Kao jedan od loših poteza Izetbegovića tretirate ostavljanje SDS-a na vlasti i pored prijedloga Holbruka da se ta stranka ugasi. Neko Vam može reći i da je alternativa bio Milorad Dodik, što se kasnije i potvrdilo. Kad je u pitanju zabrana djelovanja SDS-a, opet slijedi pitanje: Šta se time htjelo? Da li je bio cilj demokratizirati genocidnu tvorevinu?

...Zdrav razum ne može prihvatiti kao dobronamjerno i moralno Izetbegovićevo odbijanje američkog prijedloga da se Srpska demokratska stranka, kao teroristička organizacija, skloni sa političke scene. Je li to bio strah i za vlastitu političku budućnost ili ustupak zločinačkoj organizaciji koja je za njega odradila prljavi posao razgradnje Bosne i Hercegovine? Najprije će biti da Alija Izetbegović nije mogao da izađe iz političke šeme koju je sam stvorio, da druge vizije nije imao, da je bio ograničen svojim zabludama o uređenju Bosne i Hercegovine kao države slobodnih nacija, umjesto slobodnih građana.

Vijeće za tisak online medijima: Odmah uklonite šovinističke komentare i prijetnje ubojstvima
Objavljeno 06.01. - 14:41

Ljiljana Zurovac, izvršna direktorica vijeća za tisak u BiH

Povodom drastičnih huškačkih komentara, prepunih govora mržnje i poziva na zločin iz mržnje na online medijima posljednjih dana, a kod izvještavanja o tragičnoj smrti četrnaestogodišnjeg dječaka u Sarajevu, i predstojećeg 9. siječnja, koji se u RS obilježava kao Dan RS, Žalbena komisija Vijeća za tisak u BiH, uputila ja danas apel urednicima i vlasnicima online medija, pozivajući ih na krajnju odgovornost kod selekcije komentara svojih posjetitelja, javlja Hrvatski Medijski Servis.

Takvi komentari su veoma opasni, uznemerenje su za građane i vode ka zločinu iz mržnje, upozorava Žalbena komisija Vijeća za tisak.

-Urednici portala su dužni odmah ukloniti sve šovinističke i prijeteće sadržaje. Ukoliko nisu u stanju kontrolirati svoj web prostor, onda neka zatvore mogućnost komentiranja. Urednička je obveza ukloniti komentare koji sadrže govor mržnje, diskriminaciju, prijetnje i huškanje, a one koji ih postavljaju banirati na neko vrijeme ili im potpuno uskratiti pravo komentiranja tekstova, upozorava Žalbena komisija Vijeća za tisak u BiH.

Neuklanjanjem komentara neprimjerenog sadržaja i njihovim zadržavanjem na portalu, dodaje se u priopćenju, urednici preuzimaju punu odgovornost za njihov sadržaj, kao i odgovornost za posljedice koje mogu izazvati takvi komentari.

Žalbena komisija Vijeća za tisak podsjeća i urednike, i vlasnike portala, jednako kao i građane koji koriste prostor na web portalima za slobodno izražavanje, da huškanje, prijetnje i govor mržnje podliježu krivičnoj odgovornosti, prema Krivičnom Zakonu BiH, XV – Glava petnaesta, Krivična djela protiv slobode i prava čovjeka i građanina, Krivičnom zakonu FBiH i Krivičnom zakonu RS BiH, XVII – Glava sedamnaesta, Krivična djela protiv slobode i prava čovjeka i građanina.

Sadržaji s huškačkim, prijetećim komentarima i govorom mržnje s pozivima na ubojstva, bit će prijavljeni policijskim upravama i tužiteljstvima, stoji na kraju priopćenja Vijeća za tisak u BiH.

Pozivali na ubijanje srpske djece

Upravni odbor Udruženja BH novinari poziva urednike medija u BiH, posebno urednike news portala i online medijskih platformi, da sa puno više odgovornosti, senzibilnosti i novinarske profesionalnosti izvještavaju o predstojećem obiljžavanju dana Republike Srpske 9. siječnja, kao i o aktualnim događajima u vezi sa tragičnom smrću 14-ogodišnjeg dječaka iz Sarajeva.

Na portalu Klix.ba pojavili su komentari kojima se poziva na “ubijanje srpske djece”, “silovanje žena” i “nabijanje na kolac” svih onih koji će obilježiti Dan Republike Srpske.

Istovremeno je na društvenim mrežama (Facebook i Instagram) objavljen popis šestoro maloljetnika koje su skupine vršnjaka i njihovih neodgovornih roditelja proglasili krivcima za smrt dječaka Mahira, te pozvali na nasilje prema njima, paljenje Internacionalne škole i druge destruktivne postupke prema djeci u toj školi i prema njihovim roditeljima.

Upravni odbor BH novinara izražava zbrinutost zbog brutalnog širenja govora mržnje, međuvjerske i međunacionalne netrpeljivosti, kao i pozivanja na nasilje prema djeci, školi i bilo kojem čovjeku u BiH.

“Nedopustivo je da mediji, urednici i novinari objavljuju sadržaje kojima se poziva na linč, doprinosi širenju straha i netorancije, odnosno da se zadire u privatnost, izlažu sudu javnosti maloljenici i njihove obitelji. Takva postupanja protivna su kodeksu novinarske etike, standardima profesionalnog i odgovornog novinarstva, kao i svim međunarodnim konvencijma o zaštiti osnovnih ljudskih prava, prava djeteta i temljenih sloboda. Takva postupanja su i krivično djelo prema zakonima BiH, u suprotnosti su sa svim ljudskim i demokratskim vrijednostima”, ističe se u priopćenju Udruženja BH novinari.

UO BH novinara poziva Žalbenu komisiju Vijeća za tisak i Regulatornu agenciju za komunikacije da zahtijevaju od urednika uklanjenje neprimjerenih i huškačkih sadržaja iz medija ili komentara posjetitelja portala. Istovremeno, BH novinari pozivaju jedinice za cyber-kriminal, koje djeluju pri sigurnosnim i policijskim agencijama, da otkriju i kazne osobe koje putem interneta i društvenih mreža šire mržnju i pozivaju na nasilje./HMS//

Ove godine pored magistralnog puta M-5 na dionici između sela Ahmići i Šantići u općini Vitez postavljeni su veliki plakati na kojim su imena i fotografije 116 ubijenih mještana Ahmića, a sa druge strane imena i fotografije 30 nestalih čija je sudbina i danas nepoznata. Ovo je kampnja koju je pokrenulo Udruženje „16. April“ iz Ahmića kako bi se konačno rasvjetlila sudbina osoba koje su nestale nakon zločina u selu Ahmići 16. aprila 1993. godine od strane pripadnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO). Usmjerena prema komšijama i građanima Viteza.

Ove godine smo se odlučili da uradimo bilbord pored glavnog puta M-5, da se bolje vidi naša poruka.To je molba našim susjedima Hrvatima. Nadamo se da će im proraditi savjest da na taj način olakšaju preživjelim da saznaju gdje su nestali i ubijen i da ih identifikujemo i dostojno ukopamo – kazao nam je Elvedin Kermo, predsjednik Udruženja „16. april“ Ahmići. -

Zamislite da Index.hr svaki dan donosi par obljetnica necega iz devedesetih, odlaze u mjesto X i tjeraju radne ljude da im nanovo prepricavaju svake godine iste ratne price...

Svako jutro pocinje uz kavu i - sjecanje na rat.

Kao da su jedini narod na svijetu koji su ratovali.

Ahmići 23 godine od masakra: Više nema prijateljstva, jer nema iskrenog pokajanja

Natpis "Da se ne ponovi i ne zaboravi" i ove godine stoji na ulazu u selo Ahmići kod Viteza, u kojem je 16. aprila prije 23 godine ubijeno 116 civila Bošnjaka. Ubijeni su kod svojih kuća, a među njima najviše je bilo djece, žena i staraca. Akcija kodnog imena "48 sati pepela i dima" odnijela je i život starice od 82 godine, dok je najmlađa žrtva bila tromjesečna beba.

Dobri komšijski odnosi i suživot prekinuti su tog kobnog dana u ovom selu kod Viteza. Hrvati i Bošnjaci su nekada živjeli složno, a danas i 23 godine nakon masakra u ovom selu, rane nisu zacijelile. Porodice koje su izgubile najmilije u Ahmićima ne vide prijeratni život i, kako kažu, neće ga biti. Komšije i prijatelji sa kojima su rasli danas su za njih samo stranci.

Ahmići plaču

Veliki broj Bošnjaka vratio se na svoje, obnovio kuće i pokušava nastaviti život koji je stao '93. Nadaju se da će nekada pronaći i preostalih 30 ubijenih toga dana, a za kojima se i danas traga. Mole za pomoć komšije Hrvate kod kojih, kako kažu, ne vide iskreno pokajanje za učinjeni zločin. Dok se za Anadolu Agency (AA) prisjećaju strašnih događaja, pada kiša baš kao i tog jutra prije 23 godine. To su suze, kažu mještani. Ahmići plaču kao i tog dana kada su gorile kuće, srušena munara na džamiji, ubijane porodice...

U ranim jutarnjim satima, tog 16. aprila 1993. godine, jedinice za posebne namjene Hrvatskog vijeća obrane Džokeri i Maturice, izvršile su napad na selo Ahmići. Ezan za sabah-namaz, jutarnju molitvu muslimana, bio je znak za napad. Ponovo će sutra brojne delegacije i porodice stradalih položiti cvijeće i proučiti Fatihu na šehidskom obilježjU kod Donje džamije u Ahmićima. Spomenik sa ispisanim imenima 116 mještana Ahmića podsjetnik je na stravičan zločin koji se dogodio nad nedužnim civilima.

Elvedin Kermo, predsjednik Udruženja 16. april Ahmići, rođen je u ovom selu gdje i danas živi.

"Odnosi, međukomšijski odnosi u Ahmićima prije rata su bili izuzetno dobri. Sjećam se, jer sam 1993. napunio 18 godina, a do tada sam za bajrame našim komšijama nosio kurbansko meso. Isto tako su oni nama donosili poklone za svoje blagdane, božiće i uskrse, jaja, kolače...Prijateljovalo se, družilo, poslovalo... Odnosi su bili na visokom nivou", ispričao je Kermo.

Nisu se nadali da se u Ahmićima može desiti ono što se desilo '93."U jutarnjim satima 16. aprila 1993., sa ezanom na sabahu kao signalom za napad, HVO potpomognuti našim komšijama, ovdje su izvršili stravičan zločin. Mi kažemo da su izvršili genocid iako Hag nije tako okarakterisao masakr u Ahmićima", prisjetio se Kermo.

Na svirep način su pobili 116 civila Bošnjaka u Ahmićima ne gledajući na starosnu dob. Kermo je podsjetio da su tada ubili bebu od tri mjeseca, starca od 82 godine, ubijene su 32 žene, 11 djece mlađih od 18 godina. "Teška i bolna su to prisjećanja aprila '93. I ja sam to jutro bio u Ahmićima. Poslije sabah-namaza, jutarnje molitve, legao sam da spavam. Tu su bila i moja braća. Majka nas je probudila rekavši da nešto puca. Nismo se mogli nadati da će to doći od naših komšija jer su oni znali. Primijetilo se grupisanje hrvatskih vojnika po dvorištima naših komšija. Telefoni su radili i za vrijeme napada, a niko od naših komšija nije se udostojio da svom komšiji Bošnjaku kaže da bježi jer će nas napasti", ispričao je Kermo dok stoji pored spomen-obilježja podignutog u znak sjećanja na 116 žrtava Ahmića.

Prije rata dijelili dobro i zlo

Kermo je rekao da ih niko od njihovih komšija i nekadašnjih prijatelja nije upozorio na opasnost koja se nadvila nad selo."Moji prijatelji sa kojima sam zajedno išao u školu i koji i sada žive tu nisu se udostojili da me nazovu i kažu 'Jarane, prijatelju, košlja, bježi, sprema se nešto'. U Ahmićima nije pružen vojni otpor", kazao je Kermo. On je kazao da se 23 godine nakon zločina vodi normalan život.

"Svako se zabavio svojim obavezama. Dosta ljudi se ovdje bavi poljoprivredom, uzgojem malina. Živiš dan za dan. Ovdje imamo običaj reći da živimo od 16. do 16. Nas ovdje televizije posjećuju samo od obilježavanja do obilježavanja. Sa komšijama sada nemamo nikakvih problema, a u proteklom vremenu, od povratka smo imali, od prijetnje za učenje ezana na džamijama, prijetnje za gradnju džamije...To se prevazišlo. Živi se normalan život, ali mi Ahmićani možemo svakog komšiju Hrvata pogledati uzdignute glave", ispričao je Kermo.

Naglasio je da nisu "oni u Ahmićima ubijali, nikoga protjerali, ničije dijete ubili ni kuću zapalili ili silovali".

"Ne znam da ima i jedna porodica u Ahmićima koja nije ožalošćena i koja nije nekoga izgubila. S komšijama Hrvatima se danas pozdravljamo, ali nema one ljubavi, prijateljstva koje je bilo prije rata i neće ga ni biti. Nema iskrenog pokajanja ovdje. Još niko od naših komšija nije došao pred ovo šehidsko spomen-obilježje da oda počast svojim komšijama. Političari su dolazili, ali od komšija niko nije", poručio je Kermo.

Vapaj za pronalazak preostalih žrtava

Podsjetio je da oni dugi niz godina apeluju komšijama da im pomognu i zajednički pronađu preostale ubijene u Ahmićima. Međutim, za sada od toga nema ništa. Do sada je identificirano i ukopano 86 osoba, dok se još traga za tijelima 30 osoba.Smaila Šahman je 16. aprila 1993. godine izgubila oca, tri brata, bratića, komšije i prijatelje. Rođena je u Ahmićima, ali tog kobnog dana nije bila u kući svojih roditelja. Njen otac Ramo je među 30 osoba za kojima se još uvijek traga.

"U Ahmićima je prije rata sve bilo super. Nije moglo biti ljepše. Slagali smo se svi, družili. Jedni drugima smo išli. Niko nije mogao vjerovati da će se to dogoditi. Moji su prije na dan, dva s njima pili kafu", ispričala je Smaila. Ona danas živi u kući svojih roditelja, ali se ne druži više ni s kim.

"S ceste dolazim kući i tako. Ne družim se. Kako ću ponovo biti s njima. Ne diraju me, ali ja imam svoj pravac, oni svoj. Da mi je lahko, nije", kazala je Smaila. Kroz suze je naglasila da Ahmići nikada više ne mogu biti ono što su bili nekada.

"Praznina je. Nema mi nijednog brata. Sve sam pronašla osim oca. Nekada znam prespavat ovaj 16. jer se razbolim", dodala je Smaila. Pripadnici Hrvatskog vijeća obrane su u selu Ahmići, nedaleko od Viteza u srednjoj Bosni, 16. aprila 1993. godine, izvršili ratni zločin protiv bošnjačkih civila.

Tom prilikom ubijeno je 116 osoba, među kojima 32 žene i 11 maloljetnika. Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije presudio je da su ubistva u Ahmićima bili zločini protiv čovječnosti. Jedan od zapovjednika HVO-a Dario Kordić osuđen je na 25 godina zatvora, Zoran, Mirjan i Vlatko Kupreškić su osuđeni na kazne od šest do deset godina zatvora za sudjelovanje u masakrima, ali su novom presudom 2001. oslobođeni optužbi. Dario Kordić, koji je u austrijskom zatvoru izdržavao 25-godišnju kaznu zbog zločina u centralnoj Bosni, a naročito zbog zločina u Ahmićima 16. aprila 1993. godine oslobođen je nakon izdržane dvije trećine kazne.

Haški sud je osudio i bivšeg pripadnika specijalne jedinice HVO-a Džokeri, bosanskog Hrvata, Miroslava Cicka Bralu, na 20 godina zatvora. Paško Ljubičić osuđen je na osam osam godina zatvora, a nakon odležanih dvije trećine kazne pušten je na slobodu, dok je Tihomir Blaškić osuđen na devet godina zatvora.

Podaci iz ZDK: Sve više građana traži dozvolu za oružje

Sigurnosna situacija u BiH je, prema riječima nadležnih, zadovoljavajuća, a građani se sudeći prema podacima o zahtjevima za izdavanje dozvole za nošenje vatrenog oružja s time i ne slažu.
Podaci iz ZDK: Sve više građana traži dozvolu za oružje

Na području Zeničko-dobojskog kantona, prema informacijama iz Ministarstva unutrašnjih poslova, zabilježen je porast interesovanja građana za oružjem, ali i porast izdatih odobrenja za nabavljanje oružja.

Tako je prije dvije godine fizičkim osobama izdato 851 odobrenje za oružje, dok je prošle godine izdato 1.338 odobrenja. U odnosu na 2013. godinu, kada je izdat 1.201 oružani list, prošle godine su izdata 1.522 oružana lista.

Pomirenja i zaborava nema: Obilježene 23 godine od zločina u Ahmićima

U Ahmićima jutros nije svanulo tmurno i dimno jutro nakon zapaljenih kuća, poubijanih mještana i srušenih džamija kako je to bilo prije 23 godine. Jutros je osvanuo sunčan dan sa svježim zrakom, koliko su i danas svježa sjećanja mještana kojima su poubijani članovi porodica.

Članovi porodica ubijenih mještana Ahmića danas su u posjetili šehidsko mezarje u starom Vitezu i obučeni u najljepšu odjeću došli su na mezare svojim očevima, braći, muževima, majkama, djeci... Uz selam na kapiji mezarja vraćaju im se i sjećanja, dok jecaju, suze im brzo orose oči, a koraci sami, kao i svake godine idu sami do mjesta gdje leže njihovi najdraži.

Dok ljubi nišan njena kćerka od godinu i pol, koliko je i ona imala kada joj je ubijen otac, Ilhana Pašalić s ogorčenjem priča o ubicama koji su je rastavili od njenog oca 16. aprila 1993. godine.

"Sramotno je to prvo za državu. Ogorčena sam na presude onih koji su počinili zločin u Ahmićima i starom Vitezu. Pomirenja sa njima nema, ostavili su me bez mog babe, a nikad im ni halalit ni oprostit ne mogu", kazala je Pašalić.

I druge porodice žrtava godinama ponavljaju istu priču. Oprosta nema kao ni zaborava, a istina će uvijek izaći na površinu, kao i voda koja pronađe svoj put i kroz najveću stijenu.

Elvedin Kermo, predsjednik Udruženja "16. april", sa srebreničkim cvijetom na reveru i danas je govorio o stradanju u Ahmićima koje su počinili pripadnici HVO-a uz pomoć njihovih komšija.

"Teška su i bolna sjećanja na 16. april i 23 godine poslije kada obilježavamo genocid u Ahmićima koji je počinjen od HVO-a i naših komšija. Dugo godina apelujemo da nam te komšije pomognu pronaći još 30 naših neidentifikovanih šehida koji se vode kao nestali", izjavio je Kermo.

On je dodao da je do sada za zločin u Ahmićima odgovarao samo Paško Ljubičić, a za 116 žrtava odgovarali su samo Drago Josipović i Miroslav Bravo Cicko.

"Jel moguće da su samo dva čovjeka mogli pobiti 116 osoba, i bebu od tri mjeseca i starca od 82 godine. Naši predmeti svjedoka stoje u ladicama, ali niko ništa ne radi. Svako treba za svoje zločine da odgovara. Ovdje hoće izjednačiti genocid u Ahmićima sa pogibijama civila tokom rata. Procesuiraju Bošnjake kako bi se napravila paralela da je bio zločin s obje strane", dodao je Kermo.

Presude Haškog tribunala sramotne su za Kermu, kao i izlazak na slobodu osuđenih nakon dvije trećine kazne.

"Nijedna izrečena kazna ne može nadomjestiti izgubljenu žrtvu, jecaj i progon, a pogotovo gubitak naših najmilijih. Ovo u Haggu je cirkus, a svi znamo šta je bilo u Srebrenici, ali i u Ahmićima. Naše komšije zločince nakon kazne veličaju kao heroje, a niko se u Ahmićima nije izvinio za počinjeni zločin. Ne govore ni ko je počinio zločine, a civili su ginuli", zaključio je Kermo.

Na šehidskom mezarju u Vitezu proučena je sura Ja-sin za 116 ubijenih mještana, a program će se nastaviti u Gornjoj džamiji sa prigodnim programom i polaganjem cvijeća na spomen-obilježju kod Donje džamije.

Bolestan je index! Klix ima minimum minimuma kada su u pitanju godisnjice stradanja Bosnjaka u proteklom ratu.