Bakir navalio da bude doživotni senator velike turske provincije. Sad gura muslimane u novi rat da ih lakše povuče sa sobom.

Mi imamo raznovrsne istorijske veze, pa i genetske. Puno Bošnjaka, Bosanaca, živi u Turskoj i u nama, Bošnjacima - Bosancima ima turske krvi.

Sa bajatim licima u politici BiH nikada nigdje nećemo stići

Njih ne zanima stanje našeg realnog svijeta, oni imaju svoje porodične imperije podignute na našoj krvi i znoju, oni imaju svoj paralelni svijet u kojem žive kako nisu ni sanjali

20.08.2016 17:57
Piše: Vildana SELIMBEGOVIĆ

Imate li objašnjenje: zašto je turski predsjednik ispostavio “nečastan spisak želja” (u prvom dijelu intervjua, objavljenom jučer, prof. Hafizović tako zove Erdoanov zahtjev za zatvaranje škola) i našoj zemlji?

- Takozvane Gulenove škole u nas među prvima su prošle proces akreditacije prema važećim zakonima ove zemlje iz sfere obrazovanja, i dobile, čak, međunarodnu akreditaciju, što nije slučaj sa velikom većinom visokoobrazovnih, državnih ni privatnih, institucija u ovoj zemlji. Tako briljantan uspjeh, jamačno, ne može podnijeti aktuelni turski predsjednik iz samo njemu znanih razloga.

Virus moći i mraka

Stoga, valjda, kada ne možeš biti bolji od učitelja, makar si i predsjednik tako jedne važne države, onda ti nema druge već da učitelja oblatiš i, u konačnici, skineš mu glavu. Stari je to virus od kojeg obolijevaju ljudi od moći i mraka. Dovoljno je samo sjetiti se apostola Pavla koji je, iz gotovo istih razloga i motiva, to isto učinio svome učitelju, slavnom rabinu Gamalielu, koji je Pavla uveo u tajne starozavjetnog nauka, a ovaj ga je, zauzvrat, kamenovao usred Jeruzalema. Kod muslimana danas, nažalost, to gotovo postaje manir, čim se dočepaju kakve-takve vlasti i političke moći! Šta će u vezi s rečenim spiskom želja turskog predsjednika uraditi naše vlasti? Ako imalo drže do sebe i poštuju zakone ove zemlje po kojima su rečene škole utemeljene i rade, uradit će isto ono što bi uradila vlast svake zapadnoeuropske države: osmjehnuti se i proslijediti predsjednikov spisak želja u koš. No, ovdje je mnogo važnije pitanje: šta će uraditi bošnjački politički predstavnici u nas? Na njih računa gospodin predsjednik i nada se da oni ispune njegov spisak želja. Ne reče li, nedavno, u Istanbulu: “Sve će, brat Bakir, učiniti što treba.”

No, uprkos tome, gospodin Izetbegović, barem javno, nije još ni spomenuo taj problem.

- Osobno se nadam da je prvi političar u Bošnjaka dovoljno svjestan već načinjenih smrtnih grijeha u svojoj političkoj karijeri e da bi pravio nove. Nije li dovoljno veliki grijeh što je nekoć relevantnu političku snagu, tzv. najveću bošnjačku političku partiju, danas pretvorio u beskrajnu gomilu beskorisnih parazita koji svake budžetske godine guraju ruke u poluprazne džepove Bošnjaka i ostalih građana ove zemlje i uzmu im posljednje novce? Nije li dostatno strašan grijeh što je, umjesto u relevantni politički narod, Bošnjake pretvorio u stado koje više ne zna kojeg ovna-zvonara da slijedi: onog u Rijasetu, onog u Predsjedništvu BiH ili onog “malog sultana” sa Bosfora? Dostatno je strašno što je Bošnjacima ubio svako dostojanstvo i pretvorio ih u vazale i sirotinju koja se uvijek mora zadovoljiti sa mrvicama koje padaju sa neke od trpeza političkih velmoža muslimanskoga svijeta? Od svih tih i inih grijeha prvog političara u Bošnjaka može, donekle, oprati samo trijezna spoznaja da nečasni spisak želja turskog predsjednika, provede li se u djelo u ovoj, po najnovijim istraživanjima “najjadnijoj zemlji svijeta”, neće biti drugo doli gašenje briljantna svjetla i protjerivanje kraljevstva uma iz ovog našeg posvemašnjeg mraka.

Mogla bi ga, donekle, oprati i spoznaja koju bi morao nekako utuviti u glavu svome “prijatelju sa Bosfora” da Bošnjaci nekoć, tačnije u vrijeme Otomanskog imperija, bijahu kulturna i duhovna avangarda tog imperija pred kojom je svaki Turčin i tada i danas imao i ima šta naučiti. Gospodin predsjednik bi, čak, morao na koljenima sjediti i slušati o njihovoj učenosti. A bila je, zaista, briljantna, takva da je na Balkanu već u šesnaestom stoljeću otvorila razdoblje istinskog i bespremačnog prosvjetiteljstva kada onome na Zapadu nije bilo ni traga. Eno im ostavštine u rukopisima na osmanskom, arapskom i perzijskom. Ko umije, neka čita, i razumjet će zašto Bosna nikada ne smije izdati svjetlo uma. Osim toga, prvi političar u Bošnjaka mora smoći snage i kazati “svome prijatelju sa Bosfora” da Bosna nije turska kolonija, a ni privatni begovat prvog političara u Bošnjaka, a pogotovo ga mora prosvijetliti da Bošnjaci nisu Turci, pogotovo ne Jermeni, kako mu “prijatelj sa Bosfora” u posljednje vrijeme voli govoriti. Daleko bilo!

Moraće mu, dakle, staviti do znanja da više ne šalje u Bosnu ovakve mračne zahtjeve, jer Bošnjaci i Bosanci dobro znaju šta je svjetlo, a šta mrak, šta je demokracija, a šta diktatura, šta je istina, a šta notorna laž. Nadam se, barem, da će mu prvi političar u Bošnjaka, ako ništa drugo, umjeti pokazati gdje završavaju granice Turske, a počinju granice Bosne i Hercegovine. Od njega je i toliko dosta.

Šta god mi rekli i kako god se na to gledalo, pa čak i uprkos danas definiranim stavovima Islamske zajednice o selefijama, posve je jasno da imamo prisutno tinjajuće žarište: posljednji primjer je ovaj nedavni nadomak Maglaja - bijeg naoružanih povratnika sa sirijskog ratišta u šumu? Kuda dalje?

- Islamska zajednica u BiH i tzv. najveća politička stranka u Bošnjaka sve ove godine, ratne i poratne imaju jednu zajedničku stvar koja ih čini toliko sličnima koliko sličnosti postoji između lika i njegova odraza u ogledalu. I jedna i druga nisu nikada nijednu svoju priču dovršile do kraja i dale joj zasluženi epilog. Ali su Bošnjaci zato svaki put morali platiti ceh zbog njihova nedopustiva i neodgovorna amaterizma. U slučaju Islamske zajednice u BiH imate primjer radikalnih islamista ili selefija, koje upravo pominjete. U svojoj samo njima razumljivoj fanatičnosti ti ljudi su pokušavali sve i svaki put su iz jedne po ovu zemlju i njene građane opasne faze ulazili u još goru i pogubniju, jasno stavljajući do znanja svim relevantnim institucijama u ovoj zemlji da im se ovdje ništa, ali baš ništa ne sviđa. Stoga nisu birali sredstva da to promijene prema vlastitome nahođenju.

Prethodna administracija Islamske zajednice u BiH svjesno i namjerno nije htjela vidjeti taj problem niti ga riješiti. Bošnjačka zvanična politika ju je u tome samo dosljedno podržavala. U aktuelnoj administraciji Islamske zajednice u Bošnjaka danas otvoreno priznaju kako im je trebalo dvadeset godina, kako kažu, da shvate kakva je to uopće pojava i koliko je opasna. Na tragu te spoznaje donijeli su jednu deklaraciju, izbrojali islamističke džemate u BiH, pozvali ih da se integriraju u Islamsku zajednicu i, na kraju, vrući krompir prebacili na državu da se ona do kraja iznese sa ovom vrlo neugodnom pojavom. I još misle kako je to dovoljno i kako su riješili problem. Naprosto nevjerovatno!

U slučaju zvanične bošnjačke politike kao primjer nikada do kraja dovršene priče, ali ne jedine, jest slučaj Srebrenice. Kada je i bilo određenih izgleda da Srebrenica, možda, dobije poseban status u postojećoj administrativnoj organizaciji ove zemlje, bošnjački političari su bili neodlučniji nego ikad ranije. Ako se dobro sjećam, to je bilo negdje 2008. godine kada je najveća politička partija u Bošnjaka pozvala Srebreničane da dođu u Sarajevo i podignu šatorsko naselje, kako bi izvršili pritisak na međunarodnu zajednicu da Srebrenici dodijeli status distrikta. Onda su ih iznenada, bez ikakva relevantnog objašnjenja, vratili u Srebrenicu posramljene i pognutih glava.

Naprosto su ih ostavili na cjedilu. Sada, kada predsjednik manjeg bh. entiteta, unatoč odluci Ustavnog suda BiH, raspisuje referendum o 9. januaru, Danu tog entiteta koji do srži vrijeđa preživjele Bošnjake, u bošnjačkoj politici se digla kuka i motika da se to zaustavi, jer bi to, u konačnici, mogao biti uvod u definitivni rasap države. Što bi, nažalost, moglo biti tačno. Ali, kome se to obraćaju bošnjački političari i od koga to oni pomoć traže? Pa zašto to, napokon, oni ne urade?

Hoćete reći: Nije li to bio njihov posao sve ove godine?

Dopire li im uopće do svijesti činjenica da je ova najnovija avantura predsjednika manjeg bh. entiteta, zapravo, samo cijena njihova nikada dovršena posla i jednog nepodnošljivog amaterskog eksperimentiranja svim i svačim u bošnjačkoj politici, bez mrvice namjere ili odlučnosti da se preuzme ikakva vrsta odgovornosti za bilo šta? To im je sada cijena njihova nerada. A cijena nikada do kraja dovršena posla u Islamskoj zajednici u Bošnjaka, glede militantnih selefista, sada su ISIL-ovi bojovnici koji, dodatno isprofilirani u svom ubilačkom nagonu, vraćaju se kući i nezavršeni pohod u Iraku i Siriji kane okončati ovdje. S druge strane, umjesto da više pronicavosti i inventivnosti u svemu tome pokaže u odnosu na bošnjačke političare, Islamska zajednica u Bošnjaka kao institucija koja traje, za razliku od bošnjačke politike koja je prolazna i nestalna, ona ustrajno primjenjuje dvostruke standarde od slučaja do slučaja. Prvom čovjeku Islamske zajednice u Bošnjaka, naime, bilo je dovoljno da samo jedan dan provede u Ankari i odande pošalje poruku svijetu i domaćoj javnosti kako i u Bosni, kao i drugdje u svijetu, ima Gulenovih “pučista” i “terorističkih” organizacija. Tako kaže turski predsjednik, tako ima i da bude, molim lijepo! I, naravno, nijednog argumenta i nijedne činjenice kojoj bismo i mi obični smrtnici mogli pogledati ravno u oči. Takozvane Gulenove škole u BiH su za prvog čovjeka u Islamskoj zajednici u BiH, koje podižu intelektualnu razinu mladih Bosanaca i Bošnjaka po uzoru na najbolje škole na Zapadu, ‘pogubne’ po ovu državu, ali fanatični islamisti i selefije, očito nisu. Nisam sasvim siguran šta je u pitanju: ili prvi čovjek u Islamskoj zajednici u BiH živi u nekom paralelnom svijetu, ili “živi zid” podignut oko njega od ljudi upitna kredibiliteta ne propušta relevantne obavijesti iz realnoga svijeta, pa one ne dolaze do njegovih ušiju. Šta je od toga dvoga u pitanju, to bi nam samo on mogao reći.

Kada smo - u neko slično, ranije predizborno doba - razgovarali o političkoj nadolazećoj jeseni, kazali ste da treba dobro prostudirati liste i glasati za ljude a nikako za politike, parafraziram. Ostajete li pri tom stavu i zapravo šta i kako izborima mijenjati u BiH kada je, čini se, kompletna planeta skrenula udesno?

- Tačno je da cijela planeta skreće udesno. Ali naši ovdašnji političari ne odgovaraju za sudbinu planete, jer je to izvan njihove moći, ali bi morali odgovarati za sudbinu ove zemlje, ali oni neće ili ne znaju uraditi ono što bi se, realno, moglo uraditi ako bi bilo dobre volje i nešto umješnosti. No, problem ove zemlje je u tome što ona, zapravo, nema političare, čak ni osrednje, kao što ih, uostalom, više nema ni svijet po uzoru na političke likove kakve smo imali prije pedesetak godina i ovdje i u svijetu. Mi danas u ovoj “najjadnijoj državi” na svijetu imamo mnoštvo raznoraznih turbana, političkih, religijskih i inih, ali ispod njih su sve odreda najobičnije ljudske ništice, ljudi bez naročita personaliteta, sa glavama na ramenima kojima upravlja nečija tuđa pamet ko zna sa koje strane planete.

No, ono što sam s Vama nekoć govorio o izbornim listama i pojedinačnim imenima na njima za koje treba glasati, to je važilo za prethodne izbore. Za ove naredne, lokalne i kasnije opće to više ne važi. Političke partije u nas su zloupotrijebile i taj koncept, zloupotrijebit će i svaki drugi, jer “vječiti ljudi” koji ondje sjede to jedino i rade sve ove godine.

Povjerenje građana koje dobiju neka nova lica sa njihovih izbornih lista, oni samo preuzmu za sebe i nastave po starom.

Neću reći da na nekim budućim izborima, možda, neko neće moći nešto promijeniti, vjerovatno hoće, ali samo pod uvjetom da svi politički aktivisti u postojećim političkim partijama u nas netragom nestanu i na njihova mjesta dođu potpuno drugi, sposobniji i pametniji ljudi. Sa ovim bajatim političkim licima u zvaničnoj BiH politici nikada nigdje nećemo stići, jer njih ne zanima stanje našeg realnog svijeta, oni imaju svoje porodične imperije podignute na našoj krvi i znoju, oni imaju svoj paralelni svijet u kojem žive kako nisu ni sanjali. Oni su riješili sve svoje probleme, sada rješavaju probleme “svoje braće” u Rusiji, Srbiji, Hrvatskoj i Turskoj..., tako da im naši nikako na red da stignu, i nikada i neće.

Iz Srebrenice je potekla inicijativa referendumom na referendum pa sad Dodik, da živ čovjek ne povjeruje, optužuje za kršenje Daytona. Dokad?

- Sve dotle dok birači manjeg bh. entiteta se ne izdignu sa slijepe emocionalne na trijeznu racionalnu razinu i ne shvate da im je predsjednik prodavač magle koja njemu i njegovoj obitelji, kao i nekolicini njegovih prijatelja donosi blagostanje i prosperitet, a njih i njihovu djecu i unuke gura u neviđenu bijedu. Sve dok međunarodna zajednica bude ovako neodlučna i konfuzna, ili barem malo manje licemjerna, dotle će predsjednik manjeg bh. entiteta tjerati svoje. Sve dok Bošnjaci i Hrvati ne budu imali poštenije i sposobnije političare koji će umjeti zaustaviti predsjednika manjeg bh. entiteta, i njemu slične koji trguju sa svim i svačim, i koji su davno izgubili, ako su je ikada i imali, svijest o elementarnim vrijednostima na kojima počiva ljudska civilizacija od pamtivijeka. Da aktuelni bošnjački i hrvatski političari išta vrijede, pa radili bi u struci za koju su se obrazovali, a ne bi se bavili politikom kao vještinom koja zahtijeva puno teorijske i praktične pameti, dugoročnu vizionarsku svijest, ali i puno, jako puno poštenja, odgovornosti i morala. Sve ono što oni nikada nisu imali i neće.

Šta je nama Srebrenica

A što se tiče mjesta sa kojeg je potekla inicijativa o kojoj govorite - to jest Srebrenice, njen “grijeh” je samo u tome što ona uopće takva postoji. Koliko god je zvali sinonimom za kozmičku tragediju, ona je za naše političare sa obje strane entitetske linije samo “zlatna koka” koja im donosi politički profit i nezasluženo održavanje na vlasti. Koliko krokodilskih suza su zadnjih dvadeset godina nad sudbinom Srebrenice prolili naši nazovi političari, religijski velikodostojnici, predstavnici raznih vladinih i nevladinih udruga i građanskih udruženja, Srebrenica je do sada trebala biti posve potopljena i izbrisana sa lica zemlje. Kao što sam, otprilike, prije godinu dana u Oslobođenju napisao u tekstu “Šta je nama Srebrenica” da su Srebrenicu izdali svi, ali baš svi, tako mislim i danas. Da, zaista, ima i mrvice stida i savjesti kod onih koji raznorazna žezla drže u svojim rukama u ovoj zemlji, zbog ovoga što su do sada činili Srebrenici samo bi se tiho povukli i netragom nestali.

Šta poželjeti Srebrenici?

- Da što prije, ako je to uopće moguće, uzme svoju sudbinu u svoje ruke i zauvijek se oslobodi ovih beskorisnih parazita i licemjernih dušebrižnika s obje strane entitetske administrativne linije. Drugog joj spasa, naprosto, nema.

SARAJEVO - Na internetu se pojavio snimak u kojem Sebija Izetbegović, generalna direktorica Kliničkog centra Sarajevo, prijeti neposlušnim uposlenicima ove zdravstvene ustanove.

„Nemojte se igrati glavom. Još jednom čujem jednu riječ da ste uputili Muameri Šehić o tome što ona piše ili ne piše … Nemojte kolutati očima, ja vas dobro znam. Ja ću objaviti u medijima kako ste vi napisali da nikad ništa ne radite. Nemojte se igrati sa mnom. Ja vam nisam član vašeg društva propalica na koje ste vi naučili. Ovo je zadnje upozorenje i zadnji naš razgovor. Jeste li me čuli? JOŠ JEDNOM ČUJEM DA STE UZELI MOJE IME U USTA, ZAPAMTIT ĆETE ME ZA ŽIVOTA“, upozorila je Sebija Izetbegović za sada nepoznatog uposlenika Kliničkog centra Sarajevo.

Nakon ove prijetnje, što se može čuti i na samom snimku, direktorica Izetbegović pita svog podređenog da li je dobro razumio njene riječi, te mu ponavlja da više nikad nije spomenuo njeno ime.

NE PODNOSI JAVNE KRITIKE

Podsjećamo, Suad Rožajac, bivši predsjednik Sindikata zaposlenih na Kliničkom centru Sarajevo, javno je kazao da aktualna direktorica Sebija Izetbegović prijeti uposlenicima da će im iščupati grkljan. Te navode direktorica nikad nije demantirala, već je kazala da Rožajac ne istupa u ime svih radnika, te da mu je istekao mandat. Nakon ovog istupa, Suad Rožajac ekspresno je izgubio radno mjesto na Kliničkom centru Sarajevo.

I to nije jedini slučaj da generalna direktorica kažnjava sve koji joj se protive.

Naime, protiv doktora Đekanovića prošle je tjedan pokrenut disciplinski postupak nakon što je on javno kazao da se ne slaže sa odlukom Menadžmenta KCUS-a da se novac koji se ljekarima odbija za članstvo u Liječničkoj komori zadržava na računu kojim raspolaže direktorica Izetbegović. Nadalje, sukob tzv.

Direktorija KCUS-a i Liječničke komore započeo je zbog toga što su čelnici Komore javno kritizirati rad generalne direktorice Izetbegović.

A dok se Sebija Izetbegović bavi uvođenjem verbalnog delikta u bh zdravstvu, te se prijetnjama i ucjenama obračunava sa neistomišljenicima, lječnici Kliničkog centra Sarajevo rade u katastrofalnim uvjeta. U ponedjeljak ujutro, medicinsko osoblje u ovoj zdravstvenoj ustanovi zvanično je obaviješteno da više nema rukavica za rad. Podsjećamo, od njenog dolaska na čelo KCUS-a, pacijenti moraju sami sebi kupovati čak i analgetike.

Prisustvujući u Izetbegovićevom kabinetu, dok je ovaj raspravljao sa vojnim i političkim vrhom Republike BiH, Bakir Izetbegović će, uglavnom, samo sjediti i šutjeti, ulaziti i izlaziti ali bi nakon sastanka znao sačekivati ljude koji su se sa Izetbegovićem starijim porječkivali oko određenih državnih pitanja pa je tako, u dvije prilike, Izetbegovićev sin dvojici svjedoka, važnih državnih funkcionera toga ali i današnjeg doba, prišao nakon sastanka govoreći im: "Šta toliko navaljujete".

Oni bi rekli da je narod u pitanju na šta im je obojici Izetbegovićev sin odgovorio: "A gdje je taj narod bio dok je moj baba bio u zatvoru"!?, iz čega se, ali i iz niza drugih dokaza, vrlo lako izvlači jasna psihološka teza o osjećaju nekadašnjih Mladomuslimanskih porodica da su država i narod njima dužni i ma šta im uzeli i radili opet im ne mogu vratiti ono što su im "uzeli" dok su šutjeli "kada je njihov baba bio u zatvoru".

Babo mu se prilikom službene posjete Turskoj 1991. nevoljno i tek uz pristisak domaćina poklonio Ataturku u Mauzoleju. Islamska ideologija je tu bila jača nego "turska krv".

Dakle svi Bakirovi uspjesi:

1. Desna ruka Alije tokom rata koji su Bošnjaci dominantno dobili u svoju korist. Mnogi nisu svjesni da je Bakir 1956 godište i da je imao 36 godina kada je rat počeo a 40 kada se rat završio. Mnogi će spomenuti Silajdžića ili Ganića ili Čengića kao prve Alijine saradnike ali neće biti u pravu. Najbliži Aliji, desna ruka, prvi savjetnik i najuticajniji bez ikakve sumnje je bio upravo Bakir. Logično je da najviše vjeruješ vlastitom sinu koji je u kasnim tridesetim godinama (nije dijete). Uostalom, upravo je Bakir bio jedini stalno sa Alijom a i službeno je obavljao funkciju očevog tajnika.
A Bošnjaci su realno trebali izgubiti rat i BiH je realno trebala biti podjeljena na 2 dijela između Srbije i Hrvatske. Strahovita je mudrost oca i sina Izetbegović da se to nije desilo i ne samo da se to nije desilo već su Bošnjaci (Armija BiH) na kraju kontrolisali teritoriju na kojoj je prije rata živjelo puno više ljudi (2.124.308) nego što je bilo Bošnjaka (1.902.956). Osim toga, uspjeli su spriječiti da 1 od 2 naroda koji su na to pretendovali dobiju svoj entitet. Danas su Bošnjaci velika većina u entitetu koji je na 51% BiH i preko 50% u BiH sa tendencijom rasta u procentu. Ukupno u BiH se rodi cca 18.000 Bošnjaka i Ostalih (60%) a samo cca 12.000 Srba i Hrvata (40%). BiH je opstala a sve više nadležnosti je na državnom nivou uz sve veći procenat Bošnjaka. Kome nije jasno da su Bošnjaci apsolutni pobjednici rata taj ne gleda stvari realno.

2. Uspio je zaustaviti Prudski proces kojim su Tihić i separatisti Dodik i Čović planirali federalizirati BiH na 4 federalne jedinice 2009-te godine.

3. Izgradio je jaku privatnu obavještajno sigurnosnu strukturu za koju će neko reći da je najveća mafija u BiH ali bez toga se jednostavno ne može imati moć na ovim prostorima.

4. Uspješno igra na kartu demografije smirujući tenzije i strasti svjestan da Bošnjaci dobijaju u miru i da nam ne treba novi rat. U tom kontekstu gledati i neke njegove ustpuke Čoviću ali pri čemu se ti ustupci ogledaju samo u pozicijama u vladi ili u nadzornim odborima ali nikada u važnim stvarima poput tv kanala, trećeg enetiteta, sejdić-finci, mostara itd.

5. Uspješno zavadio srpske stranke koje sada ovako zavađene ne mogu pružiti jedinstven otpor (vidjeti primjer popisa kao najnoviji primjer)

6. Razumio da je za dobijanje izbora najvažnije dobiti podršku Erdogana. I on tu podršku ima.

7. Potpuno uništio svu opoziciju kod Bošnjaka. Apsolutno dobija sljedeće izbore i još nekoliko sljedećih.

8. Kritikovao i napadao terorizam i aktivno radi na ukidanju te opasnosti u BiH. Ali opet ne tako da uvrijedi muslimane koju su mu biračko tijelo.

= jednostavno fenomenalan lider i pravi vođa. Mudar kao Gandi i lijep kao Naser

Nema tu velikih tema. Jednostavno Bakir pokušava postati kao Erdogan. Sve promjene u statutu SDA će biti usmjerene da ojačaju moć predsjednika (čitaj Bakira) i umanje moć onih koji mu se protive. Promjena nakon kongresa SDA je da je Bakir postao autoritativni vladar.

Razlika ako Bakiru ovo prođe, a sve su prilike da hoće, je da će Bakir imati puno veće ovlasti nego sad. Što se Hrvata tiče, to je vjerojatno dobro jer je lakše razgovarati s jednom osobom na drugoj strani nego usuglasiti mali milijun različitih stavova.

SDA: Zvaničnici civiliziranih zemalja ne posjećuju ratne zločince po zatvorima

Posjeta potpredsjednika Hrvatskog sabora Milijana Brkića osuđenom ratnom zločincu Bruni Stojiću...

Kao i svi drugi hard core islamisti i Bakir ima (prikriveni) prijezir prema svom narodu.

Izetbegović: Dodik je odgovoran za krizu u koju sada tonemo, odgovornost i na Čoviću


Predsjednik SDA Bakir Izetbegović osvrnuo se u govoru na sjednici Glavnog odbora SDA na niz aktuelnih političkih događaja koji su se odigrali u posljednjem periodu u BiH i regionu.
Posebno je podvukao da predsjednik SNSD-a Milorad Dodik "sve nas postupno i uporno uvlači u krizu".

"Namjerno nisam rekao SNSD, nego predsjednik SNSD, jer je upravo Milorad Dodik odgovoran za krizu u koju sada postupno tonemo, ali i za uporne opstrukcije i zastoje koji koče oporavak i napredak Bosne i Hercegovine već deceniju. Da nije bilo destruktivne politike Milorada Dodika ova zemlja bi do sada bila članicom NATO saveza i Evropske Unije, njena ekonomija i životni standard građana bi se mjerio sa ekonomijom zapadnih, a ne istočnih susjeda. Omladina bi u mnogo manjem broju napuštala BiH. Penzioner u RS ne bi bio najsiromašniji penzioner u Evropi", kazao je Izetbegović.

Teško je pregovarati, kaže on, sarađivati, praviti kompromise sa političarem koji se ponaša iracionalno, koji je spreman raditi na vlastitu štetu i štetu svog naroda i države, i koji uspjeva ubijediti taj narod da mu je sreća u nesreći, i svojoj i komšijskoj. I da mu je napredak u očiglednom nazatku.

"Njegovom voljom, koju je materijalizirao kroz odluke Narodne skupštine RS, zaustavljen je napredak BiH na NATO putu. Taj postupak je protivustavan, samim tim i antidejtonski. On je i protivzakonit, jer direktno krši Član 84. Zakona o odbrani. Naše nepristajanje na ovu vrstu diktata, odnosno imenovanje kadra SNSD za mandatara Vijeća ministara pod ovakvim uslovima, je iskorišteno kako bi se kriza prenijela i na sve ostalo – zaustavljeno je formiranje strukture, i time funkcionisanje zakonodavne vlasti na državnom nivou. BiH nije poslala svoju delegaciju u Vijeće Evrope. U zastoju je evropski put BiH. Na čekanju je niz odluka bez kojih se neće moći povući sredstva stranih banaka za izgradnju infrastrukture diljem BiH", naveo je Dodik.

Naravno, dodaje on, treba sve učiniti da se scenario krize uz koji se i mi uvlačimo ne ostvari.

"Da reakcijom tuk na utuk, inat na inat, i SDA naivno ne doprinese kreiranju najveće postratne krize, i dokazivanju da je dejtonska BiH neuspio i neodrživ projekat. Površnom posmatraču, ili nekome ko stvari posmatra iz daljine, se možda čini da treba odustati od upornog insistiranja na NATO-u. Pristati na integracijski zastoj od tri godine, ali osim NATO-a pokrenuti sve ostalo. Međutim, nije to tako. Bilo bi to pristajanju na diktat i supremaciju entiteta nad državom. Na kršenje Ustava, na odustajanje od principa vladavine zakona. Odustali bi od bazičnog principa na kojem je sazdana Evropska unija i stabilnost država koje je čine. Srušili bismo konstrukt pravne države, uklonili branu entitetskim i separatističkim apetitima, ušli dobrovoljno u zonu neizvjesnosti i nepredvidivosti. Jer, ako odustanemo od vladavine zakona, od poštivanja pravila koja smo ranije ispregovarali i usvojili, ako sve dovedemo u pitanje i relativiziramo, šta nam preostaje? Naravno, preostaje nam bezakonje", rekao je on.

Kaže i da treba pozvati i HDZ da prestane sa opstrukcijom formiranja nove Federalne vlade i postavljanjem nemogućih uslova.

"Iluzorno je očekivati da će se izmjene Izbornog zakona za koje je zainteresiran HDZ ostvariti u roku od par mjeseci, jer 14 godina traju neuspješni pokušaji da se etnički princip, koji zastupa HDZ, uskladi sa građanskim principom na koji nas obavezuje presuda evropskog Suda za ljudska prava po apelaciji Sejdić/Finci. I upravo lideri HDZ i HNS su odbili kvalitetna kompromisna rješenja koje su nudili predstavnici EU. Ljubić i Čović snose direktnu krivicu za propast dogovora i sadašnje stanje. Predsjednik HDZ je u prethodnom mandatu, protivno rezoluciji PS BiH i konvenciji UN o pravu zemalja članica pristupu otvorenom moru, stao na stranu Hrvatske i omogućio početak izgradnje Pelješkog mosta koji zatvara izlaz BiH na otvoreno more. U ovom mandatu je to nastavio da čini predsjednik SNSD-a, pozivajući se na vitalni entitetski interes. Tako smo dobili apsurdnu odluku Narodne skupštine RS da je vitalni interes ovog entiteta odricanje od prava vlastite, u korist susjedne države! Hrvatska nije pokazala zahvalnost na ovom nevjerovatnom ustupku, već je uzvratila u svom stilu, deponovanjem nuklearnog otpada na granici sa BiH, neposredno uz teritorij RS", mišljenja je Izetbegović..

I prema Srbiji, navodi lider SDA, Čović i Dodik imaju sličan odnos, brane interese i stavove istočnog susjeda na štetu BiH.

"Najnoviji korak u tom smjeru je optužba Milorada Dodika kako su „Bošnjački predstavnici odbacili solidan prijedlog Srbije za demarkaciju granice”. Srbija nikada nije dostavila zvaničan prijedlog izmjene granice, sa čime uslovljava demarkaciju. U igri su bili usmeni prijedlozi koji su bili na štetu BiH i koji su izbjegavali angažovanje mješovitih ekspertnih komisija. Ja to naravno nisam mogao prihvatiti. Ne prebijaju se interesi zemlje teški stotine miliona Eura preko koljena na predsjedničkim večerama. Cijenim da treba pozvati Predsjedništvo BiH i PS BiH da dosljedno brane interese Bosne i Hercegovine, i da insistiraju na rješavanju otvorenih pitanja – isključivo kroz aktiviranje mješovitih komisija", ističe Izetbegović.

Eksperti, tvrdi on, trebaju rješavati i problem stečaja Aluminij d.d. Mostar. Vrijeme je da se politika odmakne od ovog posrnulog giganta, jer ga je pogrešna politika i dovela u sadašnje stanje duga od preko 400 miliona KM. Vlada Federacije BiH, kao jedan od dioničara treba i može pomoći striktno u zakonskim okvirima.

"Aluminij je do nepodnošljivog duga doveo i Elektroprivredu HZHB, nećemo dopustiti da se virus propasti prenese na bilo koji privredni subjekt u državi, naročito na Elektroprivredu BiH. Loša politička situacija i atmosfera u zemlji nije bitnije uticala na privredu. Svi bitni parametri bilježe porast. Raste BDP, industrijska proizvodnja, izvoz, broj turističkih posjeta obara rekorde, raste i broj zaposlenih uobičajenim tempom od 1.000 do 1.500 novouposlenih u realnom sektoru mjesečno. Poseban impuls daje sve intenzivnija izgradnja cestovne infrastrukture koju više ne može da prati domaća građevinska operativa, tako da su angažovane firme iz Turske, Azerbejdžana i Kine. Probijen je tunel Žaba na cesti od Stoca ka Neumu, krenulo je probijanje tunela Hranjen prema Goraždu, Vlada Federacije BiH planira probijanje tunela od Travnika prema Jajcu, izdvojena su sredstva za gradnju brze ceste kroz Vitez, u posljednja dva mjeseca su ugovoreni i otpočeli radovi na četiri dionice autoputa na Koridoru 5C", zaključio je.

Na samitu lidera Zapadnog Balkana kome je prisustvovao premijer Zvizdić BiH je, kaže Izetbegović, odobreno dodatnih 96,8 miliona Eura grant sredstava za tri dionice autoputa na potezu između Zenice i Doboja. Prioritet u ovom mandatu, ističe, mora biti izgradnja autoputa od Žepča ka Tuzli, a zatim ka Brčkom. Ovaj projekat će vjerovatno biti rađen u sklopu autoputa Sarajevo – Beograd uz pomoć Turske vlade kao partnera, ali ne treba čekati na ugovor sa Turskom stranom, već krenuti odmah sa radovima na projektovanju i eksproprijaciji vlastitim sredstvima.

"Optimizam budi i saradnja koju je SDA ostvarila sa DF, SBB i SDP TK, naravno uz ranije partnere S BiH i dijelom Nezavisnog bloka. Time se postepeno demontira destruktivni projekat uklanjanja SDA sa političke scene, koji se činio izglednim još početkom ove godine. SDA postupno preuzima ulogu koja joj prirodno pripada-centralne političke snage u bošnjačkom korpusu, Federaciji i državi Bosni i Hercegovini. Usvojen je Zakon o demobilisanim borcima, odgođeno pitanje imenovanja direktora Federalne uprave policije, smijenjena Vlada Tuzlanskog kantona koju je predvodila PDA i imenovana vlada koju predvodi SDA sa premijerom Tulumovićem na čelu. Ovo su tri veoma bitna iskoraka koja ne bi bila moguća bez preokreta i snažne saradnje SDA sa SBB i DF. Slijede dogovori o USK, a zatim, vjerovatno jesenas u paketu Vijeće ministara BiH, Federalna vlada i Kanton Sarajevo", otrkiva Izetbegović.

U svakom slučaju, dodaje, ovaj bošnjačko-bosanski blok je jedina protuteža i jedini pravi odgovor na sve otvorenije nacionalističke i separatističke tendencije, na njihova udruživanja u proizvodnji kriza i zastoja. I treba uložiti trud da ga sačuvamo, da potraje.

"Udruženo, konkretno i uspješno smo djelovali i po pitanju zaštite boraca i tekovina odbrambeno-oslobodilačkog rata. Organizacijski i tehnički smo pomogli 12 udruženja žrtava rata koja su, povodom presude Karadžiću, poslala desetine pisama-apela na adrese parlamenata, senata, predsjednika i drugih uticajnih faktora u zemlji i inostranstvu. Rezultat su konkretni odgovori OHR, rukovodstva EU, parlamenata država članica EU. Negiranje genocida, neprihvatanje presuda Haškog tribunala, slavljenje zločinaca će diskvalifikovati one koji kane postati dijelom civilizirane asocijacije Evropske unije. Uslov za napredak Srbije na evropskom putu je prestanak negiranja srebreničkog genocida. Probudio se i OHR i zatražio usvajanje zakona o zabrani negiranja genocida. Dodik je reagovao u svom stilu – zaprijetio je referendumom ukoliko se ovakav zakon nametne. Srpski lideri će morati odlučiti šta im je prioritet, ko im je društvo i šta im je budućnost – Karadžić i zločinci. Ili civilizirana Evropska unija", kazao je Izetebegović.