Reportaža iz župe sv. Josipa u Zavidovićima: „Milovidna crkva Zavidovićka“
„Planinska pjesma odjekuje zelenom gorom. Dan je sunčan, pa jedna pjesma počinje: 'Lijepa danka, još ljepšeg sastanka.' Napokon, iza devet brda, ugledasmo na granici župe Raduničke čitavu složnu vojsku seljaka i građana, koji su nas pozdravljali i pucanjem, i pjevanjem, i klicanjem, i vijanjem narodnih i crkvenih zastava. Nitko jezikom ne iskaza taj toliki katolički i hrvatski zanos i ponos. Križari i Križarice zapjevali su svoju divnu križarsku himnu. I u toj divnoj Božjoj prirodi, u mirisu šume i pod visokim slavolukom sa natpisom 'U Križu je spas' pozdravlja Nadbiskupa oduševljeno i srdačno revni župnik iz Zavidovića, vč. g. L. Buljan. Nadbiskup, opkoljen od hiljade naroda i ganut, odgovara toplo i sve blagosiva… Prolazimo kroz selo Gornji Zavidovići. Selo je sve okićeno svetim slikama, i bijelim i šarenim ručnim radom, i zelenim slavolucima, i čitavim oltarima pred kućama. Nadbiskup sve to blagosliva, i sve pozdravlja. Narod, klečeći, prima blagoslov natpastirski. Eto nas napokon pred orijaškim slavolukom u blizini milovidne crkve Zavidovićke. Tu je silan puk i narod, i onda govor iza govora. Sve jedan ljepši od drugoga …“Izvještaj je ovo kojeg je na stranicama Katoličkog tjednika iz 1937. godine o krizmi u žepačkoj dekaniji objavio nadbiskup dr. Ivan Šarić, a govori o dočeku nadbiskupa 14. kolovoza 1937. godine u župi Zavidovići. Lijepo je se prisjetiti i ne zaboraviti ta vremena kada su Hrvati činili natpolovičnu većinu u Zavidovićima, koju će zadržati do 1953. godine u samoj gradskoj općini, a tadašnja katolička župa brojila svoje slavne i ponosne dane. A kako zavidovićka župa sv. Josipa živi danas nakon svih promjena koje su donijela dva rata, onaj veliki svjetski i zadnji Domovinski?
Listopadska večer, topla i ugodna. Zavidovići djeluju uspavano. Svi koji su poznavali ovaj grad ranije uočavaju da se puno toga promijenilo u njemu nakon posljednjeg rata. Grad čine ljudi, a veliki dio nekadašnjih stanovnika ovog mjesta je „nestao“. Nekadašnji div u drvnoj industriji, izrazito urbana cjelina, grad sa stilom, danas je daleko od tih „dobrijeh dana“. Krivaja se raspala i grca u pretvorbenim problemima, nestao je dobrim dijelom nekada dotjeran grad, a i osjeti se da su tu neki drugi ljudi koje su njihov usud i ratna stradanja doveli u grad na tri rijeke: Bosni, Krivaji i Gostoviću. Neki drugi, pak, uglavnom natjerani silom, morali su napustiti svoje domove.
Ploča saveza
Zavidovićka crkva se nalazi na lijevoj obali Bosne, na uzvisini i dominira panoramom grada. Prekrasni park koji je okružje zasađen je 70-ih godina prošlog stoljeća. To je danas najljepši zeleni prostor u gradu. Crkva, izgrađena u sjevernonjemačkom gotskom stilu (1914.-1915.) je nakon ratnih oštećenja obnovljena i danas blista u svoj svojoj ljepoti. Listopad je i već prvi vjernici dolaze na krunicu i misu u crkvu koju rese tri prekrasna drvena oltara - središnji sv. Josipa i bočni BDM i sv. Ante.
Susrećemo zavidovićkog župnika don Miru Bešlića. Nasmijan i vedar kazuje da je u iščekivanju predstavnika Židovske zajednice u BiH koji će upravo tog dana, 12. listopada, od zavidovićke podružnice Napretka i župnog ureda preuzeti ploču s deset zapovijedi koja je nekada stajala u židovskoj sinagogi u Zavidovićima srušenoj oko 1959. godine.
„Neobična je povijest ove ploče“, kazuje nam don Miro. „Naš pokojni župljanin Anto Nakić je prije više od 8 godina u jednoj mesnici vidio ploču, koja je služila kao radna ploha, a koja mu je sličila na ploče dekaloga. Anto je otkupio od mesara tu ploču za 200 ili 300 tadašnjih maraka, donio je u Napredak, a potom smo je radi sigurnosti prebacili u župni ured.“
Ubrzo je uslijedila primopredaja ploče deset Božjih zapovijedi između župnog ureda sv. Josipa u Zavidovićima, HKD Napredak, podružnica Zavidovići s jedne strane i predstavnika židovske zajednice u BiH, tajnika Sarajevske židovske općine Elija Taubera.
„Nažalost, danas u Zavidovićima nema Židova. Ono jedino što je ostalo od Židova je zavjetna ploča iz sinagoge te nam je zato veoma važno da je sačuvana. Vrlo sam uzbuđen u ovom trenutku jer se upravo sada zaokružila zajednička suradnja između Židovske zajednice u BiH i župe sv. Josipa i Napretka. Ova ploča će biti pohranjena u Židovskom muzeju u Sarajevu i svjedočit će da su u Zavidovićima nekada živjeli Židovi. Bit će to uspomena na sve njih. Zahvaljujem osobito župniku“, kazao je Eli Tauber prigodom preuzimanja ploče s dekalogom.
Don Miro Bešlić je dodao: „Drago mi je da su katolici Zavidovića sačuvali ovu ploču i predali je Židovskoj zajednici u BiH. Deset zapovijedi su i židovske i kršćanske. Ploču su katolici prepoznali i kao vjersku i kao povijesnu vrijednost. Drago mi je da možemo tu ploču predati Židovskoj općini u Sarajevu i Židovskoj zajednici i u BiH. To je spomen na to da je ovdje živio taj drevni narod, a osobito mi je drago da smo upravo mi katolici sačuvali taj vrijedni predmet.“
Katolička i hrvatska baština Zavidovića
Poslije odlaska „naše židovske braće“ s domaćinima razgovaramo o povijesti župe. Treba napomenuti da je Franjo Marić u prigodi 100. godišnjice utemeljena župe priredio knjigu „Iz ljetopisa župe Zavidovići 1902.-2002.“, iznimno vrijedan podsjetnik na minula vremena.
Župa sv. Josipa u Zavidovićima službeno je utemeljena 17. srpnja 1902. godine odvajanjem od župe Osova, a za zaštitnika je izabran sv. Josip. Zavidovići su bili novoutemeljeni grad u kojemu je pokrenuta snažna drvna industrija i u njega su se doseljavali radnici i činovnici sa svih strana Austro-Ugarske Monarhije. Zato nije ni čudno da je za zaštitnika župe određen upravo sv. Josip. I danas, ako prošećete gradskim grobljem uočit će te veliki broj njemačkih, čeških, slovačkih, mađarskih, ukrajinskih, slovenskih… prezimena. U tim godinama pored katolika, značajan je bio broj i grkokatolika u Zavidovićima. Svoju crkvu će izgraditi i evangelici (porušena je poslije II. svjetskog rata), a sinagogu Židovi. Tu su naravno bili i muslimani. Raznolika slika grada koji će se iz godine u godinu sve više razvijati.
Ipak, najorganiziraniji i najmasovnija će biti hrvatska i katolička društva koja će u najvećem dijelu, sve do pred kraj II. svjetskog rata, davati ton društvenom i vjerskom životu Zavidovića. Tu su bili Katolička akcija – križari i križarice, orlovi, orlice, HKD Napredak, Društvo Presvetog Oltarskog Sakramenta, Hrvatski katolički muževi, Hrvatski radnički savez, Hrvatski pjevački zbor, Hrvatska čitaonica… Ta društva i njihovi članovi će pred sami II. svjetski rat izgraditi i Hrvatski dom koji će komunističke vlasti preoteti i preimenovati u Partizan.
Časne sestre Sv. Križa, a potom kćeri Božje Ljubavi, su vodile dječji vrtić i zabavište te stručnu ženska škola između dva rata.
Zanimljivo je i iznijeti činjenicu da je recimo 1931. godine u samom gradu Zavidoviću živjelo 1.156 katolika, 313 muslimana, 234 pravoslavca, 214 evangelika i 147 Židova.
Još dva prepoznatljiva simbola ove župe su križ na Glavici iznad sela Biljačić postavljen 1936. godine (uništen tijekom zadnjeg rata, a potom više puta rušen u godinama nakon obnove) i spilja s kipom Gospe Lurdske izgrađena 1937. godine. Župa s ponosom čuva i vatrogasnu zastavu sv. Florijana iz 1936. godine.
Zašto ovo sve nabrajamo. Jer povijest mnogi žele izbrisati, skriti ono što je nekada bilo stvarnost. A činjenice govore da su Zavidovići sve do kraja II. svjetskog rata potpuno bili prožeti hrvatstvom i katoličanstvom. I kroz nimalo lako vrijeme komunizma župa ipak nastavlja vitalno živjeti.
Ljubav prema zavičaju
Nažalost, danas su neka druga vremena. To nam potvrđuje i župnik don Miro. „Pred rat je župa Zavidovići imala oko 4.000, a danas ima 1.402 vjernika. Tu je oko 250 djece i mladih, a veliki je broj starijih osoba. Ukupno ima 587 obitelji. Oko 190 obitelji je samačkih, a 173 imaju dva člana.“
Sve je to rezultat proteklog rata kada je većina Hrvata-katolika bila primorana napustiti svoje domove na području koje je držala Armija RBiH. Vrijeme je to najtežeg stradanja hrvatskog i katoličkog puka Zavidovića. Većina se nikada više nije ni vratila u svoje domove. U svojim kućama ostali su u većem broju samo oni koji su bili na području koje je držao HVO. Župa obuhvaća sam grad i okolna sela, a dio župe se prostire i na području žepčake općine. Od Župe Zavidovići se 1989. godine odvojila župa Lovnica.
Kako danas živi župa?
„Nažalost, problema ima previše. Život u župi nije nimalo jednostavan. . Reći ću jedan podatak kojeg nerado iznosim: za nešto više od 6 godina otkako sam ovdje imao sam preko 180 sprovoda i svega 50-ak krštenja. To je strašno. Oko 180 starijih župljana više ne može dolaziti u župu na mise. Možete misliti kako mi je organizirati rad u župi. Ali ja zaista čestitam mojim vjernicima, a takvih je doista puno, koji svjedoče svoje kršćanstvo i divim se njima i njihovoj vjeri. Nije to lako u ovom vremenu i u ovakvim okolnostima. Inače, vjernici se trude i mnogi su angažirani, spremni su pomoći gdje god mogu. Imamo 17 ministranata, nekoliko animatora, mladi su aktivni i na karitativnom polju, tu su župno ekonomsko i pastoralno vijeće, zbor, liturgijska skupina…“, govori zavidovićki župnik.
„Veliki je problem nezaposlenost i male mirovine jer imao toliko starih u župi od kojih su mnogi bolesni i jedva spajaju kraj s krajem. Ti problemi se odražavaju i na našu crkvenu stvarnost. Teško je školovati djecu, kupovati lijekove. Djeca iz župe ide u 6 različitih osnovnih škola. Najviše djece ide u osnovnu školu u Žepče, zatim Vinište, Vrbicu, Globarici i dio u dvije osnovne škole u Zavidovićima Vrlo je teško zbog toga organizirati vjeronauk. Ali okupljamo ih nedjeljom. A tu su i mladi koji idu u najmanje tri srednje škole“, kazuje don Miro.
Gdje se može nazrijeti najveća nada za ovu župu?
„Čini se da je najveća nada za ovu župu ljubav ovdašnjih katolika Hrvata prema svom zavičaju. Oni pokušavaju svoje životne probleme riješiti u blizini Zavidovića, ne napuštajući svoj kraj. Naravno, postavlja se pitanja koliko je to sve ostvarivo? Zapravo, jedini način je da se otvore radna mjesta za ljude koji su tu i da se, možda, dio onih koji su otišli vrati“, kaže don Miro.
Pitamo ga navraćaju li oni koji su otišli i gdje danas žive.
„Navraćaju pogotovo u ljetnom periodu i tada redovito navrate do crkve. Najviše ih živi u Hrvatskoj, pa zatim u Luksemburgu, Njemačkoj, SAD, Kanadi, Australiji, po svim krajevima svijeta…“
Jedna od teških tema su i napadi na zavidovićku crkvu i groblja.
„Nažalost crkva je napadnuta 4 puta u zadnjih 6 godina. Groblja su često na meti napada. U početku nisam želio prijavljivati vandalizme na katoličkim grobljima policiju. Da se ne dižu tenzije, u nadi da će se sve to smiriti. Ipak sam na kraju to morao učiniti. No čini se da je policija tu nemoćna. Nekada nam se čini i da policija ne reagira kao što mi očekujemo. Groblja su nekada i okupljališta narkomane“, objašnjava zavidovićki župnik.
Mali pomaci se vide
Mogu li se povući poveznice između prijeratne i današnje župe, upitali smo člana župnog ekonomskog vijeća Ivicu Dunđera.
„Ne mogu se povući poveznice. Već ste čuli kavo je danas stanje. Dodat ću da su vjernici nekada uglavnom radili u Krivaju i imali su solidna primanja. Danas je većina nezaposlena ili sa slabim mirovinama, pa ne možemo pomagati župu koliko bi htjeli i trebali. Ali opet se trudimo. Ranije je obnovljena crkva, a u našem mandatu crkveni zvonik, župna kuća. Završena je kapela na gradskom groblju, obnovljena je ograda na groblju Biljačić, vjeronaučna zgrada, prošireno je parkiralište, dodatno uređeno dvorište…Sva groblja se održavaju. Veliki je problem kapela u Dolini koja je velika, a u vrlo lošem je stanju, no trenutno nemamo sredstava za njen popravak. U vlasništvu župe je još i Hrvatski dom. Na sva 4 groblja su kapele, a tu je i zavjetna kapela sv. Vida te zavjetni križ na Glavici“, govori Ivica.
„Zahvaljujemo našem kardinalu koji nam je toliko puta pomogao, karitativnim ustanovama, osobito Kirche in Not i nadbiskupskom Caritasu, hrvatskoj Vladi te federalnoj i županijskoj Vladi. Tu je i pomoć poduzeća uglavnom iz Žepča te nekoliko župnikovih prijatelja (Heribert Helz i drugih) i svakako darovi samih zavidovićkih vjernika. Naše dvorište je prekrasno, ali samo za njegovo održavanje godišnje nam treba od 7.000 do 8.000 KM-a.“ Ivica ističe da je problem u odlasku mladih. Kada odu na školovanje ne vraćaju se ne zato što ne žele, već zato jer se nemaju gdje zaposliti. „Dio njih se vraća, ali to nije ni blizu broja koji bi mi željeli“, kaže Ivica.
Od Drage Vidovića koji je na čelu župnog pastoralnog vijeća saznajemo da nedjeljom na misama sudjeluje od 270 do 320 vjernika. Radnim danom je na misi oko 10-ak osoba. „Tu su i redovite pobožnosti: put križa, listopadske i svibanjske pobožnost te zornice su dobro posjećene, osobito ako se uzme u obzir starosna struktura župe. Uz župni vjeronauk, povremeno se i mladi okupljaju na sastanke sa župnikom.
Drago nam je što je 20-ak mladih nazočno na svim hodočašćima mladih u našoj nadbiskupiji. Mladi su u župi unijeli u računala matične knjige krštenih te su uredili župni arhiv. Zajedno s ministrantima su i čitači, a nekoliko ih je i u župnom zboru. Svakog Božića i Uskrsa župnik posjeti oko 150 starijih i nemoćnih osoba. Po troje mladih svakog vikenda obilazi po jednog starca ili staricu. Svi zajedno organiziramo podjelu obiteljskih paketa za Božić i Uskrs. Trenutno u župi imamo jednog bogoslova i dva sjemeništarca. Sa župom je usko povezana i Napretkova podružnica koja je ovih dana obilježila 100. godišnjicu postojanja.“
Dragu pitamo o čemu vjernici najviše pričaju kada se sastanu. „Kada se sastanemo pričamo najviše o događajima u župi. Voljeli bi unijeti još više živosti u naš rad. Trudimo se, sve je to dosta mukotrpno, no mali pomaci se vide.“
Saznajemo da Hrvati, nažalost, danas nemaju ni jednog svog predstavnika u Općinskom vijeću Zavidovića. I ta činjenica govori dovoljno sama za sebe. Nekih posebnih problema, kao što je to bilo neposredno nakon rata kada su vjernici često vrijeđani od strane učenika srednje škole u neposrednoj blizini crkve, nema. Danas je to srećom prošlost.
Vrijeme je molitve krunice. Ulazimo u crkvu. Župnik predvodi krunicu, a okupilo se već preko 20-ak vjernika. Sunce nestaje iza zvonika zavidovićke crkve. Još nekoliko vjernika dolazi pred crkvu. Spuštamo se prema Hrvatskom domu. Gdje li su danas svi ti katolici Hrvati koji su nekada koračali ovom Crkvenom ulicom? Kako samo nekoliko desetljeća može promijeniti sve!
Župa Zavidovići - jedna prebogata povijest i sadašnjost koja je put ranjene zajednice koja čini sve što može da bi sačuvala svoje preostalo vjerničko stado i poklad vjere na obalama triju rijeka.
Brane Vrbić /radiopostaja Žepče
