Ni život ni sport nisu ni sportski ni fer :)

Sad tek vidim da je bačena ozbiljna mrlja na ovu titulu,naime nije priznat čist pogodak za Crnu Goru pri rezultatu 6:6 u zadnjoj četvrtini...
jedan sudac priznao gol, a drugi poništio da bi nakon sudačkog dogovaranja ipak bio poništen...

Kad nesto tvrdis (u ovom slucaju tvrdis da je bio cist pogodak) onda je potrebno to potkrijepiti dokazima....
Dakle, ...

navodno povlačneje na sidrunu,kontrafaul ,ali ja ne vidim ništa sporno:

http://www.index.hr/sport/clanak/pogled ... 70307.aspx

Da razjasnimo dilemu oko nepriznatog pogodka ...

Evo linka spornog snimka: https://www.facebook.com/tomica.paovic/videos/vb.591527067/10153855759182068/?type=2&theater

Detalj iz vaterpolo pravila:


Kompletna pravila na linku: http://www.waterpoloserbia.org/fileadmin/docu/razno/WP_Pravila_2013-2017.pdf

Obrazlozenje:

Nije priznat gol jer je Radović nepravilno izveo šut. Šutnuo je poslije drugog potapanja, a faul mu je dosuđen kod prvog.
Ovo je kristalno jasna situacija.

Ko gubi ima pravo da se ljuti. Dominacija nastavljena.

http://www.b92.net/sport/vaterpolo/vest ... id=1089131

Rekord u Areni, finale gledalo 18.473 ljudi

Finalnu utakmicu Evropskog prvenstva u vaterpolu između Srbije i Crne Gore posmatralo je 18.473 ljudi, čime je postavljen novi rekord u istoriji tog sporta.

Prethodni rekord iznosio je 17.000, a postavljen je 2000. godine u finalu Olimpijskih igara u Sidneju između Mađarske i Rusije.

"U pitanju je broj ljudi koji su uživo u Areni posmatrali meč, znači gledaoci, akreditovani novinari, gosti i drugi", objasnio je direktor preduzeća EP 2016 Darko Udovičić.

Srbija je u finalu pobedila Crnu Goru 10:8 i osvojila treću uzastopnu titulu.

http://www.cdm.me/sport/vaterpolo/struc ... i-u-finalu

Stručna analiza: Gol Radovića neregularan, ali smo oštećeni u finalu

Vaterpolo sudija Dejan Adžić rekao je da je pogodak Aleksandra Radovića u finalu Evropskog prvenstva opravdano poništen, ali da je naša selekcija oštećena u meču za zlatnu medalju.

Dosta prašine podiglo se u prethodna dva dana poslije velikog meča za titulu prvaka Starog kontinenta, naročito nakon odluke arbitra Margete da ne prizna gol Aleksandra Radovića sa kojim bi, da je priznat, naša selekcija povela 7:6 u posljednjoj četvrtini duela sa Srbijom.

"Postoje elementi da gol bude poništen, radi se o takozvanom duplom dodiru Radovića (prim. aut. ispada mu lopta, opet je uzima i daje gol) i to je protiv pravila. Ipak, ono to se dešava nakon toga je neregularno - umjesto prekida igre i lopte za Srbiju kada je već gol poništen, arbitri dozvoljavaju kontru i iz te kontre domaćin daje gol koji 'lomi' utakmicu", rekao je Adžić za Dnevne novine.

Međutim, istakao je da je naša selekcija oštećena u meču za titulu.

"Sličan gol Radoviću daje Prlainović za Srbiju (prim. aut. prvi gol za delfine) - kreće se, pravi određene, nedozvoljene pokrete i ako je Radovićev gol neregularan, onda je i taj. Takođe, imali smo čisto isključenje i peterac nad Ivovićem u prvom poluvremenu, pa posljednji napad kada krećemo po produžetak klasičan faul i isključenje tokom plivanja nad Nikolom Janovićem uz još mnogo sitnica - ništa od toga nije svirano. Na drugoj strani suđeni su mnogo 'lakši' dueli, često smo bez razloga morali da igramo sa igračem manje. Oštećeni smo,a mislim da je u ovim uslovima srebro bilo maksimum. Jer zamislite šta bi se desilo da Crna Gora uzme zlato na terenu protivnika, pred rekordnim brojem publike, u trenucima kada je sve što se tiče organizacije bilo savršeno, kada je vaterpolo podignut na najviši nivo... Ne može se protiv nekih stvari, ali ima dana za megdana", istakao je Adžić.

Znači, Srbija i dalje dominira.
Pa čestitam na još jednom športskom zlatu, dragi mladići

Nikola Janović i Péter Biros okončali igračke karijere.

Jug na Dan Grada doma razbio Partizan 12:4. Izvrstan uvod u nastavak sezone.

Dok je Jug u Gružu osvajao svoj ukupno drugi naslov pobjednika Jadranske lige i prvi nakon sedam godina bio sam u Budimpešti pa nisam mogao izraziti radost ovdje. Žalosno je što završnicu najjače svjetske vaterpolske lige nitko nije ispratio i dojmove slegao na raspravniku. Na 24sata bijednih osam komentara.

http://www.dance.hr/pogledsdesna/2520-d ... -juga.html

Drugi naslov za Juga

Drugi naslov u ovoj sezoni, drugi naslov najboljih u Jadranskoj ligi odlazi u Jugov trofejni salon. Pobjeda visoka, uvjerljiva, 9:5 protiv protivnika koji nije mogao parirati unatoč neigranju najboljeg jugaša ove sezone Perronea. Razočaralo je Primorje u ovom finalu.

Pred oko 1500-1600 gledatelja Jug je osvojio drugi trofej u sezoni. Nakon osvajanja prve Jadranske lige 2009. Prekinut je niz neuspjeha na final4-ovima. Primorje nije bilo dorastao suparnik tako da su na neki način i pokvarili ovo finale.

Prve dvije četvrtine još je Primorje i bilo u utakmici. Prije svega zbog Jugove loše igre s igračem više. Jug je poveo iz kontre 2 na 1 preko Garcije. Zanimljivo da je to bila jedina kontra ili polukontra na ovoj utakmici. Primorje je u ovom segmentu uspjelo zaustaviti Juga. Tome je malo i pomogla činjenica da je Bošković izletio na startu utakmice jer smo vidjeli i ranije, a i prekjučer protiv Jadrana da često baš preko njega idu te kontre. Izjednačio je Echenique koji je na zonu na prebačaj pogodio jako lijepo u dijagonalu. Jedini dobar vanjski udarac cijelu utakmicu, pa možda čak i cijeli turnir nekog od Primorjaša. Šetka je zabio sretno jer mu se pliska nije odbila od vode već samo proklizala u gol. Jug je zabio iz četvrte situacije s igračem više, Marković jako lijepa realizacija s krila. I Primorje s druge strane nije zabilo iz 3 prilike.

U drugoj četvrtini Vrlić zabija sa stative nakon asistencije Garcije. Izjednačava Vukičević nakon što je Jug odigrao loše igrača manje. Sam Vrlić je zatvarao i Muslima na lijevom vanjskom i Vukičevića na krilu pa je gol bio neminovan. Obradović je zabio golčinu iz faula, u same rašlje, a Dedović izjednačio iz još jednog igrača više. Bila je to akcija nakon time outa kada je Asić poslao Radua na drugu stativu. Ne znam je li to zbunilo jugaše, ali previše su se rašili u zoni, odnosno previše je igrača pazilo lijevi trokut gdje je bio i Radu, tako da je Dedović ostao na čistini na srednjem vanjskom gdje je zavukao s desne strane. Zanimljivo da Asić više niti jednom do kraja nije pozvao ovu akciju s Raduom na drugoj stativi iako je bio potpuno bezopasan u svih 8 situacija do kraja utakmice.

Kao što je Pro Recco ostao bez gola u drugom poluvremenu u Gružu tako bi i Primorje ostao ovaj put da se nije ukazao, a tko drugi nego Buljubašić („in your face b/a“ čulo se na tribinama) 27 sekundi prije kraja utakmice. Tako da pored svih tih zvijezda Recca, i šutera iz Primorja samo je često osporavani Buljo uspio provući loptu iza Bijača.

Jug isto nije bio baš dobar u napadu, posebice s igračem više. Ali su imali plan, imali su akcije kako ostaviti Obradovića na širokom prostoru za šut iz faula. Imali su Garciju koji je preuzeo organizatorsku ulogu od Perronea. Imali su Vrlića koji je s pravom odnio titulu igrača turnira. Osim toga imali su obranu koja u druge dvije četvrtine nije dozvolila nego samo dva?! udarca u okvir gola. Primorje s druge strane nije imalo ništa, eto čak nisu ni pokušali ponovi jedino suvislu akciju od njih 14 s igračem više. Muslim je šutirao preko i pored gola, katastrofalan nastup. Bošković je odmah, već na startu utakmice dobio s pravom zamjene zbog prigovora.

Jug je odmah na startu utakmice pokazao ono što bi svi protivnici Primorja trebali znati. Zona na Buriću, Buljubašiću i Šetki što je donosilo šuteve oko gola i lagan obrane Bijača.

Za 5:4 zabio je Vrlić. Lijepo se oslobodio Muslima, a Garcia mu je dodao loptu u pravom trenutku na ruku. Xaviju je to bila već treća asistencija, a jedna mu je propala jer su Beniću suđena dva metra (drugi sudac je već bio pokazao peterac). Malo iza toga vidjeli smo još jedan detalj koji pokazuje inteligenciju jugove igre, odnosno igrača. Jug je imao dva duga napada u nizu u kojima su se na dva metra borili Vrlić i Burić. Burić se umorio i dok se izvodio korner zamijenio se čini mise Petrovićem, a onda je i Vrlić isplivao u krilu kako bi Obradović ušao baš s Burićem na poziciju sidruna. Nakon još jedne dobro dodane lopte Garcije Obradović je zaradio drugo isključenje Burića. Detalj je ovo koji ne upada u oči na prvu, ali izvrsno demonstrira inteligenciju u igri. Imao je Jug i tada solidnu akciju s igračem više, Benić je izvukao sa stative u 3 – 3, ali je pogodio prečku iz ne baš do kraja izrađene situacije.

Malo iza toga potez utakmice i prvo vodstvo Juga +2, Vrlić se oslobodio Buljubašićevog zagrljaja i iz okreta pogodio za 6:4. Već treći gol ovog igrača kojega nisu željeli ni u matičnom Primorju, a ni u hrvatskoj reprezentaciji. Čudno bi to i nepravedno bilo i da imamo 20 dobrih sidruna, a nemamo ih ni dvojicu.

Utakmicu je definitivno riješio Garcia kada je zabio gol sa zvukom sirene iz doplivavanja. Bila je to u biti još jedna dobra tranzicija.

U zadnjoj četvrtini Primorje je u četiri uzastopna napada imalo igrača više. Jedne situacije se ne sjećam, zatim su Marković i Garcija imali odlične blokove, i na kraju je Bijač lakoćom obranio pokušaj Burića s vanjske pozicije. U međuvremenu je Obradović zabio još jednom iz faula. Nešto kasnije je i Lončar zabio s dva metra nakon što je pokupio loptu nakon obrane Vićana. Savršeni obrambeni učinak pokvario je Buljubašić iz već spomenute situacije, kada je zabio na zonu s lijevog vanjskog.

Jug nije imao Perronea i mislim da je zato i patila igra s igračem više. Nije bilo tako dobrog protoka lopte kao kada je on u igri. Trojac Vrlić, Garcia i Obradović preuzeo je glavninu napadačkih zadatak na sebe. Obradović je i na beku opet bio vrlo dobar iako ovaj put nije toliko puno igrao na beku kao protiv Recca. Garcia je imao 2 gola, tri asistencije, još par dobrih dodavanja prema sidrunu. Osim toga imao je i 3 bloka s igračem manje. U igri Jug vidjela se ideja, i u napadu i u obrani. Kobešćak je imao i jedan novitet za koji nisam siguran koliko je koristan. Joković je dobar dio utakmice provodio kao srednji vanjski. Mislim da se puno ugodnije osjeća na krilu nego na vanjskom, kamoli na srednjem. Inače, Joković je utakmicu počeo s klupe, nešto što se ne sjećam kad sam zadnji put vidio.

S druge strane Asić nije imao niti jednu suvislu ideju u napadu. Igraju predvidljivo, omogućavaju protivniku da lako koristi njihove mane. Igrač više katastrofalan. Ne mogu izraditi situaciju za opasniji šut, a kamoli šutirati opasno. Realizacija 2/14.

Vićan je imao nekoliko dobrih obrana, ukupno 8. Radu je izborio 6 igrača više. Jedini koji zaslužuju pozitivnu ocjenu. Krapić nevidljiv, kad je on u igri uvijek još netko mora igrati s njime sidruna. Muslim nevidljiv osim kod očajnih udaraca. Ukupno 0/5 s tim da ne znam je li jedan ili nijedan šut došao do Bijača.
Primorje nije bilo na potrebnoj razini za finale i mogu se samo pitati kako bi sve skupa izgledalo da je Perrone bio u bazenu.

I za kraj osvrt na rad delegata Prvana i supervizora Brguljana. Mislim da se nisu baš umorili, odnosno da se bez njihovih intervencija utakmica sasvim normalno odigrala. Obzirom da trebamo jednog čovjeka koji će nadzirati rad stola, samo zato nisu obojica bili suvišni. Siguran sam da bi Prvan bez ikakvih problema pratio kako sude suci i dao im ocjenu na kraju.

Suci su bili dobri, tek im zamjeram što su sudili tipično vaterpolski u situaciji kada jedna momčad gubi 2-3 razlike. Tada se za tu momčad sude igrači više i za prekršaje osjetno laganijeg intenziteta od onih koji se dopuštaju na protivničkoj strani. Tako je Primorje od druge polovice treće četvrtine imalo 6 igrača više, dok u tom razdoblju Jug nije imao niti jednog.

Finale Jadranske lige

Jug CO- Primorje EB 9:5 (2:2, 2:2, 3:0, 2:1)

Suci: Putniković i Raković (Srbija)

Jug: Bijač (7); Macan, Fatović, Lončar 1, Joković, Garcia2, Marković 1, Ivanković, Bautović, Pavličević, Benić, Obradović 2, Popadić, Vrlić 3. Trener: Kobešćak.

Primorje: Vićan (8), Burić, Radu, Krapić, Peroš, Vukičević 1, Muslim, Petrović, Dedović 1, Echenique 1, Šetka 1, Bošković, Jelovina, Buljubašić 1. Trener: Asić.

Isključenja: Jug 15, Primorje 11

Obostrano s pravom zamjene: Marković – Radu 3:40 do kraja

Igrač više: Jug (1/4+1/2+0/2+0/1)= 2/9 (22%); Prim (0/3+2/4+0/3+0/4)= 2/14 (14%)

Obrane: Bijač (3/5+3/5+0/0+1/2)= 7/12 (58%); Vićan (1/3+2/4+2/5+3/5)= 8/17 (47%)

Golovi sa 2 metra, plus izborena isključenja:

Jug:

Vrlić: 2 gola +1 iv

Lončar: gol +3 iv

Obradović i Marković po 1 iv

Prim:

Radu: 6 iv

Burić i Krapić po 1 iv

Jug dvanaesti put prvak Hrvatske! Svi trofeji u sezoni zasad su na besprijekoran način osvojeni. Ostaje još jedna ishodovno beznačajna utakmica u Gružu protiv Orvosegyetema za dva tjedna i završni turnir Lige prvaka.

Hrvatska nažalost ne će nastupiti na završnom turniru Svjetske lige u Huizhouu. Bila je potrebna pobjeda u Siracusi pošto je Italija jednim pogotkom razlike pobijedila u Dubrovniku. Međutim, završilo je 9:9 pa je Italija bila bolja (5:3) u nebitnom raspucavanju peteraca. Isto tako Grčka je izbacila Mađarsku jednim pogotkom. Danas je Mađarska pobijedila 13:10, ali je Grčka u prvoj utakmici slavila 12:8. Od europskih momčadi na završni turnir idu Grčka, Srbija i Italija. Srbija je danas bila domaćin u Banjoj Luci, što je zapravo protupravno. Međutim, BiH ionako nije član FINA-e i LEN-a. U Banjoj Luci u ishodovno nebitnoj utakmici Srbija je odigrala 10:10 s Crnom Gorom pa izgubila na peterce 5:3. https://hr.wikipedia.org/wiki/Svjetska_ ... polu_2016..

Na završni turnir idu Olympiakos, Eger, Barceloneta, Pro Recco, Szolnok i Jug. Jug u zadnjoj utakmici u Gružu ove sezone pobijedio 10:7.

Eger-Jug 6:8! U poluzavršnici Jug protiv Pro Recca. Danas najbolji strijelac Luka Lončar s četirima pogocima. http://www.microplustiming.com/lenchamp ... 2&ifs=true

Jug izbacio moćni Pro Recco! Bilo 4:1, 8:4 i 10:8. Bijač obranio peterce Suknu i Srbijancu Filipoviću. Sutra protiv Olympiakosa izbušiti dobro poznatog Pavića.

JUUUUUUUUUUUG PRVAK EUROPE 2016.

Jug prvak Europe!!! Besprijekorna sezona.

Ukupno četvrti naslov u povijesti, prvi osvojen van domaćeg bazena. Ovim je Hrvatska postala najuspješnija država u povijesti vaterpolske Lige prvaka. Naši su klubovi 14 puta bili prvaci i 9 puta doprvaci, a talijanski 13 puta prvaci i 9 puta doprvaci!

Da, unatoč krađama koje je Jug doživio protiv Pro Recca u polufinalu, ovo je van svakog ljudskog napora. Jugov Bijač je najbolji vratarom turnira proglađen, dok je Perone najbolji igrač

čestitke Ateist

Cestitke Ateist, ma cestitke svima nama..

Nezanimljiv završni turnir Svjetske lige u Huizhouu u Kini prošao bez ikakvih iznenađenja. Svoj četvrti uzastopni i ukupno osmi naslov dominantno je osvojila Srbija. Od neovisnosti su svaki put osvojili ovo svakogodišnje natjecanje, jedino nisu 2009. kad ih je u Podgorici u poluzavršnici izbacila Hrvatska i kad su osvojili broncu te 2012. kad uopće nisu sudjelovali i kad je Hrvatska osvojila zlato. SAD ove godine osvojio srebro, prvo svoje odličje nakon srebra 2008. u Genovi. Grčkoj bronca, prvo odličje nakon bronce u Ateni deset godina ranije. Ovo je nakon EP-a u siječnju jedino službeno natjecanje ove godine koje je služilo kao priprema za OI u Rio de Janeiru, Srbija je i ovdje pokazala neobjašnjivu nadmoć.

https://hr.wikipedia.org/wiki/Svjetska_ ... polu_2016..

Hvala susjedi na cestitkama, sto je Srbija osvojila svijetski kup. Ipak smo mi za tri razine ispred ostalih skupina.

Ove sam godine, 12. srpnja, debitirao u Divljoj ligi i postigao dva pogotka. Ispali smo na četverce. Na Dančama sam igrao s jednim pričuvnim vratarom iz prve mađarske lige. Ima 22 godine, njegov klub iz Budimpešte je 10. od 15 u elitnom društvu. Od jakih klubova (Szolnok, Eger, Orvosegyetem) uvijek gube barem pet-šest razlike. Postigao sam par pogodaka protiv njega. Jučer sam igrao s 23-godišnjakom iz Ženeve koji igra u prvoj švicarskoj ligi u prvoj postavi, njegov klub je 6. od 8 tamo. Najjači su Kreuzlingen, kojeg je Jug 2012./13. razbio 29:7 i 30:5, te Lugano. Iz ženevskog kluba dvojica igraju u švicarskoj reprezentaciji. Ovome sam Švicarcu mogao i braniti i postizati pogotke dok on brani. Lani sam igrao s jednim iz druge francuske lige, sa sjevera, kojemu sam također mogao i braniti i postizati pogotke dok on brani. Ja odgovorno tvrdim da je dubrovačka Divlja liga jača od mnogih nacionalnih liga u vaterpolskom svijetu slabih država.

https://hr.wikipedia.org/wiki/Divlja_liga

Elita prvi put pobjednik Divlje lige. Možda bi slavlje FUN-a bilo nezasluženo kad se uzme u obzir da su u četvrtzavršnici vodili Kokote 4:1 pa im dopustili povratak na 4:4, pa ih vodili na kraju treće četvrtine 8:4 te dopustili povratak na 8:8. Onda prošli na četverce od kojih su samo jedan realizirali, Kokoti niti jedan. Zatim su se provukli i u završnicu pobijedivši u poluzavršnici Penatura sretnim pogotkom par sekundi prije kraja. Stoga Elita sasvim zasluženo, protiv njenog vratara sam par puta uspio na Dančama postići pogodak. Mi smo vodili u kvalifikacijama Lukovicu 5:1, 6:2 i 8:6, pa na kraju nakon 8:8 ispali na četverce (3:2). Ta Lukovica je zatim u glavnom turniru izgubila od Elite 18:4. Znači, da smo zadržali prednost igrali bi protiv budućeg prvaka. 10-15 pogodaka razlike daleko smo od vrha.

http://www.divljaliga.com/?page=vijest&id=163

Kad dobiješ utakmicu, finalnu, i kad ti nakon nje skandiraju navijači protivničke momčadi, onda je jasno kako si uspjeh zaslužio. Zapljeskali su i ostali. Točnije svi. Elita je od danas među elitom Divlje lige. Njeno ime je 30. srpnja 2016. po prvi put upisano na pobjedničku listu. U velikom finalu su nadigrali FUN H2O Mlini s 13:3. Kakva je razlika u pogotcima, takva je i ocjena za njihov nastup: čista desetka!
Elita je uzela sve. Baš sve. Sve tri pojedinačne nagrade. Tomislav Rudinica je prigrabio dva laskava naslova. Najbolji je strijelac i igrač prvenstva. Miro Boroje je najbolji vratar. Najboljeg igrača i strijelca prvenstva biraju četiri najbolje momčadi prvenstva s tim da ne mogu glasati za svoje. Rudinica je dobio tri najveće ocjene. Za FUN H2O Mlini, Penatur i Kamen mali on je bio najbolji!
Broncu je osvojio Penatur. Sa 6:5 je dobio Kamen mali. Prošle godine je ogled Kamena malog i Penatura bio utakmica za zlato. Tada je slavio sastav iz Cavtata.
Elita je dobila svih šest utakmica u glavnom turniru: u skupini je nadigrala Kokote, četvrtog nositelja turnira. U polufinalu izbacili branitelja naslova, Kamen mali. U finalu ostvarili protiv sastava kojem je ovo treće finale u posljednje četiri sezone tako uvjerljivu pobjedu. Što je nacrtao Božo Lujo, to je ekipa provela u djelo. Iz utakmice u utakmicu su ostavljali sve bolji i bolji dojam. Boris Agatić je trpao protiv Lukovice (6 njegovih pogodaka), Ante Režić i Tomislav Rudinica protiv Ville Seherezade, Miho Klaić i Tomislav Rudinica protiv Kokota, Rudinica u četvrtfinalu protiv Lozice, Maro Roko u polufinalu protiv Kamena malog, Tomislav Rudinica i Mirko Ivandić u finalu protiv FUN-a... Točnije, svi su kod Elite bile u finalu na visini zadatka. FUN je vodio u finalu s 1:0 i 2:1. Bio je to rezultat prve četvrtine, a potom nevjerojatnih 12:0 Elite.
Pod nevjerojatno spadaju i navijači FUN-a. Opet su priredili sjajnu atmosferu u Portu. Došli su više od pet sati prije finala. Pomogli su staviti teren te bare kako bi sve počelo na vrijeme. Pomogli Ivanu Bobanu, koji već godinama slaže teren za završnicu. Ekipa tehnike Dubrovačkih ljetnih igara je složila tribine. Stigla je i Tirena, još jednom je zahvaljujući Elite travelu, koja se vezala uz mali muo. Potom je prekrasna slika Porta, stare gradske luke dobila šlag na tortu. Cvijeto Antunović je donio veliku hrvatsku zastavu, koju su finalisti raširili u moru u znak zahvalnosti svim hrvatskim braniteljima, i to uoči Dana pobjede i dana domovinske zahvalnosti. Pljesak je potrajao dugo, dugo. Bilo je to jedno veliko hvala svim hrvatskim braniteljima. Na kraju finala, pljeskalo se najuspješnijima, ovaj put ispred Kneževa dvora, i to brončanom Penaturu, srebrnom FUN-u i zlatnoj Eliti.
Najuspješnije su nagradili u ime sportaša Mihovil Španja, u ime Dubrovačkih ljetnih igara glumac Pjer Meničanin te u ime Dubrovačko-neretvanske županije, župan Nikola Dobroslavić, koji je po dobrom starom običaju, osim što je nagradio prvake, čestitao i sucu završnice, Marku Matijeviću iz Zagreba, kojem je ovo treća sezona kako sudi utakmice Divlje lige, a prva kako je sudio finale. Medalju za uspomenu na sudjelovanje u završnici dobio je osim suca i supervizor, vaterpolsko oko sokolovo, Nikola Curić iz Dubrovnika.
Finale je došao pogledati i legenda dubrovačkog i hrvatskog vaterpola, Hrvoje Kačić, koji je prije 60 godina u Melbourneu osvojio srebro na Olimpijskim igrama. Zatim, Paulo Obradović, osvajač olimpijskog zlata u Londonu 2012. godine, zatim još jedan bivši hrvatski reprezentativac, Hrvoje Herceg, osvajač srebra na Europskom prvenstvu u Kranju 2003. godine...
Završena je tako još jedna Divlja liga. Trideset i treća u nizu, a tko zna koja ukupno. Tradicija se nastavila. Elita je 17. momčad koja je osvojila naslov od 1983. godine. Prekinula je niz uspjeha momčadi izvan Grada. Naime, tri prethodne godine slavile su momčadi preko Dubca (Kamen mali 2013. i 2015. te FUN H2O Mlini 2014.). Sad je opet prvak momčad iz Grada.

ELITA PRVAK 2016.
Igrači: Miro Boroje, Božo Lujo, Maro Šimunović, Tomislav Rudinica, Jakša Matušić, Miho Klaić, Ante Režić, Marko Kortizija, Mirko Ivandić, Ivica Plečaš, Ivica Nikolić, Nikola Matana, Boris Agatić, Pero Memed, Maro Roko, Mato Krile, Maro Krile, Maro Šutalo, Joško Matić, tehniko Ante Bešlić, voditelj u finalu: Maroje Šušić.