Branitelji traže od nas vječnu zahvalnost i štivanje. Oni zaslužuju vječno biti slavljeni kao idoli, vječno im treba dizati spomenike, odavati hvalu, pisati epove. Međutim, nisu li isto mislili i partizani na završetku Drugog svjetskog rata? Oni su također bili čvrsto uvjereni da je ono što su krvlju izborili nešto trajno, vječno i neuništivo. Iskreno su vjerovali kako će bratstvo i jedinstvo, Jugoslavija, komunizam, radničko samoupravljanje, nesvrstanost, Titov kult ličnosti stoljećima opstati. Tito je rekao da je more krvi proliveno za jedno bratstvo i jedinstvo i nema teorije ikada ikome dati to potkopavati. Partizanski borci mislili su da zavrjeđuju vječnu hvalu i slavu kao junaci, da će budućim naraštajima vječno biti idoli i da će im se vječno dizati spomenici. Pa se sve urušilo nakon manje od pola stoljeća! 1990-ih minirano je u Hrvatskoj i BiH oko 2 300 partizanskih spomenika! Ti miniraš spomenik svome đedu! Tvoj đed je s ushićenjem nosio petokraku, a ti sada psuješ taj isti simbol. Ti psuješ mater Titu kojega ti je đed obožavao krvareći u njegovoj vojsci! Tvoj otac je ponosno položio pionirsku zakletvu i zajamčio kako će čuvati bratstvo i jedinstvo i tekovine narodnooslobodilačke borbe, pa sada psuje isto ono na što se ushićeno zaklinjao. 1990-ih je pucao na istu petokraku koju je nekoć sam ponosno nosio na odsluženju vojnog roka. Tvoj đed bio je čvrsto uvjeren kako će ga potomci stoljećima slaviti, a sada njegovi unuci vrše nuždu po grobovima i spomenicima svojih predaka. To navodi na zaključak da za ideale ginu budale, možda tako unuci branitelja budu mokrili po spomenicima svojih đedova. Junaštvo izgleda nije dostojno vječnog štivanja i idoliziranja, stoga onaj tko je pustio da ga ubiju nije time zaradio vječnu slavu kako sam ja mislio.

Što vi mislite o neprijepornoj činjenici da se većina ljudi okreće kako vjetar puše i lojalni su svakoj državi? Mnogi viču da su za dom spremni, a uopće nisu bili spremni nego nespremni i nesvjesni. Da su bili spremni ne bi dopustili da velika većina oružja JNA koju su sami svojim novcem financirali bude u srpskim rukama :misli: ? Može za sebe reći da je bio dosljedan onaj tko nikada nije metnuo petokraku na čelo i tko nije imao ni isprave SFRJ. Dakle, za emigrante (Ante Bruno Bušić, Zvonko Bušić, Bugojanska skupina, Stipe Mikulić, Miljenko Hrkać, Blaž Kraljević i hosovci) se jedino može reći da su uistinu uvijek bili nepokolebljivi u svojim idealima.

Budale nisu oni koji su poginuli, njih su napravili budalama
oni koji su njihovu borbu obezvrijedili.

Još i danas se sijećam onog dana nakon Oluje kada smo bili
pobjednici a nakon par dana u Daytonu gubitnici.

I kao što kažeš neće se vječno čuvati spomen na žrtve toga
smo valjda svi svjesni, život ide slijedećoj generaciji.

Za ostale ne znam, ali oni kojima je ideal ljubav prema ženi, i zbog toga poginu, sigurno su budale. A ove ostale ideale poštujem, čak i komuniste poštujem, ali one stare.

Pa ideal je ako riskiraš ili pogineš za džabe bilo zbog žene ili nečeg drugog. Nije ideal ako riskiraš ili gineš zbog dobre plaće, penzije kasnije ili zbog preuzimanja tuđeg stana ili kuće ili firme kao što su radili naši komunisti iz KPJ, HDZ, SDP.

Ginuti za plaću se zove preživljavanje.

Možda je kod većine ipak prva misao obrana doma, a ne stvaranje nečeg što je veće od njih. No to je u tom slučaju borba za preživljavanje na svom, ne ideale.