Danas mnogo napose mladih zapadnjaka nose bradurine samo takve a cim Bosnjak to uradi odma je "vehabija", "isilovac".

To neki "švecki zapadnjaci" ?

Otkad je pobjedila ona zena s bradom, odusto sam od pracenja tog festivala , tako da tek sad pogledah ''ovo'' .
Brutalno mizerno turkofono arlaukanje + neki manijak koji utrca i izgalami se sam na sebe .
Mnogo je ljut bio , i izgledao je ko neko ko ce na kraju tog sranjeta , rasiriti mantil i publici pokazati penis.

Sve u svemu , odlicno .
Ispadose .
PS.
Zao mi samo djeve iz Galaktike , sto je opkoracila onaj čelo (blago mu se) .
No kojoj je kriv, sta ce s njima .

a kostima...
ne znam šta je ovo trebalo Ani Rucner, i ona prolupala.

Decki sto prate taj kitsch su pretezno homoseksualci.

DALAL: Na Eurosongu su nas ogradili zidovima predrasuda zato što dolazimo iz BiH
Objavljeno 13.05. - 11:17

Dalal: Naša zemlja ima loš imidž u svijetu

Dalal, preredstavnica Bosne i Hercegovine na ovogodišnjoj Euroviziji, otkrila je što se sve događalo u Stokholmu. Podsjetimo, tim iz BiH ispao je nakon prve kvalifikacijske večeri, a tom prilikom izveo je pjesmu pod nazvom “Ljubav Je”.

“Naš posao nije samo pjevanje, pisanje pjesama ili muziciranje, naše glave ne služe samo za nove modne stilove, mi moramo podići glas i skrenuti pažnju na ono što se dogodilo nama, a i dalje se događa. Nas nisu ogradili bodljikavom žicom ali jesu zidovima predrasuda jer dolazimo iz Bosne i Hercegovine”, kaže Dalal.

“Taj osećaj sam imala s 11 godina kada sam protjerana iz svoga doma, taj osećaj je cijeli život imao moj otac jer je druge boje kože, taj osećaj imam i danas kada me odvoje na aerodromu zbog putovnice ili boje moje kože, vjere, imena. Taj osjećaj imaju svi koji se vole, a ne smiju, koji su drugačiji od zadanih idealnih kriterija, koji nose bradu jer je to u modi u cijeloj Europi, ali samo mi ne smijemo, jer će nas nazivati raznim imenima. Jer dolazimo iz BiH. Jer naša zemlja, nažalost ima takav imidž u svijetu. Hvala švedskom SVT-u koji je kao glavnu vijest objavio da je napokon jedna zemlja stisnula zube i rekla svoje mišljenje o trenutnoj krizi, ali i pređašnjim krizama koje je Europa mogla spriječiti, ali nije, kroz nastup na Euroviziji. Ta zemlja se zove Bosna i Hercegovina”, objasnila je ona.

“S ponosom sam dio tog tima koji je ove godine bez ikakve podrške države, bez ijednog proračunske marke, sam našao komercijalne sponzore i uložio svoj novac za učešće naše zemlje na Euroviziji a zatim i plati prijenos, da bi vi, naši dragi Bosanci i Hercegovci, na našoj državnoj televiziji, mogli da pratite sve tri noći ovogodišnjeg Eurosonga”, ispričala je Dalal./HMS/

Kurspahić: Društvo ne-baš-prećutnih zabrana

U mnogim zemljama se pri davanju zakletve stavlja ruka na Sveto pismo ili Bibliju, podsjećaju predstavnici vjerskih institucija, komentarišući zabranu nošenja vjerskih obilježja u pravosudnim institucijama u BiH

Kemal Kurspahić
22.04.2016

Povremene rasprave, pa i žestoke prepirke o prirodi bosanskohercegovačkog društva, u kojima se ono ljulja između svoje evropske pripadnosti i vjerskih dogmi i zabrana, rasplamsavaju se sa gotovo svakim pokušajem izbora između te dvije krajnosti ili pokušajem njihovog pomirenja i koegzistencije. U bošnjačkom dijelu bosanskohercegovačke javnosti one su otvorene od samog dolaska na vlast „stranke muslimanskog kulturnog kruga“ 1990. godine.

Demontaža civilizacijske odvojenosti vjerskog i državnog simbolično je počela već sa ulaskom poslanika te partije u republički parlament u kojem su u demonstraciji programskog opredjeljenja „u svojoj vjeri-na svojoj zemlji“ klanjali džuma-namaz u skupštinskoj zgradi pokazujući i tako koliko im je tuđa ideja multietničke zajednice.

To se – u manifestaciji rasističkog prebrojavanja krvnih zrnaca – nastavilo u Sarajevu pod opsadom kad su intelektualne perjanice islamističkog krila vladajuće partije poveli hajku protiv „miješanih brakova“ označavajući djecu iz takvih zajednica „dezorijentisanom“ i kad je u srcu Sarajeva službeno zabranjeno točenje alkohola.

Nepomirljivost te dvije krajnosti u razumijevanju Bosne i Hercegovine od tada se pokazivala u nebrojenim povodima. U ratnoj i neposredno poratnoj islamizaciji državnih institucija, uključujući i Armiju, čija je časna misija odbrane zemlje uprljana dolaskom i zlodjelima stranih ratnika džihada. U potiskivanju ustranu, pa čak i grubom vrijeđanju, nebošnjačkih zagovornika nezavisne bosanske države i njene kulture i tradicije etničke i vjerske tolerancije. U odbacivanju socijaldemokratske alternative s obećanjem političkog prvaka bošnjačke partije kako „nakon izbora ni paradajz više neće biti crven“.

Nebrojeni su povodi u kojima je obnavljana ta rasprava: ulični protesti s paljenjem zastava pred ambasadama prijateljskih evropskih država zbog objavljivanja „danskih karikatura“, agresivna politizacija Islamske zajednice u godinama kad je na njenom čelu bio reisu-l-ulema Mustafa ef. Cerić, pritisak na javne televizije da „prilagode program“ potrebama vjernika u vrijeme ramazana, sve do nedavno obnovljene polemike o tome treba li zabraniti – ili odobriti – ženi pod hidžabom da radi u državnom pravosuđu.

U svakom nastavku te rasprave oglašavali su se i intelektualno nepotkupljivi glasovi, u prilog Bosne i Hercegovine evropske pripadnosti i vrijednosti, ali ih je tako malo da intelektualni džihadisti mogu sve da ih navedu – i osude - u jednom kraćem novinskom pasusu. Oni se pri tome ne zaustavljaju tek na verbalnim osudama nego zahtijevaju da se, recimo, ugledna bosanskohercegovačka autorka s adresom u Parizu i novinarka koja ju je intervjuisala i krivično gone zbog toga što su - diskutujući o Kur'anu - „izazivale nacionalnu, rasnu i vjersku mržnju, razdor i netrpeljivost“.

Oni se pri tome ne zaustavljaju tek na verbalnim osudama nego zahtijevaju da se, recimo, ugledna bosanskohercegovačka autorka s adresom u Parizu i novinarka koja ju je intervjuisala i krivično gone zbog toga što su - diskutujući o Kur'anu - „izazivale nacionalnu, rasnu i vjersku mržnju, razdor i netrpeljivost“.
Sa istom motivacijom, nedopuštanja bilo kakve javne rasprave o svetoj knjizi i njenoj makar i najnakaradnijoj interpretaciji, ovih dana je uznemireni čitalac Oslobođenja optužio glavnu urednicu sarajevskog dnevnika da – objavljujući tekst u kojem provjereno antinacionalistički kolumnista zagovara slobodu da se kritički govori i o najsvetijoj knjizi – „nabacuje loptu“ vjerskim ekstremistima poput sljedbenika "Islamske države“ (IDIL) da počine ko zna kakva zlodjela i sugerišući da bi i ona mogla snositi moralnu odgovornost za krvoproliće.

Na toj liniji, sugerisanja kako i za zlodjela počinjena u ime "Islamske države“ postoje i neki skriveni motivi, namjere i zavjere, ovih dana se u nastupu na nekom skupu u Beču oglasio i bivši reisu-l-ulema Cerić. Rekao je kako, nakon napada u Briselu, počinje vjerovati kako je riječ o „velikoj zavjeri protiv islama na Istoku i Zapadu“ i – u skladu s novonađenom vjerom u teoriju zavjere – postavio i pitanje: Ko se krije iza IDIL-ove maske?

Oba ova reagovanja, i uznemirenog čitaoca i bivšeg reisa koji traži dublje i geostrateške motive iza pojave IDIL-a, tipična su po tome što polaze od toga da „mora biti neki uzrok“ iza nasilja, dajući mu na taj način razumijevanje – ako ne i opravdanja – i ne prihvatajući da se radi o nasilju u ime ekstremne interpretacije islama koja nalaže da se ili pokore ili istrijebe svi koji drugačije tumače i praktikuju islam i svi pripadnici drugih religija ili nevjernici.

Teroristički napadi bilo u zapadnim gradovima, od Njujorka preko Madrida i Londona do Pariza i Brisela, ili u islamskim zemljama poput Indonezije i Pakistana, Afganistana i Iraka, Sirije i Libije, počinjena su u ime ekstremnog tumačenja islama i nad njima nema mjesta lamentiranju o zavjerama, maskama i opravdanjima a najmanje optuživanju novinskih kolumnista ili urednika da diskutujući o vjerskom ekstremizmu i glupostima „nabacuju loptu“ džihadistima.

Može vam se učiniti da zagovornici društva uređenog po šerijatskim zapovijestima i zabranama i nemaju ustavotvornu moć, pa tako i njima pripada univerzalno pravo na makar i najnakaradniju riječ, ali oni su za dvije i po decenije agresivnom medijskom, političkom i javnom indoktrinacijom ušutkali dobar dio proevropske javnosti i nametnuli društvo ne-baš-prećutnih zabrana u kojima je najbolje ćutati i gledati svoja posla a u centralnim dijelovima grada i čak planinskim izletištima šire se zone ugostiteljske „halal - ponude“ u kojima gosti iz svijeta privučeni pričama o Sarajevu kao jednom od najljepših evropskih gradova i domaći baštinici kulture akšamluka sve teže mogu naći čašu vina, piva ili žestokog pića.

"Prošle godine nismo mogli prihvatiti tu ponudu, jer nismo učestvovali na Eurosongu. Ostavili smo tu mogućnost otvorenom i ove godine smo kontaktirali EBU u vezi s mogućnošću učešća BHRT-a na Eurosongu 2019. godine. Nažalost, BHRT je i dalje pod sankcijama EBU-a koji nam je odgovorio da BHRT ne može učestvovati na Eurosongu sve dok ne riješi sudski proces i ne vidi kako će početi otplaćivati dugovanja koja su veća od 6 miliona švicarskih franaka", rekla nam je šefica delegacije bh. Eurosonga Lejla A. Babović.

Naglasila je kako je učešće BiH na takmičenju za najbolju pjesmu Evrope nemoguće sve dok ne riješe ovaj problem te kako će još jedna godina proći bez bh. predstavnika na Eurosongu.

Zbog finansijskih problema naša država se ni 2013. i 2014. godine nije takmičila za najbolju pjesmu Evrope.

Šta su oni mislili da "glupim" Europljanima mogu prodavati fore o tome kako su fašisti sa žicama, jadni muslimani, koji su to idioti, treba nagrada onome tko je smislio koreografiju, sam je Bosnu izbacio iz finala.