Piše u priručniku,... samo na ćiriličnom izdanju.

Podržavam da se poveća spremnost ljudi na neke izvanredne situacije samo je pitanje koje su to situacije i da se definira od čega ili od koga smo ugroženi. U JNA su mnogi gubili dani na karaulama na albanskoj granici i čekali da se Albanci konačno grupišu. Neki su sjedili na topničkim položajima na Visu i Lastovu i čekali napad iz Italije. Sve je to bilo suludo rasipanje vremena, tehničkih i ljudskih resursa.

To ljudima stvara nelagodu i pri samoj usporedbi sa JNA, ona je bila MaoZeTung mašina za ispiranje mozga i dizanje morala što je i za kraj 80ih bilo smiješno i podrugljivo od nas koji smo je služili i na to sve gledali sa prezirom i smijehom,... ali takvo što danas u Hrvatskoj kao članici NATOa je skoro nezamislivo i nema smisla današnje modele služenja uspoređivati u bilo kojem aspektu sa onim šupljakom.

Ima modela koji se mogu uspješno implementirati, a da zadovoljavaju demokratske, vojne i civilne standarde i naravno ono što se ne smije ispustiti iz vida, prava na osobni izbor i odluku o modelu služenja.

Moraju bar imati kratku obuku nišanjenja, pucanja i čišćenja puške. Inače će u nekom ratu pucati preko glave kao džihadisti, a neprijatelj će nišaniti i pucati pojedinačno kao Kurdi.

Za kondiciju manje više. Kad im prigusti ili će trčati ili biti pobijeni, tko ih hebe.

Ako je samo to onda je jeftinije državi subvencionirati upis svima u lovačko društvo. Treba naravno i fizička priprema , preživljavanje u prirodi, preživljavanje u vodi, osnovne obuka zaštite i spašavanja kod nekih katastrofa. Možda se to onda i ne zove vojska, ali je korisnije nego da samo netko ide na poligon i ispuca 5 metaka.

Što će ti to. Ne misliš okupirati Puerto Rico.
U Hrvatskoj svugdje bageri probiju za dva dana i vojnicima dolazi hrana i sve što im treba.

1955. godine je potonuo vojni brod u Velebitskom kanalu zbog orkanske bure i utopilo se 26 ljudi jer je JNA na brodove slala ljude iz unutrašnjosti koji ili nisu znali uopće plivati ili nisu znali dovoljno dobro da prežive u uvjetima orkanske bure. Datum je bio 31.05. znači nije zbog hladnoće mora.

Sve zavisi, ako će to biti samo zafrkancija, ne vidim korist.
Ako će biti moderna obuka pa makar i 6 mjeseci, zašto ne, za ljevičare s prigovorom savjesti duplo volontiranje u staračkim.
Ako će se ići na dobrovoljno onda barem neke značajnije pogodnosti, plaćeno, mogućnost i pogodosti upisa na fakultet i studentski dom itd.

Kakve veze nesposobnost JNA ima sa vojnim rokom u HR. Da im je obuka išta vrijedila danas bi im vojnici bili u Ljubljani.

Pješačka obuka, taborovanje, bojevo gađanje i razguli uz pijanku,... sve skupa maksimalno tri mjeseca, ili civilno služenje, nešto lakše i malo duže.

Uz to da služe blizu svog mjesta i poslije radnog vremena, ili vikende, idu doma ako hoće. Ono JNA insistiranje na stvarnim ratnim uvjetima je bilo krkanski i nepotrebno. Kad zarati aklimatiziraš se za 7 dana, moraš htio ili ne.

Pa oni šinjeli i garderoba iz WWII u kojima se više smrzavaš nego što te zagriju. Insistiranje da se ne koristi ništa elektronsko zbog nuklearnog udara. Krkanluk teški i velika opsesija malog seljaka da je veliki globalni igrač.

Ima veze jer bi danas bilo isto da se prevrne brod sa ročnicima u uvjetima orkanske bure. Samo što nemamo više brodove. Zato sam spomenuo preživljavanje u ekstremnim uvjetima pa i u vodi.

Ljudi su iz raznih razloga podnosili prigovor savjesti. Najmanje znam ljevičara i hipija. Poziv za vojsku dođe kad ti oni pošalju, a ne kad tebi odgovara. Ali mogla bi se i civilna obuka provoditi na teškim poslovima ako netko već misli da mora očvrsnuti zašto ne bi služio u vatrogascima na intervencijama ili u šumariji pa neka se ustaje svaki dan u 5 da bi u šumi bio u 7, ne mora u staračkom domu kuhati kavu.

Kad izbije nuklearni rat, preživećeš jer si uvežbao "atomski s leva", pa ćeš biti zahvalan Titu i partiji na obuci koju si prošao.

Nije bilo ćirilice u JNA. Bratsko jedinstvenim kompromisom, vojska je koristila srpski jezik i latinično pismo.

Ma ne samo to. Već sam i u školi morao napamet učiti logaritamske tablice jer "u ratu nema struje i baterija", "nema digitrona".
Retardiran režim. I to neko danas priželjkuje nazad.

Trebali su i tući vojnike. Jer u ratu kako danas znamo najpopularniji hobi premlaćivanje zarobljenika.

Nas je komandir čete (služio sam vojsku 1999.) učio komandu "atomski s leva, desna, spreda", ali nam je rekao da je to totalno sviranje kurcu, ali da mora da nas to nauči jer je obavezan da to uradi, pošto je to pisalo u programu koji je nasleđen od JNA. Pa smo se bacali par puta na zemlju i podizali kragne da nam radioaktivne čestice ne bi pale na vrat.

On zna da je to komedija i sprdnja, mi znamo da je to komedija i sprdnja, ali smo ipak odradili, jer je tako pisalo u programu obuke. Debilizam, ukratko.

Mislim da je dovoljan mjesec dana za savladati osnove i to bi za obične vojnike trebalo biti dovoljno.
Znači, mjesec dana od čega polovicu utrošiti na snalaženje i preživljavanje u slučaju nestanka vode i struje.

Gde si sluzio vojsku?

yep. zato danas kad nestane struje (a dogodi se, recimo zbog radova na mreži) sve stane. ne radi telefon, računalo...jer sve je na struju. nema maila, faksa, svjetla u uredu...
a tablice si učio da vježbaš mozak. rijetka pojava danas.

Niš.

Urnebesno
Top 10: Evo zašto pod hitno treba vratiti obavezni vojni rok



Pitanje o obaveznom vojnom roku još je jednom podijelilo ionako podijeljenu naciju.

1. Zato što je rast naklade Playboya od nacionalnog interesa
2. Zato što ništa ne govori 'zajedništvo' kao kad podijeliš litru rakije s likom iz Iloka na straži u šumi iza Gospića
3. Zato što lijepoj hrvatskoj tradiciji pucanja na svadbama prijeti izumiranje
4. Zato što se muškarcem postaje tako što se čovjek od četrdeset godina dere na tebe da radiš sklekove, pa te pošalje na zajedničko tuširanje sa četrdeset drugih frajera
5. Da se napokon zna tko sve ima ravne tabane
6. Zato što te ništa ne priprema za brak kao kad naučiš svaki prdac pretvoriti u tihomira
7. Zato što je teti Dragici u knjižnici u Novom Marofu dosadno, pa bi joj dobro došao neki 'civilac' da ga šalje po mlijeko u dućan i ostavi mu kusur
8. Zato što hipsterice u startasicama nisu uspjele spasiti Borovo pa bi im narudžba od 15.000 vojničkih čizmi došla k'o budali šamar
9. Zato što sramotno malo mladića ima istetovirano 'HV u srcu' na podlaktici
10. Zato što se Nikolić razbahatio pa ljubi Kolindu tri puta

http://imgur.com/RyUgvnW

Svakako vratiti vojni rok.

Apsolutno sam protiv uvođenja obveznog vojnog roka. Ako ga uvedu, nadam se da će mene (rođenog 1995.) zaobići i da će ići samo oni koji sad navršavaju 18 godina. Uvođenje je bi bilo bacanje novca, a nema ni odgovarajućeg prostora gdje bi se obuka održavala kad su vojni objekti bivše JNA mahom uneređeni i zapušteni. Koliko znasm jedino u Sinju postoji odgovarajući prostor kamo se išlo služiti vojsku nakon raspada SFRJ. Vojska je jednostavno sve protivno mojim životnim idealima. Ja sam prije svega samotnjak, krajnje nedruštvena osoba. Volim biti sam i izoliran od svih, cijelo prvo polugodište prvog razreda osnovne škole nisam progovarao koliko sam zatvoren i povučen. Sve do kraja četvrtog razreda osnovne nisam htio pjevati na glazbenom. Sama riječ vojska podrazumijeva neku čvrstu zajednicu, neku skupinu ljudi koja ima izraženu koheziju, koji bi poginuli jedan za drugoga. U vojsci je sve po ustaljenom redu. Točno je određeno kad se ustaje, kad se i koliko dugo tušira, kad se jede i sl. Ja sam protivnik bilo kakvoga reda. Život ne treba biti uređen kao skladba, nego treba mirno opušteno lagano ploviti kroz njega. Uopće ne treba znati koliko je sati, treba živjeti po osobnom nahođenju. Najljepše je spontano uživati, a ne slušati zvonjavu sata nad glavom u isplaniranom i predvidivom životu. Treće, ja sam pacifist. Volim mir i tišinu, a ne gužvu i buku. Toliko sam miroljubiv da sam se do 13. godine života bojao baciti petardu, bacao sam ih zimu-dvije i brzo su mi dosadile. Ne želim uznemirenost. Ne volim jake potresne zvukove. U Kninu sam na Danu pobjede na par sekundi čuo kako zvuči nadlijetanje vojnih zrakoplova. Kakav grozan živcekidajući uhoparajući zvuk! Ne želim buku ni neizvjesnost, volim opuštajuće umirujuće zvukove. Volim čuti šum mora, cvrkut ptica, njihanje grana. Nikakve eksplozije. Moji su ideali mir, samoća, izoliranost, tišina, bezbrižnost, spontanost.

jesi ti zaprave