Neprihvatljivo. To bi otvorilo velike razdore i sukobe između povratnika i "domicilnog" stanovništva. U Izraelu to prolazi jer oni na povratak i kolonizaciju gledaju kao sveti cilj, a i sekularni Židovi, koji nisu u điru sa Eretz Yisrael, gledaju pragmatično na povratak kao način za održavanje brojčane ravnoteže sa Arapima.

U Hrvatskoj nema te svijesti, a to je i famozni hrvatski jal, a ruku na srce, zemlja ne može priuštiti te grandiozne programe.



Slažem se, i oko 1.000.000 je bila moja okvirna procjena. Uostalom, mislim da i nije važno to zbrajanje, hoće li se vratiti 10, 20 ili 50 tisuća, i koliko je novih gradova. Ako se privuče recimo samo 500 imućnih Hrvata-poduzetnika, pogotovo nakon ulaska u EU, koji bi donijeli kapital (novčani i mentalni), uletili sa greenfield investicijama...to ti je možda vrijednije od 10.000 "običnih" povratnika.

Na primjeru Australije se vidi koliko je precijenjena brojnost dijaspore...vjerujem da bi mnogi bubnuli da Hrvata u Australiji ima i do 500.000, ali se radi o samo 118.000 ljudi, a od njih je 50.000 rođeno u Hrvatskoj.

Bez ulaganja u povratak (i povratnike), nema željenih rezultata.



Samo primjer: Nefesh B'Nefesh je 2002.-2006.g. organizirao useljavanje 10 000 Židova u Izrael, crpljenih iz dijaspore od cca. 6 400 000 u SAD, cca. 320 000 u Kanadi i cca. 240 000 u UK. Dakle na 7 milijuna su uspijevali dovesti oko 2 500 ljudi godišnje uz opisanu podršku (posao i smještaj). Uz takav angažman mi bismo mogli računati na 350 godišnje?

Hvala na podatcima za Australiju. Uvijek je korisno podsjetiti na realne brojke.

Ekstrapolacija izraelskih podataka nije realna zbog 2 razloga.

1) Udjel ortodoksnih Židova među povratnicima, dakle ljudi kojima je Eretz Yisrael, sveti cilj, i kome su odani kao vjerski fanatici. Hrvati takvu skupinu (više) nemaju
2) Na ruku im idu neki drugi procesi, poput jačanja islamskog ekstremizma u Europi, kada su se Arapi povampirili u Francuskoj i počeli napadati Sinagoge, broj Židova koji su napustili Francusku za Izrael se povećao

Vidim da ste dobro upoznati sa Aliyah i udrugama koje provode dotičnu za hebrejski narod, istina je da se dobije posao i stan ali ljudima je najveći minus okružje i svakodnevica ispunjena terorizmom. Hrvatska to nema i mislim da Hrvatima dijaspore nije toliko potrebna ta financijska sigurnost jer su to mahom bogati, poduzetni i vrijedni ljudi, potrebno je samo skresati sporu i neefikasnu državnu administraciju i ljudima omogućiti da investiraju, najveća želja većine je da nešto naprave i daju domovini neki doprinos.

Zaboravio sam dodati, da po podacima australskog ministarstva, u Hrvatskoj živi oko 1.000 ljudi sa australskom putovnicom.

Koliko god ovo zvučalo zlobno, ponekad mi je žao što Hrvate u drugim državama ne diskriminiraju ili na drugi način ne izdvajaju iz šire zajednice. To bi povećalo samosvijest među Hrvatima i želju za povratkom u domovinu.

Zadnje veće naseljavanje Hrvata iz iseljeništva je bilo s Hrvatima iz Janjeva i okolice (Kosovo). Tamo su ih ugrožavali i srpski i albanski ekstremisti.


A i nije nikakva tajna da recimo neke židovske skupine namjerno potiču privid antisemitizma kako bi povečale samosvijest među Židovima.

Članak o preprekama povratku (Aliya(h)=uzlazak) američkih Židova u Izrael. Izvan njegovog fokusa je odlazak (Yerida=silazak) iz Izraela u dijasporu.

Dec 19, 2009 20:01 | Updated Dec 20, 2009 9:22
How to bring US aliya

American Jews make up the vast majority of the Diaspora, anywhere from two-thirds to perhaps 80 percent. Many national Jewish communities number in the thousands, even in the tens of thousands, but only the United States is home to five million.

Yet the aliya statistics don't reflect this demographic reality. Just 3,000 Americans, out of almost 20,000 olim, make their way to Israel each year. (The figure for 2009 may prove to be as high as 4,000, but it took the worst American economy since the 1930s to achieve that modest increase.)......

Poveznica: http://www.jpost.com/servlet/Satellite?cid=1261244335751&pagename=JPost%2FJPArticle%2FShowFull

hmm..zanimljivo mi je to sa zidovima..ali ne bas toliko da se tema okrene na pricu samo o njima....

mene zanima povratak Hrvata i to dragovoljan.....

i stvarni primjeri vec ostavrenih povrataka i vasa iskustva... i pozitvna i negativna...

da li je ekonomija danas glavni razlog emigracija iz Hrvatske i da li je lose ekonomsko stanje glavna prepreka Hrvatima iz disjpore da se odluce na povratak da bi bili tamo gdje se vije crven bijeli plavi

pogotovo sada u ovo blagdansko vrijeme..kadse dosta vas i vrati da posjeti obitelj ili da ode u svoje rodno selo/grad na misu na ponocku...da oi je to dovoljno...

ili je samo lijepo osjecaj za jedan krtaka treenutak i nakon blagdana opet u svakodnevnicu "arbajta" u inozestvo??

Info
Date 19.06.2006
Author obiwan
News source Poslovni

Lani uselilo 8218 osoba više nego što ih se iselilo

Prošle godine u Hrvatsku se iz inozemstva doselilo ukupno 14.230 osoba, što je najmanje u posljednjih deset godina! No prema podacima Ministarstva unutarnjih poslova, koje je obradio Državni zavod za statistiku, na najnižim je razinama bilo i iseljavanje iz Hrvatske. Odselilo je, naime, iz Hrvatske ukupno 6012 osoba pa je migracijski saldo na koncu ipak bio pozitivan iako također bilježi najnižu vrijednost u posljednjih deset godina, kroz koje je taj odnos useljenika i iseljenika kontinuirano bio pozitivan. Lani je, dakle, u Hrvatsku uselilo 8218 osoba više nego ih se iselilo.

Najviše je imigranata u Hrvatsku, pak, došlo u dobi između 20. i 34. godine, a 53 posto useljenika su muškarci. Gotovo 59 useljenika došlo je iz Bosne i Hercegovine iako je broj useljenika iz te susjedne zemlje iz godine u godinu u opadanju. Godinu prije iz BiH se u Hrvatsku, primjerice, doselilo 11 tisuća osoba, a lani je taj broj iznosio 8358. Na drugom je mjestu Srbija i Crna Gora, iz koje se u Hrvatsku doselilo 1176 osoba, a slijedi Njemačka iz koje je u Hrvatsku uselilo 1.130 osoba. Inače, 94 posto useljenika imalo je hrvatsko državljanstvo pa je uglavnom, dakle, riječ o povratnicima. Većina doseljenika je iz europskim zemalja, a zanimljivo je i da je s područja cijele Azije lani evidentirano tek 13 doseljenika u Hrvatsku. No podatke o vanjskim migracijama demografi u pravilu uzimaju s rezervom jer ne postoji obveza prijavljivanja, osobito kod iseljavanja, a i nerijetko useljenici zapravo ne žive u Hrvatskoj, nego se formalno prijavljuju radi ostvarivanja određenih prava.

Dostupni podaci govore kako je glavnina doseljenika iz inozemstva prebivalište našla u Zagrebu, Splitsko-dalmatinskoj ili Zadarskoj županiji. Kad je riječ o iseljavanju u inozemstvo, Zagreb također prednjači, a slijede Sisačko-moslavačka i Osječko-baranjska županija. Zagreb, međutim, nema negativan migracijski saldo s inozemstvom, za razliku od Sisačko-moslavačke i Osiječko-baranjske županije, a takav je slučaj lani bio i s Karlovačkom, te Požeško-slavonskom, Ličko-senjskom i Bjelovarsko-bilogorskom županijom. U svim ostalim županijama useljavanja su bila veća od iseljavanja u inozemstvo. No iz nekih se županija stanovništvo odselilo u druge županije zbog čega je ukupan migracijski saldo bio negativan.

Promjena prebivališta
Takav je slučaj, primjerice, s Vukovarsko-srijemskom županijom, iz koje su se lani u druge županije odselile 1.822 osobe, dvostruko više nego ih se iz drugih županija doselilo, a tri puta više nego ih se doselilo iz inozemstva, odnosno četiri puta više nego ih se odselilo u inozemstvo. Sličan je trend zabilježen i u Međimurskoj, Virovitičko-podravskoj, te Brodsko-posavskoj županiji. Inače, šest županija ima negativan migracijski saldo i prema inozemstvu i prema drugim županijama, a to su Sisačko-moslavačka, Karlovačka, Bjelovarsko-bilogorska, Ličko-senjska, Požeško-slavonska i Osječko-baranjska. Ukupno je lani u Hrvatskoj prebivalište promijenilo 78 tisuća građana, tek nešto manje nego godinu dana prije, a najčešće se na takve poteze odlučuju osobe u dobi od 20. do 34. godine.

Izvor: http://www.product-of-croatia.com/vijest.php?broj=618

13.12.2005.

Održana "Večer hrvatskih povratnika iz iseljeništva"
Tekst: Ivana Rora; slike:

Pod pokroviteljstvom Ministarstva vanjskih poslova Republike Hrvatske i supokroviteljstvom Hrvatske matice iseljenika u Zagrebu je u Restauraciji Gastro Globus na Zagrebačkom velesajmu, u subotu, 10. prosinca održana tradicionalna, deveta po redu Večer hrvatskih povratnika iz iseljeništva.

Nakon minute šutnje za prvog hrvatskog predsjednika dr. Franju Tuđmana, skupu se obratila predsjednica Kluba hrvatskih povratnika iz iseljeništva dr. Katica Miloš. Broj hrvatskih iseljenika, kako je rekla predsjednica Kluba, procjenjuje se na četiri i pol milijuna pa je cilj ovih okupljanja i rada Kluba, sustavno rješavanje pitanja integriranja hrvatskih povratnika u hrvatsko društvo - na čemu bi hrvatska država trebala puno više raditi. Cijela večer bila je pod dojmom uhićenja hrvatskog povratnika i generala Ante Gotovine.
Izaslanik ministrice vanjskih poslova i europskih integracija dr. Slavko Leban, obraćajući se nazočnima, istaknuo je kako će hrvatska država učiniti sve da integracija hrvatskih povratnika u hrvatsko društvo ide što lakše.
Zamjenik ravnatelja Hrvatske matice iseljenika Ante Domagoj Petrić kritički se osvrnuo na prošlo razdoblje naglašavajući kako je velika šteta što su hrvatski socijaldemokrati 2000. godine ukinuli Ministarstvo povratka i iseljeništva umjesto da pronađu nove poticajne mjere za povratak iseljenika kao što to rade Italija, Španjolska ili Irska.
Vlatko Menix, predsjednik Kluba hrvatskih povratnika iz iseljeništva u BiH, ukazao je na egzodus Hrvata u BiH koji se i dalje nastavlja.

Na svečanoj Večeri hrvatskih povratnika iz iseljeništva mnogim ustanovama, udrugama i pojedincima podijeljene su zlatne, srebrne i brončane spomen medalje Hrvatskog križnog puta. Hrvatska matica iseljenika je dobila zlatnu spomen medalju Hrvatskog križnog puta, koju je Bože Vukušić, tajnik i glasnogovornik Počasnog bleiburškog voda uručio Nikoli Jelinčiću, ravnatelju HMI.
Skup je završio kasno u noć uz nadu i uvjerenje kako će se mnoga pitanja koja opterećuju hrvatske povratnike iz svih dijelova svijeta konačno razriješiti, tim više što je to dobro i za njih same ali i za hrvatsku državu imajući u vidu ogromni kapital kojim ti ljudi raspolažu i koji su ga spremni investirati u svoju Hrvatsku.

Izvor: http://www.matis.hr/vijesti.php?id=337&lang=hr&month=12&next=OK&today=3&year=2006

KLUB HRVATSKIH POVRATNIKA IZ ISELJENIŠTVA “KRASNA ZEMLJO”
Carrarina 7, 52100 Pula Croatia, tel.: +385/52/382-450; +385/52/534-790 fax.:+385/52/382-451 mob.:+385/91/500-4851 mail.:[email protected]

17. srpnja 2009.

Svjetska gospodarska kriza, izazov i prilika za povratak Hrvata iz dijaspore u Hrvatsku

“MOST POVRATKA”
SDP je prije nekoliko tjedana iznio u javnost tezu o predstojećem demografskom slomu Hrvatske! Prošle godine je predsjednik HNS-a R. Čačić u TV-emisiji “Nedjeljom u dva” govorio o istoj temi na način da je predložio kako Hvratska treba “uvesti” ljude iz Ukrajine, koji bi se po njegovom mišljenju, najlakše kroatizirali! Zanimljivo je da vodstvu tih dviju političkih stranaka nije palo na pamet milijunsko hrvatsko iseljeništvo koje živi na svim kontinentima, a koje bi se moglo, pod određenim uvjetima, barem u jednom svom, manjem ili većem dijelu, vratiti u Hrvatsku, posebno u kontekstu aktualne velike i teške svjetske gospodarske krize.
Treba naglasiti da je demokratska i slobodna Hrvatska danas poželjna destinacija za život mnogih stranaca, pa bi bilo logično da je takvom doživljavaju i brojni iseljeni Hrvati, koji nisu samo očarani njezinom ljepotom, raznolikošću i bogatstvom, već su i emotivno vezani uz nju – Lijepu Našu!

Što učiniti za pokretanje takvog jednog procesa koji postaje imperativom vremena ako se s jedne strane želi demografski obnoviti Hrvatsku, a sa druge ju i gospodarski osnažiti?
Može li se uopće danas pokrenuti takav politički proces u našoj zemlji, koji bi zasigurno Hrvatsku ojačao i otvorio mogućnost bržeg razvoja u smjeru stvaranja “mediteranske Švicarske”, zemlje visokog strandarda i blagostanja?

Mi, dojučerašnji dio iseljene Hrvatske, a koji smo se trajno vratili u Domovinu, orgranizirani u Klubu hrvatskih povratnika “Krasna zemljo”, mislimo da može i to puno lakše nego što se to na prvi pogled čini.
Za otvaranje takvog jednog procesa nužna je u prvom redu politička volja! Do sada, u ovih 18 godina, ona je imala više deklarativan karakter dok se u praksi pokazala vrlo neučinkovitom, dapače nepoželjnom. Mnogi od onih koji su planirali nastaviti život u Domovini nisu u toj nakani uspjeli i to prvenstveno iz razloga što su se dominantne političko-gospodarske STRUKTURE u zemlji pobojale za svoje, više desetljeća stare, pozicije monopola u svim segmentima gospodarskog, društvenog i političkog života! Mnogi su zbog toga bili primorani još jedanput iseliti, i to potpuno razočarani, a u jednom dijelu i prevareni i opljačkani.
Držimo da danas Hrvatska nije samo po godinama postala punoljetna, već da je i dovoljno sazrela da shvati kako je pravo na život i rad u Lijepoj Našoj, Ustavom zajamčeno svakom Hrvatu, bez obzira od kuda se on trajno vratio u nju, a to je istovremeno i od vitalnog značaja za budućnost hrvatskog naroda i njegove samostalne države! Do sada su se uspješno vratili i integrirali najviše uspješni sportaši, prije svega nogometaši. Mislimo da ne treba nabrajati sve one koji brane boje Hrvatske, a rođeni su od Australije do Njemačke, Švicarske ili pak u Bosni i Hercegovini. Međutim malo je poznato koliko ima uspješnih Hrvata i u mnogim drugim djelatnostima, a koji imaju izgrađenu nacionalnu svijest o pripadanju hrvatskoj naciji i od kojih bi se mnogi rado vratili u Hrvatsku, kada bi stekli dojam da su dobro došli, te da mogu ravnopravno sudjelovati, prije svega u gospodarskom životu naše zemlje!

Da bi se shvatio problem Hrvata koji žive izvan granica Hrvatske, a koji bi se željeli vratiti u Domovinu, treba razumjeti i uvažiti neke činjenice, koje ćemo ukratko izložiti, ne pretendirajući pri tom na to da su one u potpunosti obuhvaćene, već naprotiv željeli bismo da izneseno bude samo poticaj mnogima koji promišljaju ovaj problem pa da ga upotpune dodatnim podacima i sugestijama.

1. Ogromna većina Hrvata koji danas žive širom svijeta nisu napustili Domovinu iz avanturizma već iz gospodarsko-političke nužde;

2. Iza korištenog pojma “ekonomska emigracija” ili “radnici na privrenom radu u inozemstvu” skrivala se politička nakana bivšeg režima, da dodatno oslabi biološku supstancu hrvatskog naroda u hrvatskim krajevima, a nakon poslijeratnih masakara, to je bio strahovit dodatni demografski udarac koji bi, da nije stvorena samostalna hrvatska država, sljedećih desetljeća doveo u pitanje samu opstojnost hrvatske nacije;

3. Jugoslavenski režim je organizirano raseljavao Hrvate (prije svega iz “pasivnih krajeva”, a zapravo iz onih krajeva gdje se namjerno i sustavno nije investiralo) diljem svijeta, na osnovu ugovora koje su sklopili sa nizom zemalja svijeta (Njemačka, Australija i druge) o godišnjim kvotama iseljenja za što je dobivao i nekakvu novčanu nadoknadu (prodavali su ljude kao stoku!);

4. Ti naši sunarodnjaci imaju pravo na, kako od države organizirani povratak tako i na STIMULIRANJE povratka barem jednako kako to RH čini prema Srbima, koji su napustili naš teritorij ne zbog toga jer su bili protjerani, već zbog antihrvatske indoktinacije i činjenice da se nisu htjeli pomiriti sa postojanjem hrvatske države (npr.: postavljanje u razna ministarstva predstavike povratnika iz iseljeništva)! Hrvatska država je pravni sljednik SFRJ, pa prema tome treba ispraviti nepravdu koju je ta totalitarna tvorevina napravila stotinama tisuća Hrvata!

5. Procjenjuje se da će sljedećih godina u mirovinu otići odprilike 250.000 Hrvata samo u državama Zapadne Europe. Te ljude treba, od države organizirano, motivirati da se u što većem broju vrate u svoju Domovinu, u prvom redu iz ljudskih pobuda, ali istovremeno se treba znati da bi njihovim povratkom bila znatno povećana količina novca koji se trošio ovdje, a zarađen je negdje drugdje. Procjenjuje se da bi se radilo o redovitom godišnjem “nerobnom deviznom prilivu” u visini većoj od 4 milijarde € i to u sljedećih petnaestak godina;

6. Kada bi se iz temelja osnažila jedina preostala hrvatska banka (HPB), prebacivanjem Državnog proračuna na nju, a u kontekstu aktualnog stanja u međunarodnom bankarstvu, ti naši sunarodnjaci bi zasigurno našli interes polaganja svojih ušteđevina u nju (čak i onih koji se možda ne mogu ili ne žele za stalno vratiti);

7. Hrvatska država je našem raseljenom narodu dužna osigurati povratak ne samo zbog ogromnih zasluga pri stvaranju hrvatske države, financiranju naoružavanja HV-a, stalnoj materijalnoj skrbi o svojim bližnjima, redovitim dolascima i za vrijeme Domovinskog rata, kada je njihova potrošnja barem djelomično ublažila izostanak turizma, već i zbog čiste nacionalne i ljudske solidarnosti;

8. U svijetu postoje izuzetno bogati Hrvati koji bi zasigurno našli svoj interes za ulaganjem u Hrvatsku. Do sada se tim ljudima nije pristupalo na način da ih se potakne na ulaganja. Naprotiv, STRUKTURA koja desetljećima vedri i oblači hrvatskim gospodarstvom gledala je da spriječi povratnike inevestitore bojeći se za svoj politički, društveni i gospodarski monopol! Bivša tzv. tehno-menadžerska struktura znala je da bi se njihove pozicije znatno uzdrmale ulaskom hrvatskog iseljeničkog kapitala u RH.
Poznato je da su mnogi pokušali, ali su u velikom broju bili prevareni i poniženi tako da su se vraćali u države iz kojih su se prvotno vratili u Lijepu Našu. Njima se Hrvatska treba iskreno ispričati i pozvati ih da nesmetano i tržišno ravnopravno investiraju u našu zemlju;

9. Tako na primjer treba odmah započeti razgovore za našim iskusnim i bogatim iseljenicima u Južnoj i Sjevernoj Americi koji se vrlo uspješno bave ribarstvom i preradom ribe da ulože u tu gospodarsku granu. Naravno tome treba predhoditi proglašenje gospodarskog pojasa na Jadranu, za što je sada idealan politički trenutak;

10. Treba poticati posebice mlade Hrvate na povratak, a za što se moraju napraviti posebni programi. Država treba evidentirati sva deficitarna zanimanja i o tome redovito obavještavati naše iseljenike. Poticaje treba dati onima koji su spremni investirati u stočarstvo, poljoprivredu, drvno-prerađivačku industiju i sl.;

11. Posebno se treba povesti briga o onim Hrvatima koji žive po umirovljeničkim domovima širom svijeta, a koji bi se vratili kada bi imali adekvatan smještaj i njegu kod nas;

12. Onim, na sreću malobrojnim iseljenicima koji se žele vratiti, a zbog pomanjkanja materijalnih sredstava to ne mogu, omogućiti povratak na račun hrvatske države (posebice iz Južne Amerike);

13. Ovaj poduhvat svakako neće biti moguć i bez velikog angažmana Katoličke crkve koja najbolje poznaje i pokriva dijasporu. Stoga treba maksimalno uključiti i naše svećenstvo da pomogne u izgradnji ovog “MOSTA POVRATKA” između Domovine i iseljene Hrvatske;

14. Da bi projekt “MOST POVRATKA” mogao zaživljeti nužan je snažan lobi u Hrvatskoj koji će izvršiti pritisak na politiku i potaknuti je da konačno otvori i pokrene procese u tom smjeru. Naš klub želi biti dio te, za hrvatsku budućnost, sudbonosne priče. U tom smislu otvaramo širom svoja vrata svima u dijaspori koji razmišljaju o povratku u Hrvatsku, a koji to iz bilo kojih razloga do danas još nisu učinili. Svi koji planiraju povratak u Domovinu mogu postati članovi naše udruge čime dobivaju svu logističku i moralnu potporu za ostvarivanje svoje nakane

Našim pak političarima na kraju savjetujemo da se, umjesto “plakanja” nad demografskom slikom Hrvatske i “plakanja” nad “zločestom” EU koja nas ne želi k sebi, okrenu rješavanju stvarnih problema hrvatskog gospodarstva i društva općenito. A ono što zasigurno spada u najveće prioritete u tom kontestu jest aktivna i dobro osmišljena politika koja bi omogućila što brojniji, brži i efikasniji povratak onog dijela iseljeništva koji to želi, a na dobrobit cjelokupnog hrvatskog naroda!Za Klub hrvatskih povratnika iz iseljeništva “Krasna Zemljo”,

Ninoslav Mogorović, predsjednik

Izvor: http://www.lacroatian.com/croatia/20090717_krasna_zemljo.htm

Ne bih da se ponavljam ali sam već ranije predstavio moje viđenje. Prosječan Hrvat u dijaspori ima bar 50% uže i šire rodbine u toj zemlji, tako da je "povratak" zapravo "odlazak" od obitelji i prijatelja. Džaba i zov domovine i moguće olakšice i sl.

Pa zato ih treba vratiti skupa s njihovom rodbinom! Naravno, ako su Hrvati. Ako nisu, onda i bolje da se ne dolaze...

Izgleda da ćemo morati napraviti nešto slično izraelskoj operaciji "Mojsije"... samo poslati vojsku da vas zgrabi i dovede u Hrvatsku.

otvorit ćemo koncentracijske kampove po iseljeništvu i onda ih kolektivno preseliti.