu bili zadovoljni. Djurkić sumnja da su iza takve taktike političke policije stajali njen šef Mladen Antić iz Zenice i politički “starešina” iz Sarajeva Hamdija Pozderac. Kao primer Djurkić mi je naveo slučaj javnog tužioca Rajka Mihajlovića, koji je od Milanka Renovice tražio pomoć za razrešenje nekih situacija u Travniku, ali je to njegovo pismo došlo na sto Hamdije Pozderca. Javni tužilac, Srbin je morao da se iseli u Vojvodinu. Život je, nažalost, pokazao da su u tim akcijama političkog čišćenja terena u BiH, umesto ustaša i fundamentalista, najčešće stradali Srbi. Zbog toga je Novo Djurkić i napustio tajnu službu u Travniku:

“Sve sam ja to rekao u lice šefovima i operativcima Službe državne bezbednosti u Travniku i Zenici. Mnogo puta su mi savetovali da ćutim, jer će vrag odneti i mene i njih. Zato sam im i rekao da oni ne štite ni Ustav SFRJ, ni zakon i da zapravo ništa ne rade. Odbio sam dalju saradnju, ali mi oni taj otkaz nisu prihvatili. Posebno kada su saznali da sam se žalio SSUP-u i da sam bio u Beogradu i razgovarao sa nekim ljudima iz SDB Jugoslavije. Tek kada su osetili da im SDB SFRJ neće ništa, prestali su da mi prete, ali su nastavili sa ubedjivanjima da ostanem njihov saradnik. Jer, Ban je njima bio dragocen. Naročito u toj borbi gde treba da ide Srbin na Srbina.”

Šta se, zapravo, dogadjalo u SDB BiH?

Osamdesetih godina, jačanjem Srbije kroz njenu borbu za državnost, koja je bila ugrožena na Kosmetu i u Vojvodini, došlo je do narastanja srpske nacionalne svesti i kod Srba van Srbije, a posebno u Bosni i Hercegovini, odakle je zbog raznih vrsta pritisaka, od rata iseljeno oko 350.000 Srba. Bojeći se homogenizacije Srba u BiH njeni politički vladari, Hrvat Branko Mikulić i muslimani braća Pozderci, Hamdija i Hakija, naložili su partiji, ali i policiji pojačavanje pritiska na bosanske Srbe i sprečavanja svih njihovih veza sa maticom Srbijom i Beogradom. To je bila politička borba protiv bauka Velike Srbije, odnosno protiv samog jačanja i povratka državnosti Srbiji unutar SFRJ. Sinhronizovano 1985. godine, na primer, u Zvorniku je SDB BiH iscenirala slučaj “četničke trojke”, u kojoj su bili Bogdan Antić, Obren Jović i Jovan Nikolić, a u Banjaluci je za srpski nacionalizam i pripadnosti gradjanskoj desnici okrivljen Jovan B. Dušanić. Epilog te vrste progona je poznat, svi oni su se sa porodicama iselili u Srbiju. Tako surovu upotrebu tajne policije u Bosni i Hercegovini, proterani književnik Vojislav Lubarda, tumači samo činjenicom da su, gotovo, svi sarajevski politički čelnici, na ovaj ili onaj način, tokom svoje karijere prošli kroz razne škole i organe državne bezbednosti. Od stare garde bila su to braća Nijaz i Raif Dizdarević, od srednje generacije sam Dzemal Bijedić, a od mladjih Hasan Grapcanović i Mate Andrić. Po njihovim nalozima Služba državne bezbednosti je vrbovala i Srbe, ali i muslimane, lokalne funkcionere da prate i cinkare srpske intelektualce i aktiviste. Posle talasa progona srpskih intelektualaca u Bosni i Hercegovini, što je kulminiralo osamdesetih godina policijsko-političkom hajkom na dr Vojislava Šešelja i Vuka Draškovića, bosanski čelnici Branko Mikulić i Hamdija Pozderac su samoinicijativno zaključili da će Srbi krenuti u kontraakciju. Prema lažnim podacima Službe državne bezbednosti Bosne i Hercegovine srpski nacionalisti su pripremali prepade na hrvatske i muslimanske nacionaliste. Posao na sprečavanju bosanskih Srba poveren je, takodje, Srbinu, policajcu Dušku Zgonjaninu, i njegovim denuncijantima Ratku Kovaču, Manojlu Cerovini, Miloradu Vlajčiću, Nenadu Guzini, Marku Zirojeviću i Slobodanu Samardžiću. Srbi koji su odbili da učestvuju u progonu nedužnih Srba nestali su jednostavno iz bosanske policije – Dragan Vujisić, Miodrag Simović, Srećko Žulj, Drago Vuković, Vito Žepinić. Radi političke simetrije sa prognanim muslimanskim fundamentalistima, koje je vodio Alija Izetbegović, sarajevski čelnici i tajna policija, koju je vodio Rasid Musić su izmislili četnike na Ilidži. Operacija njihovog hvatanja i likvidiranja je u SDB BiH nosila šifrovani naziv “Golub 86”. Pokrenuta je naredjenjem Duška Zgonjanina, ministra bosanske policije lično, koji je rekao: “Neću da znam da na Ilidži nema neprijatelja! Ima da ih ima!!!”

Autor: Marko Lopusina, „UBIJ BLIZNJEG SVOG I/II“

Od zaborava sačuvao: Slobodan Radulović

_________________
Neki Fadil


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Travnik
PostPostano: 01 vel 2016, 21:06 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 03 svi 2009, 14:45
Postovi: 32057
Naši ljudi :palacgore1

http://travnicki.ba/index.php/vijesti/t ... vratnicima

Citat:
Đelilovac – U njedrima Vlašića među povratnicima

Djelatnik Kruha sv. Ante iz Sarajeva, Željko Tadić iz Zenice, koji je kao humanitarac sudjelovao u pomaganju poslijeratnog povratka Hrvata u travnički kraj pa ostao povezan s nekima od njih do danas, duže je vremena predlagao našoj redakciji da posjetimo Đelilovac, selo u Župi Potkraj u blizini Turbeta, kako bismo 20 godina po završetku rata zabilježili nekoliko lijepih povratničkih priča. Naum smo napokon ostvarili sredinom prosinca svašta pri tome naučivši od žilavih povratnika, naših sugovornika: Stipe i Luce Lovrenović, Josipa Lovrenovića te Ante Grgića.


slika


Tek što smo se malo stali uspinjati prema Vlašiću cestom Turbe - Skender Vakuf (Kneževo) - Banja Luka i napuštati područje guste magle koja je prekrila cijelu dolinu Lašve, na Željkov znak da se skrene lijevo, našli smo se u seoskom dvorištu posred kojeg nas je već očekivao naš domaćin Stipo Lovrenović (70).

Već kod pozdravljanja mog suputnika s domaćinom bilo je vidljivo da je riječ o starim znancima, a isto se potvrdilo i kad smo ušli u kuću. Zapravo smo se iz dvorišta u razini kuće spustili u podrumski dio kuće jednim dijelom ukopane u padinu, a drugim naslonjene na ravno dvorište, onako kako su to nekada naši ljudi gradili na brdovitim terenima. Otvarajući vrata tople prostorije i ne dopuštajući da se izujemo, dočekala nas je Luce Lovrenović (66), Stipina supruga.

Onako s nogu odmah sam započeo s prvom serijom fotografiranja primjećujući kako se domaćini izvrsno snalaze pred objektivom kamere ne prestajući razgovarati sa Željkom. Sjeli smo za oniski stolić postavljen na sredinu između dva kauča u vrhu sobe. Pokušao sam odmah saznati što više podataka o ljubaznim i vedrim Lovrenovićima, jednim od prvih povratnika u Đelilovac.

Nije mi žao što sam ih rađala!
Pričljivi, a dobro raspoloženi začas načinju brojne dogodovštine kroz koje su prolazili, a Željko ih svako malo zapitkuje o ljudima i podsjeća na događaje. Zamjećujem kako jedno drugom spontano i simpatično uskaču u riječ nastavljajući što je onaj drugi započeo, ne nadmećući se pri tome niti nadvikujući. Očito je da su Stipo i Luce dobro uigrani u zajedničkom životu i da dijele zajednička iskustva. U braku su od 1969. i prošli su sito i rešeto.

Najprije ih pitam za ono o čemu većina roditelja rado govori – za djecu.

- Poženjeno i poudano, od Stare Bile do Hrvatske. - kazuje kratko Luce, a Stipo ponosno dodaje - Sedamnaestero unučadi!

Navaljujem da mi navedu sva imena i godine rođenja djece očekujući pravi školski diktat – i nisam se prevario.

Ankica je rođena 1970., Jele '71., Ante '72., Ivo '74., Mare '77., Josip '79., Dragan '80., Ljubica '83. i Katica '84. - Tu je završetak, - objašnjava Luce - rat je preuzeo i tada se moralo boriti.

Dok su zajednički nabrajali djecu rođenu od 1970. do 1974., da se malo i našalim upitao sam zašto je '73. godina ostala nerodna? Zapravo i nije, doznajem, jer je te godine rođena Ružica.

- Ružica je imala godinu dana, pro'odala i umrla. Ispre'lađivala se, ja radila, 'ko je onda djecu mog'o pazit', - kazuje sa sjetom majka. Štoviše, djece bi kod Lovrenovića bilo još da nekoliko trudnoća, nažalost, nije bilo neuspješno.

Devetero djece u prvih 15 godina braka! Tako je to tamo gdje se vjeruje da će Bog providjeti. Većini današnjih roditelja ovakvo se svjedočenje može činiti kao priča koja više ne drži vodu, međutim mladi Lovrenovići pod Vlašićem nisu se time opterećivali.

- On je jedinak, ja jedinak, on je imao četiri sestre, ja nisam nikog imala, - objašnjava Luce motive za brojnu obitelj.

- Ja nisam išla među žene, da se to malo "razvuće", da manje djece rodim, - dodaje na ovu temu.

- Ne more bit' višak djece, - ubacuje se Stipan.

- Stipan je malo volio popit', - prisjeća se Luce - nije razmišlj'o o meni, nije im'o sažaljenja k'o sad ljudi. Nije mi žao što sam ih rađala. Uvijek sam volila svoju djecu. K'o da sam jedno imala. U po noći da zovem, neće reći neću, obrazlaže svoj stav, - odlučno će.

Kad se rodi malo više djece, netko će ipak ostati kako-tako blizu da ga se ipak može dozvati. Na katu iznad Stipe i Luce tako živi sin Josip sa ženom Anđelinom. U kući preko ceste sin Ivo i nevjesta Ivka s tri sina, a nedaleko njih i sin Anto i nevjesta Štefica.

Gorčine izbjeglištva i povratka
Kao i svima nama u BiH i Hrvatskoj, i Lovrenovićima se život naglavačke okrenuo s ratom - 1992. godine. Do tada su mirno podizali i školovali djecu, obrađivali zemlju, uzgajali i prodavali ovce, krave, svinje, kokoši, meso, mlijeko i sir, raspolažući s 14 objekata u selu i u planini. Ipak, jednog dana u rujnu te godine, oko 8 sati ujutro, u kuću im je uletjela granata sa srpskih položaja. U kući ih je tog trenutka s pokojnim didom Antom bilo 13 čeljadi, pripovijeda Luce dok polako pred nas stavlja i razlijeva najprije kavu i rakiju pa onda malo poslije narezano suho meso višalicu i vlašićki sir. Nekim Božjim čudom kod granatiranja nije smrtno stradao nitko. Luce je izbliza upamtila krhotinu granate – naziva je "zvijezdom" – koja joj je prohujala pored nogu.

Pred srpskom okupacijskom silom, skupa s drugim mještanima valjalo je spašavati živu glavu te su Lovrenovići uskoro počeli brojati prognaničke dane u Zabilju kod Viteza. Kada je na mladi Uskrs 1993. "puklo" između Hrvata i Muslimana, Lovrenovići su bili prisiljeni još jedanput spašavati goli život pred neprijateljskom vojskom. Skrasili su se u Staroj Biloj, a u svoj privremeni dom su pretvorili baraku poljoprivrednog dobra. Malo kasnije preselili se u selo Kulu. Tu su dočekali Dayton i odatle su kao prvi povratnici u cijelu župu Potkraj, 30. travnja 1996. došli na ruševine svoje zapaljene i uništene kuća u Đelilovcu. Poslije četiri godine potucanja od nemila do nedraga, kući se vratilo jedanaest Lovrenovića, s njima i kći Ankica, ratna udovica s djetetom te pokojni did Stipo. Nastanili su se u kući bez krova i počeli je obnavljati svojim skromnim sredstvima. Kako u kući nije bilo ničega, nije im preostalo drugo nego zbijeni jedni uz druge, noćivati pod otvorenim nebom, u nekoj traktorskoj prikolici.

Stvari su za ovu obitelj krenule nabolje kada je njihov povratak i obnovu, polovicom 1996. podržala Vlada Njemačke doniravši im građevni materijal. Kuću su obnavljali majstori muslimani, ugradivši pod lastavice po starom bosanskom običaju križ.

- Kad sam krov ugledala, k'o da sam se rodila, - govori i danas otpravna Luce, koja jedva da je i sjela cijelo vrijeme našeg boravka u njihovoj kući. - Nije ni 'tica se čula kad smo se vratili, - nastavlja. - Kasnije su se vratile, - nadopunjava je Stipo. Struju su prikopčali uoči Badnjaka 1996.

Bile su to godine kada su u Središnjoj Bosni pod kontrolom bošnjačkih vlasti ubijani hrvatski povratnici i policajci, podmetane bombe, a povratak ometan na sve moguće načine. Kao i drugi, i Lovrenovići su morali otrpjeti brojna šikaniranja i prijetnje naoružanih susjeda koje nije radovao njihov povratak. Stipi su tako mudžahedini otvoreno prijetili da će ga zaklati, dok su jedanput atentat izbjegli tako što su igrom slučaja propustili doći na večeru u kuću povratnika koji su napadnuti te večeri. Zbog toga su u strahu proveli cijelu 1997. Nisu odustajali i danas su svoji na svome.

Kako žive danas?
Lovrenovići koji nikada nisu radili ni u kakvim firmama, danas žive kao i do sada, od zemlje i rada svojih ruku, kako sami kažu. Imaju preko 300 duluma zemlje, šume, livade, pašnjake, siju ječam, pšenicu, zob, kukuruz, bostan, krumpir, zelje, krastavce. Drže tri krave, dva junca, konja, nekoliko krmadi i kokoši dok sin Josip ima oko 100 ovaca.

- Ispek'o sam dvadeset kazana šljive, - kazuje domaćin te dodaje da šljivu nije kupovao nego je rodilo u njegovoj bašči. Stalnih prihoda i mirovine nemaju. Stipo je od vojske nakupio 8 godina, 6 mjeseci i 8 dana staža. Na birou je bio dokle nije napunio 65 godina, kada su ga odatle "skinuli".

- Bog me čuva, u mene je srce veće nego u vola. - rekao je to Stipo za zaključak priče iz 1997. u kojoj zamalo nije stao na minu dok je napasao stoku po Vlašiću. - Zašla mi krava i poš'o je tražit'. K'o da mi ne'ko reče, pazi gdje ćeš stat', - prisjeća se. Uspio je u zadnji trenutak ne stati na nagaznu minu. Iako po planini moraju hodati jer gore imaju zemlju i imanje, tri godine poslije toga nije dopuštao djeci hodati za ajvanom. Iako tog dana nije kapi okusio, od tada se zbog mina još čvrš­će zavjetovao da neće pogledati u čašicu kad kreće u planinu.

Poznaje ovce po imenu
Istinitost Isusove priče o dobrom pastiru koji poznaje ovce po imenu i one idu za njim, uživo sam provjerio kod mlađeg Lovrenovića – Josipa koji sa suprugom Anđelinom stanuje na katu iznad, a živi od uzgoja ovaca. Iako sam ga zbunio prijedlogom, u stadu od stotinjak ovaca u toru na rubu dvorišta, počeo je poimenično prozivati i upirati na prepoznate, najprije ovnove pa onda i ovce: Brnjo, Brizan, Ćupo, Buco i Kikan, te Ćupe, Vranovka, Cuna, Zvonara, Šara, Puta, Milaćka, Lina… Bliskost s blagom pokazao nam je odmah zatim pozirajući s jednim od ovnova te izvodeći ovce na pašu uz asistenciju ovčara Cige. Nakon toga uporno nas je pozivao da vidimo njegovu "štalu kakve nema u srednjoj Bosni". Ubrzo nas je doveo do svog "ovčinjaka" – polukružnog tunela ispod ceste dugog 80 i širokog tri metra. Kako su Lovrenovići svojevremeno dopustili da se na njihovoj zemlji sagradi propust za vodu ispod ceste, zauzvrat su dobili koristan prostor za smještaj ovaca. Josip koji je cijelo vrijeme među nama hodao odjeven u radnički kombinezon i majicu kratkih rukava, uspješno prodaje janjad, ovce i sir. U ovoj godini 1,6 tona nadaleko cijenjenog vlašićkog sira otišlo je k'o halva iz njihovog pogona, a i plasman janjadi i ovaca išao je više nego odlično.

Tko dobro zasuče rukave, može dobro živjeti od rada svojih ruku i u Đelilovcu.

Stipina literatura
Nedugo nakon što smo sjeli za stol u kuhinji, pitao sam ih čitaju li možda Svjetlo riječi, a Luce mi je zauzvrat izvadila jedno od naših izdanja molitvenika Biserje sv. Ante, s krupnim slovima. Nazvala je to svojom "literaturom". Dok sam ih slikao oko stola, stalno nam je smetala boca rakije koju smo premještali čas na jednu čas na drugu stranu stola, kako ne bi išla u kadar (malo se tko voli slikati s bocom rakije, zar ne?). Što smo mi bocu više gurali u stranu, ona se sve nekako kao namagnetizirana kretala prema Stipinim rukama pa je Luce šeretski pojasnila da je to "Stipina literatura".

Starac s pletaćim iglama
Iznenađenjima nikad kraja u selu pod Vlašićem. Na povratku, natječući se već s mrakom i maglom, svratili smo u kuću starca koji plete vunene čarape!? Naime, Željko nikako nije htio otići iz Đelilovca, a da ne posjetimo 85-godišnjeg povratnika Antu Grgića u čijem je povratku svojevremeno sudjelovao. Pred kućom je u korito iz slavine tekao tanki mlaz vode prilično okovan ledom od prethodne noći, a na vratima nas je dočekao vedri, krepki starac. U lijepo uređenoj, jednostavnoj, toploj kući zatekli smo i Antinu unuku, Mariju iz Travnika koja se obvezala brinuti o djedu preko tjedna. Završila je fakultet bankarstva, financija i osiguranja i ne žali vremena koje posvećuje djedu.

Anto je već tri godine udovac. S pokojnom ženom Ružom izrodio je 14 djece, od kojih je devetoro živih, u Travniku, Sloveniji, Austriji i Švicarskoj. Ni on nije nikada radio u firmi. Da je uplaćivao mirovinu, zaradio bi je poljoprivredom, stočarstvom i trgovinom kojima se vazda bavio. Na to ukazuje i njegova izjava: - Nema pijace da nisam bio! Baš kao i neprežaljeni žal za davnom propaš­ću – Jugobanke.

Više od svega iznenadilo me Antino umijeće pletenja vunenih čarapa. Klupka i igala dohvatio se nakon kraćeg nagovaranja i strpljivo čekao da sve poslikam.

- Ležim, šutim i gotovo, - odgovara na pitanje kako protječu dani. O životu bez mirovine odsječno kazuje: - Dok morem priko praga u dom neću.

(svjetlorijeci.ba | fra Vjeko Eduard Tomić)


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Travnik
PostPostano: 16 ožu 2016, 09:42 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 03 svi 2009, 14:45
Postovi: 32057
Citat:
MJESTO U KOJE INZKO NE SMIJE: OHR mirno promatra sustavno nadglasavanje Travničana “krive etničke skupine”

slika

Iako federalni Ustav propisuje poseban status Travnika identičan Mostaru, od toga se ništa nije dogodilo niti 20 godina nakon rata. Koliko je alarmantno stanje u Travniku, ponajbolje govori činjenica da su Hrvati jedan put u potpunosti bojkotirali nedavne izbore za načelnika općine. Odličan poznavatelj prilika u tom srednjobosanskom gradu i nekadašnji predsjednik Općinskoga vijeća Ljupko Sučić navodi kako su Hrvati bojkotirali izbore jer nemaju niti jedan posto kolektivnih prava, u odnosu na Bošnjake u Mostaru. „Godinama upozoravamo i OHR i našu politiku, ali ništa“, ističe Sučić.

Natpolovična većina

Hrvatski političari moraju inzistirati na jednakom ustroju Travnika i Mostara. Taj pristup pojašnjava i zašto stranke HNS-a odbijaju SDA prijedlog. Rješenje za Mostar koje ne prati identično rješenje za Travnik neće biti prihvaćeno. SBŽ I HNŽ su prema federalnom ustavu županije/kantoni s posebnim režimom upravljanja.

Cijelo to vrijeme sveznajući i autoritativni OHR koji svojim proglasima podsjeća na obični ured SDP-a, diskriminaciju Hrvata u Travniku mirno promatra, dok je vidno uznemiren stanjem u Mostaru. Može li se zaključiti da za OHR postoje dragi i draži narodi u BIH?

Kada se povuče paralela između Travnika i Mostara, tek se mogu sagledati nesrazmjeri i nelogičnosti. Tako u Travniku ne postoji nacionalna kvota broja vijećnika određene nacionalnosti. Općinsko vijeće Travnik ima 31 vijećnika, od čega 22 Bošnjaka i 9 Hrvata. S druge strane, Ashdownov mostarski Statut precizira da u Mostaru niti jedna nacija ne može imati više od 15 vijećnika. Sučić ističe kako se Hrvati u Općinskom vijeću Travnika sustavno preglasavaju. „Ne postoji niti jedan zaštitni mehanizam za Hrvate“, poručuje Sučić.

Najveći broj odluka u OV Travnik donosi se natpolovičnom većinom, a mijenjanje Statuta zahtijeva dvotrećinsku većinu. No bošnjačke stranke imaju i natpolovičnu, pa samim time i dvotrećinsku većinu, te odluke donose nadglasavanjem. Statut u gradu na Neretvi je to u potpunosti onemogućio s obzirom na institut vitalnog nacionalnog interesa klubova naroda. Travnik je jedna izborna jedinica, a u Mostaru ih je šest. U Mostaru na taj način glas jednoga Bošnjaka vrijedi kao glas četiri Hrvata.

Raspodjela financija

U Travniku vrijedi pravilo jedan građanin – jedan glas. „U našim zahtjevima smo tražili da i Travnik dobije izborne jedinice, no i od toga ništa“, kazao je Sučić. Ogroman je nesrazmjer i u načinu izbora načelnika, odnosno gradonačelnika. Dok ga u Mostaru biraju vijećnici, dotle u Travniku to čine izravno građani na izborima.

To znači da bošnjačka biračka većina uvijek donosi konačnu odluku. Sve to, navodi Sučić, ima za rezultat nepravednu preraspodjelu financijskih sredstava iz proračuna za preostalih 13.000 Hrvata, od prijeratnih 26.000, te potpunu diskriminaciju pri zapošljavanjima u državnoj službi. „Pozivam Valentina Inzka da napokon nešto učini dok ne bude kasno“, apelirao je Sučić.

Sve ovo naravno, nije nikakav argument FTV-u kada dođe u Travnik, i napravi prilog, o tome kako se Hrvati iz Travnika iseljavaju. Po onoj, kadija te tuži, kadija sudi, kadija te šalje na biro, kadija ti prodaje autobusnui kartu a FTV to sve lijepo posnimi, i kaže da su za sve krivi hrvatski političari.


Koje li lijepe i pravedne države. Postoji čovjek čijem se odlasku iz BIH Travničani dugo godina nadaju. A on uporno želi ostati tu, iako više vjerojatno ni sam ne zna kojeg vrada radi tu, i za koje točno usluge građani EU njemu mjesečno plaćaju 25.000 Eura.

Među tim građanima i državljani su Hrvatske. Drugim rječima Hrvati, hrvatsk narod iz RH ali i RH državljani iz BIH koji su i RH porezni obvezici, plaćaju Inzka da radi protiv njih. Samo kod nas tog ima.

Poskok.info


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Travnik
PostPostano: 19 tra 2016, 13:18 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 03 svi 2009, 10:29
Postovi: 68202
Lokacija: hrvatsko-bošnjačka Federacija
http://muzejtravnik.ba/gdje-su-bili-kon ... -travniku/

_________________
Hoće li Musk uključiti Starlink Bošnjacima? .
Vojni proračun Bošnji manji je od proračuna Dinama

IIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIooooooooooo


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Travnik
PostPostano: 21 tra 2016, 17:03 
Offline

Pridružen/a: 11 tra 2016, 16:17
Postovi: 7949
Lokacija: Сарај Чадор
S Mostarom treba izjednačiti sve gradove koji su imali približno podjednak broj jednog, drugog i trećeg naroda. A ne Srbima dati posebna prava u Mostaru dok oni negiraju to Bošnjacima i Hrvatima u Banja Luci, Prijedoru, Doboju, Bijeljini itd.

_________________
Skidanje okova je imperativ.

Takozvana "rs" je genocidna tvorevina.

The so-called "republic of srpska" is a genocidal ramshackle pseudo-state.

Ko je zrinyia na sigetu posjek'o..


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Travnik
PostPostano: 21 tra 2016, 21:13 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 08 svi 2009, 12:12
Postovi: 21288
Amiđa je napisao/la:
S Mostarom treba izjednačiti sve gradove koji su imali približno podjednak broj jednog, drugog i trećeg naroda. A ne Srbima dati posebna prava u Mostaru dok oni negiraju to Bošnjacima i Hrvatima u Banja Luci, Prijedoru, Doboju, Bijeljini itd.

Sve ok, ali prvo treba to riješiti između nas i vas u fBiH.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Travnik
PostPostano: 21 tra 2016, 21:40 
Offline

Pridružen/a: 11 tra 2016, 16:17
Postovi: 7949
Lokacija: Сарај Чадор
Ne. Sve treba rijesiti simultano i od jednom.

_________________
Skidanje okova je imperativ.

Takozvana "rs" je genocidna tvorevina.

The so-called "republic of srpska" is a genocidal ramshackle pseudo-state.

Ko je zrinyia na sigetu posjek'o..


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Travnik
PostPostano: 09 svi 2016, 13:24 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 03 svi 2009, 10:29
Postovi: 68202
Lokacija: hrvatsko-bošnjačka Federacija
Nove orgulje u samostanu Guca Gora

http://poskok.info/wp/u-samostan-guca-g ... e-orgulje/

_________________
Hoće li Musk uključiti Starlink Bošnjacima? .
Vojni proračun Bošnji manji je od proračuna Dinama

IIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIooooooooooo


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Travnik
PostPostano: 29 svi 2016, 09:06 
Offline

Pridružen/a: 12 ruj 2009, 18:19
Postovi: 92
koliko je cca Hrvata u samom gradu? ima li bar 25%? ne popis nego oni koji tamo zaista zive.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Travnik
PostPostano: 08 lip 2016, 18:22 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 05 lis 2010, 11:48
Postovi: 109215
Lokacija: Županija Herceg-Bosna
Citat:
Predsjednik FBiH odao počast stradalim Hrvatima općine Travnik
Objavljeno 08.06. - 16:03

slika

U povodu obilježavanja 23. obljetnice Dana stradavanja Hrvata općine Travnik, položeni su vijenci i održane su Sv. mise zadušnice kod spomen obilježja na „Bikošama“ u naselju Maljine, kod spomen obilježja na „Ovnaku“ u župi Brajkovići i kod spomen obilježja na groblju Prahulje.

Predsjednik Federacije BiH Marinko Čavara, svojom nazočnošću i polaganjem vijenaca, odao je počast poginulim pripadnicima HVO-a i hrvatskim civilima s područja općine Travnik.

Danas, 8. lipnja, navršene su 23 godine od agresije Armije BiH na hrvatske prostore općine Travnik jer su početkom ovoga mjeseca 1993. godine izvršeni napadi i počinjeni nezapamćeni zločini prilikom kojih je protjerano 19 600 Hrvata.

Kako su istaknuli i svećenici prilikom svojih propovijedi, cilj ovih obilježavanja je prisjetiti se veličine žrtve koju su Hrvati ove općine podnijeli za svoju i slobodu svoga naroda, ali ne zbog mržnje nego zbog oprosta koji je nužan za povratak i suživot.

U samo nekoliko dana mjeseca lipnja 1993. godine, braneći prostor općine Travnik, poginulo je 137 hrvatskih branitelja. Prema podacima stradalničkih Udruga, tijekom rata u Travniku je poginulo 427 branitelja i 124 hrvatska civila, priopćeno je iz Ureda Predsjednika FBiH./HMS/

_________________
Spetsnaz, a force for good.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Travnik
PostPostano: 03 srp 2016, 18:48 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 03 srp 2016, 16:50
Postovi: 16
Ja gluposti vidi se ko širi mržnju, čuj 19 600 katolika protjerano, a prije rata ih bilo 25 000 a danas ih ima 15 000 vidi se ko mržnju širi tačno, jel ima ko neke dokaze da su ubijani i protjerivani, ili da je neki vjerski objekat srušen, katolički svećenici su ti koji najviše šire mržnju.

Za razliku od nelegitimnog smrad-ve-oa koji je porušio 80 džamija Armija BiH nije niti jednu katolički bogomolju ni u Travniku niti bilo gdje.

Kako god, hajmo sad o podatcima sa popisa Bošnjaci čine 2 - trećinsku većini ili 66,7% stanovništva - 35 648 Bošnjaka

Bosanski jezik priča 70,5 Bošnjaka, opet Jugolsavija zafrkala za razliku od 3 % i ako odbijemo par nebitnih sela na samom rubu opštine Travnik Bošnjaci čine 85% stanovništva.


:bihzastava

Bošnjaci izdominirali u Travniku.


Privitak/ci:
Travnik_Zmaj.png
Travnik_Zmaj.png [ 247.41 KiB | Pogledano 10502 put/a. ]
Vrh
   
 
 Naslov: Re: Travnik
PostPostano: 03 srp 2016, 18:54 
Offline

Pridružen/a: 27 lip 2012, 01:19
Postovi: 2148
gledaj ovog retarda, dugo ćeš


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Travnik
PostPostano: 03 srp 2016, 19:02 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 03 srp 2016, 16:50
Postovi: 16
Pantagana je napisao/la:
gledaj ovog retarda, dugo ćeš


Prije ćeš ti biti retard jer vrijeđaš nekoga ko nije tebe uvrijedio, ti bi trebao dobiti ban.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Travnik
PostPostano: 03 srp 2016, 19:13 
Offline

Pridružen/a: 27 lip 2012, 01:19
Postovi: 2148
Miirko je napisao/la:
Ja gluposti vidi se ko širi mržnju, čuj 19 600 katolika protjerano, a prije rata ih bilo 25 000 a danas ih ima 15 000 vidi se ko mržnju širi tačno, jel ima ko neke dokaze da su ubijani i protjerivani, ili da je neki vjerski objekat srušen, katolički svećenici su ti koji najviše šire mržnju.

Za razliku od nelegitimnog smrad-ve-oa koji je porušio 80 džamija Armija BiH nije niti jednu katolički bogomolju ni u Travniku niti bilo gdje.

Kako god, hajmo sad o podatcima sa popisa Bošnjaci čine 2 - trećinsku većini ili 66,7% stanovništva - 35 648 Bošnjaka

Bosanski jezik priča 70,5 Bošnjaka, opet Jugolsavija zafrkala za razliku od 3 % i ako odbijemo par nebitnih sela na samom rubu opštine Travnik Bošnjaci čine 85% stanovništva.


:bihzastava

Bošnjaci izdominirali u Travniku.


smrdljiva muslimanska životinjo, prvi si počeo


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Travnik
PostPostano: 03 srp 2016, 19:15 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 08 svi 2009, 12:12
Postovi: 21288
Pantagana je napisao/la:
gledaj ovog retarda, dugo ćeš

A i karta mu je kriva, Čukle na istoku općine bi trebale imati hr. većinu.
U samom gradu bi trebalo biti Hrvata.
A i zeznuo je postotak.
U općini je 35.648 Bośnjaka, od 53.482, što je 66,65%. 2/3 većina je 66,67. Za 2/3 većinu im fali 9 ljudi.
Al di ćeš od Bośnjaka očekivat znanje matematike =))

Inače drago mi je kaj mu je Nova Bila nebitna, lakše će podnijeti njeno "odbijanje". Skupa s vlašićim selima na SZ :kava


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Travnik
PostPostano: 03 srp 2016, 21:38 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 03 srp 2016, 16:50
Postovi: 16
Karta nije uposte netacna, veoma je tacna I to ces vidjeti kad izadju rezultati po mjesnim zajednicama.Karta je radjena tako sto je svako mjesto dobilo boju prema svojoj vecini, zato su samo Bosnjaci u Travniku (carsiji). Postotak nije zeznu Bosnjaci su dvotrecinska vecina I sigurno se nece cjepidlaciti zbog 0,02 %, eto nek je tebi matematika dobra, a Bosnjaci razvaljuju po olimpijadama iz matematike I fizike, Ja sam sam imao 5 ;DD. nova bila jest nebita kao I vecina mjesnih zajednica na sjeveru-zapadu-istoku-jugu, ali ne boj se nece se ni jedno selo odvojiti od Travnika, mozda u tvojim mokrim snovima. A ono sto je najsmjesnije ti to pricas godinama a nikad se nece desiti, isto sto neke budale sanjaju oko Tuzle hahahahaha


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Travnik
PostPostano: 03 srp 2016, 21:43 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 03 srp 2016, 16:50
Postovi: 16
Pantagana je napisao/la:
Miirko je napisao/la:
Ja gluposti vidi se ko širi mržnju, čuj 19 600 katolika protjerano, a prije rata ih bilo 25 000 a danas ih ima 15 000 vidi se ko mržnju širi tačno, jel ima ko neke dokaze da su ubijani i protjerivani, ili da je neki vjerski objekat srušen, katolički svećenici su ti koji najviše šire mržnju.

Za razliku od nelegitimnog smrad-ve-oa koji je porušio 80 džamija Armija BiH nije niti jednu katolički bogomolju ni u Travniku niti bilo gdje.

Kako god, hajmo sad o podatcima sa popisa Bošnjaci čine 2 - trećinsku većini ili 66,7% stanovništva - 35 648 Bošnjaka

Bosanski jezik priča 70,5 Bošnjaka, opet Jugolsavija zafrkala za razliku od 3 % i ako odbijemo par nebitnih sela na samom rubu opštine Travnik Bošnjaci čine 85% stanovništva.


:bihzastava

Bošnjaci izdominirali u Travniku.


smrdljiva muslimanska životinjo, prvi si počeo
Smrdljiva krscanska/nevjernicka zivotinjo nisam prvi poceo niti sam te igdje licno uvrijedio prvi, zato ne jedi *** kad su kifle bon.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Travnik
PostPostano: 03 srp 2016, 22:02 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 08 svi 2009, 12:12
Postovi: 21288
Miirko je napisao/la:
Karta nije uposte netacna, veoma je tacna I to ces vidjeti kad izadju rezultati po mjesnim zajednicama.Karta je radjena tako sto je svako mjesto dobilo boju prema svojoj vecini, zato su samo Bosnjaci u Travniku (carsiji). Postotak nije zeznu Bosnjaci su dvotrecinska vecina I sigurno se nece cjepidlaciti zbog 0,02 %, eto nek je tebi matematika dobra, a Bosnjaci razvaljuju po olimpijadama iz matematike I fizike, Ja sam sam imao 5 ;DD. nova bila jest nebita kao I vecina mjesnih zajednica na sjeveru-zapadu-istoku-jugu, ali ne boj se nece se ni jedno selo odvojiti od Travnika, mozda u tvojim mokrim snovima. A ono sto je najsmjesnije ti to pricas godinama a nikad se nece desiti, isto sto neke budale sanjaju oko Tuzle hahahahaha

A sastavi mjesta još nisu objavljeni ?
Rekao sam ti bar za jedno selo.

Super kaj si imao 5 iz matematike, onda možeš shvatiti da je 0,02% bitno za 2/3?
Ako se dijeli Mostar, dijeli se i Travnik (i Fojnica i Uskoplje i Novi Travnik i Jablanica...)


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Travnik
PostPostano: 03 srp 2016, 22:58 
Offline

Pridružen/a: 27 lip 2012, 01:19
Postovi: 2148
Miirko je napisao/la:
Smrdljiva krscanska/nevjernicka zivotinjo nisam prvi poceo niti sam te igdje licno uvrijedio prvi, zato ne jedi *** kad su kifle bon.


baliyo, ja sam tu nebitan, vrijeđanje hrvatskog vijeća obrane na hercegbosna forumu, to zahtjeva smrtnu kaznu


Vrh
   
 
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 475 post(ov)a ]  Stranica Prethodna  1 ... 14, 15, 16, 17, 18, 19  Sljedeća

Vremenska zona: UTC + 01:00


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 25 gostiju.


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Forum(o)Bir:  
Powered by phpBB © 2000, 2002, 2005, 2007 phpBB Group
Facebook 2011 By Damien Keitel
Template made by DEVPPL - HR (CRO) by Ančica Sečan
phpBB SEO